Alma 54
    Footnotes

    Poglavlje 54

    Am-Moron i Moroni pregovaraju o razmjeni zarobljenika — Moroni zahtijeva da se Lamanci povuku i prestanu sa svojim ubilačkim napadima — Am-Moron zahtijeva da Nefijci polože oružje svoje i postanu podložni Lamancima. Oko 63. pr. Kr.

    1 I evo, dogodi se začetkom dvadeset i devete godine sudaca da aAm-Moron posla Moroniju tražeći da on razmijeni zarobljenike.

    2 I dogodi se, Moroniju se učini da će se silno radovati zbog toga zahtjeva, jer on željaše zalihe koje bijahu podijeljene za uzdržavanje lamanskih zarobljenika za uzdržavanje naroda svojega; i on također željaše ljude svoje za pojačanje vojske svoje.

    3 Evo, Lamanci bijahu zarobili mnogo žena i djece, a ne bijaše ni žene ni djeteta među svim zarobljenicima Moronijevim, to jest zarobljenicima koje Moroni zarobi; zato se Moroni odluči na lukavi naum kako bi se domogao što više zarobljenika nefijskih od Lamanaca koliko bijaše moguće.

    4 Zato on napisa poslanicu, te je posla po sluzi Am-Moronovom, istom koji donese poslanicu Moroniju. Evo ovo su riječi koje on napisa Am-Moronu, govoreći:

    5 Gle Am-Morone, napisah ti nešto o ovome ratu kojeg vi povedoste protiv naroda mojega, ili zapravo kojeg abrat tvoj povede protiv njih, a koji ste vi još uvijek odlučni nastaviti nakon smrti njegove.

    6 Gle, rekao bih ti nešto o apravdi Božjoj i maču svemoćnog gnjeva njegova, koji visi nad vama ne pokajete li se i ne povučete li čete svoje u zemlje svoje, to jest zemlju posjeda vaših, a to je zemlja Nefijeva.

    7 Da, rekao bih ti ove stvari kad bi ih bio sposoban poslušati; da, rekao bih ti o onom strašnom apaklu koji čeka primiti takve bubojice kao što ti i brat tvoj bijaste, osim ako se ne pokajete i ne povučete ubilačke namisli svoje, i ne vratite se s četama svojim u zemlje svoje.

    8 No, kako vi jednom odbaciste ove stvari, i borili ste se protiv naroda Gospodnjeg, isto tako mogu očekivati da ćete to učiniti ponovno.

    9 A sad gle, spremni smo primiti vas; da, i osim ako ne odustanete od namisli svojih, gle, privući ćete na sebe gnjev onoga Boga koga ste odbacili, sve do posvemašnjeg uništenja svojega.

    10 No živoga mi Gospoda, naše će čete navaljivati na vas osim ako se ne povučete, te ćete uskoro biti pohođeni smrću, jer ćemo zadržati gradove svoje i zemlje svoje; da, i održat ćemo vjeroispovijest svoju i stvar Boga našega.

    11 No gle, čini mi se da ti govorim o ovome uzalud; to jest čini mi se da si ti adijete pakla; zato ću zaključiti poslanicu svoju poručujući tebi da neću razmijeniti zarobljenike, osim pod uvjetima da izručite muškarca, i ženu njegovu, i djecu njegovu za jednog zarobljenika; bude li tako da to učinite, ja ću razmijeniti.

    12 I evo, ne učinite li to, navalit ću na vas s četama svojim; da, čak ću naoružati žene svoje i djecu svoju pa ću navaliti na vas, i slijedit ću vas sve do vlastite zemlje vaše, koja je zemlja aprvobitne baštine naše; da, i bit će krv za krv, da, život za život; i zametnut ću boj s vama sve dok ne budete zbrisani s lica zemaljskoga.

    13 Gle, u srdžbi sam svojoj, a i narod moj; da, vi nas nastojaste pobiti, a mi se samo nastojasmo braniti. No gle, budete li nas još nastojali uništiti, mi ćemo nastojati uništiti vas; da, i tražit ćemo zemlju svoju, zemlju prvobitne baštine svoje.

    14 Sad zaključujem poslanicu svoju. Ja sam Moroni; ja sam vođa naroda Nefijaca.

    15 Tad se dogodi da se Am-Moron, kad primi tu poslanicu, rasrdi; i on napisa još jednu poslanicu Moroniju, a ovo su riječi koje on napisa, govoreći:

    16 Ja sam Am-Moron, kralj Lamanaca; brat sam Amalikije koga vi aumoriste. Gle, osvetit ću krv njegovu na vama, da, navalit ću na vas s četama svojim, jer se ne plašim prijetnja tvojih.

    17 Jer gle, oci vaši učiniše krivo braći svojoj; toliko da im oteše apravo njihovo na vlast kad im ono s pravom pripadaše.

    18 A sad gle, položite li oružje svoje, te podložite li se vlasti onih kojima vlast s pravom pripada, tada ću narediti da narod moj položi oružje svoje i nećemo više biti u ratu.

    19 Gle, ti izusti mnoge prijetnje protiv mene i naroda mojega; no gle, ne plašimo se prijetnja tvojih.

    20 Ipak, rado ću odobriti razmjenu zarobljenika prema zahtjevu tvojemu, kako bih sačuvao hranu svoju za ratnike svoje; i vodit ćemo rat koji će biti vječan, bilo do podlaganja Nefijaca vlasti našoj, ili do vječnog istrebljenja njihova.

    21 A gledom na onoga Boga za koga kažeš da ga mi odbacismo, gle, mi ne poznajemo takvo biće; kao ni vi; no, ako postoji takvo biće, smatramo mogućim da on stvori nas kao i vas.

    22 A ako je tako da postoji đavao i pakao, gle, neće li on poslati tebe onamo, da boraviš s bratom mojim koga ste umorili, za koga si natuknuo da je otišao u takvo mjesto? No gle, sve ovo nije važno.

    23 Ja sam Am-Moron, i potomak aZorama, koga oci vaši primoraše i izvedoše iz Jeruzalema.

    24 A sad gle, ja sam odvažan Lamanac; gle, ovaj rat bijaše vođen kako bi se osvetile krivice njihove, te kako bi se održala i stekla prava njihova na vlast; i ja zaključujem poslanicu svoju Moroniju.