Jeremija
Prorok iz Starog zavjeta koji se rodio u svećeničkoj obitelji i prorokovao je u Judi od 626. do 586. godine pr. Kr. Živio je blizu vremena drugih velikih proroka: Lehija, Ezekiela, Hošee i Daniela.
Jeremija je bio zaređen za proroka u predsmrtničkom životu (Jr 1:4–5). Tijekom svojih otprilike četrdeset godina djelovanja kao prorok podučavao je protiv idolopoklonstva i nećudorednosti među židovskim narodom (Jr 3:1–5; 7:8–10). Morao se suočavati s neprestanim protivljenjem i povredama (Jr 20:2; 36:18–19; 38:4). Nakon pada Jeruzalema Židovi koji su pobjegli u Egipat poveli su Jeremiju sa sobom (Jr 43:5–6), gdje su ga, prema predaji, kamenovali do smrti.
Knjiga Jeremijina
Poglavlja 1–6 sadrže proroštva dana tijekom vladavine Jošije. Poglavlja 7–20 proroštva su tijekom vremena Jojakima. Poglavlja 21–38 bave se vladavinom Sidkije. Poglavlja 39–44 sadrže proroštva i opisuju povijesne događaje nakon pada Jeruzalema. Poglavlje 45 sadrži obećanje Baruhu, njegovom pisaru, da će Baruhov život biti sačuvan. Na kraju, poglavlja 46–51 proroštva su protiv stranih naroda. Poglavlje 52 povijesni je zaključak. Neka od Jeremijinih proroštava nalazila su se na Labanovim mjedenim pločama koje je Nefi zadobio (1 Ne 5:10–13). Jeremija se također spominje još dva puta u Mormonovoj knjizi (1 Ne 7:14; Hel 8:20).
Knjiga Jeremijina također uključuje prepoznavanje čovjekovog predsmrtnog postojanja i Jeremijinog predodređenja (Jr 1:4–5); proroštvo o povratku Izraela iz njihovog raspršenog stanja, sabirući jednoga iz grada i dvoje iz obitelji u Sion, ugodnu zemlju gdje Izrael i Juda mogu prebivati u sigurnosti i miru (Jr 3:12–19); te proroštvo o tome kako će Gospod sabrati Izraela iz sjevernih zemalja šaljući mnoge »ribare« i »lovce« da ih nađu (Jr 16:14–21). Ovaj će događaj u posljednjim danima biti razmjerno veći čak i od Mojsijevog izvođenja Izraela iz Egipta (Jr 16:13–15; 23:8).