1 A sad, sine moj, imam nešto više reći tebi, nego što rekoh bratu tvojemu; jer gle, zar ne vidje postojanost brata svojega, vjernost njegovu i marljivost njegovu u obdržavanju zapovijedi Božjih? Gle, zar ti on ne pruži dobar primjer?

2 Naime, ti ne pokloni toliko pažnje riječima mojim kao brat tvoj, među narodom ^aZoramaca. Evo, to je ono što imam protiv tebe; ti nastavi sve do hvastanja snagom svojom i mudrošću svojom.

3 I to nije sve, sine moj. Ti učini ono što bijaše bolno za mene; jer si odbacio službeništvo i prešao u zemlju Siron, u graničnim predjelima lamanskim, za ^abludnicom Izabelom.

4 Da, ona ^aukrade srca mnogima; no, to ne bijaše isprika za te, sine moj. Ti si se trebao brinuti za službeništvo koje ti bijaše povjereno.

5 Ne znaš li, sine moj, da je ^ato odvratnost u očima Gospodnjim; da, najodvratniji od svih grijeha osim prolijevanja nevine krvi ili nijekanja Duha Svetoga?

6 Jer gle, ^azaniječeš li Duha Svetoga nakon što on jednom imaše mjesto u tebi, i ti znadeš da ga niječeš, gle, to je grijeh koji je ^bneoprostiv; da, i tko god počini umorstvo protivno svjetlu i spoznaji Božjoj, nije mu lako zadobiti ^coprost; da, kažem ti, sine moj, nije mu lako zadobiti oprost.

7 I evo, sine moj, želio bih od Boga da ti ne bijaše ^akriv za tako velik zločin. Ne bih se zadržavao na zločinima tvojim, da lomim dušu tvoju, kad to ne bi bilo za dobro tvoje.

8 No gle, ne možeš prikriti zločine svoje pred Bogom; i osim ako se ne pokaješ, oni će stajati kao svjedočanstvo protiv tebe u posljednji dan.

9 Evo, sine moj, htio bih da se pokaješ i odbaciš grijehe svoje, i ne ideš više za ^apožudama očiju svojih, već da ^bspriječiš sebe u svemu tome; jer osim ako to ne učiniš, ne možeš nipošto baštiniti kraljevstvo Božje. O sjeti se, i preuzmi to na sebe, i spriječi sebe u tome.

10 I zapovijedam ti da preuzmeš na sebe savjetovati se sa starijom braćom svojom u pothvatima svojim; jer gle, ti si u mladosti svojoj, i u potrebi si da te njeguju braća tvoja. I poklanjaj pažnju savjetima njihovim.

11 Ne dopusti da budeš zaveden ičim ispraznim ili bezumnim; ne dopusti đavlu da zavede srce tvoje ponovno za onim opakim bludnicama. Gle, o sine moj, koliko li si bezakonje doveo na ^aZoramce; jer kad oni vidješe ^bponašanje tvoje, ne htjedoše vjerovati u riječi moje.

12 I evo, Duh mi Gospodnji govori: ^aZapovjedi djeci svojoj da čine dobro, da ne bi zaveli srca mnogih ljudi u propast; zato ti zapovijedam, sine moj, u strahu Božjemu, da se uzdržiš od bezakonja svojih;

13 Da se okreneš Gospodu svim umom svojim, moću i snagom; da ne zavodiš više ničije srce da čini što je opako; naprotiv, radije se vrati k njima i ^apriznaj mane svoje i ono zlo što ga učini.

14 ^aNe traži bogatstva niti ispraznosti ovoga svijeta; jer gle, ne možeš ih ponijeti sa sobom.

15 A sad, sine moj, rekao bih ti nešto o dolasku Kristovu. Gle, kažem ti da je on onaj koji će zasigurno doći da odnese grijehe svijeta; da, on dolazi navijestiti radosnu vijest spasenja narodu svojemu.

16 I evo, sine moj, ovo bijaše službeništvo na koje ti bijaše pozvan, navješćivati tu radosnu vijest ovome narodu, da bi pripravili umove svoje; ili štoviše, da bi spasenje moglo doći k njima, kako bi oni mogli pripraviti umove ^adjece svoje da čuju riječ u vrijeme dolaska njegova.

17 A sad, smirit ću um tvoj ponešto u tom pitanju. Gle, čudiš se zašto to treba biti poznato tako daleko unaprijed. Gle, kažem ti, nije li duša ovoga trena isto tako dragocjena Bogu kao što će biti duša u vrijeme dolaska njegova?

18 Nije li jednako nužno da naum otkupljenja bude otkriven ovome narodu kao i djeci njihovoj?

19 Nije li u ovom trenu jednako lako za Gospoda poslati anđela svojega da navijesti tu radosnu vijest nama kao i djeci našoj, ili kao nakon vremena dolaska njegova?