Alma 4
    Footnotes

    Poglavlje 4

    Alma krsti tisuće obraćenika — Bezakonje ulazi u Crkvu i napredak Crkve je ometen — Nefiha je postavljen za vrhovnog suca — Alma se, kao veliki svećenik, posvećuje službeništvu. Oko 86–83. pr. Kr.

    1 Tad se dogodi, šeste godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim ne bijaše nikakvih sukoba ni ratova u azemlji zarahemalskoj;

    2 No, narod bijaše ucviljen, da, veoma ucviljen zbog agubitka braće svoje, i također zbog gubitka sitnog i krupnog blaga svojega, i također zbog gubitka žitnih polja svojih, što ih izgaziše nogama i uništiše Lamanci.

    3 I toliko velike bijahu nevolje njihove da svaka duša imaše razloga tugovati; i oni vjerovahu da to bijahu sudovi Božji poslani na njih zbog opačine njihove i odvratnosti njihovih; zato bijahu potaknuti sjećati se dužnosti svoje.

    4 I oni počeše uspostavljati crkvu potpunije; da, i mnogi bijahu akršteni u vodama Sidona i bijahu priključeni crkvi Božjoj; da, oni bijahu kršteni rukom Alme, koji bijaše posvećen za bvelikog svećenika nad narodom crkve rukom oca svojega Alme.

    5 I dogodi se, sedme godine vladavine sudaca bijaše oko tri tisuće pet stotina duša koje se ujediniše s acrkvom Božjom i bijahu krštene. I tako završi sedma godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim; i bijaše trajan mir sve to vrijeme.

    6 I dogodi se da se osme godine vladavine sudaca narod crkve poče oholiti zbog silnog abogatstva svojega, i bfine svile svoje, i fina predena platna svojega, i zbog mnogo sitnog i krupnog blaga svojega, i zlata svojega, i srebra svojega, i svakovrsnih dragocjenosti, što stekoše radišnošću svojom; i u svemu tome bijahu oni uzneseni u oholosti očiju svojih, jer se počeše odijevati veoma skupocjenom odjećom.

    7 Evo, ovo bijaše uzrokom mnogih nevolja za Almu, da, i za mnoge od naroda koje Alma bijaše aposvetio da budu učitelji, i svećenici, i starješine nad crkvom; da, mnogi od njih bijahu teško ožalošćeni zbog opačine koju vidješe da se pojavila među narodom njihovim.

    8 Jer oni opaziše i gledahu s velikom žalošću kako se narod crkve poče uznositi u aoholosti očiju svojih, i priklanjati srca svoja bogatstvu i ispraznostima svjetskim, kako se počeše odnositi s prezirom jedni prema drugima, i oni počeše progoniti one koji bne vjerovahu prema volji i želji njihovoj.

    9 I tako se osme godine vladavine sudaca počeše javljati veliki asukobi među narodom crkve; da, bijaše bzavisti, i razdora, i zlobe, i progona, i oholosti, i to toliko da nadmašivaše oholost onih što ne pripadahu crkvi Božjoj.

    10 I tako završi osma godina vladavine sudaca; a opačina crkve bijaše velik kamen spoticanja onima koji ne pripadahu crkvi; i tako crkva poče slabjeti u napretku svojemu.

    11 I dogodi se, začetkom devete godine Alma vidje opačinu crkve, i vidje također da aprimjer crkve poče voditi one koji bijahu nevjernici iz jednoga bezakonja u drugo, uzrokujući tako uništenje naroda.

    12 Da, on vidje veliku nejednakost među narodom, neki su se uznosili ohološću svojom, prezirući druge, okrećući leđa svoja apotrebitima i golima te onima što bijahu bgladni, i onima što bijahu žedni, i onima što bijahu bolesni i izmučeni.

    13 Evo, ovo bijaše velik razlog za oplakivanje među narodom, dok se drugi ponižavahu, pomažući onima što bijahu potrebni pomoći njihove, kao na primjer audjeljujući imetak svoj siromašnima i potrebitima, hraneći gladne, i trpeći svakovrsne bnevolje cradi Krista koji će doći prema duhu proroštva;

    14 Iščekujući taj dan, tako azadržaše otpust grijeha svojih; i oni bijahu ispunjeni velikom bradošću zbog uskrsnuća mrtvih, u skladu s voljom i moću i izbavljenjem Isusa Krista iz uza smrti.

    15 I tad se dogodi da se Alma, jer bijaše vidio nevolje poniznih sljedbenika Božjih, te progone što ih nagomila na njih ostatak naroda njegova, i jer vidje svu anejednakost njihovu, poče veoma žalostiti; ipak, Duh ga Gospodnji ne iznevjeri.

    16 I on odabra mudra čovjeka koji bijaše među starješinama crkve, i dade mu moć prema aglasu naroda, da može imati moć donositi bzakone u skladu sa zakonima koji bijahu dani, i provoditi ih u skladu s opačinom i zločinima naroda.

    17 Evo, ime toga čovjeka bijaše Nefiha, i on bijaše postavljen za avrhovnoga suca; i on sjeđaše na sudačkoj stolici kako bi sudio i upravljao narodom.

    18 Evo, Alma mu ne udijeli službu velikog svećenika nad crkvom, već on zadrži službu velikog svećenika za sebe; no, on predade sudačku stolicu Nefihi.

    19 I to on učini kako bi asam mogao poći među narod svoj, odnosno među narod Nefijev, da bi im mogao propovijedati briječ Božju, da ih cpotakne da se dsjete dužnosti svoje, te da bi mogao srušiti riječju Božjom svaku oholost i prepredenost i sve sukobe što bijahu među narodom njegovim, jer ne vidje nikakvog načina da ih vrati natrag doli obarajući se čistim esvjedočanstvom na njih.

    20 I tako začetkom devete godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim Alma predade sudačku stolicu aNefihi, a sam se potpuno ograniči na bveliko svećeništvo svetoga reda Božjega, na svjedočanstvo riječi, u skladu s duhom objave i proroštva.