Alma 44
    Footnotes

    Poglavlje 44

    Moroni zapovijeda Lamancima da sklope savez mira ili će biti uništeni — Zerahemna odbacuje ponudu i bitka se nastavlja — Moronijeve čete poražavaju Lamance. Oko 74–73. pr. Kr.

    1 I dogodi se da se oni zaustaviše i povukoše korak od njih. I Moroni reče Zerahemni: Vidi, Zerahemna, da mi ane želimo biti krvnici. Znadete da ste u rukama našim, ipak, mi vas ne želimo pobiti.

    2 Gle, mi ne iziđosmo u boj protiv vas da bismo prolijevali krv vašu radi moći; niti želimo dovesti ikoga pod jaram ropstva. Već je to upravo onaj cilj radi kojega vi navaliste na nas; da, i srditi ste na nas zbog vjeroispovijesti naše.

    3 No sad, vidiš da je Gospod s nama; i vidiš da vas on izruči u ruke naše. I sad, htio bih da razumijete kako nam to bijaše učinjeno zbog vjeroispovijesti naše i vjere naše u Krista. I sad vidite da ne možete uništiti ovu vjeru našu.

    4 Sad vidite da je ovo istinska vjera Božja; da, vidite da će nas Bog podržati, i čuvati, i sačuvati, doklegod smo vjerni njemu, i vjeri svojoj, i vjeroispovijesti svojoj; i nikad neće Gospod dopustiti da budemo uništeni, osim ako ne upadnemo u prijestup i ne zaniječemo vjeru našu.

    5 A sad, Zerahemna, zapovijedam ti u ime onoga svemogućega Boga koji ojača ruke naše te stekosmo moć nad vama, vjerom našom, vjeroispoviješću našom, i bogoštovnim aobredima našim, i crkvom našom, i svetom podrškom koju dugujemo ženama svojim i djeci svojoj, onom bslobodom koja nas veže uz zemlje naše i domovinu našu; da, a i čuvanjem svete riječi Božje, kojoj dugujemo svu sreću našu; i svime što nam je najdraže —

    6 Da, i ovo nije sve; zapovijedam vam svim željama koje imate prema životu da nam predate svoje oružje ratno, i mi nećemo tražiti krv vašu, nego ćemo poštedjeti živote vaše, ako ćete otići putem svojim i više ne dolaziti ratovati protiv nas.

    7 A sad, ne učinite li to, gle, u rukama ste našim, i ja ću zapovjediti ljudima svojim da se obore na vas i nanesu rane smrtonosne tijelima vašim, da budete iskorijenjeni; i tad ćemo vidjeti tko će imati moć nad ovim narodom; da, vidjet ćemo tko će biti doveden u ropstvo.

    8 I tad se dogodi, kad Zerahemna ču te besjede, on istupi i preda mač svoj i sablju krivošiju svoju, i luk svoj u ruke Moronijeve, i reče mu: Gle, evo našeg oružja ratnog; predat ćemo ga tebi, no nećemo dopustiti da položimo aprisegu tebi, za koju znademo da ćemo je prekršiti, a i djeca naša; no, uzmi naše oružje ratno i dopusti da odemo u divljinu; inače, zadržat ćemo mačeve svoje i izginut ćemo ili pobijediti.

    9 Gle, mi nismo od vjere vaše; ne vjerujemo da je Bog onaj koji nas izruči u ruke vaše; već vjerujemo da je lukavost vaša ono što vas sačuva od mačeva naših. Gle, aprsni oklopi vaši i štitovi vaši oni su koji vas sačuvaše.

    10 I tad, kad Zerahemna okonča govoriti ove riječi, Moroni vrati mač i oružje ratno, koje bijaše primio, Zerahemni, govoreći: Gle, okončat ćemo sukob.

    11 Evo, ne mogu opozvati riječi koje izrekoh, zato, živoga mi Gospoda, nećete otići osim ako ne odete s prisegom da se nećete više vraćati protiv nas u rat. Evo, pošto ste u rukama našim, prolit ćemo krv vašu po tlu, ili ćete se podložiti uvjetima koje predložih.

    12 I tad, kad Moroni izreče te riječi, Zerahemna zadrži mač svoj, i rasrdi se na Moronija te pojuri naprijed da ubije Moronija; no, čim podignu mač svoj, gle, jedan od Moronijevih vojnika izbije mu ga, i to na zemlju, i on se slomi do balčaka; i on također udari Zerahemnu, te mu odsiječe skalp, koji pade na zemlju. I Zerahemna se povuče ispred njih među vojnike svoje.

    13 I dogodi se da vojnik koji stajaše blizu, koji odsiječe skalp Zerahemnin, podignu skalp s tla za kosu, i nataknu ga na vršak mača svojega, te ga ispruži naprijed prema njima govoreći im jakim glasom:

    14 Isto kao što ovaj skalp pade na zemlju, a to je skalp glavara vašega, tako ćete vi pasti na zemlju, osim ako ne predate svoje oružje ratno i ne otiđete sa savezom mira.

    15 Evo bijaše ih mnogo koji, kad čuše ove riječi i vidješe skalp što bijaše na maču, bijahu pogođeni strahom; i mnogi istupiše i baciše svoje oružje ratno do nogu Moronijevih, i uđoše u asavez mira. I svima onima koji uđoše u savez oni dopustiše da otiđu u divljinu.

    16 Tad se dogodi da se Zerahemna silno razgnjevi, i on podjari ostatak vojnika svojih na srdžbu, da se sukobe još snažnije s Nefijcima.

    17 I tad se Moroni rasrdi zbog tvrdoglavosti Lamanaca; zato on zapovjedi ljudima svojim da se obore na njih i pobiju ih. I dogodi se da ih oni počeše ubijati; da, i Lamanci se sukobljavahu mačevima svojim i snagom svojom.

    18 No gle, gole kože njihove i ogoljene glave njihove bijahu izložene oštrim mačevima Nefijaca; da, gle, bijahu probadani i udarani, da, i padahu silno brzo pred mačevima Nefijaca; i počeše ih smicati, baš kao što vojnik Moronijev bijaše prorokovao.

    19 Tad Zerahemna, kad vidje da će svi uskoro biti uništeni, snažno zavapi Moroniju, obećavajući da će sklopiti savez, a i narod njegov, s njima, poštede li preostale živote njihove, da anikada više neće doći ratovati protiv njih.

    20 I dogodi se, Moroni naredi da djelo smrti prestane ponovno među narodom. I on uze oružje ratno od Lamanaca; i nakon što oni uđoše u asavez mira s njim, bijaše im dopušteno da otiđu u divljinu.

    21 Evo, broj mrtvih njihovih ne bijaše izbrojen, zbog veličine broja; da, broj mrtvih njihovih bijaše silno velik, i kod Nefijaca i kod Lamanaca.

    22 I dogodi se da oni pobacaše mrtve svoje u vode Sidona, i oni odoše i pokopani su u dubinama morskim.

    23 A čete nefijske, to jest Moronijeve, vratiše se i dođoše kućama svojim i zemljama svojim.

    24 I tako završi osamnaesta godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim. I tako završi zapis Almin, koji bijaše napisan na pločama Nefijevim.