Duh
Onaj dio živog bića koji postoji prije smrtnog rođenja, prebiva u fizičkom tijelu tijekom smrtnosti, i postoji nakon smrti kao odvojeno biće sve do Uskrsnuća. Sva su živa bića — ljudski rod, životinje i biljke — bila duhovi prije nego što je ikakav oblik života postojao na zemlji (Post 2:4–5; Mojs 3:4–7). Duhovno tijelo izgleda kao fizičko tijelo (1 Ne 11:11; Et 3:15–16; NiS 77:2; 129). Duh je tvar, ali je ona izvrsnija ili čistija od smrtnih počela ili tvari (NiS 131:7).
Svaka je osoba doslovno sin ili kći Božja, rođena kao duh od Nebeskih Roditelja prije nego što se rodila od smrtnih roditelja na zemlji (Heb 12:9). Svaka osoba na zemlji ima besmrtno duhovno tijelo uz tijelo od mesa i kostiju. Kako se ponekad definira u Svetim pismima, duh i fizičko tijelo zajedno tvore dušu (Post 2:7; NiS 88:15; Mojs 3:7, 9, 19; Abr 5:7). Duh može živjeti bez fizičkog tijela, ali fizičko tijelo ne može živjeti bez duha (Jak 2:26). Fizička je smrt rastavljanje duha od tijela. Tijekom Uskrsnuća duh se ponovno ujedinjuje s istim fizičkim tijelom od mesa i kostiju koje je imao kao smrtnik, uz dvije velike razlike: neće se nikada više rastavljati, i fizičko će tijelo biti besmrtno i savršeno (Al 11:45; NiS 138:16–17).