Alma 36
    Footnotes

    Zapovijedi Almine sinu njegovu Helamanu.

    Obuhvaća poglavlja 36 i 37.

    Poglavlje 36

    Alma svjedoči Helamanu o svojem obraćenju nakon što vidje anđela — On je trpio boli proklete duše; prizvao je ime Isusa i tad bijaše rođen od Boga — Slatka radost ispuni dušu njegovu — On vidje zborove anđela kako hvale Boga — Mnogi su obraćenici okusili i vidjeli kao što on okusi i vidje. Oko 74. pr. Kr.

    1 aSine moj, prikloni uho riječima mojim; jer kunem ti se da ćeš, ukoliko budeš obdržavao zapovijedi Božje, napredovati u zemlji.

    2 Htio bih da činiš kao što sam ja činio, spominjući se sužanjstva otaca naših; jer oni bijahu u aropstvu, i nitko ih ne mogaše izbaviti osim da to bijaše bBog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev; i on ih doista izbavi u nevoljama njihovim.

    3 I evo, o sine moj Helamane, gle, ti si u mladosti svojoj, i zato te preklinjem da poslušaš riječi moje i učiš od mene; jer uistinu znadem da će svatko tko stavi uzdanje svoje u Boga biti podržan u akušnjama svojim, i tegobama svojim, i nevoljama svojim, i bit će buzdignut u posljednji dan.

    4 I ne bih htio da pomisliš kako ja aznadem sam od sebe — ne od vremenitoga, već od duhovnoga, ne od btjelesnog uma, već od Boga.

    5 Evo gle, kažem ti, da ne bijah arođen od Boga, bne bih znao to; no, Bog mi ustima svetoga anđela svojega otkri to, ne zbog kakve cdostojnosti u meni;

    6 Jer iđah naokolo sa sinovima Mosijinim nastojeći auništiti crkvu Božju; no gle, Bog posla svetog anđela svojega da nas zaustavi uz put.

    7 I gle, on nam govoraše, kao da to bijaše glasom grmljavine, i cijela zemlja azadrhti pod nogama našim; i svi mi padosmo na zemlju, jer bstrah Gospodnji dođe na nas.

    8 No gle, glas mi reče: Ustani. I ja ustadoh i stadoh na noge, i ugledah anđela.

    9 I on mi reče: Ako ti želiš sam od sebe biti uništen, više ne pokušavaj uništiti crkvu Božju.

    10 I dogodi se da ja padoh na zemlju; i u razdoblju od atri dana i tri noći ne mogah otvoriti usta svoja, niti mogah koristiti udove svoje.

    11 I anđeo mi govoraše više toga, što čuše braća moja, ali ja ne čuh to; jer kad čuh riječi — Ako želiš biti uništen sam od sebe, više ne pokušavaj uništiti crkvu Božju — bijah udaren tolikim strahom i zapanjenošću neću li možda biti uništen, da padoh na zemlju i ne čuh ništa više.

    12 No, bijah raspet avječnom mukom, jer duša moja bijaše uznemirena u najvećoj mjeri i raspeta zbog svih grijeha mojih.

    13 Da, spominjah se svih grijeha i bezakonja svojih, zbog kojih bijah amučen bolima pakla; da, vidjeh kako se bijah pobunio protiv Boga svojega, i kako ne bijah obdržavao svete zapovijedi njegove.

    14 Da, i umorih mnoge od djece njegove, ili zapravo, zavedoh ih k uništenju; da, i ukratko, tako velika bijahu bezakonja moja, da i sama pomisao na dolazak u nazočnost Boga mojega razapinjaše dušu moju neizrecivom stravom.

    15 O, mišljah ja, kad bih amogao biti prognan i iščeznuti i dušom i tijelom, da ne budem priveden stati u nazočnosti Boga mojega da mi se sudi po bdjelima mojim.

    16 I evo, tri dana i tri noći bijah raspet, i to bolima aproklete duše.

    17 I dogodi se, dok bijah tako raspet mukom, dok bijah asilno uznemiren sjećanjem na mnoge grijehe svoje, gle, sjetih se također da čuh oca svojega kako prorokuje narodu o dolasku nekog Isusa Krista, Sina Božjega, da pomiri za grijehe svijeta.

    18 Evo, čim um moj uhvati ovu misao, ja zavapih u srcu svojemu: O Isuse, ti Sine Božji, iskaži milosrđe prema meni, koji sam au žuči gorčine, i opasan sam vječnim bverigama smrti.

    19 I evo gle, kad to pomislih, ne mogah se više sjetiti boli svojih; da, ne bijah više asilno uznemiren sjećanjem na grijehe svoje.

    20 I o, kakve li aradosti, i kakvo li čudesno svjetlo vidjeh; da, duša se moja ispuni radošću tako silnom kakva bijaše moja bol!

    21 Da, kažem ti, sine moj, da ne mogaše biti ništa tako silovito i tako gorko kao što bijahu boli moje. Da, i opet kažem ti, sine moj, da s druge strane ne može biti ništa tako silovito i slatko kao što bijaše radost moja.

    22 Da, shvatih da vidjeh, i to kao što otac naš aLehi vidje, Boga kako sjedi na svom prijestolju, okružen bezbrojnim zborovima anđela koji pjevahu i slavljahu Boga svoga; da, i duša je moja čeznula biti ondje.

    23 No gle, udovi moji primiše asnagu svoju ponovno, i ja stadoh na noge svoje, i očitovah narodu da bijah brođen od Boga.

    24 Da, i od toga vremena pa sve do sada trudih se bez prestanka, kako bih priveo duše k pokajanju; kako bih ih priveo da aokuse od silne radosti od koje ja okusih; kako bi oni također bili rođeni od Boga, i bili bispunjeni Duhom Svetim.

    25 Da, i evo gle, o sine moj, Gospod mi daje silno veliku radost u plodovima trudova mojih;

    26 Jer zbog ariječi koju mi on udijeli, gle, mnogi bijahu rođeni od Boga, i okusiše kao što ja okusih, i vidješe vlastitim očima kao što ja vidjeh; zato oni znadu o ovome o čemu govorah, kao što ja znadem; a znanje koje imam od Boga je.

    27 I bijah podržan usred kušnja i tegoba svakojakih, da, i u svakovrsnim nevoljama; da, Bog me izbavi iz tamnice, i iz uza, i od smrti; da, i stavljam uzdanje svoje u njega, i on će me još aizbavljati.

    28 I znadem da će me on auzdignuti u posljednji dan da prebivam s njim u bslavi; da, i hvalit ću ga zauvijek, jer on cizvede oce naše iz Egipta, i proguta dEgipćane u Crvenom moru; i on ih dovede moću svojom u obećanu zemlju; da, i izbavljaše ih iz ropstva i iz sužanjstva s vremena na vrijeme.

    29 Da, i on također izvede oce naše iz zemlje jeruzalemske; i on ih također, svojom vječnom moću, izbavljaše iz aropstva i sužanjstva s vremena na vrijeme, pa sve do današnjega dana; i ja uvijek držah u sjećanju sužanjstvo njihovo; da, i ti također trebaš zadržati u sjećanju, kao što ja učinih, sužanjstvo njihovo.

    30 No gle, sine moj, ovo nije sve; jer ti trebaš znati kao što ja znadem, da ćeš, aukoliko budeš obdržavao zapovijedi Božje, napredovati u zemlji; i trebaš znati također da ćeš, ukoliko ne budeš obdržavao zapovijedi Božje, biti isključen iz nazočnosti njegove. Evo, ovo je u skladu s riječju njegovom.