Sposobnost da se nešto učini. Imati moć nad nekim ili nečim znači imati sposobnost upravljanja tom osobom ili stvari, ili zapovijedanja njima. U Svetim pismima moć je često povezana s moću Božjom ili moću neba. Često je u bliskom odnosu sa svećeničkom ovlašću, a to je dopuštenje ili pravo da se djeluje u ime Boga.
Iz ovog sam te razloga uzdigao, da u tebi pokažem svoju moć, Izl 9:16 .
Bog je moja snaga i moć, 2 Sam 22:33 .
Ne uskrati dobročinstva kad je u moći tvoje ruke to učiniti, Izr 3:27 .
Doista sam pun moći po duhu Gospodnjem, Mih 3:8 .
Dana mi je sva moć, nebeska i zemaljska, Mt 28:18 .
Ljudi su se oduševili njegovom naukom, jer mu riječ bijaše puna moći, Lk 4:32 .
Ostanite u gradu dok se ne obučete u moć odozgo, Lk 24:49 .
Svima koji ga primiše dade moć da postanu sinovi Božji, Iv 1:12 (NiS 11:30 ).
Primit ćete moć nakon što Duh Sveti dođe na vas, Dj 1:8 .
Nema moći osim od Boga, Rim 13:1 .
Čuva vas moć Božja kroz vjeru za spasenje, 1 Pt 1:3–5 .
Premda čovjek može imati moć izvoditi moćna djela, hvasta li se snagom svojom, on mora pasti, NiS 3:4 .
Moć da se čini dobro u svakoj je osobi, NiS 58:27–28 .
U uredbama Melkisedekova svećeništva moć se božanskog očituje, NiS 84:19–22 .
Prava svećeništva nerazdvojno su povezana s moćima nebeskim, NiS 121:34–46 .