Starješina

Naziv starješina koristi se na razne načine u Bibliji. U Starom zavjetu često se odnosi na starije muškarce u plemenu, kojima su obično bili povjereni poslovi vlasti (Post 50:7; Jš 20:4; Rut 4:2; Mt 15:2). Njihova dob i iskustvo učinili su njihove savjete vrijednima. Njihov položaj nije nužno bio svećenički poziv.

Postojali su također zaređeni starješine u Melkisedekovom svećeništvu u vrijeme Starog zavjeta (Izl 24:9–11). U Novom zavjetu starješine se spominju kao svećenička služba u Crkvi (Jak 5:14–15). Među Nefijcima također su postojali zaređeni starješine u svećeništvu (Al 4:7, 16; Moro 3:1). U ovoj rasporedbi Joseph Smith i Oliver Cowdery bili su prvi starješine koji su bili zaređeni (NiS 20:2–3).

Starješina je sada naziv koji se daje svim obnašateljima Melkisedekovog svećeništva. Na primjer, muški se misionari nazivaju starješinama. Također, apostol je starješina, i ispravno je govoriti o članovima Zbora dvanaestorice ili zborova Sedamdesetorice upotrebljavajući ovaj naziv (NiS 20:38; 1 Pt 5:1). Dužnosti zaređenih starješina u Crkvi danas dane su u objavi posljednjih dana (NiS 20:38–45; 42:44; 46:2; 107:12).