Riječ koja se koristi u izvornom grčkom tekstu znači »potopiti« ili »uroniti«. Krštenje uranjanjem u vodi od strane onoga koji ima ovlast uvodna je uredba evanđelja i neophodna je da bi se postalo članom Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Njemu prethode vjera u Isusa Krista i pokajanje. Nakon njega mora uslijediti primanje dara Duha Svetoga kako bi ono bilo potpuno (2 Ne 31:13–14). Krštenje vodom i Duhom neophodno je prije nego što osoba može ući u celestijalno kraljevstvo. Adam je prvi bio kršten (Mojs 6:64–65). Isus je također bio kršten kako bi ispunio svu pravednost te kako bi pokazao put za cijeli ljudski rod (Mt 3:13–17; 2 Ne 31:5–12).
Pošto nemaju svi na zemlji priliku prihvatiti evanđelje tijekom smrtnoga života, Gospod je dao ovlast za krštenja koja zastupnici obavljaju za mrtve. Zato se oni koji prihvate evanđelje u svijetu duhova mogu osposobiti za ulazak u Božje kraljevstvo.