1 I dogodi se, kralj Lamoni naredi da sluge njegovi istupe i posvjedoče o svemu što bijahu vidjeli gledom na to.

2 I nakon što svi oni bijahu posvjedočili o onome što bijahu vidjeli, a on bijaše doznao o vjernosti Amonovoj u čuvanju stada njegovih, a i o velikoj moći njegovoj u sukobljavanju protiv onih koji ga nastojahu ubiti, bijaše zapanjen silno, te reče: Doista, ovo je više nego čovjek. Gle, nije li to Veliki Duh koji šalje takve velike kazne na ovaj narod zbog umorstava njegovih?

3 A oni odgovoriše kralju i rekoše: Je li on Veliki Duh ili čovjek, to ne znamo; no ovoliko znademo, da ga ne mogu ubiti neprijatelji kraljevi; niti mogu rastjerati stada kraljeva kad je on s nama, zbog vještine njegove i velike snage; zato znademo da je on kraljev prijatelj. A sad, o kralju, ne vjerujemo da čovjek ima tako veliku moć, jer znademo da on ne može biti ubijen.

4 I evo, kad kralj ču te riječi, reče im: Sad znadem da je to Veliki Duh; i on siđe ovom prilikom da sačuva živote vaše, da vas ja ne bih pogubio kao što učinih braći vašoj. Evo, ovo je Veliki Duh o kojemu oci naši govorahu.

5 Evo, ovo bijaše predaja Lamonijeva, koju on primi od oca svojega, da postoji Veliki Duh. Premda oni vjerovahu u Velikoga Duha, oni držahu da je sve što god učine ispravno; ipak, Lamoni se poče bojati silno, u strahu da bijaše počinio zlo pogubljujući sluge svoje;

6 Jer on pogubi mnoge od njih, zato što braća njihova rastjerivahu stada njihova na pojilištu; i tako, zato što im stada bijahu raspršena, bijahu pogubljeni.

7 Evo, ovo bijaše običaj ovih Lamanaca, da stanu pored Voda Sebusa kako bi rastjerali stada ljudima, da bi tako mogli otjerati mnoge životinje koje bijahu raspršene u zemlju svoju, jer to bijaše običaj pljačkanja među njima.

8 I dogodi se da kralj Lamoni upita sluge svoje, govoreći: Gdje je taj čovjek što ima tako veliku moć?

9 A oni mu rekoše: Gle, on hrani konje tvoje. Evo, kralj bijaše zapovjedio slugama svojim prije vremena napajanja stada njihovih, da priprave konje i kočije njegove i odvedu ga u zemlju Nefijevu; jer veliku gozbu zakaza u zemlji Nefijevoj otac Lamonijev, koji bijaše kralj nad cijelom zemljom.

10 Evo, kad kralj Lamoni ču da Amon priprema konje njegove i kočije njegove, još se većma zapanji zbog vjernosti Amonove, govoreći: Doista, ne bijaše nijednog sluge među svim slugama mojim koji bijaše tako vjeran kao ovaj čovjek; jer on se čak sjeća svih zapovijedi mojih da ih izvrši.

11 Sad zasigurno znadem da je ovo Veliki Duh, i zatražio bih da on uđe k meni, no ne usuđujem se.

12 I dogodi se, nakon što Amon bijaše spremio konje i kočije za kralja i sluge njegove, on uđe pred kralja i vidje da se lice kraljevo bijaše izmijenilo; zato se on upravo htjede povući natrag iz nazočnosti njegove.

13 A jedan mu od kraljevih slugu reče: Rabana, što znači, kad se prevede, moćni ili veliki kralj, jer oni smatrahu kraljeve svoje moćnima; i tako mu on reče: Rabana, kralj želi da ostaneš.

14 Zato se Amon okrenu kralju i reče mu: Što želiš da učinim za tebe, o kralju? A kralj mu ne odgovori u razdoblju od sat vremena, prema vremenu njihovom, jer nije znao što bi mu rekao.

15 I dogodi se da mu Amon reče ponovno: Što želiš od mene? No, kralj mu ne odgovori.

16 I dogodi se da Amon, jer bijaše ispunjen Duhom Božjim, zato on prozre misli kraljeve. I reče mu: Je li to zato što si čuo da obranih sluge tvoje i stada tvoja, i ubih sedmero od braće njihove praćkom i mačem, te odsjekoh ruke ostalima, kako bih obranio stada tvoja i sluge tvoje; gle, je li to ono što uzrokuje divljenje tvoje?

17 Kažem ti, koji je razlog što je divljenje tvoje tako veliko? Gle, čovjek sam, i sluga sam tvoj; zato, što god zatražiš što je ispravno, to ću učiniti.

18 Evo, kad kralj začu te riječi, zadivi se ponovno, jer vidje da Amon može razlučiti misli njegove; no unatoč tomu, kralj Lamoni otvori usta svoja i reče mu: Tko si ti? Jesi li ti onaj Veliki Duh koji znade sve?

19 Amon odgovori i reče mu: Nisam.

20 I kralj reče: Kako poznaješ misli srca mojega? Možeš govoriti odvažno, i reci mi o tomu; i također mi reci kakvom si moću ubio i odsjekao ruke braći mojoj koja rastjerivahu stada moja —

21 I evo, budeš li mi rekao o tome, što god zatražiš dat ću ti; i ako bi trebalo, čuvao bih te s četama svojim; no, znadem da si moćniji od svih njih; ipak, što god zatražiš od mene ja ću ti to udijeliti.

22 Evo Amon, jer bijaše mudar, a ipak bezazlen, on reče Lamoniju: Hoćeš li poslušati riječi moje, ako ti kažem kojom moću ja činim ovo? I to je ono što tražim od tebe.

23 A kralj mu odgovori i reče: Da, povjerovat ću svim riječima tvojim. I tako bijaše uhvaćen dovitljivošću.

24 I Amon mu poče govoriti s odvažnošću, i reče mu: Vjeruješ li da postoji Bog?

25 A on odgovori i reče mu: Ne znam što to znači.

26 I tad Amon reče: Vjeruješ li da postoji Veliki Duh?

27 A on odgovori: Da.

28 I Amon reče: To je Bog. I Amon mu reče ponovno: Vjeruješ li da taj Veliki Duh, koji je Bog, stvori sve što je na nebu i na zemlji?

29 A on reče: Da, vjerujem da on stvori sve što je na zemlji; no, ne poznajem nebesa.

30 I Amon mu reče: Nebesa su mjesto gdje Bog prebiva i svi sveti anđeli njegovi.

31 A kralj Lamoni reče: Je li ono povrh zemlje?

32 I Amon reče: Da, i on gleda dolje na svu djecu ljudsku; i znade sve misli i nakane srca; jer njegovom rukom bijahu svi oni stvoreni od početka.

33 A kralj Lamoni reče: Vjerujem svemu tome što ti izreče. Jesi li poslan od Boga?

34 Amon mu reče: Čovjek sam; a čovjek u početku bijaše stvoren na sliku Božju, i pozvan sam Svetim Duhom njegovim podučavati o tomu ovaj narod, da bi oni mogli biti privedeni k spoznaji o onome što je pravedno i istinito;

35 A dio toga Duha prebiva u meni, što mi daje spoznaju, a i moć, u skladu s vjerom mojom i željama koje su u Bogu.

36 Evo, kad Amon izreče te riječi, on započe od stvaranja svijeta, i također stvaranja Adama, te mu kaza sve o padu čovjekovu, i izloži i iznese pred njim zapise i Sveta pisma naroda, koje izrekoše proroci, sve do vremena kad otac njihov, Lehi, napusti Jeruzalem.

37 I on također izloži njima (naime, to bijaše kralju i slugama njegovim) sva putovanja otaca njihovih u divljini, i sve patnje njihove zbog gladi i žeđi, te muke njihove, i tako dalje.

38 I on im također izloži o bunama Lamana i Lemuela, te sinova Jišmaelovih, da, sve im bune njihove on ispriča; i razloži im sve zapise i Pisma od vremena kada Lehi napusti Jeruzalem sve do sadašnjega vremena.

39 No, to nije sve; naime, on im razloži naum otkupljenja, koji bijaše pripravljen od postanka svijeta; i također im otkri o dolasku Kristovu, i sva im djela Gospodnja on otkri.

40 I dogodi se, nakon što on izgovori sve to, i razloži to kralju, kralj povjerova svim riječima njegovim.

41 I on poče vapiti Gospodu, govoreći: O Gospode, iskaži milosrđe; u skladu s obilnim milosrđem svojim što si ga iskazao narodu Nefijevu, iskaži ga meni i narodu mojemu.

42 I evo, kad izreče to, pade na zemlju kao da je mrtav.

43 I dogodi se da ga sluge njegovi uzeše i odnesoše ženi njegovoj, te ga položiše na postelju; i on ležaše kao da je mrtav u razdoblju od dva dana i dvije noći; a žena njegova, i sinovi njegovi, i kćeri njegove tugovahu nad njim, prema običaju Lamanaca, oplakujući veoma gubitak njegov.