Alma 49
    Footnotes

    Poglavlje 49

    Nadirući Lamanci ne uspijevaju osvojiti utvrđene gradove Amonihu i Nou — Amalikija kune Boga i zaklinje se da će se napiti krvi Moronijeve — Helaman i braća njegova nastavljaju jačati Crkvu. Oko 72. pr. Kr.

    1 I tad se dogodi, jedanaestoga mjeseca devetnaeste godine, desetoga dana u mjesecu, čete Lamanaca bijahu viđene kako se približavaju zemlji Amonihinoj.

    2 I gle, grad bijaše obnovljen, a Moroni bijaše razmjestio vojsku blizu granica grada, i oni nagomilahu zemlju unaokolo da ih zaštiti od strijela i kamenova Lamanaca; jer gle, oni se borahu kamenovima i strijelama.

    3 Gle, rekoh da grad aAmoniha bijaše obnovljen. Kažem vam, da, da on bijaše dijelom obnovljen; a zato što ga Lamanci uništiše jednom zbog bezakonja naroda, oni pretpostavljahu da će ponovno postati lak plijen za njih.

    4 No gle, koliko li veliko bijaše razočaranje njihovo; jer gle, Nefijci nakopaše zemljani nasip oko sebe, koji bijaše toliko visok da Lamanci ne mogahu bacati kamenove svoje ni strijele svoje na njih da bi imali učinka, niti mogahu navaliti na njih nego samo kroz njihovo mjesto ulaza.

    5 Evo, tom se prilikom vrhovni časnici lamanski zapanjiše silno zbog mudrosti Nefijaca u pripravljanju sigurnih mjesta svojih.

    6 Evo, vođe Lamanaca bijahu pretpostavili, zbog veličine broja svojega, da, oni pretpostaviše kako će biti povlašteni navaliti na njih kao što prije bijahu učinili; da, i oni se također pripraviše štitovima i prsnim oklopima; i također se pripraviše odjećom od koža, da, veoma debelom odjećom da pokriju nagost svoju.

    7 I pošto se tako pripraviše, pretpostaviše da će lako nadvladati i podložiti braću svoju jarmu ropstva, ili ih poubijati i poklati po volji svojoj.

    8 No gle, na najveću zapanjenost njihovu, oni bijahu apripravni za njih, na način koji nikad ne bijaše poznat među djecom Lehijevom. Evo, oni bijahu pripravni za Lamance, boriti se u skladu s uputama Moronijevim.

    9 I dogodi se da Lamanci, ili Amalikijci, bijahu silno zapanjeni njihovim načinom priprave za rat.

    10 Evo, da je kralj Amalikija sišao iz azemlje Nefijeve na čelu vojske svoje, možda bi naredio Lamancima da napadnu Nefijce kod grada Amonihe; jer gle, njemu ne bijaše stalo do krvi naroda njegova.

    11 No gle, Amalikija ne siđe sâm u boj. A gle, vrhovni časnici njegovi ne usudiše se napasti Nefijce kod grada Amonihe, jer Moroni izmijeni vođenje poslova među Nefijcima, toliko da Lamanci bijahu razočarani zbog skrovišta njihovih i ne mogahu navaliti na njih.

    12 Zato se oni povukoše u divljinu, i ponesoše tabor svoj i pokročiše prema zemlji Noinoj, pretpostavljajući da je to sljedeće najpogodnije mjesto da navale na Nefijce.

    13 Naime, oni ne znahu da Moroni bijaše utvrdio, to jest bijaše sagradio sigurne autvrde za svaki grad u cijeloj zemlji uokolo; zato oni pokročiše naprijed u zemlju Noinu s čvrstom odlukom; da, vrhovni časnici njihovi istupiše i položiše prisegu da će uništiti narod toga grada.

    14 No gle, na zapanjenost njihovu grad Noa, koji prije bijaše slabo mjesto, sada zaslugom Moronijevom postade snažan, da, toliko da nadmaši i snagu grada Amonihe.

    15 I evo gle, to bijaše mudrost Moronijeva; jer on pretpostavi da će se oni uplašiti kod grada Amonihe; a pošto grad Noa prije bijaše najslabiji dio zemlje, zato će oni pokročiti onamo u boj; i tako bijaše prema željama njegovim.

    16 I gle, Moroni bijaše postavio Lehija da bude vrhovni časnik nad ljudima toga grada; i to bijaše onaj aisti Lehi koji se borio s Lamancima u dolini istočno od rijeke Sidon.

    17 I tad gle, dogodi se, kad Lamanci otkriše da Lehi zapovijeda gradom, ponovno se razočaraše, jer se bojahu Lehija silno; ipak, vrhovni se časnici njihovi bijahu zakleli prisegom da će napasti grad; zato oni povedoše čete svoje.

    18 Evo gle, Lamanci ne mogahu prodrijeti u sigurne utvrde njihove nijednim putem osim kroz ulaz, zbog visine nasipa što bijaše podignut, i dubine jarka što bijaše iskopan unaokolo, osim da to bude kroz ulaz.

    19 I tako bijahu Nefijci spremni uništiti sve one koji bi se pokušali popeti da uđu u utvrdu bilo kojim drugim putem, bacajući kamenje i strijele na njih.

    20 Tako oni bijahu spremni, da, skupina najjačih ljudi njihovih, s mačevima svojim i praćkama svojim, oboriti sve koji bi pokušali ući u sigurno mjesto njihovo kroz mjesto ulaza; i tako oni bijahu spremni braniti se protiv Lamanaca.

    21 I dogodi se da časnici lamanski dovedoše čete svoje pred mjesto ulaza, i započeše sukob s Nefijcima, kako bi prodrli u sigurno mjesto njihovo; no gle, oni bijahu potiskivani natrag s vremena na vrijeme, toliko da bijahu pobijeni u golemu pokolju.

    22 Evo, kad uvidješe da ne mogu steći moć nad Nefijcima preko prolaza, oni počeše raskopavati njihove nasipe od zemlje, kako bi dobili prolaz za čete svoje, da bi mogli imati jednaku priliku za borbu; no gle, pri tim pokušajima bijahu pokošeni kamenovima i strijelama što ih bacahu na njih; i umjesto da ispune jarke njihove rušenjem nasipa od zemlje, oni bijahu ispunjeni jednim dijelom mrtvim i ranjenim tjelesima njihovim.

    23 Tako Nefijci imadoše svu moć nad neprijateljima svojim; i tako Lamanci pokušavahu uništiti Nefijce sve dok svi vrhovni časnici njihovi ne bijahu pobijeni; da, i više od tisuću Lamanaca bijaše pobijeno; dok s druge strane ne bijaše ni jedne duše od Nefijaca koja bijaše ubijena.

    24 Bijaše ih oko pedeset koji bijahu ranjeni, koji bijahu izloženi strijelama Lamanaca kroz prolaz, no oni bijahu zaštićeni štitovima svojim, i prsnim oklopima svojim, i kacigama svojim, tako da rane njihove bijahu na nogama njihovim, od kojih mnoge bijahu veoma teške.

    25 I dogodi se, kad Lamanci vidješe da svi vrhovni časnici njihovi bijahu pobijeni, oni pobjegoše u divljinu. I dogodi se da se oni vratiše u zemlju Nefijevu izvijestiti kralja svojega, Amalikiju, koji bijaše Nefijac po rođenju, o velikom gubitku svojemu.

    26 I dogodi se da se on silno rasrdi na ljude svoje, jer ne bijaše ostvario želju svoju nad Nefijcima; ne podloži ih jarmu ropstva.

    27 Da, on bijaše silno gnjevan, i aproklinjaše Boga, a također i Moronija, zaklinjući se bprisegom da će se napiti krvi njegove; i to zato što Moroni obdržavaše zapovijedi Božje u pripremanju za sigurnost naroda svojega.

    28 I dogodi se da s druge strane narod Nefijev azahvaljivaše Gospodu Bogu svojemu zbog nenadmašive moći njegove u izbavljanju njihovom iz ruku neprijatelja njihovih.

    29 I tako završi devetnaesta godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim.

    30 Da, i bijaše trajan mir među njima, i silno veliko blagostanje u crkvi zbog pažnje i marljivosti njihove što ih iskazivahu riječi Božjoj, koju im navješćivahu Helaman, i Šiblon, i Korijanton, i Amon i braća njegova, da, i svi oni koji bijahu zaređeni asvetim redom Božjim, i bijahu kršteni na pokajanje, i poslani propovijedati među narodom.