Odsjek 76
Viđenje dano Josephu Smithu, proroku, i Sidneyju Rigdonu, u Hiramu, Ohio, 16. veljače 1832. Kao uvod zapisu o ovom viđenju povijest Josepha Smitha navodi: »Nakon mog povratka sa sabora u Amherstu nastavih prevođenje Svetih pisama. Iz različitih objava što bijahu primljene bijaše očito da mnoge važne pojedinosti što se tiču spasenja čovjekova bijahu uklonjene iz Biblije, ili izgubljene prije nego što ona bijaše sastavljena. Činilo se bjelodanim iz onih istina koje bijahu preostale, da ako Bog nagrađuje svakoga prema djelima učinjenim u tijelu, pojam ›nebo‹, namijenjen za vječni dom svetaca, mora uključivati više od jednog kraljevstva. U skladu s tim, … dok prevođasmo evanđelje sv. Ivana, ja i starješina Rigdon vidjesmo sljedeće viđenje.« U vrijeme kada ovo viđenje bijaše dano prorok bijaše prevodio stih Ivan 5:29.
1–4, Gospod je Bog; 5–10, Otajstva kraljevstva bit će objavljena svim vjernima; 11–17, Svi će izići u uskrsnuću pravednih ili nepravednih; 18–24, Žitelji mnogih svjetova rođeni su sinovi i kćeri Bogu kroz Pomirenje Isusa Krista; 25–29, Anđeo Božji pade i postade đavao; 30–49, Sinovi propasti trpe vječno prokletstvo; svi drugi stječu neku mjeru spasenja; 50–70, Opisana je slava i nagrada uzvišenih bića u celestijalnom kraljevstvu; 71–80, Opisani su oni koji će baštiniti terestrijalno kraljevstvo; 81–113, Objašnjeno je stanje onih u telestijalnoj, terestrijalnoj i celestijalnoj slavi; 114–119, Vjerni mogu vidjeti i razumjeti otajstva Božjeg kraljevstva moću Svetog Duha.
1 Čujte, o vi nebesa, i prikloni uho, o zemljo, i radujte se vi žitelji njihovi, jer Gospod je Bog, i osim njega nema Spasitelja.
2 Velika je mudrost njegova, čudesni su putovi njegovi, a raspon djela njegovih nitko ne može saznati.
3 Namjere njegove ne zakazuju, niti ima ikoga tko može zadržati ruku njegovu.
4 Od vječnosti do vječnosti on je isti, i godine njegove nikad ne prestaju.
5 Jer ovako govori Gospod — Ja, Gospod, milosrdan sam i milostiv onima koji me se boje, i uživam častiti one koji mi služe u pravednosti i u istini do svršetka.
6 Velika će biti nagrada njihova i vječna će biti slava njihova.
7 I njima ću objaviti sva otajstva, da, sva skrivena otajstva kraljevstva mojega od drevnih dana, i u razdobljima budućim, otkrit ću im zadovoljstvo volje svoje gledom na sve što se odnosi na kraljevstvo moje.
8 Da, čak će i čudesa vječnosti oni upoznati, i ono što će doći pokazat ću im, čak i ono što je u mnogim naraštajima.
9 I mudrost njihova bit će velika, a razumijevanje njihovo doprijet će do neba; i pred njima će mudrost mudraca propasti, a razumijevanje razboritih izjalovit će se.
10 Jer Duhom ću ih svojim prosvijetliti, i moću ću im svojom otkriti tajne volje svoje — da, i to ono što oko ne vidje, niti uho ču, niti još uđe u srce čovječje.
11 Mi, Joseph Smith ml. i Sidney Rigdon, dok bijasmo u Duhu šesnaestoga dana veljače, godine Gospoda našega tisuću osam stotina trideset i druge —
12 Moću Duha oči se naše otvoriše i razumijevanja se naša prosvijetliše, tako da mogasmo vidjeti i razumjeti ono što je Božje —
13 I to ono što bijaše od početka prije nego što svijet postade, što odredi Otac, kroz Jedinorođenog Sina svojega, koji bijaše na grudima Očevim još od početka;
14 O kojemu mi iznosimo svjedočanstvo; a svjedočanstvo koje iznosimo jest punina evanđelja Isusa Krista, koji je taj Sin, koga vidjesmo i s kojim razgovarasmo u nebeskom viđenju.
15 Naime, dok obavljasmo djelo prevođenja koje nam Gospod bijaše povjerio, dođosmo do dvadeset i devetog stiha petog poglavlja Ivana, koji nam bijaše dan kako slijedi —
16 Govoreći o uskrsnuću mrtvih, gledom na one koji će čuti glas Sina Čovječjega:
17 I izići; oni koji su činili dobro, u uskrsnuću pravednih; a oni koji su činili zlo, u uskrsnuću nepravednih.
18 Evo, ovo nas navede da se divimo, jer nam to bijaše dano od Duha.
19 I dok razmišljasmo o ovomu, Gospod dotaknu oči razumijevanja naših i one se otvoriše, i slava Gospodnja zasja uokolo.
20 I mi vidjesmo slavu Sina, zdesna Ocu, i primismo od punine njegove;
21 I vidjesmo svete anđele, i one koji su posvećeni, pred prijestoljem njegovim, dok štovahu Boga, i Jaganjca, koji ga štuju u vijeke vjekova.
22 A sad, nakon mnogih svjedočanstava koja bijahu dana o njemu, ovo je svjedočanstvo, posljednje od svih, koje mi dajemo o njemu: Da on živi!
23 Jer vidjesmo ga, i to zdesna Bogu; i čusmo glas gdje iznosi svjedočanstvo da je on Jedinorođenac Očev —
24 Da se po njemu, i kroz njega, i od njega svjetovi stvaraju i bijahu stvoreni, a žitelji njihovi rođeni su sinovi i kćeri Bogu.
25 I ovo vidjesmo također, i svjedočimo, da anđeo Božji koji bijaše na vlasti u nazočnosti Božjoj, koji se pobuni protiv Jedinorođenog Sina kojega Otac ljubljaše i koji bijaše na grudima Očevim, bijaše bačen dolje iz nazočnosti Boga i Sina,
26 I bijaše nazvan Propast, jer nebesa plakahu nad njim — on bijaše Lucifer, sin zorin.
27 I mi vidjesmo, i gle, on pade! Pade, čak i sin zorin!
28 I dok još bijasmo u Duhu, Gospod nam zapovjedi da zapišemo viđenje; naime, vidjesmo Sotonu, onu staru zmiju, to jest đavla, koji se pobuni protiv Boga, i nastojaše uzeti kraljevstvo Boga našega i Krista njegova —
29 Stoga on ratuje protiv svetaca Božjih, i opkoljuje ih uokolo.
30 I vidjesmo viđenje patnji onih s kojima on ratovaše i nadvlada, naime ovako nam dođe glas Gospodnji:
31 Ovako govori Gospod o svima onima koji poznaju moć moju, i bijahu učinjeni dionicima njezinim, a dopustiše sebi kroz moć đavlovu da budu nadvladani, i da zaniječu istinu i prkose moći mojoj —
32 To su oni koji su sinovi propasti, o kojima kažem da bi bilo bolje za njih da se nikad nisu ni rodili;
33 Jer oni su posude gnjeva, osuđeni da trpe gnjev Božji s đavlom i anđelima njegovim u vječnosti;
34 O kojima rekoh da nema oprosta u ovom svijetu niti u svijetu koji će doći —
35 Jer oni zanijekaše Svetoga Duha nakon što ga bijahu primili, i jer zanijekaše Jedinorođenoga Sina Očeva, jer ga razapeše u sebi i izložiše ga otvorenom ruglu.
36 Ovo su oni koji će otići u jezero ognjeno i sumporno s đavlom i anđelima njegovim —
37 I jedini nad kojima će druga smrt imati ikakvu moć;
38 Da, zaista, jedini koji neće biti otkupljeni u vrijeme od Gospoda utvrđeno, nakon patnji gnjeva njegova.
39 Jer svi će ostali biti izvedeni uskrsnućem mrtvih, kroz pobjedu i slavu Jaganjca koji bijaše ubijen, koji bijaše na grudima Očevim prije nego što svjetovi bijahu stvoreni.
40 I ovo je evanđelje, radosna vijest, koju glas s nebesa posvjedoči nama —
41 Da on dođe na svijet, i to Isus, da bude razapet za svijet, i da ponese grijehe svijeta, i da posveti svijet, i da ga očisti od svake nepravednosti;
42 Kako bi se po njemu svi mogli spasiti koje Otac podloži moći njegovoj i stvori po njemu;
43 Koji proslavlja Oca, i spašava sva djela ruku svojih, osim onih sinova propasti koji niječu Sina nakon što ga Otac objavi.
44 Stoga, on spašava sve osim njih — oni će otići u vječnu kaznu, koja je beskrajna kazna, koja je vječita kazna, da kraljuju s đavlom i anđelima njegovim u vječnosti, gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi, što je muka njihova —
45 A svršetak njezin, niti mjesto njezino, ni muku njihovu nitko ne poznaje;
46 Niti to bijaše objavljeno, niti jest, niti će biti objavljeno čovjeku, osim onima koji su učinjeni dionicima njezinim;
47 Ipak ja, Gospod, pokazujem to u viđenju mnogima, no smjesta to zatvaram ponovno;
48 Stoga, svršetak, širinu, visinu, dubinu i bijedu njezinu oni ne razumiju, niti ijedan čovjek osim onih koji su određeni za tu osudu.
49 I mi čusmo glas kako govori: Zapišite viđenje, jer gle, ovo je svršetak viđenja patnji bezbožnih.
50 I opet svjedočimo — jer vidjesmo i čusmo, i ovo je svjedočanstvo evanđelja Kristova gledom na one koji će izići u uskrsnuću pravednih —
51 To su oni koji primiše svjedočanstvo o Isusu, i povjerovaše u ime njegovo i bijahu kršteni na sliku pokopa njegova, jer bijahu uronjeni u vodu u ime njegovo, i to prema zapovijedi koju on dade —
52 Da bi obdržavajući zapovijedi mogli biti oprani i očišćeni od svih grijeha svojih, i primiti Svetoga Duha polaganjem ruku onoga koji je zaređen i zapečaćen za tu moć;
53 I koji nadvladavaju vjerom, i zapečaćeni su Svetim Duhom obećanja, kojega Otac izlijeva na sve one koji su pravedni i istiniti.
54 To su oni koji su crkva Prvorođenčeva.
55 To su oni u čije ruke Otac predade sve —
56 To su oni koji su svećenici i kraljevi, koji primiše od punine njegove, i od slave njegove;
57 I svećenici su Svevišnjega prema redu Melkisedekovu, koji bijaše prema redu Henokovu, koji bijaše prema redu Jedinorođenoga Sina.
58 Stoga, kako je zapisano, oni su bogovi, to jest sinovi Božji —
59 Stoga, sve je njihovo, bilo život ili smrt, ili ono što je sadašnje, ili ono što će doći, sve je njihovo i oni su Kristovi, a Krist je Božji.
60 I oni će nadvladati sve.
61 Dakle, nek nijedan čovjek ne slavi čovjeka, već radije nek slavi Boga, koji će podložiti sve neprijatelje pod noge svoje.
62 Ovi će prebivati u nazočnosti Boga i Krista njegova u vijeke vjekova.
63 Ovo su oni koje će on dovesti sa sobom, kad dođe u oblacima nebeskim vladati na zemlji nad narodom svojim.
64 Ovo su oni koji će imati udjela u prvom uskrsnuću.
65 Ovo su oni koji će izići u uskrsnuću pravednih.
66 Ovo su oni koji dođoše do Gore Siona, i do grada živoga Boga, nebeskog mjesta, najsvetijeg od svih.
67 Ovo su oni koji priđoše bezbrojnom mnoštvu anđela, općem skupu i crkvi Henokovoj, i Prvorođenčevoj.
68 Ovo su oni čija su imena zapisana na nebu, gdje su Bog i Krist sudac svima.
69 Ovo su oni koji su pravični ljudi učinjeni savršenima kroz Isusa, posrednika novoga saveza, koji izvede ovo savršeno pomirenje kroz prolijevanje vlastite krvi svoje.
70 Ovo su oni čija su tijela celestijalna, čija je slava sunčana, i to slava Boga, najuzvišenijeg od svih, za čiju je slavu sunce na nebeskom svodu opisano kao uzorak.
71 I opet, mi vidjesmo terestrijalni svijet, i evo, i gle, ovo su oni koji su od terestrijalnoga, čija se slava razlikuje od slave crkve Prvorođenčeve koja primi puninu Očevu, onako kako se slava mjesečeva razlikuje od sunca na nebeskom svodu.
72 Gle, ovo su oni koji umriješe bez zakona;
73 I također oni koji su duhovi ljudi držanih u tamnici, koje Sin pohodi, i propovijedaše im evanđelje, da bi im moglo biti suđeno kao ljudima u tijelu;
74 Koji ne primiše svjedočanstvo o Isusu u tijelu, već ga poslije primiše.
75 Ovo su oni koji su časni ljudi na zemlji, koji bijahu zaslijepljeni prepredenošću ljudi.
76 Ovo su oni koji primaju od slave njegove, ali ne od punine njegove.
77 Ovo su oni koji primaju od nazočnosti Sinove, ali ne od punine Očeve.
78 Stoga, oni su tijela terestrijalna, a ne tijela celestijalna, i razlikuju se u slavi kao što se mjesec razlikuje od sunca.
79 Ovo su oni koji nisu neustrašivi u svjedočanstvu o Isusu; stoga, oni ne zadobivaju krunu nad kraljevstvom Boga našega.
80 A sad, ovo je svršetak viđenja koje vidjesmo o terestrijalnome, što nam Gospod zapovjedi da zapišemo dok još bijasmo u Duhu.
81 I opet, vidjesmo slavu telestijalnog, a to je slava onoga što je manje, kao što se slava zvijezda razlikuje od slave mjeseca na nebeskom svodu.
82 Ovo su oni koji ne primiše evanđelje Kristovo, niti svjedočanstvo o Isusu.
83 Ovo su oni koji ne niječu Svetoga Duha.
84 Ovo su oni koji su bačeni dolje u pakao.
85 Ovo su oni koji neće biti otkupljeni od đavla sve do zadnjeg uskrsnuća, dok Gospod, to jest Krist Jaganjac, ne dovrši djelo svoje.
86 Ovo su oni koji ne primaju od punine njegove u vječnome svijetu, već od Svetoga Duha kroz posluživanje terestrijalnog;
87 A terestrijalni kroz posluživanje celestijalnog.
88 I također telestijalni prima to od posluživanja anđela koji su postavljeni da im poslužuju, to jest koji su postavljeni da im budu duhovi što poslužuju; jer oni će biti baštinici spasenja.
89 I tako mi vidjesmo, u nebeskom viđenju, slavu telestijalnog, koja nadilazi svako razumijevanje;
90 I nijedan čovjek ne zna to, doli onaj kojemu Bog to objavi.
91 I tako mi vidjesmo slavu terestrijalnog koja nadmašuje u svemu slavu telestijalnog, i to u slavi, i u moći, i u snazi, i u gospodstvu.
92 I tako vidjesmo slavu celestijalnog, koja nadmašuje u svemu — gdje Bog, i to Otac, kraljuje na prijestolju svojem u vijeke vjekova;
93 Pred čijim se prijestoljem sve sagiba u poniznoj pobožnosti, i daje mu slavu u vijeke vjekova.
94 Oni koji prebivaju u nazočnosti njegovoj crkva su Prvorođenčeva; i oni vide kao što su viđeni, i spoznaju kao što su spoznati, primivši od punine njegove i od milosti njegove;
95 I on ih čini ravnopravnima u moći, i u snazi, i u gospodstvu.
96 A slava je celestijalnog jedna, baš kao što je slava sunca jedna.
97 A slava je terestrijalnog jedna, baš kao što je slava mjeseca jedna.
98 A slava je telestijalnog jedna, baš kao što je slava zvijezda jedna; naime, kao što se jedna zvijezda razlikuje od druge zvijezde u slavi, upravo se tako razlikuje jedan od drugoga u slavi u telestijalnom svijetu;
99 Naime, ovo su oni koji su Pavlovi, i Apolonovi, i Kefini.
100 Ovo su oni koji kažu da su neki od ovoga, a neki od onoga — neki Kristovi, a neki Ivanovi, a neki Mojsijevi, a neki Ilijasovi, a neki Izajasovi, a neki Izaijini, a neki Henokovi;
101 Ali ne primiše evanđelje, niti svjedočanstvo o Isusu, niti proroke, niti vječni savez.
102 Naposljetku, svi su ovi oni koji neće biti sabrani sa svecima, da budu uzneseni u crkvu Prvorođenčevu, i primljeni u oblak.
103 Ovo su oni koji su lažljivci, i vračari, i preljubnici, i bludnici, i svatko tko ljubi i govori laž.
104 Ovo su oni koji trpe gnjev Božji na zemlji.
105 Ovo su oni koji trpe osvetu vječnoga ognja.
106 Ovo su oni koji su bačeni dolje u pakao i trpe gnjev Svemogućeg Boga, do punine vremenā, kad će Krist podložiti sve neprijatelje pod noge svoje i usavršiti djelo svoje;
107 Kada izruči kraljevstvo, i predstavi ga Ocu, neokaljano, govoreći: Ja nadvladah i izgazih tijesak sam, i to tijesak žestine gnjeva Svemogućeg Boga.
108 Tad će on biti okrunjen krunom slave svoje, i sjest će na prijestolje moći svoje da kraljuje u vijeke vjekova.
109 No evo, i gle, mi vidjesmo slavu i žitelje telestijalnog svijeta, kako oni bijahu bezbrojni poput zvijezda na nebeskom svodu, ili poput pijeska na morskoj obali;
110 I čusmo glas Gospodnji gdje govori: Svi će ovi prignuti koljeno, i svaki će jezik priznati onomu koji sjedi na prijestolju u vijeke vjekova;
111 Jer će im biti suđeno prema djelima njihovim, i svaki će čovjek primiti prema djelima svojim, vlastito gospodstvo svoje, u dvorima koji su pripravljeni;
112 I oni će biti sluge Svevišnjega; no, gdje Bog i Krist prebivaju oni ne mogu doći, svjetovi bez kraja.
113 Ovo je svršetak viđenja koje vidjesmo, za koje nam bijaše zapovjeđeno da ga zapišemo dok još bijasmo u Duhu.
114 No, velika su i čudesna djela Gospodnja i otajstva kraljevstva njegova koja nam on pokaza, koja nadilaze svako razumijevanje u slavi, i u snazi, i u gospodstvu;
115 Za koja nam on zapovjedi da ih ne zapisujemo, dok još bijasmo u Duhu, i nije zakonito da ih čovjek izgovara;
116 Niti ih je čovjek sposoban otkriti, jer ih se može jedino vidjeti i shvatiti moću Svetoga Duha, kojega Bog udjeljuje onima koji ga ljube, i pročišćuju se pred njim;
117 Kojima on daje ovu povlasticu da vide i spoznaju sami za sebe;
118 Kako bi kroz moć i očitovanje Duha, dok su u tijelu, oni mogli biti sposobni podnijeti nazočnost njegovu u svijetu slave.
119 A Bogu i Jaganjcu neka budu slava, i čast, i gospodstvo u vijeke vjekova. Amen.