Sveta pisma
Nauk i savezi 109


Odsjek 109

Molitva prinesena na posvećenju hrama u Kirtlandu, Ohio, 27. ožujka 1836. Prema prorokovoj pisanoj izjavi ova mu molitva bijaše dana objavom.

1–5, Hram u Kirtlandu bijaše izgrađen kao mjesto koje Sin Čovječji može posjetiti; 6–21, To treba biti dom molitve, posta, vjere, učenja, slave, i reda, i dom Božji; 22–33, Neka neraskajani koji se protive Gospodnjem narodu budu postiđeni; 34–42, Neka sveci pođu u moći kako bi sabrali pravedne u Sion; 43–53, Neka sveci budu izbavljeni od strahota koje će se izliti na opake u posljednjim danima; 54–58, Neka narodi i puci i crkve budu pripravljeni za evanđelje; 59–67, Neka Židovi, Lamanci i sav Izrael budu otkupljeni; 68–80, Neka sveci budu okrunjeni slavom i čašću i neka steknu vječno spasenje.

1 Hvala nek bude imenu tvojemu, o Gospode Bože Izraelov, koji obdržavaš savez i pokazuješ milosrđe slugama svojim što hode uspravno pred tobom svim srcem svojim —

2 Ti koji zapovjedi slugama svojim da izgrade dom imenu tvojemu na ovome mjestu [Kirtland].

3 A sad ti vidiš, o Gospode, da sluge tvoji učiniše prema zapovijedi tvojoj.

4 A sad, molimo te, Sveti Oče, u ime Isusa Krista, Sina grudi tvojih, u čije se ime jedino spasenje može posluživati djeci ljudskoj, molimo te, o Gospode, da prihvatiš ovaj dom, djelo ruku nas, slugu tvojih, koji nam ti zapovjedi da izgradimo.

5 Naime, ti znadeš da mi učinismo ovo djelo kroz velike tegobe; i iz siromaštva svojega dadosmo od imetka svojega da se izgradi dom imenu tvojemu, kako bi Sin Čovječji mogao imati mjesto gdje će se očitovati narodu svojemu.

6 I kao što ti reče u objavi što nam je dana, nazvavši nas prijateljima svojim, govoreći — Sazovite svečano zborovanje svoje, kako vam zapovjedih;

7 A pošto nemaju svi vjeru, tražite marljivo i podučavajte jedni druge riječi mudrosti; da, tražite iz ponajboljih knjiga riječi mudrosti, nastojte učiti, i to proučavanjem i također vjerom;

8 Sredite se; pripravite sve što je potrebno, i uspostavite dom, i to dom molitve, dom posta, dom vjere, dom učenja, dom slave, dom reda, dom Božji;

9 Da bi ulasci vaši mogli biti u ime Gospoda, da bi izlasci vaši mogli biti u ime Gospoda, da bi svi pozdravi vaši mogli biti u ime Gospoda, s uzdignutim rukama prema Svevišnjemu —

10 A sad, Sveti Oče, molimo te da pomogneš nama, narodu svojemu, milošću svojom, u sazivanju svečanog zborovanja našega, da to bude učinjeno na čast tvoju i s božanskim prihvaćanjem tvojim;

11 I na način da mi budemo proglašeni dostojnima u očima tvojim, kako bismo osigurali ispunjenje obećanja koja ti dade nama, narodu svojemu, u objavama što su nam dane;

12 Kako bi slava tvoja mogla otpočinuti na narodu tvojemu, i na ovome domu tvojemu, koji sada posvećujemo tebi, da bude svet i posvećen za svetost, i da sveta nazočnost tvoja bude neprestance u ovome domu;

13 I kako bi svi ljudi koji prijeđu prag Gospodnjeg doma osjetili moć tvoju, i osjetili se nagnanima priznati da ga ti posveti, i da je to dom tvoj, mjesto svetosti tvoje.

14 I udijeli, Sveti Oče, da svi oni koji će štovati u ovome domu budu podučeni riječima mudrosti iz ponajboljih knjiga, i da nastoje učiti, i to proučavanjem, i također vjerom, kako ti reče;

15 I da mogu odrasti u tebi, i primiti puninu Duha Svetoga, i srediti se prema zakonima tvojim, i biti pripravni zadobiti sve što je potrebno;

16 I da ovaj dom bude dom molitve, dom posta, dom vjere, dom slave i dom Božji, uistinu tvoj dom;

17 Da svi ulasci naroda tvojega, u ovaj dom, budu u ime Gospoda;

18 Da svi izlasci njihovi iz ovoga doma budu u ime Gospoda;

19 I da svi pozdravi njihovi budu u ime Gospoda, sa svetim rukama, uzdignutim k Svevišnjemu;

20 I da ničem nečistom ne bude dopušteno ući u dom tvoj kako bi ga onečistilo;

21 A kad narod tvoj prestupi, bilo tko od njih, da se brzo pokaju i vrate k tebi, i nađu naklonost u očima tvojim, i budu vraćeni blagoslovima za koje ti odredi da se izliju na one koji će ti iskazati pobožnost u domu tvojemu.

22 I molimo te, Sveti Oče, da sluge tvoji mogu poći iz ovoga doma naoružani moću tvojom, i da ime tvoje bude na njima, i slava tvoja uokolo njih, a anđeli tvoji da imaju odgovornost gledom na njih;

23 I da s ovoga mjesta oni ponesu silno veliku i slavnu vijest, u istini, do na kraj zemlje, kako bi oni mogli doznati da je ovo tvoje djelo, te da ti ispruži ruku svoju kako bi ispunio ono što izgovori ustima proroka, o posljednjim danima.

24 Molimo te, Sveti Oče, da uspostaviš narod koji će štovati, i časno držati ime i položaj u ovome domu tvojemu, do svih naraštaja i kroz vječnost;

25 Da nikakvo oružje načinjeno protiv njih ne uspije; da onaj koji kopa jamu za njih sam padne u nju;

26 Da nikakva zavjera opačine ne imade moć uzdići se i nadvladati narod tvoj na koji će ime tvoje biti stavljeno u ovome domu;

27 I ako se ijedan narod uzdigne protiv ovoga naroda, da se srdžba tvoja raspali protiv njih;

28 I ako oni udare ovaj narod ti ćeš udariti njih; borit ćeš se za narod svoj kao što učini u dan boja, kako bi oni bili izbavljeni iz ruku svih neprijatelja svojih.

29 Molimo te, Sveti Oče, da postidiš, i zapanjiš, i da izložiš sramoti i zbunjenosti sve one koji proširiše lažna izvješća posvuda, diljem svijeta, protiv sluge tvojega ili slugu tvojih, ne pokaju li se kada vječno evanđelje bude proglašeno na uši njihove;

30 I da sva djela njihova budu učinjena ništavnima, i da budu zbrisana tučom, i sudovima koje ćeš poslati na njih u srdžbi svojoj, kako bi mogao doći kraj lažima i klevetama protiv naroda tvojega.

31 Jer ti znadeš, o Gospode, da sluge tvoji bijahu nevini pred tobom u svjedočenju o imenu tvojemu, zbog čega oni trpljahu sve to.

32 Zato se usrdno molimo pred tobom za posvemašnje i cjelovito izbavljenje ispod ovoga jarma;

33 Strgni ga, o Gospode; strgni ga s vratova slugu svojih, moću svojom, kako bismo se mogli uzdići posred ovoga naraštaja i činiti djelo tvoje.

34 O Jahve, iskaži milosrđe ovome narodu, i pošto svi ljudi griješe, oprosti prijestupe naroda svojega, i neka oni budu izbrisani zauvijek.

35 Neka pomazanje službenika tvojih bude zapečaćeno na njima moću s visina.

36 Neka se ovo ispuni na njima, kao i na onima na dan Pedesetnice; neka dar jezika bude izliven na narod tvoj, i to rascijepljeni jezici kao od vatre, a i tumačenje njihovo.

37 I neka dom tvoj bude ispunjen, kao nahrupljujućim snažnim vjetrom, slavom tvojom.

38 Stavi na sluge svoje svjedočanstvo saveza, da bi, kada budu pošli i proglašavali riječ tvoju, oni mogli zapečatiti zakon, i pripraviti srca svetaca tvojih za sve one sudove koje ćeš uskoro poslati, u gnjevu svojemu, na žitelje zemlje zbog prijestupa njihovih, kako narod tvoj ne bi klonuo u dan nevolje.

39 I u koji god grad sluge tvoji uđu, i ljudi toga grada prime svjedočanstvo njihovo, neka mir tvoj i spasenje tvoje budu na tom gradu; kako bi oni mogli sabrati iz toga grada pravedne, da bi oni mogli doći u Sion, ili u kolčiće njegove, mjesta koja ti odredi, s pjesmama vječne radosti;

40 I dok se to ne ostvari, neka sudovi tvoji ne padaju na taj grad.

41 A u koji god grad sluge tvoji uđu, i ljudi toga grada ne prime svjedočanstvo slugu tvojih, i sluge ih tvoji upozore da se spase od ovoga pokvarenog naraštaja, neka bude tome gradu u skladu s onim što ti izgovori ustima proroka svojih.

42 Ali izbavi, o Jahve, preklinjemo te, sluge svoje iz ruku njihovih, i očisti ih od krvi njihove.

43 O Gospode, ne veselimo se uništenju bližnjih naših; duše su njihove dragocjene pred tobom;

44 No riječ tvoja mora biti ispunjena. Pomozi slugama svojim da kažu, uz milost tvoju koja im pomaže: Neka bude tvoja volja, o Gospode, a ne naša.

45 Mi znademo da ti izgovori ustima proroka svojih strahote o opakima, u posljednjim danima — da ćeš izliti sudove svoje, bez mjere;

46 Zato, o Gospode, izbavi narod svoj od nevolje opakih; omogući slugama svojim da zapečate zakon, i svežu svjedočanstvo, kako bi oni mogli biti pripravni za dan ognja.

47 Molimo te, Sveti Oče, da se spomeneš onih koje žitelji okruga Jackson, u Missouriu, protjeraše sa zemalja baštine njihove, i strgneš, o Gospode, taj jaram patnje koji bijaše stavljen na njih.

48 Ti znadeš, o Gospode, da ih opaki ljudi uvelike zlostavljahu i mučahu; i srca se naša preplavljuju žalošću zbog teških tereta njihovih.

49 O Gospode, koliko ćeš dugo dopuštati da ovaj narod podnaša tu patnju, i da se vapaji nevinih njihovih uzdižu do ušiju tvojih, i krv njihova uzlazi kao svjedočanstvo pred tobom, a da se ne iskaže svjedočanstvo tvoje u korist njihovu?

50 Iskaži milosrđe, o Gospode, opakoj svjetini koja protjera narod tvoj, kako bi prestali pljačkati, kako bi se pokajali za grijehe svoje, ako se pokajanje može naći;

51 No ne htjednu li, ogoli mišicu svoju, o Gospode, i otkupi ono što ti odredi kao Sion narodu svojemu.

52 A ne može li biti drugačije, kako stvar naroda tvojega ne bi propala pred tobom, neka srdžba tvoja bude raspaljena, i neka jarost tvoja padne na njih, kako bi okopnjeli, i korijen i ogranak, pod nebom;

53 No, ukoliko se pokaju, ti si milostiv i milosrdan, i odvratit ćeš gnjev svoj kada pogledaš lice Pomazanika svojega.

54 Iskaži milosrđe, o Gospode, svim narodima zemaljskim; iskaži milosrđe vladarima zemlje naše; neka ona načela, koja tako časno i plemenito obraniše oci naši, naime, Ustav zemlje naše, budu uspostavljena zauvijek.

55 Spomeni se kraljeva, knezova, plemića, i velikaša zemaljskih, i svih ljudi, i crkava, svih siromašnih, potrebitih, i izmučenih na zemlji;

56 Kako bi se srca njihova smekšala kad sluge tvoji pođu iz doma tvojega, o Jahve, svjedočiti o imenu tvojemu; kako bi predrasude njihove uzmaknule pred istinom, a narod tvoj stekao naklonost u očima sviju;

57 Kako bi svi krajevi zemaljski znali da mi, sluge tvoji, čusmo glas tvoj, i da nas ti posla;

58 Kako bi između svih ovih sluge tvoji, sinovi Jakovljevi, sabrali pravedne za izgradnju svetoga grada imenu tvojemu, kako im ti zapovjedi.

59 Molimo te da odrediš Sionu druge kolčiće osim ovog jednoga kojega odredi, kako bi se sabiranje naroda tvojega moglo nastaviti u velikoj moći i veličanstvu, kako bi djelo tvoje moglo biti skraćeno u pravednosti.

60 Evo, ove riječi, o Gospode, izgovorismo pred tobom, gledom na objave i zapovijedi koje ti dade nama, koji smo pribrojeni poganima.

61 No, ti znadeš da imaš veliku ljubav prema djeci Jakovljevoj, koja bijahu raspršena po gorama dugo vremena, u oblačan i mračan dan.

62 Zato te molimo da iskažeš milosrđe djeci Jakovljevoj, kako bi Jeruzalem, od ovoga časa, mogao početi s otkupljenjem svojim;

63 I kako bi se jaram ropstva mogao početi lomiti s doma Davidova;

64 I kako bi se djeca Judina mogla početi vraćati u zemlje koje ti dade Abrahamu, ocu njihovu.

65 I učini da se ostaci Jakovljevi, koji bijahu prokleti i udareni zbog prijestupa svojega, obrate iz svojeg divljeg i neuljuđenog stanja k punini vječnog evanđelja;

66 Kako bi položili svoje oružje krvoprolića, i prestali s pobunama svojim.

67 I neka svi raspršeni ostaci Izraela, koji bijahu protjerani do na kraj zemlje, dođu do spoznaje o istini, povjeruju u Mesiju, i budu otkupljeni od tlačenja, i raduju se pred tobom.

68 O Gospode, spomeni se sluge svojega, Josepha Smitha ml., i svih nevolja i progonstava njegovih — kako on sklopi savez s Jahvom, i zavjetova se tebi, o Moćni Bože Jakovljev — i zapovijedi koje mu ti dade, te da on iskreno nastojaše činiti volju tvoju.

69 Iskaži milosrđe, o Gospode, ženi njegovoj i djeci, da budu uzvišeni u nazočnosti tvojoj, i sačuvani skrbničkom rukom tvojom.

70 Iskaži milosrđe svoj njihovoj bliskoj rodbini, kako bi predrasude njihove bile skršene i zbrisane kao bujicom; kako bi se oni obratili i bili otkupljeni s Izraelom, i znali da si ti Bog.

71 Spomeni se, o Gospode, predsjednika, i to svih predsjednika crkve svoje, kako bi ih desnica tvoja uzvisila, sa svim obiteljima njihovim, i bliskom rodbinom njihovom, kako bi imena njihova bila ovjekovječena i čuvala se u vječnom spomenu iz naraštaja u naraštaj.

72 Spomeni se cijele crkve svoje, o Gospode, sa svim obiteljima njihovim, i svom bliskom rodbinom njihovom, sa svim bolesnima i izmučenima njihovim, sa svim siromašnima i krotkima na zemlji; kako bi kraljevstvo, koje ti uspostavi bez ruku, moglo postati velika planina te ispuniti cijelu zemlju;

73 Kako bi crkva tvoja mogla izići iz divljine tame, i zasjati lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, i strašna kao vojska sa zastavama;

74 I biti urešena poput nevjeste za onaj dan kad ćeš ti razotkriti nebesa, i učiniti da planine otplave zbog nazočnosti tvoje, a doline da se povise, neravna mjesta da budu učinjena ravnima; kako bi slava tvoja mogla ispuniti zemlju;

75 Da kad trublja zatrubi za mrtve, mi budemo uzneseni u oblaku ususret tebi, kako bismo uvijek bili s Gospodom;

76 Kako bi odjeća naša bila čista, kako bismo bili zaodjeveni haljinama pravednosti, s palmama u rukama svojim, i krunama slave na glavama svojim, te poželi vječnu radost za sve patnje svoje.

77 O Gospode Bože Svemogući, čuj nas u ovim molbama našim, i usliši nas s nebesa, iz svetoga prebivališta svojega, gdje ti sjediš ustoličen, sa slavom, čašću, moću, veličanstvom, snagom, gospodstvom, istinom, pravdom, sudom, milosrđem, i beskrajnošću punine, od vijeka do vijeka.

78 O čuj, o čuj, o čuj nas, o Gospode! I usliši ove molbe, i prihvati posvećenje ovoga doma tebi, djela ruku naših, koje sagradismo imenu tvojemu;

79 I također ovu crkvu, da staviš ime svoje na nju. I pomozi nam moću Duha svojega, kako bismo mogli izmiješati glasove svoje s onim blistavim, sjajnim serafima oko prijestolja tvojega, s usklicima hvale, pjevajući Hosana Bogu i Jaganjcu!

80 I neka ovi pomazanici tvoji budu odjeveni spasenjem, i neka sveci tvoji kliču glasno od radosti. Amen i Amen.