1 Tad se dogodi da Alma poče iznositi riječ Božju narodu, najprije u zemlji zarahemalskoj, a odatle diljem cijele zemlje.

2 I ovo su riječi koje on izreče narodu u crkvi koja bijaše uspostavljena u gradu Zarahemli, prema vlastitom zapisu njegovu, govoreći:

3 Ja, Alma, pošto me posveti otac moj, Alma, da budem veliki svećenik nad crkvom Božjom, jer on imaše moć i ovlast od Boga da učini to, gle, kažem vam da on poče uspostavljati crkvu u zemlji što bijaše unutar granica Nefijevih; da, zemlji koja bijaše nazvana zemljom Mormonovom; da, i on krštavaše braću svoju u vodama Mormonovim.

4 I gle, kažem vam, oni bijahu izbavljeni iz ruku naroda kralja Noe milosrđem i moću Božjom.

5 I gle, nakon toga oni bijahu dovedeni u ropstvo rukama Lamanaca u divljini; da, kažem vam, oni bijahu u sužanjstvu, i opet ih Gospod izbavi iz ropstva moću riječi svoje; i mi bijasmo dovedeni u ovu zemlju, i ovdje počesmo uspostavljati crkvu Božju također diljem ove zemlje.

6 I evo gle, kažem vam, braćo moja, vi koji pripadate ovoj crkvi, jeste li dostatno zadržali u sjećanju sužanjstvo otaca svojih? Da, i jeste li dostatno zadržali u sjećanju njegovo milosrđe i dugotrpnost prema njima? A povrh toga, jeste li dostatno zadržali u sjećanju da on izbavi duše njihove iz pakla?

7 Gle, on izmijeni srca njihova; da, probudi ih iz duboka sna, i oni se probudiše pred Bogom. Gle, bijahu posred tame; ipak, duše njihove bijahu obasjane svjetlošću vječne riječi; da, bijahu opasani uzama smrti i verigama pakla, i vječno ih uništenje očekivaše.

8 A sad vas pitam, braćo moja, bijahu li oni uništeni? Gle, kažem vam, ne, ne bijahu.

9 I opet pitam, bijahu li uze smrti skršene, i verige pakla koje ih obavijahu, bijahu li odriješene? Kažem vam, da, bijahu odriješene, i duše se njihove proširiše, i oni opjevaše otkupljujuću ljubav. I kažem vam da su oni spašeni.

10 I sad vas pitam, pod kojim su uvjetima spašeni? Da, na temelju čega se nadahu spasenju? Koji je uzrok tome da su oslobođeni uza smrti, da, a i veriga pakla?

11 Gle, mogu vam reći — nije li otac moj, Alma, povjerovao u riječi koje iznesoše usta Abinadijeva? I ne bijaše li on sveti prorok? Ne govoraše li on riječi Božje, a moj im otac Alma povjerova?

12 I u skladu s vjerom njegovom moćna promjena bijaše izvedena u srcu njegovu. Gle, kažem vam da je ovo sve istinito.

13 I gle, on propovijedaše riječ ocima vašim, i moćna promjena također bijaše izvedena u njihovim srcima, i oni se poniziše i staviše uzdanje svoje u pravoga i živoga Boga. I gle, oni bijahu vjerni do svršetka; zato bijahu spašeni.

14 A sad gle, pitam vas, braćo moja u crkvi, jeste li duhovno rođeni od Boga? Primiste li sliku njegovu na licu svojemu? Doživjeste li tu moćnu promjenu u srcima svojim?

15 Oživotvorujete li vjeru u otkupljenje onoga koji vas stvori? Iščekujete li s okom vjere i vidite li ovo smrtno tijelo uzdignuto u besmrtnost, i ovu raspadljivost uzdignutu u neraspadljivost, da stanete pred Boga kako bi vam se sudilo u skladu s djelima što bijahu učinjena u smrtnom tijelu?

16 Kažem vam, možete li zamisliti u sebi da čujete glas Gospodnji kako vam govori u taj dan: Dođite k meni, vi blagoslovljeni, jer gle, djela vaša bijahu djela pravednosti na licu zemaljskomu?

17 Ili zamišljate li u sebi da možete slagati Gospodu u taj dan i reći — Gospode, djela naša bijahu pravedna djela na licu zemaljskomu — i da će vas on spasiti?

18 Ili drugim riječima, možete li zamisliti sebe dovedene pred sudište Božje, s dušama vašim ispunjenim krivnjom i kajanjem, imajući sjećanje na svu krivnju svoju, da, savršeno sjećanje na svu opačinu svoju, da, sjećanje da ste prkosili zapovijedima Božjim?

19 Kažem vam, možete li uzdignuti pogled prema Bogu u taj dan s neokaljanim srcem i čistim rukama? Kažem vam, možete li uzdignuti pogled, imajući sliku Božju urezanu na licu vašem?

20 Kažem vam, možete li misliti da ćete biti spašeni kad ste dopustili sebi da postanete podanici đavlovi?

21 Kažem vam, znat ćete u taj dan da ne možete biti spašeni; jer ne može nijedan čovjek biti spašen, osim ako haljine njegove ne budu obijeljene; da, haljine njegove moraju biti očišćene sve dok ne budu čiste od svake mrlje, krvlju onoga o komu govorahu oci naši, koji će doći otkupiti narod svoj od grijeha njihovih.

22 A sad pitam vas, braćo moja, kako će se svatko od vas osjećati, stanete li pred sud Božji imajući haljine svoje okaljane krvlju i svakovrsnom prljavštinom? Gle, što će to posvjedočiti protiv vas?

23 Gle, neće li to posvjedočiti da ste ubojice, da, i također da ste krivi za svakovrsnu opačinu?

24 Gle, braćo moja, držite li da netko takav može imati mjesto da sjedi u kraljevstvu Božjem s Abrahamom, s Izakom i s Jakovom, a i sa svim svetim prorocima, čije su haljine očišćene i neokaljane, čiste i bijele?

25 Kažem vam: Ne. Osim ako ne učinite Stvoritelja našega lašcem od početka, to jest, osim ako ne držite da je on lažac od početka, ne možete držati da takvi mogu imati mjesto u kraljevstvu nebeskom; umjesto toga, oni će biti izbačeni jer su djeca kraljevstva đavlova.

26 A sad gle, kažem vam, braćo moja, ako doživjeste promjenu srca, i ako osjetiste da želite pjevati pjesmu otkupljujuće ljubavi, pitao bih, možete li osjetiti to sada?

27 Jeste li hodili držeći sebe bez krivnje pred Bogom? Biste li mogli reći u sebi, kad biste bili pozvani umrijeti ovaj tren, da bijaste dostatno ponizni? Da haljine vaše bijahu očišćene i obijeljene krvlju Krista koji će doći otkupiti narod svoj od grijeha njegovih?

28 Gle, svukoste li oholost? Kažem vam, ako ne, niste pripravljeni susresti se s Bogom. Gle, morate se pripremiti žurno; jer kraljevstvo je nebesko uskoro tu, a netko takav nema vječni život.

29 Gle, kažem, ima li netko među vama tko nije svukao zavist? Kažem vam da netko takav nije pripravan; i htio bih da se pripremi žurno, jer taj je čas posve blizu, a on ne zna kad će to vrijeme doći; jer netko se takav ne smatra bez krivnje.

30 I opet vam kažem, ima li netko među vama tko izlaže ruglu brata svojega, ili gomila na nj progone?

31 Jao nekom takvomu, jer nije pripravan, a vrijeme je nadomak kad se mora pokajati, inače ne može biti spašen!

32 Da, zaista, jao svima vama počiniteljima bezakonja; pokajte se, pokajte se, jer Gospod Bog reče to!

33 Gle, on šalje poziv svim ljudima, jer su ruke milosrđa ispružene prema njima, i on govori: Pokajte se, i ja ću vas primiti.

34 Da, on govori: Dođite k meni, i blagovat ćete od ploda sa stabla života; da, jest ćete i piti od kruha i voda života slobodno;

35 Da, dođite k meni i rađajte djelima pravednosti, pa nećete biti posječeni i bačeni u vatru —

36 Jer gle, vrijeme je nadomak, kada svaki onaj tko ne rađa dobrim plodom, ili svaki onaj tko ne čini djela pravednosti, taj ima razloga jaukati i tugovati.

37 O vi, počinitelji bezakonja; vi koji ste naduti u ispraznostima svjetskim, vi koji ste tvrdili da poznajete putove pravednosti, ipak zastraniste kao ovce koje nemaju pastira, premda vas pastir dozivaše i još vas uvijek doziva, no vi ne želite poslušati glas njegov!

38 Gle, kažem vam da vas dobri pastir zove; da, svojim vas imenom zove, a to je ime Kristovo; i ne želite li poslušati glas dobroga pastira, ime kojim ste pozvani, gle, niste ovce dobroga pastira.

39 I sad, ako niste ovce dobroga pastira, iz kojega ste ovčinjaka? Gle, kažem vam da je đavao pastir vaš, i vi ste iz njegova ovčinjaka; a sad, tko to može zanijekati? Gle, kažem vam, tko god to zaniječe, lažac je i dijete đavlovo.

40 Jer kažem vam, što je god dobro dolazi od Boga, a što je god zlo dolazi od đavla.

41 Zato, rađa li čovjek dobrim djelima, on sluša glas dobroga pastira i slijedi ga; no, tko god rađa zlim djelima, taj postaje dijete đavlovo, jer sluša njegov glas i slijedi ga.

42 I tko god čini to, mora primiti plaću svoju od njega; stoga, kao plaću svoju on prima smrt gledom na ono što se odnosi na pravednost, jer je mrtav gledom na sva dobra djela.

43 I evo, braćo moja, htio bih da me čujete, jer govorim u snazi duše svoje; jer gle, govorah vam jasno tako da ne možete pogriješiti, to jest, govorah u skladu sa zapovijedima Božjim.

44 Jer pozvan sam govoriti na ovaj način, u skladu sa svetim redom Božjim, koji je u Kristu Isusu; da, zapovjeđeno mi je ustati i svjedočiti ovome narodu ono što izrekoše oci naši gledom na ono što će doći.

45 A to nije sve. Zar držite da ja sam ne znam o tome? Gle, svjedočim vam da uistinu znadem kako je ovo o čemu govorah istinito. A što mislite kako znadem o pouzdanosti toga?

46 Gle, kažem vam, to mi otkri Sveti Duh Božji. Gle, ja postih i moljah se mnoge dane da bih mogao doznati o tomu sam za sebe. A sad znadem sam za sebe da je to istinito; jer mi Gospod Bog to očitova Svetim Duhom svojim, i to je duh objave koji je u meni.

47 I povrh toga kažem vam, ovako mi bijaše objavljeno, da su riječi koje izrekoše oci naši istinite, doista bijaše tako po duhu proroštva koji je u meni, a to je također očitovanjem Duha Božjega.

48 Kažem vam, znadem sam za sebe kako je istinito sve što ću vam reći o onomu što će doći; i kažem vam, znadem da će Isus Krist doći, da, Sin, Jedinorođenac Očev, pun milosti, i milosrđa, i istine. I gle, on je taj koji dolazi odnijeti grijehe svijeta, da, grijehe svakoga čovjeka koji postojano vjeruje u ime njegovo.

49 I evo, kažem vam da je ovo red prema kojem sam pozvan, da, propovijedati ljubljenoj braći svojoj, da, i svakomu tko prebiva u zemlji; da, propovijedati svima, i starima i mladima, i zasužnjenima i slobodnima; da, govorim vama ostarjelima, i također onima srednje dobi, i nadolazećem naraštaju; da, vikati im da se moraju pokajati i biti rođeni ponovno.

50 Da, ovako govori Duh: Pokajte se svi vi krajevi zemaljski, jer kraljevstvo je nebesko uskoro tu; da, Sin Božji dolazi u slavi svojoj, u snazi svojoj, veličanstvu, moći i gospodstvu. Da, ljubljena braćo moja, kažem vam da Duh govori: Gle slava Kralja cijele zemlje, a i Kralja nebeskoga uskoro će zasinuti među svom djecom ljudskom.

51 I također mi Duh govori, da, vapi mi moćnim glasom, govoreći: Pođi i kaži ovomu narodu — Pokajte se, jer osim ako se ne pokajete, ne možete nipošto baštiniti kraljevstvo nebesko.

52 I opet kažem vam, Duh govori: Gle, sjekira je položena na korijen stabla; stoga svako stablo koje ne rađa dobrim plodom bit će posječeno i bačeno u vatru, da, vatru koja ne može biti svladana, to jest neugasivu vatru. Gledajte i sjetite se, Svetac reče to.

53 A sad, ljubljena braćo moja, kažem vam, možete li se oduprijeti ovim besjedama; da, možete li otkloniti sve to i pogaziti Sveca nogama svojim; da, možete li biti naduti u oholosti srdaca svojih, da, hoćete li i dalje ustrajati u tome da se odijevate skupocjenom odjećom i da priklanjate srca svoja ispraznostima svjetskim, bogatstvu svojem?

54 Da, hoćete li ustrajati u mišljenju da ste bolji jedni od drugih; da, hoćete li ustrajati u progonu braće svoje, koja se ponizuju i hode u skladu sa svetim redom Božjim, pomoću kojeg su dovedeni u ovu crkvu, i bijahu posvećeni Svetim Duhom, i rađaju djelima što priliče pokajanju —

55 Da, i hoćete li ustrajati u okretanju leđa svojih siromašnima i potrebitima, i u uskraćivanju imetka svojega njima?

56 I naposljetku, svi vi koji ćete ustrajati u opačini svojoj, kažem vam da su oni ti koji će biti posječeni i bačeni u vatru, osim ako se brzo ne pokaju.

57 A sad kažem vama, svima vama koji želite slijediti glas dobroga pastira, iziđite između opakih, i budite izdvojeni, i ne dotičite nečistoće njihove; i gle, imena će njihova biti izbrisana, tako da imena opakih neće biti ubrojena među imena pravednih, da bi riječ Božja mogla biti ispunjena, koja kaže: Imena opakih neće biti izmiješana s imenima naroda mojega;

58 Jer imena će pravednih biti upisana u knjigu života, i njima ću udijeliti baštinu sebi zdesna. A sad, braćo moja, što imate reći protiv ovoga? Kažem vam, budete li govorili protiv toga, to nije važno, jer riječ Božja mora biti ispunjena.

59 Jer koji pastir među vama, koji ima mnogo ovaca, ne bdije nad njima da vukovi ne bi ušli i proždrli stado njegovo? I gle, uđe li vuk u stado njegovo, zar ga on ne goni van? Da, i na kraju, ako može, on će ga uništiti.

60 I sad, kažem vam da vas dobri pastir doziva; i budete li poslušali glas njegov, on će vas dovesti u ovčinjak svoj, i vi ste ovce njegove; i on vam zapovijeda da ne dopuštate nijednom proždrljivom vuku da uđe među vas, da ne biste bili uništeni.

61 I sad vam ja, Alma, zapovijedam jezikom onoga koji mi zapovjedi, da se trudite činiti prema riječima koje vam izgovorih.

62 Govorim putem zapovijedi vama koji pripadate crkvi; a onima koji ne pripadaju crkvi govorim putem poziva, govoreći: Dođite i krstite se na pokajanje, da biste vi također mogli blagovati od ploda sa stabla života.