Amen

Znači »neka bude tako« ili »tako jest«. Amen se izgovara kako bi se iskazalo bezrezervno ili svečano prihvaćanje i slaganje (Pnz 27:14–26) ili istinitost (1 Kr 1:36). Danas na kraju molitvi, svjedočanstava i govora oni koji su čuli molitvu ili poruku izgovaraju čujno amen kako bi naznačili slaganje i prihvaćanje.

U vremenima Starog zavjeta osoba je trebala izgovoriti amen kad je davala prisegu (1 Ljet 16:7, 35–36; Neh 5:12–13; 8:2–6). Krist se naziva »Amen, vjerni i istiniti svjedok« (Otk 3:14). Riječ amen također je služila kao znamen saveza u Školi proroka (NiS 88:133–135).