Sveta pisma
Službena izjava 1
Fusnote
Tema

Službena izjava 1

Biblija i Mormonova knjiga podučavaju da je monogamija Božja norma za brak osim ako on ne izjavi drugačije (vidi 2 Samuel 12:7–8 i Jakov 2:27, 30). Nakon objave Josephu Smithu praksa višežensta bila je ustanovljena među članovima Crkve početkom 1840-tih (vidi odsjek 132). Od 1860-tih do 1880-tih vlada Sjedinjenih Država donijela je zakone kako bi učinila ovu vjersku praksu nezakonitom. Te je zakone na kraju podržao Vrhovni sud SAD-a. Nakon što je primio objavu, predsjednik Wilford Woodruff izdao je sljedeći Manifest, kojeg je Crkva prihvatila kao mjerodavnog i vezujućeg 6. listopada 1890. To je dovelo do svršetka prakse višeženstva u Crkvi.

Svima kojih se tiče:

Budući da priopćenja za javnost bijahu poslana u političke svrhe iz Salt Lake Cityja, koja bijahu posvuda objavljena, navodeći da Povjerenstvo za Utu, u svom nedavnom izvješću ministru unutarnjih poslova, tvrdi da se obredi višeženstva i dalje svečano obavljaju te da četrdeset ili više takvih brakova bijaše sklopljeno u Uti od prošlog lipnja ili tijekom prošle godine, također da u javnim govorima vođe Crkve podučavaše, ohrabrivaše i poticaše nastavljanje prakticiranja poligamije —

Ja, zato, kao predsjednik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, ovime na najsvečaniji način izjavljujem da su ove optužbe lažne. Mi ne podučavamo poligamiju ili višeženstvo, niti dopuštamo ikomu da započinje tu praksu, i poričem da bilo četrdeset ili ikoji drugi broj takvih brakova u tom razdoblju bijaše svečano obavljen u našim Hramovima ili na bilo kojem drugom mjestu u Teritoriju.

O jednom slučaju bijaše izviješteno, u kojem stranke tvrde kako brak bijaše sklopljen u Kući za podarivanje, u Salt Lake Cityju, u proljeće 1889., no ja nisam uspio saznati tko je obavio obred; što god bijaše učinjeno u toj stvari bijaše bez mojega znanja. Kao posljedica ovoga navodnog događaja Kuća za podarivanje, po mojim uputama, bijaše srušena bez odlaganja.

Budući da Kongres donije zakone koji zabranjuju višeženstvo, a te zakone proglasi ustavnima sud na najvišoj instanci, ja ovime izjavljujem svoju namjeru da ću se pokoriti tim zakonima, te da ću upotrijebiti svoj utjecaj na članove Crkve nad kojom predsjedavam kako bi i oni učinili isto.

Nema ničega u mojim učenjima pred Crkvom ili u onima mojih drugova, tijekom spomenutog vremena, što bi se opravdano moglo protumačiti da usađuje ili ohrabruje poligamiju; a kad je bilo koji starješina Crkve upotrijebio jezik za koji se činilo da prenosi koje takvo učenje, on bijaše smjesta prekoren. I ja sad javno izjavljujem kako je moj savjet svecima posljednjih dana neka se uzdrže od sklapanja bilo kakvog braka zabranjenog zakonom zemlje.

Wilford Woodruff

Predsjednik Crkve Isusa Krista
svetaca posljednjih dana

Predsjednik Lorenzo Snow iznio je sljedeće:

»Predlažem da, priznavajući Wilforda Woodruffa za predsjednika Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, i jedinog čovjeka na zemlji u ovom trenutku koji obnaša ključeve uredaba pečaćenja, smatramo njega potpuno ovlaštenim zbog njegovog položaja da izda Manifest koji bijaše pročitan da ga čujemo, a koji nosi datum 24. rujna 1890., te da kao Crkva skupljena na Općem saboru prihvatimo njegovu izjavu o višeženstvu kao mjerodavnu i obvezujuću.«

Salt Lake City, Utah, 6. listopada 1890.

Izvaci iz tri obraćanja
predsjednika Wilforda Woodruffa
gledom na Manifest

Gospod neće nikada dopustiti meni niti bilo kome drugome tko stoji kao predsjednik ove Crkve da vas zavede na krivi put. To nije u programu. To nije u misli Božjoj. Kad bih pokušao to, Gospod bi me uklonio s mojega mjesta, i tako će ukloniti svakog drugog čovjeka koji pokuša zavesti djecu ljudsku na krivi put od objava Božjih i od njihove dužnosti. (Šezdeset prvi polugodišnji opći sabor Crkve, ponedjeljak 6. listopada 1890., Salt Lake City, Utah. Objavljeno u časopisu Deseret Evening News, 11. listopada 1890., str. 2)

Nije važno tko živi ili tko umire, ili tko je pozvan voditi ovu Crkvu, oni je moraju voditi nadahnućem od Svemogućeg Boga. Ne budu li to činili na taj način, ne mogu to činiti nikako…

Imadoh neke objave nedavno, i to vrlo važne meni, i reći ću vam što mi Gospod reče. Dopustite da vam usmjerim umove na ono što je nazvano manifestom…

Gospod mi reče da postavim svecima posljednjih dana pitanje, i također mi reče, budu li poslušali ono što im rekoh i odgovorili na pitanje što im je izloženo, Duhom i moću Božjom, svi će odgovoriti isto, i svi će vjerovati isto gledom na ovo pitanje.

Pitanje je ovo: Koji je tijek najmudriji da ga sveci posljednjih dana slijede — nastaviti s pokušavanjem prakticiranja višeženstva, uz zakone zemlje protiv toga i protivljenje šezdeset milijuna ljudi, po cijenu zapljene i gubitka svih hramova, i zaustavljanja svih uredbi u njima, i za žive i za mrtve, i utamničenja Prvog predsjedništva i Dvanaestorice i glava obitelji u Crkvi, te zapljene osobne imovine ljudi (što bi sve samo po sebi zaustavilo taj običaj); ili, nakon što učinismo i pretrpjesmo ono što smo učinili i pretrpjeli kroz svoje prianjanje ovom načelu, zaustaviti taj običaj i pokoriti se zakonu, i čineći tako ostaviti proroke, apostole i očeve kod kuće, tako da oni mogu podučavati narod i brinuti se za dužnosti u Crkvi, i također ostaviti hramove u rukama svetaca, tako da se oni mogu brinuti za uredbe evanđelja, i za žive i za mrtve?

Gospod mi pokaza viđenjem i objavom točno što bi se dogodilo da nismo zaustavili ovaj običaj. Da ga nismo zaustavili, ne biste imali potrebe za … ijednim od muškaraca u ovome hramu u Loganu; jer sve bi uredbe bile zaustavljene diljem zemlje Siona. Zbrka bi vladala diljem Izraela, i mnogi bi muškarci bili zasužnjeni. Ova bi nevolja došla na cijelu Crkvu, i bili bismo prisiljeni zaustaviti taj običaj. A sad, pitanje je treba li biti zaustavljen na ovaj način, ili na način koji nam Gospod očitova, i ostaviti naše proroke i apostole i očeve slobodnima, te hramove u rukama ljudi, tako da mrtvi mogu biti otkupljeni. Ovaj narod već izbavi velik broj iz tamnice u svijetu duhova, i hoće li se djelo nastaviti ili će stati? Ovo je pitanje koje izlažem pred svece posljednjih dana. Trebate prosuditi sami za sebe. Želim da odgovorite na njega sami za sebe. Ja neću odgovoriti na njega; ali kažem vam da je upravo to stanje u kojem bismo mi kao narod bili da ne krenusmo putem kojim smo krenuli…

Vidjeh točno što bi se dogodilo da se nešto nije učinilo. Imadoh toga duha na sebi dugo vremena. No želim reći ovo: Dopustio bih da svi hramovi odu iz naših ruku; sam bih otišao u zatvor, i dopustio da svaki drugi čovjek ode tamo, da mi Bog na nebu ne zapovjedi da učinim ono što sam učinio; a kad je čas došao da mi bijaše zapovjeđeno učiniti to, sve mi bijaše jasno. Otiđoh pred Gospoda, i napisah što mi Gospod reče da napišem…

Ostavljam vam ovo da razmislite i razmotrite. Gospod je na djelu s nama. (Sabor kolčića Cache, Logan, Utah, nedjelja, 1. studenog 1891. Objavljeno u časopisu Deseret Weekly, 14. studenog 1891.)

Sada ću vam reći što mi bijaše očitovano i što Sin Božji izvrši pomoću ovoga… Sve bi se ovo dogodilo, kao što Bog Svemogući živi, da taj Manifest ne bijaše dan. Zato, Sin Božji bijaše voljan dati da se to iznese Crkvi i svijetu sa svrhom u umu njegovu. Gospod odredi uspostavljanje Siona. On odredi dovršenje ovoga hrama. On odredi da spasenje živih i mrtvih treba biti dano u ovim planinskim dolinama. I Svemogući Bog odredi da Đavao neće to osujetiti. Možete li to razumjeti, to je ključ ovoga. (Iz govora na šestom zasjedanju posvećenja hrama Salt Lake, travanj 1893. Tipkani rukopis službi posvećenja, Arhiv, Crkveni odsjek za povijest, Salt Lake City, Utah.)