Sveta pisma
Nauk i savezi 102
Fusnote
Tema

Odsjek 102

Zapisnik osnivanja prvog velikog vijeća Crkve, u Kirtlandu, Ohio, 17. veljače 1834. Izvorni zapisnik zabilježiše starješine Oliver Cowdery i Orson Hyde. Prorok je preradio zapisnik sljedećeg dana, a dan poslije ispravljen zapisnik jednoglasno prihvati veliko vijeće kao »način i ustav velikog vijeća« Crkve. Stihovi 30 do 32, koji imaju veze s Vijećem dvanaestorice apostola, bijahu dodani 1835. godine pod vodstvom Josepha Smitha kada ovaj odsjek bijaše pripreman za objavljivanje u Nauku i savezima.

1–8, Veliko je vijeće postavljeno da razrješava važne poteškoće koje nastanu u Crkvi; 9–18, Postupci su dani za rasprave o slučajevima; 19–23, Predsjednik vijeća donosi odluku; 24–34, Izložen je postupak priziva.

1 Ovoga se dana opće vijeće od dvadeset četiri velika svećenika skupilo u kući Josepha Smitha ml., po objavi, i otpočelo s uspostavljanjem avelikog vijeća crkve Kristove, koje se treba sastojati od dvanaest velikih svećenika, te jednog ili tri predsjednika kako slučaj bude nalagao.

2 Veliko vijeće bijaše postavljeno objavom u svrhu rješavanja važnih poteškoća koje mogu nastati u crkvi, koje ne mogahu riješiti ni crkva ni abiskupovo vijeće na zadovoljstvo stranaka.

3 Joseph Smith ml., Sidney Rigdon i Frederick G. Williams bijahu prihvaćeni kao predsjednici glasom vijeća; a Joseph Smith st., John Smith, Joseph Coe, John Johnson, Martin Harris, John S. Carter, Jared Carter, Oliver Cowdery, Samuel H. Smith, Orson Hyde, Sylvester Smith i Luke Johnson, veliki svećenici, bijahu izabrani da budu trajno vijeće za crkvu, jednodušnim glasom vijeća.

4 Gore spomenuti vijećnici tad bijahu upitani prihvaćaju li svoja imenovanja, i hoće li djelovati u toj službi u skladu sa zakonom neba, na što svi oni odgovoriše da prihvaćaju svoja imenovanja, i da će ispunjavati svoje službe u skladu s milošću Božjom koja im je udijeljena.

5 Broj onih što sastavljaju vijeće, koji glasahu u ime crkve i za nju gledom na imenovanje gore spomenutih vijećnika bijaše četrdeset tri, kako slijedi: devet velikih svećenika, sedamnaest starješina, četiri svećenika i trinaest članova.

6 Izglasano: Da veliko vijeće ne može imati ovlast djelovanja, osim ako sedam od gore spomenutih vijećnika, ili njihovih propisno imenovanih nasljednika nije nazočno.

7 Ova će sedmorica imati ovlast postavljati druge velike svećenike, koje mogu smatrati dostojnima i sposobnima da djeluju umjesto odsutnih vijećnika.

8 Izglasano: Kad god nastane neko mjesto upražnjeno smrću, uklanjanjem iz službe zbog prijestupa, ili uklanjanjem iz granica ovoga crkvenog nadleštva, ikoga od gore spomenutih vijećnika, ono će biti popunjeno imenovanjem od strane jednog ili više predsjednika, i odobreno glasom općeg vijeća velikih svećenika, sabranog u tu svrhu, da djeluje u ime crkve.

9 Predsjednik crkve, koji je također predsjednik vijeća, postavljen je aobjavom, i bpodržan u svom posluživanju glasom crkve.

10 I u skladu je s dostojanstvom njegove službe da on predsjedava vijećem crkve; i njegova je povlastica da mu pomažu dva druga predsjednika, postavljena na isti način na koji je on sam postavljen.

11 A u slučaju odsutnosti jednog ili obojice od onih koji su postavljeni da mu pomažu, on ima ovlast predsjedavati vijećem bez pomoćnika; a ako je on sam odsutan, drugi predsjednici imaju ovlast predsjedavati umjesto njega, obojica ili svaki od njih.

12 Kad je god veliko vijeće crkve Kristove propisno uspostavljeno, prema prikazanom uzorku, bit će dužnost dvanaestorice vijećnika da bace kocku po brojevima, i time utvrde koji će od dvanaestorice govoriti prvi, počevši od broja jedan i tako u slijedu do broja dvanaest.

13 Kad se god ovo vijeće sastane radi djelovanja u svezi s bilo kojim slučajem, dvanaestorica će vijećnika odrediti je li on težak ili nije; ako nije, samo će dvojica vijećnika govoriti o njemu, u skladu s gore zapisanim obrascem.

14 No, misli li se da je težak, četvorica će biti postavljena; a ako je teži, šestorica; no, ni u kojem slučaju neće više od šestorice biti postavljeno da govore.

15 Optuženi, u svim slučajevima, ima pravo na polovinu vijeća, kako bi se spriječila uvreda ili nepravda.

16 A vijećnici postavljeni da govore pred vijećem trebaju izložiti slučaj, nakon što se dokazi ispitaju, u njegovu pravom svjetlu pred vijećem; i svaki čovjek treba govoriti u skladu s nepristranošću i apravdom.

17 Oni vijećnici koji izvuku parne brojeve, to jest 2, 4, 6, 8, 10 i 12, osobe su koje trebaju ustati u korist optuženoga, i spriječiti uvredu i nepravdu.

18 U svim slučajevima tužitelj i optuženi imat će povlasticu govoriti za sebe pred vijećem, nakon što se čuju dokazi i nakon što vijećnici koji su postavljeni da govore o slučaju završe svoje napomene.

19 Nakon što se dokazi čuju, a vijećnici, tužitelj i optuženi budu govorili, predsjednik će iznijeti odluku prema shvaćanju koje će imati o slučaju, i pozvat će dvanaestoricu vijećnika da je odobre svojim glasom.

20 No, ako ostali vijećnici koji nisu govorili, ili bilo koji od njih, nakon nepristrana slušanja dokaza i molbi otkriju pogrešku u odluci predsjednika, oni mogu to iznijeti na vidjelo, i slučaj će biti nanovo ispitan.

21 I ako se, nakon pažljiva ponovnog ispitivanja, ikakvo dodatno svjetlo pokaže u slučaju, odluka će biti izmijenjena u skladu s tim.

22 No, ako se nikakvo dodatno svjetlo ne pojavi, prvotna će odluka stajati, a većina vijeća ima ovlast utvrditi ju.

23 U slučaju teškoće gledom na anauk ili načelo, nema li dostatno zapisano da razjasni slučaj mislima vijeća, predsjednik može pitati i dobiti misao Gospodnju bobjavom.

24 Veliki svećenici, kada su u tuđini, imaju ovlast pozvati i uspostaviti vijeće na način prikazan, radi rješavanja poteškoća, kada stranke, ili jedna od njih, zatraže to.

25 I spomenuto će vijeće velikih svećenika imati ovlast postaviti jednoga od svoga članstva da predsjedava takvim vijećem privremeno.

26 Bit će dužnost spomenutog vijeća da odmah prenese prijepis svojih postupaka, s punom izjavom o svjedočanstvu koje prati njihovu odluku, velikom vijeću sjedišta Prvog predsjedništva Crkve.

27 Ako stranke, ili jedna od njih, budu nezadovoljne odlukom spomenutog vijeća, one mogu uložiti priziv velikom vijeću sjedišta Prvog predsjedništva Crkve, i imati ponovnu raspravu, i taj će se slučaj ondje voditi, u skladu s prije zapisanim uzorkom, kao da takva odluka ne bijaše donesena.

28 Ovo se vijeće velikih svećenika u tuđini treba sazivati jedino u anajtežim slučajevima crkvenih poslova; i nijedan svakidašnji niti običan slučaj ne može biti dostatan za sazivanje takvog vijeća.

29 Putujući ili mjesni veliki svećenici u tuđini imaju ovlast reći je li nužno sazvati takvo vijeće ili ne.

30 Postoji razlika između velikog vijeća ili putujućih velikih svećenika u tuđini, i aputujućeg velikog vijeća sastavljenog od dvanaestorice bapostola, u njihovim odlukama.

31 Na odluku prvoga može se uložiti priziv; no, na odluku potonjega ne može.

32 Potonju mogu dovesti u pitanje jedino opći autoriteti crkve u slučaju prijestupa.

33 Riješeno: Da će predsjednik ili predsjednici u sjedištu Prvog predsjedništva Crkve imati ovlast odlučiti ima li neki takav slučaj, u kojemu se uloži priziv, opravdano pravo na ponovnu raspravu, nakon ispitivanja priziva, i dokaza, i izjava što ga prate.

34 Dvanaestorica vijećnika tada krenuše bacati kocke ili glasovati, kako bi ustanovili tko će govoriti prvi, i sljedeći bijaše ishod, naime: 1. Oliver Cowdery; 2. Joseph Coe; 3. Samuel H. Smith; 4. Luke Johnson; 5. John S. Carter; 6. Sylvester Smith; 7. John Johnson; 8. Orson Hyde; 9. Jared Carter; 10. Joseph Smith st; 11. John Smith; 12. Martin Harris.Nakon molitve sabor bijaše završen.

Oliver Cowdery,

Orson Hyde,

Bilježnici