Pomoć pri proučavanju
Pavlove poslanice
Fusnote

Hide Footnotes

Tema

Pavlove poslanice

Četrnaest knjiga u Novom zavjetu koje su izvorno bile pisma što ih je apostol Pavao napisao članovima Crkve. Mogu se podijeliti u grupe kako slijedi:

1 i 2 poslanica Solunjanima (50–51. po. Kr.)

Pavao je napisao poslanice Solunjanima u Korintu tijekom svojeg drugog misionarskog putovanja. Njegovo djelo u Solunu opisano je u Djelima 17. On se želio vratiti u Solun, ali nije mogao učiniti tako (1 Sol 2:18). Stoga je poslao Timoteja da ohrabri obraćenike i donese mu vijesti o tome kako napreduju. Prva je poslanica posljedica njegove zahvalnosti za Timotejev povratak. Druga je poslanica bila napisana nedugo nakon toga.

1 i 2 poslanica Korinćanima, Poslanica Galaćanima, Poslanica Rimljanima (55–57. po. Kr.)

Pavao je napisao poslanice Korinćanima tijekom svojeg trećeg misionarskog putovanja kako bi odgovorio na pitanja i popravio pomutnju među svecima u Korintu.

Poslanica Galaćanima možda je bila napisana mnogim jedinicama Crkve diljem Galacije. Neki su članovi Crkve odbacivali evanđelje radi židovskog zakona. U ovom je pismu Pavao objasnio svrhu Mojsijevog zakona i vrijednost duhovne vjere.

Pavao je napisao poslanicu Rimljanima u Korintu, djelomično kako bi pripremio rimske svece za posjet u koji se nadao otići. Ovo pismo također ponovno potvrđuje nauke koje su osporavali neki Židovi koji su se obratili na kršćanstvo.

Poslanica Filipljanima, Poslanica Kološanima, Poslanica Efežanima, Poslanica Filemonu, Poslanica Hebrejima (60–62. po. Kr.)

Pavao je napisao ove poslanice dok je prvi put bio u zatvoru u Rimu.

Pavao je napisao poslanicu Filipljanima uglavnom kako bi izrazio svoju zahvalnost i ljubav prema svecima u Filipima te kako bi ih ohrabrio u razočaranju zbog svojeg dugog zatočenja.

Pavao je napisao poslanicu Kološanima kao rezultat izvješća da sveci u Kolosi upadaju u ozbiljan prijestup. Vjerovali su da savršenstvo dolazi samo pažljivim poštivanjem izvanjskih uredbi umjesto razvijanjem kristolike osobnosti.

Poslanica Efežanima od velike je važnosti, jer sadrži Pavlova učenja o Kristovoj Crkvi.

Poslanica Filemonu osobno je pismo o Onezimu, robu koji je opljačkao svoga gospodara Filemona i pobjegao u Rim. Pavao je poslao Onezima natrag njegovom gospodaru s pismom tražeći da Onezimu bude oprošteno.

Pavao je napisao poslanicu Hebrejima židovskim članovima Crkve kako bi ih uvjerio da je Mojsijev zakon bio ispunjen u Kristu te da ga je zamijenio evanđeoski zakon Kristov.

1 i 2 poslanica Timoteju, Poslanica Titu (64–65. po. Kr.)

Pavao je napisao ove poslanice nakon što je prvi put bio pušten iz zatvora u Rimu.

Pavao je otputovao u Efez, gdje je ostavio Timoteja sa zadatkom da zaustavi rast nekih oblika nagađanja, namjeravajući se kasnije vratiti. Napisao je svoju prvu poslanicu Timoteju, možda u Makedoniji, kako bi ga savjetovao i ohrabrio u ispunjenju njegove dužnosti.

Pavao je napisao poslanicu Titu tijekom vremena kad je bio oslobođen iz zatvora. Možda je posjetio Kretu, gdje je Tit služio. Pismo se uglavnom bavi pravednim življenjem i stegom u Crkvi.

Pavao je napisao svoju drugu poslanicu Timoteju dok je drugi put bio u zatvoru, nedugo prije svoje mučeničke smrti. Ova poslanica sadrži Pavlove posljednje riječi i pokazuje divnu hrabrost i uzdanje uz koje se on suočio sa smrću.