4 Nefi 1
    Footnotes

    Četvrti Nefi

    Knjiga Nefija
    Koji je sin Nefija — jednoga od učenika Isusa Krista

    Izvješće o narodu Nefijevu, prema zapisu njegovu.

    Poglavlje 1

    Nefijci i Lamanci su se svi obratili ka Gospodu — Oni imaju sve zajedničko, čine čudesa i napreduju u zemlji — Nakon dva stoljeća nastaju podjele, zla, lažne crkve i progoni — Nakon tri stotine godina i Nefijci i Lamanci su opaki — Am-Maron skriva svete zapise. Oko 35–321. po. Kr.

    1 I dogodi se da trideset i četvrta godina prođe, a i trideset i peta, i gle, učenici Isusovi osnovaše crkvu Kristovu u svim zemljama unaokolo. I svi oni koji dođoše k njima, i istinski se pokajaše za grijehe svoje, bijahu kršteni u ime Isusovo; i oni također primiše Duha Svetoga.

    2 I dogodi se trideset i šeste godine, narod se sav obrati ka Gospodu na cijelom licu zemlje, i Nefijci i Lamanci, i ne bijaše sukoba ni prepiranja među njima, i svaki čovjek postupaše pravično jedan s drugim.

    3 I oni imahu asve zajedničko među sobom; zato ne bijaše ni bogatih ni siromašnih, ni zasužnjenih ni slobodnih, već svi bijahu učinjeni slobodnima i dionicima nebeskog dara.

    4 I dogodi se da trideset i sedma godina također prođe, a i dalje bijaše mir u zemlji.

    5 I velika i čudesna djela činjahu učenici Isusovi, tako da aiscjeljivahu bolesne, i uskrisivahu mrtve, i uzrokovahu da hromi prohodaju, i slijepi da zadobiju vid svoj, a gluhi da čuju; i svakovrsna bčudesa oni činjahu među djecom ljudskom; i ni u čemu ne činjahu oni čudesa, a da to ne bijaše u ime Isusovo.

    6 I tako trideset i osma godina prođe, a i trideset i deveta, i četrdeset i prva, i četrdeset i druga, da, sve dok četrdeset i devet godina ne prođe, a i pedeset i prva, i pedeset i druga; da, i sve dok pedeset i devet godina ne prođe.

    7 I Gospod ih obaspe silnim napredovanjem u zemlji; da, toliko da oni izgradiše gradove ponovno gdje gradovi bijahu spaljeni.

    8 Da, čak i onaj veliki agrad Zarahemla oni učiniše da bude izgrađen ponovno.

    9 No, bijaše mnogo gradova koji bijahu apotonuli, i vode se uspeše na mjesto njihovo; zato ti gradovi ne mogahu biti obnovljeni.

    10 I evo, gle, dogodi se da narod Nefijev jačaše i umnožavaše se silno brzo, i postade veoma alijep i očaravajuć narod.

    11 I ženjahu se i udavahu, i bijahu blagoslovljeni u skladu s mnoštvom obećanja koja im Gospod dade.

    12 I ne hodahu više prema ačinima i uredbama bzakona Mojsijeva; već hodahu prema zapovijedima koje primiše od Gospoda svojega i Boga svojega, nastavljajući u cpostu i molitvi, i u čestom sastajanju i na molitvu i na slušanje riječi Gospodnje.

    13 I dogodi se da ne bijaše nikakvih sukoba među svim narodom u cijeloj zemlji; već se moćna čudesa činjahu među učenicima Isusovim.

    14 I dogodi se da sedamdeset i prva godina prođe, a i sedamdeset i druga godina, da, i ukratko, sve dok sedamdeset i deveta godina ne bijaše prošla; da, štoviše, stotinu godina bijaše prošlo, a učenici Isusovi, koje on bijaše izabrao, svi bijahu otišli u araj Božji, osim btrojice koja imahu ostati; i drugi cučenici bijahu dzaređeni na mjesto njihovo; i također mnogi od toga naraštaja bijahu preminuli.

    15 I dogodi se da ne bijaše anikakva sukoba u zemlji, uslijed ljubavi Božje koja prebivaše u srcima naroda.

    16 I ne bijaše anikakvih zavisti, ni razdorā, ni nemirā, ni bludništava, ni laži, ni umorstava, niti ikakve bpohotnosti; i doista ne mogaše biti csretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom.

    17 Ne bijaše razbojnika, ni ubojica, niti bijaše Lamanaca, niti ikakvih -aca; već oni bijahu ajedno, djeca Kristova, i baštinici kraljevstva Božjeg.

    18 I kako li blagoslovljeni bijahu oni! Jer ih Gospod blagoslivljaše u svemu djelovanju njihovu; da, oni bijahu blagoslovljeni i obasuti napretkom sve dok stotinu i deset godina ne bijaše prošlo; i prvi naraštaj od Krista bijaše preminuo, i ne bijaše nikakva sukoba u cijeloj zemlji.

    19 I dogodi se da Nefi, onaj koji vođaše ovaj posljednji zapis (a vođaše ga na apločama Nefijevim), umrije, i sin ga njegov Amos vođaše umjesto njega; i vođaše ga također na pločama Nefijevim.

    20 I vođaše ga osamdeset i četiri godine, i još uvijek bijaše mir u zemlji, osim manjeg dijela naroda koji se bijaše pobunio protiv crkve i preuzeo na sebe ime Lamanci; zato počeše opet postojati Lamanci u zemlji.

    21 I dogodi se da Amos umrije također (i to bijaše stotinu devedeset i četiri godine od dolaska Kristova), a sin njegov Amos vođaše zapis umjesto njega; i on ga također vođaše na pločama Nefijevim; i on bijaše također zapisan u knjizi Nefijevoj, a to je ova knjiga.

    22 I dogodi se da dvije stotine godina bijaše prošlo; i drugi naraštaj bijaše sav preminuo osim nekolicine.

    23 I sad bih ja, Mormon, htio da znadete kako se narod bijaše umnožio, toliko da bijahu rašireni po cijelom licu zemlje, i kako postadoše silno bogati uslijed napretka svojega u Kristu.

    24 I evo, ove dvije stotine i prve godine počeše se javljati među njima oni koji bijahu uzneseni u aoholosti, kao što je nošenje skupocjenog ruha, i svakovrsnog finog biserja, i svjetovne raskoši.

    25 I od toga vremena nadalje oni nemahu više dobra svoja i imetak svoj azajedničke među sobom.

    26 I počeše se dijeliti na staleže; i počeše graditi acrkve za sebe radi stjecanja bdobitka, i počeše nijekati pravu crkvu Kristovu.

    27 I dogodi se, nakon što dvije stotine i deset godina bijaše prošlo, bijahu mnoge crkve u zemlji; da, bijahu mnoge crkve koje izjavljivahu da poznaju Krista, a ipak one anijekahu veći dio evanđelja njegova, toliko da prihvatiše svakojaku opačinu, i posluživahu ono što je sveto onomu kojemu to bijaše bzabranjeno zbog nedostojnosti.

    28 I ova se acrkva umnoži silno zbog bezakonja, i zbog moći Sotone koji zavlada srcima njihovim.

    29 I opet, bijaše još jedna crkva koja nijekaše Krista; i oni aproganjahu pravu crkvu Kristovu zbog poniznosti njihove i vjerovanja njihova u Krista; i oni ih prezirahu zbog mnogih čudesa koja se činjahu među njima.

    30 Zato oni primjenjivahu moć i vlast nad učenicima Isusovim koji ostadoše među njima, i bacahu ih u atamnicu; no, moću riječi Božje, koja bijaše u njima, tamnice se raspukoše nadvoje, i oni iđahu dalje čineći moćna čudesa među njima.

    31 Ipak, i unatoč svim ovim čudesima, narod otvrdnu srca svoja, i nastojaše ih ubiti, isto kao što Židovi u Jeruzalemu nastojahu ubiti Isusa, u skladu s riječju njegovom.

    32 I oni ih bacahu u apeći bognjene, a oni iziđoše ne zadobivši nikakve ozljede.

    33 I bacahu ih također u ajame s divljim zvijerima, a oni se igrahu s divljim zvijerima isto kao dijete s janjetom; i oni iziđoše između njih ne zadobivši nikakve ozljede.

    34 Ipak, narod otvrdnu srca svoja, jer ih vođahu mnogi svećenici i lažni proroci da izgrade mnoge crkve, i da čine svakovrsno bezakonje. I oni audarahu na narod Isusov; no, narod im Isusov ne uzvrati. I tako oni propadahu u nevjeru i opačinu, iz godine u godinu, sve dok dvije stotine i trideset godina ne bijaše prošlo.

    35 I evo, dogodi se te godine, da, dvije stotine trideset i prve godine, bijaše velika podjela među narodom.

    36 I dogodi se da se te godine podignu narod koji se nazivaše Nefijcima, i oni bijahu istinski vjernici u Krista; a među njima bijahu oni koje Lamanci nazivahu Jakovljevci, i Josipovci, i Zoramci;

    37 Zato se istinski vjernici u Krista, i istinski štovatelji Kristovi (među kojima bijahu atrojica učenika Isusovih koji imahu ostati), nazivahu Nefijcima, i Jakovljevcima, i Josipovcima, i Zoramcima.

    38 I dogodi se da se oni koji odbaciše evanđelje nazivahu Lamancima, i Lemuelcima, i Jišmaelcima; a oni ne propadoše u nevjeru, već se hotimice apobuniše protiv evanđelja Kristova; i podučavahu djecu svoju da ne vjeruju, onako kao što oci njihovi, od početka, propadahu.

    39 I to bijaše zbog opačine i odvratnostī otaca njihovih, isto kao što to bijaše u početku. I oni bijahu apodučeni mrziti djecu Božju, isto kao što Lamanci bijahu podučeni mrziti djecu Nefijevu od početka.

    40 I dogodi se da dvije stotine četrdeset i četiri godine bijahu prošle, i takve bijahu prilike među narodom. I opakiji dio naroda jačaše, i postade silno brojniji nego što bijaše narod Božji.

    41 I oni i dalje nastavljahu graditi crkve za sebe, i ukrašavati ih svakovrsnim dragocjenostima. I tako prođe dvije stotine i pedeset godina, a i dvije stotine i šezdeset godina.

    42 I dogodi se da opaki dio naroda poče ponovno graditi tajne prisege i azavjere Gadijantonove.

    43 A i narod koji se nazivaše narodom Nefijevim poče se oholiti u srcima svojim, zbog silnoga bogatstva svojega, i postade tašt poput braće svoje Lamanaca.

    44 I od toga se vremena učenici počeše žalostiti zbog agrijehā svijeta.

    45 I dogodi se, nakon što tri stotine godina bijaše prošlo, i narod Nefijev i Lamanci bijahu postali silno opaki, jedni kao i drugi.

    46 I dogodi se da se Gadijantonovi razbojnici proširiše po cijelom licu zemlje; i ne bijaše nikoga tko bijaše pravedan doli učenika Isusovih. I zlato i srebro oni spremahu obilno u zalihama, i trgovahu svakovrsnom robom.

    47 I dogodi se, nakon što tri stotine i pet godina bijaše prošlo (a narod i dalje ostajaše u opačini), Amos umrije; i brat njegov Am-Maron vođaše zapis umjesto njega.

    48 I dogodi se, nakon što tri stotine i dvadeset godina bijaše prošlo, Am-Maron, jer bijaše nagnan Duhom Svetim, sakri azapise koji bijahu sveti — da, i to sve svete zapise koji se predavahu iz naraštaja u naraštaj, koji bijahu sveti — sve do tri stotine i dvadesete godine od dolaska Kristova.

    49 I on ih sakri Gospodu na brigu, kako bi mogli adospjeti ponovno do ostatka doma Jakovljeva, u skladu s proroštvima i obećanjima Gospodnjim. I ovo je svršetak zapisa Am-Maronova.