1 I tad se dogodi da se Alma vrati iz zemlje Gideon, nakon što poduči narod Gideona mnogo toga što ne može biti zapisano, uspostavivši red u crkvi onako kako bijaše prije učinio u zemlji zarahemalskoj, da, on se vrati kući svojoj u Zarahemli da otpočine od djela koja bijaše izvršio.

2 I tako završi deveta godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim.

3 I dogodi se da začetkom desete godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim Alma otputova odatle i zaputi se preko u zemlju Melek, na zapadu od rijeke Sidon, na zapadu duž granica divljine.

4 I on poče podučavati ljude u zemlji Melek u skladu sa svetim redom Božjim, po kojem bijaše pozvan; i poče podučavati ljude diljem cijele zemlje Melek.

5 I dogodi se da ljudi dolažahu k njemu diljem svih graničnih predjela zemlje koja bijaše na strani divljine. I krštavahu se u cijeloj zemlji;

6 Tako da kad bijaše dovršio djelo svoje u Meleku, on otputova odande i zaputi se tri dana putovanja na sjever od zemlje Melek; i dođe do grada koji se zvaše Amoniha.

7 Evo, bijaše običaj naroda Nefijeva da naziva zemlje svoje, i gradove svoje, i sela svoja, da, čak i sva mala sela svoja imenom onoga koji ih prvi posjedovaše; i tako bijaše sa zemljom Amonihinom.

8 I dogodi se, nakon što Alma bijaše stigao u grad Amonihu, on im poče propovijedati riječ Božju.

9 Evo, Sotona bijaše veoma obuzeo srca naroda u gradu Amonihi; zato oni ne htjedoše poslušati riječi Almine.

10 Ipak, Alma se trudio mnogo u duhu, hrvajući se s Bogom u žarkoj molitvi, da on izlije Duh svoj na narod koji bijaše u gradu, također da udijeli da ih on može krstiti na pokajanje.

11 Ipak, oni otvrdnuše srca svoja govoreći mu: Gle, znademo da si ti Alma; i znademo da si ti veliki svećenik nad crkvom koju uspostavi u mnogim dijelovima zemlje, u skladu s predajom svojom; a mi nismo iz crkve tvoje i ne vjerujemo u takve bezumne predaje.

12 I evo, znademo da, pošto nismo iz crkve tvoje, znademo da ti nemaš nikakve moći nad nama; a predao si sudačku stolicu Nefihi; zato ti nisi vrhovni sudac nad nama.

13 Evo, nakon što narod reče to, i odupre se svim riječima njegovim, i pogrdi ga, i popljuje ga, i naredi da bude izbačen iz grada njihova; on otputova odande i zaputi se prema gradu koji se zvaše Aron.

14 I dogodi se, dok on putovaše onamo pritisnut žalošću, gacajući kroz mnoge tegobe i patnje duše zbog opačine naroda koji bijaše u gradu Amonihi, dogodi se, dok Alma bijaše tako pritisnut žalošću, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza, govoreći:

15 Blagoslovljen si ti, Alma; zato uzdigni glavu svoju i raduj se, jer imaš velik razlog radovati se; jer ti bijaše vjeran u obdržavanju zapovijedi Božjih od trenutka kad si primio svoju prvu poruku od njega. Gle, ja sam onaj koji je izruči tebi.

16 I gle, poslan sam zapovjediti tebi da se vratiš u grad Amonihu, i propovijedaš ponovno narodu toga grada; da, propovijedaj im. Da, reci im, osim ako se ne pokaju, Gospod će ih Bog uništiti.

17 Jer gle, oni razmatraju u ovom trenutku kako bi uništili slobodu naroda tvojega (jer tako govori Gospod), što je protivno propisima, i sudovima, i zapovijedima koje on dade narodu svojemu.

18 Tad se dogodi, nakon što Alma bijaše primio poruku svoju od anđela Gospodnjega, on se vrati brzo u zemlju Amonihinu. I on uđe u grad drugim putom, da, putom koji je južno od grada Amonihe.

19 I dok je ulazio u grad bijaše ogladnio, pa reče nekom čovjeku: Hoćeš li dati poniznom sluzi Božjemu nešto za jelo?

20 I čovjek mu reče: Ja sam Nefijac, i znadem da si ti sveti prorok Božji, jer ti si čovjek za kojega mi anđeo reče u viđenju: Primit ćeš ga. Zato pođi sa mnom u kuću moju i ja ću ti udijeliti od hrane svoje; i znadem da ćeš ti biti blagoslov meni i domu mojemu.

21 I dogodi se da ga čovjek primi u kuću svoju; a čovjek se zvaše Amulek; i on iznije kruha i mesa i stavi pred Almu.

22 I dogodi se da Alma blagova kruha i nasiti se; i on blagoslovi Amuleka i dom njegov, te dade zahvale Bogu.

23 I nakon što blagova i nasiti se, on reče Amuleku: Ja sam Alma, i veliki sam svećenik nad crkvom Božjom diljem zemlje.

24 I gle, bijah pozvan propovijedati riječ Božju među cijelim ovim narodom, u skladu s duhom objave i proroštva; i bijah u ovoj zemlji, a oni me ne htjedoše primiti, već me izbaciše i upravo htjedoh postaviti leđa svoja prema ovoj zemlji zauvijek.

25 No gle, zapovjeđeno mi je da se vratim ponovno i prorokujem ovome narodu, da, i da svjedočim protiv njih o bezakonjima njihovim.

26 A sad, Amuleče, zato što si me nahranio i primio me k sebi, ti si blagoslovljen; jer bijah ogladnio, pošto bijah postio mnogo dana.

27 I Alma ostade mnogo dana kod Amuleka prije nego što poče propovijedati narodu.

28 I dogodi se da narod postade još okorjeliji u bezakonjima svojim.

29 I riječ dođe Almi, govoreći: Idi; a reci i sluzi mojem Amuleku, pođi, i prorokujte ovomu narodu, govoreći — Pokajte se, jer ovako govori Gospod, osim ako se ne pokajete, pohodit ću ovaj narod u srdžbi svojoj; da, i neću odvratiti žestoku srdžbu svoju.

30 I Alma pođe, a također i Amulek, među narod, navješćivati im riječi Božje; i oni bijahu ispunjeni Duhom Svetim.

31 I moć im bijaše dana, toliko da ne mogahu biti zatvoreni u tamnice; niti bijaše moguće da ih ijedan čovjek usmrti; ipak, oni ne primijeniše moć svoju sve dok ne bijahu svezani uzama i bačeni u tamnicu. Evo, to bijaše učinjeno da bi Gospod mogao iskazati moć svoju u njima.

32 I dogodi se da oni pođoše i počeše propovijedati i prorokovati narodu, u skladu s duhom i moći koje im Gospod bijaše dao.