Alma 39
    Footnotes

    Zapovijedi Almine sinu njegovu Korijantonu.

    Obuhvaća poglavlja 39 do 42.

    Poglavlje 39

    Seksualni je grijeh odvratnost — Korijantonovi grijesi spriječili su da Zoramci prime riječ — Kristovo otkupljenje djeluje unatrag u spašavanju vjernih koji su mu prethodili. Oko 74. pr. Kr.

    1 A sad, sine moj, imam nešto više reći tebi, nego što rekoh bratu tvojemu; jer gle, zar ne vidje postojanost brata svojega, vjernost njegovu i marljivost njegovu u obdržavanju zapovijedi Božjih? Gle, zar ti on ne pruži dobar primjer?

    2 Naime, ti ne pokloni toliko pažnje riječima mojim kao brat tvoj, među narodom aZoramaca. Evo, to je ono što imam protiv tebe; ti nastavi sve do hvastanja snagom svojom i mudrošću svojom.

    3 I to nije sve, sine moj. Ti učini ono što bijaše bolno za mene; jer si odbacio službeništvo i prešao u zemlju Siron, u graničnim predjelima lamanskim, za abludnicom Izabelom.

    4 Da, ona aukrade srca mnogima; no, to ne bijaše isprika za te, sine moj. Ti si se trebao brinuti za službeništvo koje ti bijaše povjereno.

    5 Ne znaš li, sine moj, da je ato odvratnost u očima Gospodnjim; da, najodvratniji od svih grijeha osim prolijevanja nevine krvi ili nijekanja Duha Svetoga?

    6 Jer gle, azaniječeš li Duha Svetoga nakon što on jednom imaše mjesto u tebi, i ti znadeš da ga niječeš, gle, to je grijeh koji je bneoprostiv; da, i tko god počini umorstvo protivno svjetlu i spoznaji Božjoj, nije mu lako zadobiti coprost; da, kažem ti, sine moj, nije mu lako zadobiti oprost.

    7 I evo, sine moj, želio bih od Boga da ti ne bijaše akriv za tako velik zločin. Ne bih se zadržavao na zločinima tvojim, da lomim dušu tvoju, kad to ne bi bilo za dobro tvoje.

    8 No gle, ne možeš prikriti zločine svoje pred Bogom; i osim ako se ne pokaješ, oni će stajati kao svjedočanstvo protiv tebe u posljednji dan.

    9 Evo, sine moj, htio bih da se pokaješ i odbaciš grijehe svoje, i ne ideš više za apožudama očiju svojih, već da bspriječiš sebe u svemu tome; jer osim ako to ne učiniš, ne možeš nipošto baštiniti kraljevstvo Božje. O sjeti se, i preuzmi to na sebe, i spriječi sebe u tome.

    10 I zapovijedam ti da preuzmeš na sebe savjetovati se sa starijom braćom svojom u pothvatima svojim; jer gle, ti si u mladosti svojoj, i u potrebi si da te njeguju braća tvoja. I poklanjaj pažnju savjetima njihovim.

    11 Ne dopusti da budeš zaveden ičim ispraznim ili bezumnim; ne dopusti đavlu da zavede srce tvoje ponovno za onim opakim bludnicama. Gle, o sine moj, koliko li si bezakonje doveo na aZoramce; jer kad oni vidješe bponašanje tvoje, ne htjedoše vjerovati u riječi moje.

    12 I evo, Duh mi Gospodnji govori: aZapovjedi djeci svojoj da čine dobro, da ne bi zaveli srca mnogih ljudi u propast; zato ti zapovijedam, sine moj, u strahu Božjemu, da se uzdržiš od bezakonja svojih;

    13 Da se okreneš Gospodu svim umom svojim, moću i snagom; da ne zavodiš više ničije srce da čini što je opako; naprotiv, radije se vrati k njima i apriznaj mane svoje i ono zlo što ga učini.

    14 aNe traži bogatstva niti ispraznosti ovoga svijeta; jer gle, ne možeš ih ponijeti sa sobom.

    15 A sad, sine moj, rekao bih ti nešto o dolasku Kristovu. Gle, kažem ti da je on onaj koji će zasigurno doći da odnese grijehe svijeta; da, on dolazi navijestiti radosnu vijest spasenja narodu svojemu.

    16 I evo, sine moj, ovo bijaše službeništvo na koje ti bijaše pozvan, navješćivati tu radosnu vijest ovome narodu, da bi pripravili umove svoje; ili štoviše, da bi spasenje moglo doći k njima, kako bi oni mogli pripraviti umove adjece svoje da čuju riječ u vrijeme dolaska njegova.

    17 A sad, smirit ću um tvoj ponešto u tom pitanju. Gle, čudiš se zašto to treba biti poznato tako daleko unaprijed. Gle, kažem ti, nije li duša ovoga trena isto tako dragocjena Bogu kao što će biti duša u vrijeme dolaska njegova?

    18 Nije li jednako nužno da naum otkupljenja bude otkriven ovome narodu kao i djeci njihovoj?

    19 Nije li u ovom trenu jednako lako za Gospoda poslati anđela svojega da navijesti tu radosnu vijest nama kao i djeci našoj, ili kao nakon vremena dolaska njegova?