Hisitōlia ʻo e Siasí
Liliu ʻo e Tohi ʻa Molomoná


“Liliu ʻo e Tohi ʻa Molomoná,” Ngaahi Tefito ʻi he Hisitōlia ʻo e Siasí

Liliu ʻo e Tohi ʻa Molomoná

Liliu ʻo e Tohi ʻa Molomoná

Naʻe liliu ʻe Siosefa Sāmita ha fakamatala fakakuonga muʻa ʻi he “meʻafoaki mo e mālohi ʻo e ʻOtuá” ʻo maʻu ai e Tohi ʻa Molomoná. Naʻe mole ʻi he 1828, ʻa e fuofua ngāue liliu lea naʻá ne faí, ʻa ē naʻe sikalaipe ai ʻa ʻEma Sāmita mo Māteni Hālisí. Meimei ko e fakamatala kotoa ʻo e Tohi ʻa Molomona he lolotonga ní, naʻe liliu ia ʻi ha vahaʻa taimi ko e māhina ʻe tolu, mei ʻEpeleli ki Sune ʻo e 1829, pea ko ʻŌliva Kautele ʻa e sikalaipé. ʻE lava ke maʻu ha ʻilo lahi ange ki hono ʻomi ʻo e Tohi ʻa Molomoná ʻi he lea faka-Pilitāniá ʻi hano ako fakalelei ʻa e ngaahi lea naʻe fai ʻe Siosefa Sāmitá, ʻene kau tangata tohí, mo e niʻihi kehe ne ngāue vāofi mo ia ki hono liliu e Tohi ʻa Molomoná.

ʻĪmisi
laʻitā mei hano toe fakafaivaʻi, ko e tangutu fehāngaaki ʻa Siosefa mo ʻŌliva ʻi ha tēpile kae tohi ʻa ʻŌliva

Ko hono liliu ʻe Siosefa Sāmita e Tohi ʻa Molomoná, ʻo ne tala-kae-tohi e fakamatalá ki heʻene sikalaipe ko ʻŌliva Kautelé.

ʻOku ʻiloa he ʻahó ni e fakamatala ko ia naʻe tala-kae-tohi ʻe Siosefa Sāmita kia ʻŌliva Kautele mo ha niʻihi kehé, ko e fuofua tohi naʻe liliú, pea ʻoku fakafuofua ko e peseti pē ʻe 28  ʻo e fakamatala ko iá ʻoku kei maʻú. ʻOku fakamoʻoniʻi ʻe he tohí ni ʻa e fakamatala ʻa Siosefa naʻá ne tala-kae-tohi ia mei ha lea fakafonua kehe, ʻi ha vahaʻa taimi nounou pē. Hangē ko ʻení, ʻoku kau ai ha ngaahi fehalaaki ʻoku fokotuʻu mai ai naʻe hala e fanongo ʻa e sikalaipé ki he ngaahi foʻi leá, kae ʻikai ko e hala ʻene lau e lea naʻe hiki mei ha tohi kehe. ʻIkai ngata aí, ʻoku lahi ange e ngaahi fokotuʻutuʻu fakakalama ʻoku hangē ko e ngaahi lea fakafonua ki he Hahake Ofi maí, kae ʻikai ko e faka-Pilitāniá, ʻoku ʻasi he tatau ʻuluaki ʻo e fakamatalá, ʻo fokotuʻu mai ai ʻoku ʻikai ko e lea faka-Pilitāniá e faʻunga ʻo e liliu leá.1

Naʻe tohi ʻa Siosefa mo ʻene ongo sikalaipé ʻo kau ki ha meʻangāue ʻe ua naʻe fakaʻaongaʻi ki hono liliu ʻo e Tohi ʻa Molomoná. Ko e meʻangāue ʻe taha naʻe ui he Tohi ʻa Molomoná ko e ongo “meʻa fakatonuleá,” pea ʻilolahia ange ʻe he Kāingalotu ʻi he Ngaahi ʻAho Kimui Ní he ʻahó ni ko e “ʻUlimí mo e Tumemí.” Naʻe maʻu ʻe Siosefa ʻa e ongo meʻa liliu leá ne tanu ʻi he moʻungá, fakataha mo e ʻū lauʻi peletí. Ko e meʻangāue ʻe tahá naʻe maʻu ia ʻe Siosefa ʻi he kelekelé ʻi he ngaahi taʻu kimuʻa peá ne maʻu e ʻū lauʻi peletí, ko ha kiʻi foʻi maka fuopotopoto fuololoa, pe “foʻi maka kikité.” ʻI he hoko ʻa Siosefa ko ha talavou lolotonga e ngaahi taʻu 1820, naʻá ne fakaʻaongaʻi ha foʻi maka kikite ke kumi ʻaki ha meʻa ne mole pe makakoloa ne tanu, ʻo tatau mo ha niʻihi kehe ʻi hono taimí. ʻI he tupulaki ko ia ʻene mahino ki hono uiuiʻi fakaepalōfitá, naʻá ne ako ai ke ne lava ʻo fakaʻaongaʻi ʻa e foʻi maká ni ki he taumuʻa māʻolunga ange ko hono liliu ʻo e folofolá.2

Naʻe maʻu ha ngaahi fakamatala mei he kau tangata tohí mo e niʻihi kehe naʻa nau sio he liliú, ki he founga ngāue naʻe fakahokó. Naʻe fakamahino ʻe ha fakamatala ʻe niʻihi naʻe vakavakaiʻi ʻe Siosefa ʻa e ngaahi mataʻitohi ʻi he ʻū lauʻi peletí. ʻOku lave ha konga lahi ʻo e ngaahi fakamatalá ki hono fakaʻaongaʻi ʻe Siosefa e ongo meʻa liliu leá pe foʻi maka kikité. Fakatatau ki he ngaahi fakamatalá ni, ne faʻo ʻe Siosefa ʻa e meʻa liliu leá pe foʻi maka ʻa e tangata kikité ʻi ha tatā, pea ʻai hono matá ki he tataá ke taʻofi ke ʻoua ʻe fuʻu maama lahi, pea leaʻaki leʻolahi e ngaahi foʻi lea faka-Pilitānia naʻe ueʻi ia ki ai ʻe he meʻangāué. ʻOku hanga ʻe he founga ko ia kuo fakamatalaʻí, ʻo fakamanatu mai ha potufolofola ʻi he Tohi ʻa Molomoná, ʻoku fakamatala ai ki hono teuteuʻi ʻe he ʻOtuá ha “maka, ʻa ia ʻe ulo atu ia ʻi he fakapoʻulí.”3

Naʻe tui taʻeveiveiua e kau sikalaipe ne nau tokoni ki he ngāue liliu leá, naʻe liliu lea ʻa Siosefa ʻi ha mālohi fakalangi. Naʻe tui ʻa e uaifi ʻo Siosefa ko ʻEmá, naʻe mahulu hake e fakamatala ia ʻo e Tohi ʻa Molomoná ʻi he meʻa ne malava ke tohi ʻe hono husepānití. Naʻe fakamatala fuakava ʻa ʻŌliva Kautele ʻi he 1831 naʻe maʻu ʻe Siosefa e “ʻū lauʻi peleti naʻá ne liliu mei ai ʻene tohí, fakataha mo ha ongo foʻi maka hinehina ʻe ua hangē ha sioʻatá, ʻi ha meʻa siliva fuopotopoto. Pea ʻi heʻene vakai ki he ongo meʻá ni, naʻe lava ai ke ne lau ʻi he lea faka-Pilitāniá, e ngaahi mataʻitohi foʻou faka-ʻIsipité ni, naʻe tohitongi ʻi he ʻū lauʻi peletí.”4

Naʻe lahi ha ngaahi fehuʻi lolotonga e ngāue liliu leá naʻe iku ia ki ha niʻihi ʻo e ngaahi fuofua fakahā ʻoku hiki he taimí ni ʻi he Tokāteline mo e Ngaahi Fuakavá pea mo e ngaahi meʻa mahuʻinga ne hoko, hangē ko hono toe fakafoki mai ʻo e lakanga fakataulaʻeikí. Naʻe fakahoko leva ʻa hono liliu mo pulusi ʻo e Tohi ʻa Molomoná, kimuʻa ʻi hono fokotuʻu ʻo e Siasí ʻi he faʻahitaʻu failau ʻo e 1830.

Ngaahi Tefito Fekauʻakí: Ongo Foʻi Maka Kikité, Ko Hono Paaki mo Pulusi ʻo e Tohi ʻa Molomoná, Talanoa ʻa Māteni Hālisi mo e Ongo Tangata Potó, Liliu ʻe Siosefa Sāmita ʻa e Tohi Tapú, Liliu ʻo e Tohi ʻa ʻĒpalahamé, Siosefa Sāmita ko e Siʻí., Kau Fakamoʻoni ʻo e Tohi ʻa Molomoná

Ngaahi Fakamatalá

  1. Hangē ko ʻení, ʻi he taimi naʻe liliu ai ʻe Siosefa ʻa e fakamatala ʻoku ʻasi he taimí ni ʻi he 1 Nīfai 13:29, naʻe tohi ai ʻe he sikalaipé ʻa e “&” ʻi ha feituʻu ʻe taha naʻe totonu ke tohiʻi ai ʻa e “ha.” ʻI he 1 Nīfai 17:48, naʻe tohiʻi ai ʻe he sikalaipé ʻa e foʻi lea ko e “weed” ka naʻe totonu ke ne tohiʻi e “reed” (Royal Skousen, “Translating the Book of Mormon: Evidence from the Original Manuscript,” in Noel B. Reynolds, ed., Book of Mormon Authorship Revisited: The Evidence for Ancient Origins [Provo, Utah: Foundation for Ancient Research and Mormon Studies, 1997], 67; vakai foki, Grant Hardy, “Introduction,” in The Book of Mormon: The Earliest Text, ed. Royal Skousen [New Haven, Conn.: Yale University Press, 2009], xv–xix).

  2. Fakatatau mo e fakamatala ʻa Māteni Hālisí, naʻe fekauʻi ʻe ha ʻāngelo kia Siosefa Sāmita ke taʻofi hono fai ʻo e ngaahi meʻá ni, pea naʻá ne fai ki ai ʻi he 1826. Naʻe ʻikai ke fūfuuʻi ʻe Siosefa ʻa e ʻilolahia ʻene kau kimuʻa ki he kumi makakoloá. ʻI he 1838, naʻá ne pulusi ai ʻene tali ki ha ngaahi fehuʻi ne faʻa fai ange kiate ia. Naʻe pehē ʻe ha fehuʻi ʻe taha, “ʻIkai naʻe keli paʻanga ʻa Siō Sāmita.” Naʻe tali ange ʻe Siosefa, “ʻIo, ka naʻe ʻikai pē ko ha ngāue ia ne maʻu ai haʻane paʻanga lahi, he naʻá ne maʻu mei ai ʻa e paʻanga ʻe hongofulu mā fā pē he māhina” (“Elders’ Journal, vol. 1, no. 3, July 1838,” 43, josephsmithpapers.org; vakai foki, Richard L. Bushman, Joseph Smith and the Beginnings of Mormonism [Urbana: University of Illinois Press, 1984], 64–76; Alan Taylor, “The Early Republic’s Supernatural Economy: Treasure Seeking in the American Northeast, 1780–1830,” American Quarterly, vol. 38, no. 1 [Spring 1986], 6–34; Mark Ashurst-McGee, “A Pathway to Prophethood: Joseph Smith Junior as Rodsman, Village Seer, and Judeo-Christian Prophet” [master’s thesis, Utah State University, 2000]).

  3. ʻAlamā 37:23. Mahalo naʻe laka hake he foʻi maka kikite ʻe taha ne maʻu ʻe Siosefa Sāmitá; hangē naʻá ne ʻosi maʻu ha taha ʻo e ngaahi foʻi maká lolotonga ʻene keli ha kiʻi vaitupu, ʻo fakafuofua ki he 1822 (Bushman, Joseph Smith and the Beginnings of Mormonism, 69–70).

  4. A. W. B., “Mormonites,” Evangelical Magazine and Gospel Advocate, vol. 2 (Apr. 19, 1831), 120; Joseph Smith III, “Last Testimony of Sister Emma,” Saints’ Herald, vol. 26, no. 19 (Oct. 1, 1879), 1–2.