Alma 26
    Footnotes

    Poglavlje 26

    Amon slavi u Gospodu — Vjerne osnažuje Gospod i dana im je spoznaja — Kroz vjeru ljudi mogu privesti tisuće duša k pokajanju — Bog ima svu moć i shvaća sve. Oko 90–77. pr. Kr.

    1 I sad, ovo su riječi Amonove braći njegovoj, koje glase ovako: Braćo moja rođena i ostala braćo moja, gle kažem vam, kako li veliki razlog imamo radovati se; jer mogasmo li i pomisliti kad akrenusmo iz zemlje zarahemalske da će nam Bog udijeliti tako velike blagoslove?

    2 I sad, pitam, koje velike blagoslove on udijeli nama? Možete li reći?

    3 Gle, odgovaram umjesto vas; jer braća naša, Lamanci, bijahu u tami, da, i to u najtamnijem bezdanu, no gle, koliki su amnogi od njih privedeni da vide čudesno svjetlo Božje! I ovo je blagoslov koji nam bijaše udijeljen, da bijasmo učinjeni boruđem u rukama Božjim za ostvarivanje ovoga velikog djela.

    4 Gle, atisuće od njih se raduju, i bijahu privedeni u stado Božje.

    5 Gle, anjiva bijaše dozrela, i blagoslovljeni ste vi, jer zamahivali ste bsrpom i želi ste moću svojom; da, cijeli se dan trudiste, i gle broja csnopova vaših! I oni će biti sabrani u žitnice, te neće biti rastepeni.

    6 Da, neće biti izudarani olujom u posljednji dan; da, niti će biti rasijani vihorima; nego će, kad dođe aoluja, biti sabrani na mjesto svoje, tako da oluja neće moći prodrijeti do njih; da, niti će biti tjerani žestokim vjetrovima kamo god ih neprijatelj bude želio odnijeti.

    7 No gle, oni su u rukama Gospodara ažetve, i njegovi su; i on će ih buzdignuti u posljednji dan.

    8 Blagoslovljeno budi ime Boga našega; azapjevajmo u njegovu čast, da, dajmo bzahvale svetomu imenu njegovu, jer on postupa pravedno zauvijek.

    9 Jer da ne uziđosmo iz zemlje zarahemalske, ova naša draga ljubljena braća, koja nas tako nježno zavolješe, još bi uvijek bila razdirana amržnjom prema nama, da, i također bi bili tuđinci Bogu.

    10 I dogodi se, kad Amon izgovori te riječi, brat ga njegov Aron prekori, govoreći: Amone, bojim se da te radost tvoja zanosi u hvastanje.

    11 No, Amon mu reče: Ne ahvastam se snagom svojom, ni mudrošću svojom; već gle, bradost je moja potpuna, da, srce je moje prepuno radosti, i radovat ću se u Bogu svojemu.

    12 Da, znadem da sam ništa; gledom na snagu svoju slab sam; zato se neću ahvastati sobom, već ću se hvastati Bogom svojim, jer u bsnazi njegovoj mogu učiniti sve; da, gle, mnoga moćna čudesa učinismo u ovoj zemlji, zbog kojih ćemo hvaliti ime njegovo zauvijek.

    13 Gle, koliko tisuća braće naše on oslobodi boli apakla; i privedeni su da bopjevaju otkupljujuću ljubav, i to zbog moći riječi njegove koja je u nama; zato, nemamo li veliki razlog da se radujemo?

    14 Da, imamo razlog da ga hvalimo zauvijek, jer on je Svevišnji Bog, i on odriješi braću našu iz averiga pakla.

    15 Da, oni bijahu obavijeni vječnom tamom i uništenjem; no gle, on ih privede u vječno asvjetlo svoje, da, u vječno spasenje; i obavijeni su nenadmašivim obiljem ljubavi njegove; da, a mi bijasmo oruđe u rukama njegovim za izvođenje toga velikog i čudesnog djela.

    16 Zato aslavimo, da, bslavit ćemo u Gospodu; da, radovat ćemo se, jer je radost naša potpuna; da, hvalit ćemo Boga našega zauvijek. Gle, tko može previše slaviti u Gospodu? Da, tko može reći previše o velikoj moći njegovoj, i o cmilosrđu njegovu, i o dugotrpnosti njegovoj prema djeci ljudskoj? Gle, kažem vam, ne mogu izreći ni najmanji dio onoga što osjećam.

    17 Tko je mogao pomisliti da će Bog naš biti tako milosrdan te nas istrgnuti iz strašnoga, grešnoga i onečišćenog stanja našega?

    18 Gle, iđasmo, i to u gnjevu, s moćnim prijetnjama da auništimo crkvu njegovu.

    19 O dakle, zašto nas ne izruči strahovitu uništenju, da, zašto ne dopusti da se mač pravde njegove obori na nas, i osudi nas na vječni očaj?

    20 O, duša moja gotovo bježi na tu pomisao. Gle, on ne izvrši pravdu svoju nad nama, već nas u velikom milosrđu svojemu prenese preko toga vječnog abezdana smrti i bijede, na spasenje duša naših.

    21 A sad gle, braćo moja, koji anaravan čovjek postoji koji znade sve to? Kažem vam, nema nikoga tko bznade sve to, osim ako nije raskajan.

    22 Da, onaj koji se apokaje i oživotvori bvjeru, i rađa dobrim djelima, i moli se trajno bez prestanka — takvomu se daje da spozna cotajstva Božja; da, takvomu će se dati da objavljuje ono što nikad ne bijaše objavljeno; da, i bit će dano takvomu da privede tisuće duša k pokajanju, baš kao što bijaše dano nama da privedemo ovu braću svoju k pokajanju.

    23 Evo, sjećate li se, braćo moja, kako rekosmo braći našoj u zemlji zarahemalskoj da idemo gore u zemlju Nefijevu propovijedati braći svojoj Lamancima, a oni nas ismijaše?

    24 Naime, oni nam rekoše: Držite li da možete privesti Lamance k spoznaji istine? Držite li da možete uvjeriti Lamance o neispravnosti apredaja otaca njihovih, kad su tako btvrdovrat narod, čija srca uživaju u prolijevanju krvi, čiji su dani provedeni u najgrubljem bezakonju, čiji putovi bijahu putovi prijestupnika od početka? Evo, braćo moja, sjećate se kako to bijaše govor njihov.

    25 I povrh toga rekoše: Podignimo oružje protiv njih, da istrijebimo njih i bezakonje njihovo sa zemlje, da nas oni ne bi nadvladali i uništili.

    26 No gle, ljubljena braćo moja, ne dođosmo u divljinu s nakanom da uništimo braću našu, već s nakanom da bismo možda spasili nekoliko duša njihovih.

    27 Evo, kad srca naša bijahu potištena, i upravo se htjedosmo vratiti, gle, Gospod nas autješi i reče: Pođite među braću svoju, Lamance, i podnašajte sa bstrpljivošću cnevolje svoje, a ja ću vam dati uspjeha.

    28 I evo gle, mi dođosmo i kretasmo se među njima; i bijasmo strpljivi u patnjama našim, i pretrpjesmo svaku oskudicu; da, putovasmo od kuće do kuće, uzdajući se u milosrđa svijeta — ne samo u milosrđa svijeta, već i u milosrđa Božja.

    29 I ulazili smo u kuće njihove i podučavali smo ih, i podučavali smo ih na ulicama njihovim; da, i podučavali smo ih na bregovima njihovim; i također smo ulazili u hramove njihove i u sinagoge njihove, i podučavali smo ih; i bijasmo istjerivani, i ismijavani, i popljuvani, i udarani po obrazima svojim; i bijasmo kamenovani, i hvatani i vezani čvrstim konopcima, i bacani u tamnicu; i kroz moć i mudrost Božju bijasmo izbavljeni ponovno.

    30 I pretrpjeli smo svakovrsne nevolje, i sve to da bismo možda mogli biti sredstvo spasenja koje duše; i držali smo da će aradost naša biti potpuna, budemo li možda bili sredstvo spasenja nekih.

    31 Sad gle, možemo pogledati i vidjeti plodove trudova svojih; i ima li ih malo? Kažem vam, ne, ima ih amnogo; da, možemo se osvjedočiti o iskrenosti njihovoj, zbog ljubavi njihove prema braći njihovoj i također prema nama.

    32 Jer gle, oni bi radije ažrtvovali živote svoje negoli da oduzmu život čak i neprijatelju svojemu; i oni bzakopaše svoje oružje ratno duboko u zemlju, zbog ljubavi svoje prema braći svojoj.

    33 I sad gle, kažem vam, bijaše li tako velike ljubavi u cijeloj zemlji? Gle, kažem vam, ne, ne bijaše, čak ni među Nefijcima.

    34 Jer gle, oni bi podigli oružje protiv braće svoje; ne bi dopustili da budu pobijeni. No gle, koliki od ovih položiše živote svoje; a znademo da otiđoše k Bogu svojemu, zbog ljubavi svoje i mržnje svoje prema grijehu.

    35 Evo, nemamo li razloga radovati se? Da, kažem vam, nikad ne bijaše ljudi koji imahu tako veliki razlog radovati se kao mi, otkako svijet postade; da, i radost se moja zanosi, sve do hvastanja u Bogu mojemu; jer on ima svu amoć, svu mudrost i sve razumijevanje; on bshvaća sve, i cmilosrdno je Biće, sve do spasenja, za one koji se pokaju i povjeruju u ime njegovo.

    36 Evo, ako je ovo hvastanje, onda ću se tako hvastati; jer ovo je život moj i svjetlo moje, radost moja i spasenje moje, i otkupljenje moje od vječnoga »jao«. Da, blagoslovljeno je ime Boga mojega koji se spominje ovoga naroda, koji je aogranak stabla Izraelova, i koji se izgubi od tijela svojega u nepoznatoj zemlji; da, kažem, blagoslovljeno budi ime Boga mojega, koji se spominje nas, blutalica u nepoznatoj zemlji.

    37 Evo, braćo moja, vidimo da se Bog spominje svakog anaroda, u kojoj god zemlji on bio; da, on prebrojava narod svoj, i njegova milosrdna nutrina nad svom je zemljom. Evo, ovo je radost moja, i velika zahvalnica moja; da, i davat ću zahvale Bogu svojemu zauvijek. Amen.