1 I tad se dogodi, kad Moroni primi tu poslanicu, srce se njegovo ohrabri, i ispuni se silno velikom radošću zbog vjernosti Pahoranove, da on nije također ^aizdajica slobode i stvari domovine svoje.

2 No, on također tugovaše silno zbog bezakonja onih koji otjeraše Pahorana sa sudačke stolice, da, ukratko zbog onih koji se pobuniše protiv domovine svoje, a i Boga svojega.

3 I dogodi se da Moroni uze malen broj ljudi, prema želji Pahoranovoj, i predade Lehiju i Teankumu zapovjedništvo nad ostatkom vojske svoje, te usmjeri pokret svoj prema zemlji Gideon.

4 I on uzdignu ^astijeg ^bslobode u svakom mjestu u koje god uđe, i prikupi sve snage koje god mogaše u cijelom pokretu svojemu prema zemlji Gideon.

5 I dogodi se da se tisuće sjatiše pod stijeg njegov, i podigoše mačeve svoje u obrani slobode svoje, da ne bi pali u ropstvo.

6 I tako, nakon što Moroni skupi sve ljude koje god mogaše u cijelom pokretu svojem, on dođe u zemlju Gideon; i nakon što ujedini snage svoje s Pahoranovim, oni postadoše silno jaki, čak jači od ljudi Pakusa, koji bijaše ^akralj onih odmetnika što protjeraše ^bslobodare iz zemlje zarahemalske i uzeše u posjed tu zemlju.

7 I dogodi se da Moroni i Pahoran siđoše s četama svojim u zemlju zarahemalsku, i krenuše protiv grada, i susretoše ljude Pakusove, tako da oni iziđoše u boj.

8 I gle, Pakus bijaše ubijen, a ljudi njegovi bijahu zarobljeni, a Pahoran bijaše vraćen na sudačku stolicu svoju.

9 I ljudi Pakusovi primiše suđenje svoje u skladu sa zakonom, a također i oni kraljevci koji bijahu uhvaćeni i bačeni u tamnicu; i oni bijahu ^apogubljeni u skladu sa zakonom; da, oni ljudi Pakusovi i oni kraljevci koji god ne htjedoše podignuti oružje u obrani domovine svoje, već bi se borili protiv nje, bijahu usmrćeni.

10 I tako postade potrebno da se taj zakon strogo poštuje radi sigurnosti domovine njihove; da, i tko god bijaše otkriven kako niječe slobodu njihovu bijaše brzo pogubljen u skladu sa zakonom.

11 I tako završi trideseta godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim; Moroni i Pahoran obnoviše mir u zemlji zarahemalskoj među narodom svojim, i usmrtiše sve one koji ne bijahu odani stvari slobode.

12 I dogodi se začetkom trideset i prve godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim, Moroni odmah naredi da se zalihe pošalju, a i da se vojska od šest tisuća ljudi pošalje Helamanu, kako bi mu pomogla u čuvanju tog dijela zemlje.

13 I on također naredi da se vojska od šest tisuća ljudi s dostatnom količinom hrane pošalje četama Lehijevim i Teankumovim. I dogodi se da to bijaše učinjeno kako bi se zemlja utvrdila protiv Lamanaca.

14 I dogodi se da Moroni i Pahoran, ostavivši veliku skupinu ljudi u zemlji zarahemalskoj, usmjeriše pokret svoj s velikom skupinom ljudi prema zemlji Nefihi, jer bijahu odlučni svrgnuti Lamance u tom gradu.

15 I dogodi se, dok bijahu kročili prema zemlji, oni uhvatiše veliku skupinu ljudi lamanskih, i pobiše mnoge od njih, i uzeše zalihe njihove i njihovo oružje ratno.

16 I dogodi se, nakon što ih oni uhvatiše, narediše im da uđu u savez da više neće podizati svoje oružje ratno protiv Nefijaca.

17 I nakon što oni uđoše u taj savez, oni ih poslaše da prebivaju s narodom Amonovim, a bijaše ih brojem otprilike četiri tisuće koji ne bijahu pobijeni.

18 I dogodi se, nakon što ih poslaše tamo, oni nastaviše pokret svoj prema zemlji Nefihi. I dogodi se, kad stigoše do grada Nefihe, oni razapeše šatore svoje na ravnicama Nefihe, što je blizu grada Nefihe.

19 Evo, Moroni željaše da Lamanci iziđu u boj protiv njih na ravnicama; no Lamanci, poznavajući silno veliku hrabrost njihovu i videći veličinu broja njihova, zato se ne usudiše izići protiv njih; zato ne dođoše u boj toga dana.

20 A kad noć dođe, Moroni krenu u tami noćnoj, i dođe na vrh zidina da izvidi u kojem su se dijelu grada Lamanci utaborili s vojskom svojom.

21 I dogodi se da oni bijahu na istoku kraj ulaza; i svi bijahu zaspali. I tad se Moroni vrati k vojsci svojoj, i naredi da pripreme žurno jake konopce i ljestve, kako bi ih se moglo spustiti s vrha zidina na unutrašnju stranu zidina.

22 I dogodi se, Moroni naredi da ljudi njegovi krenu i dođu na vrh zidina, i spuste se u onaj dio grada, da, i to na zapadu, gdje Lamanci ne taborovahu s četama svojim.

23 I dogodi se da se oni svi spustiše u grad noću, pomoću jakih konopaca svojih i ljestava svojih; tako kad jutro osvanu oni svi bijahu unutar zidina gradskih.

24 I evo, kad se Lamanci probudiše i vidješe da su čete Moronijeve unutar zidina, prestrašiše se silno, toliko da pobjegoše van kroz prolaz.

25 I evo, kad Moroni vidje kako oni bježe pred njim, on naredi da ljudi njegovi pokroče protiv njih, i oni poubijaše mnoge, i opkoliše mnoge druge, i zarobiše ih; a ostatak od njih pobježe u zemlju Moronijevu, koja bijaše u graničnim predjelima blizu morske obale.

26 Tako Moroni i Pahoran zaposjedoše grad Nefihu bez gubitka ijedne duše; a bijaše mnogo Lamanaca koji bijahu ubijeni.

27 Tad se dogodi da mnogi od Lamanaca koji bijahu zarobljenici zaželješe priključiti se ^anarodu Amonovu i postati slobodan narod.

28 I dogodi se da svima koji to zaželješe bijaše udijeljeno u skladu sa željama njihovim.

29 Stoga, svi se zarobljenici lamanski priključiše narodu Amonovu, i počeše se truditi silno, obrađujući zemlju, uzgajajući svakovrsne žitarice, te sitno i krupno blago svake vrste; i tako Nefijci bijahu oslobođeni velikog tereta; da, tako da bijahu oslobođeni svih zarobljenika lamanskih.

30 Tad se dogodi da Moroni, nakon što zaposjednu grad Nefihu, nakon što uhvati mnogo zarobljenika, što silno umanji čete lamanske, i nakon što vrati natrag mnoge od Nefijaca koji bijahu zarobljeni, što silno ojača vojsku Moronijevu; stoga Moroni krenu iz zemlje Nefihe u zemlju Lehi.

31 I dogodi se, kad Lamanci vidješe da Moroni navaljuje na njih, opet se prestrašiše i pobjegoše pred vojskom Moronijevom.

32 I dogodi se da ih Moroni i vojska njegova tjerahu od grada do grada, sve dok ih ne susretoše Lehi i Teankum; i Lamanci pobjegoše od Lehija i Teankuma, i to dolje do graničnih predjela blizu morske obale, sve dok ne dođoše u zemlju Moronijevu.

33 I čete se lamanske bijahu sve skupile zajedno, tako da bijahu sve u jednoj skupini u zemlji Moronijevoj. Evo, Am-Moron, kralj Lamanaca, bijaše također s njima.

34 I dogodi se da se Moroni i Lehi i Teankum utaboriše s četama svojim unaokolo u graničnim predjelima zemlje Moronijeve, tako da Lamanci bijahu opkoljeni u graničnim predjelima blizu divljine na jugu, i u graničnim predjelima blizu divljine na istoku.

35 I tako se oni utaboriše za noć. Jer gle, i Nefijci i Lamanci bijahu umorni zbog velikoga pješačenja; zato se ne odlučiše ni za kakav lukavi naum tijekom noći, osim Teankuma; jer on bijaše silno srdit na Am-Morona, toliko da smatraše kako Am-Moron i Amalikija, brat njegov, bijahu ^auzrokom ovoga velikog i dugotrajnog rata između njih i Lamanaca, što bijaše uzrokom tolikoga ratovanja i krvoprolića, da, i tolike gladi.

36 I dogodi se da Teankum u srdžbi svojoj pođe u tabor Lamanaca, i spusti se preko zidina gradskih. I on iđaše s konopcem od mjesta do mjesta, tako da pronađe kralja; i on ^abaci koplje na njega, koje ga probode pokraj srca. No gle, kralj probudi sluge svoje prije nego što umre, tako da se oni dadoše u potjeru za Teankumom i ubiše ga.

37 Tad se dogodi, kad Lehi i Moroni doznaše da je Teankum mrtav, silno se ražalostiše; jer gle, on bijaše čovjek koji se srčano borio za domovinu svoju, da, istinski prijatelj slobode; a pretrpio je veoma mnoge silno teške nevolje. No gle, on bijaše mrtav, i pođe putem svega zemaljskoga.

38 Tad se dogodi da Moroni pokroči sutradan i navali na Lamance, toliko da ih ubijahu u velikom pokolju; i istjeraše ih iz zemlje; a oni pobjegoše, da se čak ne vratiše taj put protiv Nefijaca.

39 I tako završi trideset i prva godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim; i tako oni bijahu imali ratove, i krvoprolića, i glad, i nevolje u razdoblju od mnogo godina.

40 I bijaše umorstava, i sukoba, i odmetništava, i svakovrsnog bezakonja među narodom Nefijevim; ipak, poradi ^apravednih, da, zbog molitava pravednih oni bijahu pošteđeni.

41 No gle, zbog silno velike dužine rata između Nefijaca i Lamanaca mnogi otvrdnuše, zbog silno velike dužine rata; a mnogi se bijahu smekšali zbog ^anevolja svojih, toliko da se poniziše pred Bogom, i to u dubinu poniznosti.

42 I dogodi se, nakon što Moroni utvrdi one dijelove zemlje koji bijahu najviše izloženi Lamancima, sve dok ne bijahu dostatno jaki, on se vrati u grad Zarahemlu; a i Helaman se vrati na mjesto baštine svoje; i bijaše ponovno mir uspostavljen među narodom Nefijevim.

43 I Moroni predade zapovjedništvo nad četama svojim u ruke sinu svojemu, čije ime bijaše Moroniha; i on se povuče u kuću svoju da provede ostatak dana svojih u miru.

44 I Pahoran se vrati na sudačku stolicu svoju; a Helaman preuze na sebe ponovno propovijedati narodu riječ Božju; jer zbog tolikih ratova i sukoba postade potrebno da se red ponovno uspostavi u crkvi.

45 Zato Helaman i braća njegova krenuše i navješćivahu riječ Božju s velikom moću ^auvjerivši mnoge ljude o opačini njihovoj, što ih navede da se pokaju za grijehe svoje i budu kršteni za Gospoda Boga svojega.

46 I dogodi se da oni ponovno uspostaviše crkvu Božju diljem cijele zemlje.

47 Da, i propisi bijahu doneseni gledom na zakon. I ^asuci njihovi, te vrhovni suci njihovi bijahu izabrani.

48 I narod Nefijev poče ^anapredovati ponovno u zemlji, i poče se množiti i silno jačati ponovno u zemlji. I oni se počeše silno bogatiti.

49 No, unatoč bogatstvu svojemu, ili snazi svojoj, ili napretku svojemu, oni ne bijahu uzneseni u oholosti očiju svojih; niti bijahu spori spomenuti se Gospoda Boga svojega; već se poniziše silno pred njim.

50 Da, oni se spominjahu kako li velika djela Gospod učini za njih, kako ih izbavi od smrti, i od uza, i od tamnica, i od svakovrsnih nevolja, i izbavi ih iz ruku neprijatelja njihovih.

51 I oni se moljahu Gospodu Bogu svojemu neprestance, toliko da ih Gospod blagoslovi u skladu s riječju svojom, tako da jačahu i napredovahu u zemlji.

52 I dogodi se da sve to bijaše učinjeno. A Helaman umrije trideset i pete godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim.