Sveta pisma
Nauk i savezi 123


Odsjek 123

Dužnost svetaca spram progonitelja njihovih, kako je napisa Joseph Smith, prorok, dok bijaše zatvorenik u zatvoru u Libertyju, Missouri. Ovaj je odsjek izvadak iz poslanice Crkvi s datumom 20. ožujka 1839. (vidi zaglavlje odsjeka 121).

1–6, Sveci trebaju sabrati i objaviti izvješće o svojim patnjama i progonima; 7–10, Isti duh koji je uspostavio lažna vjerovanja također dovodi do progona svetaca; 11–17, Mnogi će među svim sljedbama još primiti istinu.

1 I opet, predložili bismo za razmatranje vaše prikladnost toga da svi sveci prikupe znanje o svim činjenicama, i patnjama i zlostavljanjima što im ih nametnu narod ove države;

2 I također o svoj imovini i visini štete koju pretrpješe, i u ugledu i u osobnim ozljedama, kao i na stvarnoj imovini;

3 I također o imenima svih osoba koje imahu prste u tlačenju njihovu, u onoj mjeri u kojoj mogu doći do njih i doznati ih.

4 I možda se odbor može postaviti da dozna sve to, te da uzme izjave i iskaze; i također da skupi klevetnička izdanja što kolaju;

5 I sva što su u časopisima, i u enciklopedijama, i svim klevetničkim povijestima koje su objavljene, i koje se pišu, i tko ih piše, te prikaže cijeli lanac đavolske nepodopštine i zlikovačkih i ubilačkih prisila što su se provodile nad ovim narodom —

6 Kako bismo ih ne samo objavili cijelome svijetu, već i prikazali glavarima vlada u svoj njihovoj mračnoj i paklenskoj boji, kao posljednji pokušaj koji nam nalaže naš Nebeski Otac, prije nego što uzmognemo cjelovito i potpuno polagati pravo na ono obećanje koje će ga dozvati iz skrovišta njegova; i također kako bi cijeli narod ostao bez isprike prije nego što on bude mogao poslati moć snažne ruke svoje.

7 To je neodložna dužnost koju dugujemo Bogu, anđelima, s kojima ćemo biti dovedeni da stojimo, i također nama samima, ženama našim i djeci, koji bijahu prisiljeni pognuti se s tugom, žalošću i brigom, pod najkletijom rukom umorstva, strahovlade i tlačenja, poduprtom i huškanom i podržavanom utjecajem onoga duha koji tako snažno zakova vjerovanja otaca, koji naslijediše laži, na srca djece, i ispuni svijet pomutnjom, i postajaše sve snažniji i snažniji, i sad je pravo izvorište sve pokvarenosti, i cijela zemlja stenje pod težinom bezakonja njegova.

8 To je željezni jaram, to je snažan povez; to su prave lisičine, i okovi, i verige, i lanci paklenski.

9 Dakle, to je neodložna dužnost koju dugujemo, ne samo ženama svojim i djeci, već i udovicama i siročadi, čiji muževi i očevi bijahu umoreni pod željeznom rukom njegovom;

10 A ta tamna i mračna djela dostatna su da i sam pakao protrne, i da stane preneražen i blijed, i da ruke samoga đavla zadrhte i protresu se.

11 I također to je neodložna dužnost koju dugujemo svemu nadolazećem naraštaju, i svima koji su čista srca —

12 Jer ima ih mnogo još na zemlji među svim sljedbama, strankama i vjerskim zajednicama, koji su zaslijepljeni lukavom prepredenošću ljudskom, kojom oni leže u zasjedi da obmanu, i koji su udaljeni od istine samo zato što ne znaju gdje je pronaći —

13 Zato, kako mi trebamo utrošiti i iskoristiti živote svoje u iznošenju na svjetlo svih skrivenih stvari tame, u onoj mjeri u kojoj ih poznajemo; a one se istinski očituju s neba —

14 Za to se stoga treba pobrinuti s velikom ozbiljnošću.

15 Neka nitko ne smatra to neznatnim; jer ima mnogo toga što leži u budućnosti, gledom na svece, što ovisi o tome.

16 Znadete, braćo, kako veoma velika lađa ima jako mnogo koristi od veoma malenog kormila u vrijeme oluje, jer je ono drži u pravom smjeru prema vjetru i valovima.

17 Zato, draga ljubljena braćo, učinimo radosno sve što leži u našoj moći; i tad stojmo mirno, s najvećim uvjerenjem, kako bismo vidjeli spasenje Božje, i da će ruka njegova biti objavljena.