Alma 52
    Footnotes

    Poglavlje 52

    Am-Moron nasljeđuje Amalikiju kao kralj Lamanaca — Moroni, Teankum i Lehi vode Nefijce u pobjednički rat protiv Lamanaca — Grad Mulek ponovno je zauzet, a Jakov Zoramac je ubijen. Oko 66–64. pr. Kr.

    1 I tad se dogodi, dvadeset i šeste godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim, gle, kad se Lamanci probudiše prvoga jutra prvoga mjeseca, gle, oni otkriše da Amalikija bijaše mrtav u šatoru svojemu; i oni također vidješe da Teankum bijaše spreman zametnuti s njima bitku toga dana.

    2 I evo, kad Lamanci vidješe to prestrašiše se; i oni napustiše zamisao svoju da pokroče u zemlju na sjeveru, i povukoše se sa svom vojskom svojom u grad Mulek, i potražiše zaštitu u utvrdama svojim.

    3 I dogodi se da brat Amalikijin bijaše postavljen za kralja nad narodom; a ime njegovo bijaše Am-Moron; tako kralj Am-Moron, brat Amalikijin, bijaše postavljen da vlada umjesto njega.

    4 I dogodi se, on zapovjedi da ljudi njegovi drže one gradove koje osvojiše prolijevanjem krvi; jer oni ne osvojiše nijedan grad, a da ne izgubiše mnogo krvi.

    5 I evo, Teankum vidje da Lamanci bijahu odlučni zadržati one gradove koje bijahu osvojili, i one dijelove zemlje koje bijahu zaposjeli; a i vidjevši golem broj njihov, Teankum mišljaše kako nije poželjno da ih pokuša napasti u utvrdama njihovim.

    6 Već on zadrža ljude svoje unaokolo, kao da obavlja pripreme za rat; da, i zaista se on pripremaše braniti se od njih agradeći zidove unaokolo i pripremajući skloništa.

    7 I dogodi se da se on nastavljaše tako pripremati za rat sve dok Moroni ne posla velik broj ljudi da ojača vojsku njegovu.

    8 I Moroni mu također posla naređenja da zadrži sve zarobljenike koji padoše u ruke njegove; jer pošto Lamanci bijahu uhvatili mnoge zarobljenike, nek on zadrži sve zarobljenike od Lamanaca kao otkupninu za one koje Lamanci uhvatiše.

    9 I on mu također posla naređenja da utvrdi zemlju Izobila, i osigura auzan prolaz koji vođaše u zemlju na sjeveru, da Lamanci ne bi zauzeli taj položaj i imali moć napadati ih sa svake strane.

    10 I Moroni mu također posla, tražeći od njega da bude vjeran u očuvanju toga predjela zemlje, te da traži svaku priliku kako bi mučio Lamance u tom predjelu, koliko to bijaše u moći njegovoj, ne bi li možda mogao ponovno zauzeti lukavim naumom ili na neki drugi način one gradove koji bijahu oteti iz ruku njihovih; i da također utvrdi i ojača gradove unaokolo, koji ne padoše u ruke Lamancima.

    11 I on mu također reče: Došao bih k tebi, no gle, Lamanci navaljuju na nas u graničnim predjelima zemlje kraj zapadnoga mora; i gle, idem protiv njih, zato ne mogu doći k tebi.

    12 Evo, kralj (Am-Moron) bijaše otišao iz zemlje zarahemalske, i bijaše javio kraljici o smrti brata svojega, i bijaše skupio velik broj ljudi, i bijaše pokročio protiv Nefijaca u graničnim predjelima kraj zapadnoga mora.

    13 I tako on nastojaše napadati Nefijce i namamiti dio snaga njihovih u taj dio zemlje, dok ujedno zapovjedi onima koje bijaše ostavio da drže gradove koje on bijaše zauzeo, da oni također napadaju Nefijce u graničnim predjelima kraj istočnoga mora, i da uzimaju u posjed zemlje njihove koliko god to bijaše u moći njihovoj, u skladu s moću četa njihovih.

    14 I tako bijahu Nefijci u tim pogibeljnim prilikama krajem dvadeset i šeste godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim.

    15 No gle, dogodi se u dvadeset i sedmoj godini vladavine sudaca da Teankum, po zapovijedi Moronijevoj — a on bijaše uspostavio čete da štite južne i zapadne granice zemlje, i bijaše otpočeo pokret svoj prema zemlji Izobila da bi pomogao Teankumu s ljudima svojim u ponovnom zauzimanju gradova što ih bijahu izgubili —

    16 I dogodi se da Teankum primi naređenja da izvede napad na grad Mulek i ponovno ga zauzme bude li to moguće.

    17 I dogodi se da Teankum obavi pripreme da izvede napad na grad Mulek, i pokroči s vojskom svojom protiv Lamanaca; no, on vidje kako je nemoguće da ih može nadvladati dok su u utvrdama svojim; zato on napusti zamisli svoje i vrati se ponovno u grad Izobila čekati dolazak Moronijev, da bi primio pojačanje za vojsku svoju.

    18 I dogodi se da Moroni dođe s vojskom svojom u zemlju Izobila potkraj dvadeset i sedme godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim.

    19 I začetkom dvadeset i osme godine Moroni i Teankum, i mnogi od vrhovnih časnika, održaše ratno vijeće — što trebaju učiniti kako bi naveli Lamance da iziđu protiv njih u boj; ili kako da ih na neki način namame iz uporišta njihovih, kako bi mogli steći premoć nad njima i zauzeti ponovno grad Mulek.

    20 I dogodi se da oni poslaše poslanstva vojsci lamanskoj koja zaštićivaše grad Mulek, k vođi njihovom čije ime bijaše Jakov, tražeći od njega da iziđe s četama svojim suočiti se s njima na ravnicama između dva grada. No gle, Jakov, koji bijaše Zoramac, ne htjede izići s vojskom svojom da se suoči s njima na ravnicama.

    21 I dogodi se da Moroni, jer nemaše nikakve nade da će se suočiti s njima na ravnoj nozi, zato se odluči za naum kako bi odmamio Lamance van iz uporišta njihovih.

    22 Zato on naredi da Teankum povede malen broj ljudi i pokroči dolje blizu morske obale; a Moroni i vojska njegova noću pokročiše divljinom, na zapad od grada Muleka; i tako, sutradan, kad stražari lamanski otkriše Teankuma, otrčaše i rekoše to Jakovu, vođi svojemu.

    23 I dogodi se da čete lamanske pokročiše protiv Teankuma, pretpostavivši da će zbog broja svojega nadvladati Teankuma, jer njegovih bijaše malen broj. A kad Teankum vidje čete lamanske kako izlaze protiv njega, poče se povlačiti dolje do morske obale prema sjeveru.

    24 I dogodi se, kad Lamanci vidješe kako on poče bježati, ohrabriše se i proganjahu ih s gorljivošću. I dok Teankum tako odvođaše Lamance koji ih proganjahu uzalud, gle, Moroni zapovjedi da dio vojske njegove što bijaše s njime pokroči u grad i zaposjede ga.

    25 I tako oni učiniše, i pobiše sve one koji bijahu ostavljeni štititi grad, da, sve one koji ne htjedoše predati svoje oružje ratno.

    26 I tako Moroni zaposjede grad Mulek s dijelom vojske svoje, dok s ostatkom pokroči suočiti se s Lamancima kad se budu vratili iz potjere za Teankumom.

    27 I dogodi se da Lamanci proganjahu Teankuma sve dok ne dođoše blizu grada Izobila, a tad ih dočeka Lehi i mala vojska, što bijaše ostavljena štititi grad Izobila.

    28 I tad gle, kad vrhovni časnici lamanski ugledaše Lehija s vojskom njegovom kako dolazi protiv njih, oni pobjegoše u velikoj pomutnji, u strahu da se možda neće domoći grada Muleka prije nego što ih Lehi sustigne; jer bijahu umorni zbog pješačenja svojega, a ljudi Lehijevi bijahu odmorni.

    29 Evo, Lamanci ne znadoše da Moroni bijaše u pozadini njihovoj s vojskom svojom; i sve čega se bojahu bijaše Lehi i ljudi njegovi.

    30 Evo, Lehi ne željaše sustići ih sve dok se ne suoče s Moronijem i vojskom njegovom.

    31 I dogodi se, prije nego što se Lamanci povukoše daleko, bijahu opkoljeni Nefijcima, ljudima Moronijevim s jedne strane, a ljudima Lehijevim s druge, svi oni bijahu odmorni i puni snage; naprotiv, Lamanci bijahu umorni zbog duga pješačenja svojega.

    32 I Moroni zapovjedi ljudima svojim da se obore na njih sve dok oni ne predadoše svoje oružje ratno.

    33 I dogodi se da Jakov, jer bijaše vođa njihov, jer također bijaše aZoramac, i jer imaše nesavladiv duh, povede Lamance naprijed u bitku sa silnom žestinom protiv Moronija.

    34 Jer Moroni bijaše u smjeru pokreta njihova, zato Jakov bijaše odlučan pobiti ih i probiti sebi put prema gradu Muleku. No gle, Moroni i ljudi njegovi bijahu moćniji; zato oni ne uzmakoše pred Lamancima.

    35 I dogodi se da se oni borahu s obje strane sa silnom žestinom; i bijaše mnogo pobijenih s obje strane; da, i Moroni bijaše ranjen, a Jakov bijaše ubijen.

    36 A Lehi pritisnu pozadinu njihovu s tolikom žestinom sa snažnim ljudima svojim, da Lamanci u pozadini izručiše svoje oružje ratno; a ostali od njih, jer bijahu u velikoj pomutnji, ne znadoše kamo bi išli ili udarali.

    37 Tad im Moroni, vidjevši pomutnju njihovu, reče: Donesete li svoje oružje ratno i izručite li ga, gle, suzdržat ćemo se od prolijevanja krvi vaše.

    38 I dogodi se, kad Lamanci čuše ove riječi, vrhovni časnici njihovi, svi oni koji ne bijahu pobijeni, istupiše i baciše svoje oružje ratno do nogu Moronijevih, i također zapovjediše ljudima svojim da učine isto.

    39 No gle, bijaše ih mnogo koji ne htjedoše; a oni koji ne htjedoše izručiti mačeve svoje bijahu uhvaćeni i svezani, i njihovo oružje ratno bijaše im oduzeto, i oni bijahu primorani pokročiti s braćom svojom u zemlju Izobila.

    40 I evo, broj zarobljenika koji bijahu uhvaćeni bijaše veći od broja onih što bijahu ubijeni, da, veći od broja onih što bijahu ubijeni s obje strane.