Poglavlje 16: Objava i živući prorok

Poglavlje 16

Objava i živući prorok

»Temeljno [je] pravilo neba Da se nikada ništa ne smije učiniti na zemlji, a da se prethodno ne otkrije tajna njegovim slugama prorocima.«

Iz života Josepha Smitha

UKirtlandu u Ohiju prorok Joseph Smith je primio bujicu objava, što je činilo ovo razdoblje od velike važnosti za uspostavu nauka i vodstva Crkve. Prorok je često bio u nazočnosti drugih crkvenih vođa kada je primao te objave, a netko je zapisivao njegove riječi dok ih je primao od Gospoda. Objave su mu često dolazile kao odgovor na molitvu. Parley P. Pratt, koji je kasnije postao član dvanaestorice, bio je nazočan kada je prorok primio objavu koja je sada Nauk i savezi 50. Starješina Pratt se prisjećao:

»Nakon što smo se udružili u molitvi u njegovoj sobi za prevođenje, u našoj je nazočnosti izdiktirao sljedeću objavu. Svaka je rečenica izgovorena polako i vrlo jasno, s dovoljno dugim pauzama između svake od njih kako bi ih mogao zapisati i svakidašnji pisar koji sporo piše… Nikada nije bilo nikakve neodlučnosti, pregledavanja ili ponovnog čitanja kako bi se zadržao slijed teme.«¹

Iako su neke objave prepisane rukom za osobne potrebe, članovi Crkve ih općenito nisu imali. Joseph Smith je znao da su objave od Boga od takve važnosti da su morale biti pažljivo sačuvane i učinjene dostupnima svijetu. Na posebnom saboru održanom u studenom 1831. u Hiramu u Ohiju prorok i drugi vođe Crkve odlučili su objaviti odabrane objave koje je prorok primio do tog razdoblja. Nakon što je odluka bila donesena, prorok je primio božansko priopćenje koje je Gospodin nazvao: »Proslov moj Knjizi zapovijedi mojih« (NiS 1:6). Ova objava, koja je sada Odsjek 1 u Nauku i savezima označavala je Gospodinovo odobrenje za objavljivanje objava te je objašnjavala njegovu svrhu u davanju istih. »Istražujte zapovijedi ove«, Gospodin je izjavio, »jer one su istinite i pouzdane, a proroštva i obećanja što su u njima, sva će se ispuniti« (NiS 1:37). Nakon što mu je idućeg dana sabora objava procitana, prorok je »ustao i izrazio svoje osjećaje i zahvalnost« za ovo očitovanje Gospodinovog odobravanja.²

Nakon ovog sabora prorok se prisjećao: »Moje je vrijeme gotovo dva tjedna bilo prilično ispunjeno pregledavanjem zapovijedi i predsjedavanjem saborom, jer smo od prvog do dvanaestog studenog održali četiri posebna sabora. Na posljetku su… prisutni na saboru izglasali da smatraju objave vrijednima… blaga cijelog svijeta.« Na saboru je također izjavljeno da su objave »temelj Crkve u ovim posljednjim danima, i pogodnost svijetu, te se njima iskazuje da su ključevi otajstava kraljevstva našeg Spasitelja ponovno povjereni čovjeku, a bogatstva vječnosti [su] nadohvat onih koji su voljni živjeti po svakoj riječi koja proizlazi iz Božjih usta.«³

Rukom prepisani primjerci objava odneseni su Williamu W Phelpsu u Missouri kako bi bili objavljeni u Knjizi zapovijedi. Brat Phelps, kojem je Gospodin zapovjedio da ode u Missouri i postane tiskar za Crkvu (vidi NiS 57:11), ubrzo je počeo slagati tiskarska slova za knjigu. Međutim, rulja je 20. srpnja 1833. uništila tiskarski stroj i većinu tiskanih stranica. Članovi Crkve spasili su neke od tih nepovezanih stranica i zasebno ih uvezali, no knjiga nije nikada službeno objavljena. Objave namijenjene za Knjigu zapovijedi objavljene su uz mnoge druge dodatne objave u Kirtlandu 1835. kao Nauk i savezi. Uz dodatne objave koje su nadodane od 1835. ova knjiga stoji kao svjedok da Bog danas govori kroz živućeg proroka, predsjednika Crkve, za blagoslov i vodstvo njegove Crkve.

Naučavanja Josepha Smitha

Bog je oduvijek vodio svoj narod i svoju Crkvu putem objava.

Članci vjere 1:9: »Vjerujemo u sve ono što je Bog dosad objavio, u sve ono što On sad objavljuje, i vjerujemo da će On objaviti još mnogo toga velikoga i važnoga što se odnosi na Kraljevstvo Božje.«⁴

»Nikada nećemo moći razumjeti ništa od Boga i neba osim po objavi. Možemo djelovati kao da smo produhovljeni i izražavati svoja mišljenja kroz cijelu vječnost, no to nije ovlast.«⁵

»Nauk objave daleko nadilazi nauk da nema objava, jer je jedna istina objavljena s neba vrednija od svih sektaških ideja koje postoje.«⁶

»Spasenje ne može doći bez objave, a uzaludno je za bilo koga posluživati bez nje… Niti jedan čovjek ne može biti službenik Isusa Krista osim ako nema svjedočanstvo o Isusu, a to je duh proroštva [vidi Otkrivenje 19:10]. Kad god je spasenje bilo posluživano, to se činilo svjedočanstvom. Ljudi današnjeg doba svjedoče o raju i paklu iako nisu vidjeli niti jedno od toga, a ja vam kažem da niti jedan čovjek ne zna o tim stvarima bez objave.«⁷

»Isus u svojim naučavanjima kaže: ‘Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata paklena neće je nadvladati’ [Matej 16:18]. Kakva stijena? Objava.«⁸

»Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana utemeljena je na izravnoj objavi kao što je prema Svetim pismima istinita Božja Crkva oduvijek i bila (Amos 3:7; i Djela 1:2), a kroz Božju volju i blagoslov ja sam do sada bio oruđe u njegovim rukama kako bih unaprijedio pravicu sionsku.«⁹

Prorok je rekao na saboru Crkve u travnju 1834: »Predsjednik Joseph Smith ml. je pročitao drugo poglavlje Joelovog proročanstva, pomolio se te se obratio prisutnima na saboru na sljedeći način: ‘Mi smo u drugačijoj situaciji od svih drugih ljudi koji su ikada postojali na ovom svijetu, a u skladu s time one prethodne objave ne mogu biti odgovarajuće za naše uvjete. One su dane drugim ljudima koji su bili prije nas, ali u posljednjim je danima Bog trebao okupiti ostatak naroda koji je trebao donijeti izbavljenje, kako u Jeruzalemu tako i u Sionu [vidi Joel 3:5]. Ako Bog više neće davati objava, gdje ćemo pronaći Sion i taj ostatak naroda?’ …

Predsjednik je tada izložio događaje zadobivanja i prevođenja Mormonove knjige, objavljivanja Aronovog svećeništva, uspostave Crkve 1830, objave o Velikom svećeništvu, te kako se Duh Sveti izlio na Crkvu, a zatim je rekao: ‘Oduzmite Mormonovu knjigu i objave i gdje je naša religija? Nemamo je.’«¹⁰

Predsjednik Crkve određen je primati objave od Boga za Crkvu, pojedinci mogu primati objave za svoje odgovornosti.

»Isus… je postavio u Crkvi prvo apostole, zatim proroke, za djelo služenja, usavršavanja svetaca itd… Temeljno [je] pravilo neba da se nikada ništa ne smije učiniti na zemlji, a da se prethodno ne otkrije tajna njegovim slugama prorocima, u skladu s Amosom 3:7.«¹¹

Joseph i Emma su se u rujnu 1830. preselili iz Harmonyja u Pennsylvaniji u Fayette u New Yorku. Kada su došli, otkrili su kako su sveci obmanjivani tvrdnjama o lažnim objavama: »Na našu veliku žalost… ubrzo smo otkrili da je Sotona čekao u zasjedi kako bi ih prevario, i tražio je koga bi mogao nadvladati. Brat Hiram Page je u svojem posjedu imao određeni kamen kojim je zadobio nekoliko ‘objava’ vezanih za izgradnju Siona, red Crkve itd., a sve je to bilo u potpunoj suprotnosti redu Božjeg doma, kao što je izloženo u Novom zavjetu i našim nedavnim objavama. Kako je sastanak sabora bio zakazan za 26. rujna, smatrao sam da ne bi bilo mudro učiniti više nego razgovarati s braćom po tom pitanju dok se ne održi sastanak sabora. Međutim, otkrivši da su mnogi, posebice obitelj Whitmer i Oliver Cowdery, uvelike povjerovali u stvari iznesene tim kamenom, smatrali smo kako bi bilo najbolje upitati Gospodina vezano za tako važno pitanje, i prije zasjedanja [tog] sabora primili smo sljedeće:

Objava Oliveru Cowderyju dana u Fayetteu u New Yorku u rujnu 1830.

‘No, gle, zaista, zaista, kažem ti, nitko nek ne bude postavljen da prima zapovijedi i objave u crkvi ovoj osim sluge mojega Josipa Smitha mlađega jer on ih prima poput Mojsija. A ti ćeš mu biti poslušan u onomu što mu ja dadnem …

A zapovijedati ne smiješ onomu koji ti je glavar, i glavar crkve. Jer njemu dadoh ključe otajstva, i objava koje su zapečaćene, sve dok ne postavim drugog umjesto njega …

I opet, uzmi brata svojega Hirama Pagea, ti i on nasamo, i kaži mu da ono što on zapisa s onoga kamena nije od mene, i da ga Sotona vara. Jer, gle, to njemu nije bilo povjereno, i ništa neće biti nikomu povjereno u crkvi ovoj što je protivno savezima crkve.

Jer sve se mora činiti u redu i zajedničkom suglasnošću u crkvi, molitvom i vjerom’ [NiS 28:2-3; 6-7; 11-13]…

Nakon nekog vremena sabor je započeo sa zasjedanjem. Raspravljalo se o prethodno spomenutoj temi kamena i nakon znatne istrage brat Page se, kao i cijela Crkva koja je bila prisutna, odrekao spomenutog kamena kao i svega povezanog s istim, uvelike na naše zajedničko zadovoljstvo i sreću.«¹²

»Nad Crkvom predsjedavaju predsjednici ili [Prvo] predsjedništvo, a objave Božjeg uma i volje Crkvi dolaze preko predsjedništva. To je ustroj neba te moć i povlastica [Melkisedekovog] svećeništva. Također je povlastica bilo kojeg službenika u ovoj Crkvi primati objave koje se odnose na njegov određeni poziv i dužnost u Crkvi.«¹³

»Ne smatramo se obveznima primati bilo kakve objave od bilo kojeg muškarca ili žene, a da isti nisu zakonito postavljeni i zaređeni na tu ovlast, niti su pružili dovoljan dokaz o tome…

Suprotno je planu Božjem da bilo koji član Crkve, ili bilo tko, primi upute za one na vlasti, koji su viši od njih samih, stoga ćete uvidjeti da je nepravilno slušati ih; ali ako ijedna osoba ima viđenje ili posjetu od nebeskog glasnika, to je zasigurno zbog njegovog vlastitog probitka i poduke, jer se temeljna načela, vladavina i nauk Crkve nalaze u ključevima kraljevstva.«¹⁴

Predsjednik Crkve predaje nam riječ Božju za naše doba i naraštaj.

Dok je služio kao savjetnik predsjedniku Brighamu Youngu, Heber C. Kimball je izvijestio: »Brat Joseph Smith je puno puta rekao bratu Brighamu, meni i drugima da je on Božji predstavnik nama, koji nas podučava i usmjerava te kori one koji čine krivo.«¹⁵

Wilford Woodruff, četvrti predsjednik Crkve, izvijestio je: »Govorio bih o određenom sastanku kojem sam prisustvovao u Kirtlandu u svojim ranijim danima. Na tom su sastanku iznesene neke opaske… vezane za živa proroštva i Božju pisanu riječ… Jedan od vodećih ljudi Crkve je ustao i održao govor na tu temu, te je rekao: ‘Imate Božju riječ pred sobom ovdje u Bibliji, Mormonovoj knjizi i Nauku i savezima. Imate Božju pisanu riječ, i vi koji dajete objave trebate davati objave u skladu s ovim knjigama, s obzirom na to da je ono što je u tim knjigama Božja riječ. Trebali bismo se ograničiti na njih.’

Kada je završio, brat Joseph se okrenuo bratu Brighamu Youngu i rekao: ‘Brate Brigham, htio bih da se ustanete i kažete nam svoje poglede vezano za živa proroštva i Božju pisanu riječ.’ Brat Brigham je stao za govornicu, uzeo Bibliju i položio je; uzeo je Mormonovu knjigu i položio je; te je uzeo knjigu Nauka i saveza i položio je ispred sebe, a zatim je rekao: ‘Ovo je Božja pisana riječ nama vezano za Božje djelo od početka svijeta skoro do današnjeg dana. A sada’, rekao je, ‘kada ih usporedimo sa [živim] proroštvima te mi knjige nisu ništa. One ne sadrže riječ Božju izravno nama kao što to sadrže riječi proroka ili čovjeka koji obnaša sveto svećeništvo u našem dobu i naraštaju. Radije bih imao živa proroštva nego sve zapisano u knjigama.’ To je bio smjer kojim je on išao. Kada je on završio, brat Joseph je rekao kongregaciji: ‘Brat Brigham vam je rekao Gospodinovu riječ i rekao vam je istinu.’«¹⁶

Brigham Young, drugi predsjednik Crkve, prisjećao se: »Prije mnogo godina prorok Joseph je primijetio da kada bi ljudi primali objave koje je on imao u svojem posjedu i mudro djelovali u skladu s njima, kao što Gospodin nalaže, mogli bi biti u svojoj moći i razumijevanju mnogo godina ispred onoga gdje su tada bili.«¹⁷

Podržavamo predsjednika Crkve i druge crkvene vođe tako da se molimo za njih i slijedimo njihov savjet.

Joseph Smith je zabilježio da se prilikom posvećenja hrama u Kirtlandu 27. ožujka 1836. dogodilo sljedeće: »Zatim sam održao kratki govor i pozvao nekoliko zborova te cijelu kongregaciju svetaca da priznaju [Prvo] predsjedništvo kao proroke i vidioce, te da ih podrže svojim molitvama. Podignuvši ruke svi su sklopili savez da će tako učiniti.

Zatim sam pozvao zborove i kongregaciju svetaca da priznaju dvanaestoricu apostola, koji su bili nazočni, kao proroke, vidioce i objavitelje te naročite svjedoke svim narodima svijeta, kao one koji obnašaju ključeve kraljevstva kako bi ga otključali, ili prouzročili da bude tako učinjeno među njima, te da ih podrže svojim molitvama, na što su pristali podignuvši ruke.

Nadalje sam pozvao zborove i kongregaciju svetaca da priznaju predsjednike Sedamdesetorice… te ih podrže svojim molitvama, na što su pristali podignuvši ruke …

Glasovanje je bilo jednoglasno u svim slučajevima, a ja sam svima prorokovao da će ih, ukoliko budu podržali ove ljude na njihovim pozivima… Gospodin blagosloviti; da, u ime Krista blagoslovi neba bit će njihovi.«¹⁸

»Poput onih koji su držali Mojsijeve ruke uzdignutima [vidi Izlazak 17:8-13], držimo uzdignutima ruke onih koji su zaduženi upravljati poslovima kraljevstva, kako bi mogli biti ojačani i osposobljeni izvršavati svoje velike naume i kako bi bili oruđa koja će utjecati na veliko djelo posljednjih dana.«¹⁹

»Kada bi ljudi vršili stvari samo zato što su savjetovani vršiti ih, negodujući cijelo vrijeme dok ih izvršavaju, to im ne bi bilo od koristi. Bilo bi im bolje da ih niti ne vrše. Ima onih koji tvrde da su sveci, a skloni su negodovati i tražiti greške kada im se pruži bilo kakav savjet koji je u oprečnosti njihovim osjećajima, pa čak i kada oni sami traže taj savjet. Još je više tako kada je dan savjet, iako ga se nije tražilo, koji se ne slaže s njihovim mišljenjem. No braćo, od većine se vas nadamo boljim stvarima. Vjerujemo da s vremena na vrijeme želite savjet i da ćete ga radosno prihvatiti kad god ga dobijete iz pravilnog izvora.«²⁰

Eliza R. Snow je zapisala: »[Joseph Smith] je upitao, ako je Bog odijelio i odabrao njega da bude oruđe koje će voditi Crkvu, zašto mu onda ne dopustiti da je i vodi koliko treba? Zašto mu stajati na putu kada je određen to učiniti? Tko poznaje Božje misli? Zar on ne objavljuje stvari drugačije od onog što smo očekivali? [Prorok] je primijetio da ide stalno naprijed iako ga je sve pokušavalo unazaditi, stati mu na put i suprotstaviti mu se, ali je bez obzira na tu oprečnost uvijek na kraju uspio napraviti ispravno …

Korio je one koji su bili skloni tražiti greške vezano za rukovodstvo u crkvenim pitanjima, govoreći da ga je Bog pozvao voditi Crkvu i da će on to napraviti na ispravan način, a oni koji se odluče umiješati but će posramljeni vlastitom ludošću kada bude objavljena.«²¹

Oni koji odbace živućeg proroka neće napredovati i na sebe će svaliti Božje sudove.

»Bez obzira na to što cijelo znanje dolazi od Boga, kada je ono bili objavljeno, doslovno govoreći, niti jedan čovjek nije vjerovao u objavu u tom trenutku …

Noa je bio savršen čovjek i njegovo znanje ili objava o onome što se trebalo dogoditi na zemlji dala mu je moć da se pripremi te spasi sebe i obitelj od uništenja potopa. Stanovnici zemlje nisu vjerovali… u ovo znanje ili objavu. Znali su da je Adam bio prvi čovjek, stvoren na Božju sliku, i da je bio dobar čovjek. Znali su da je Henok kročio s Bogom tri stotine šezdeset i pet godina te je bio prenesen na nebo bez da je okusio smrt. No nisu mogli podnijeti novu objavu. U stare su vjerovali zbog svojih očeva, ali nove objave nisu htjeli, i potop ih je uništio …

Isto načelo… bilo je značajno očitovano među Židovima kada je Spasitelj došao u tijelu. [Oni] su se hvalili starim objavama, ukrašavali su grobnice svojih preminulih, davali desetinu od metvice i kima, dugo se molili praveći se pobožnima, prelazili mora i rijeke da bi zadobili obraćenike, ali kada je nova objava došla iz usta samog, velikog Ja jesam, nisu je mogli podnijeti – to je bilo previše. Ona je pokazivala iskvarenost tog naraštaja, kao i onih prije, a oni su uzvikivali: ‘Smakni ga! Razapni ga!’ …

Takvo su se proganjanje i jezik koristili ponovno kada je Mormonova knjiga došla ovom naraštaju. Stare objave, patrijarsi, hodočasnici i apostoli bili su blagoslivljani. Vjerujemo u njih, ali novi ne mogu postojati.«²²

»Ovaj je svijet oduvijek pogrešno smatrao lažne proroke s istinitima. One koji su bili poslani od Boga smatrali su lažnim prorocima, pa su ubijali, kamenovali, kažnjavali i bacali u tamnice istinite proroke koji su se morali skrivati po ‘pustinjama, gorama, po špiljama i zemaljskim pukotinama’ [vidi Hebrejima 11:38]. Iako su bili najčasniji ljudi na svijetu, oni su ih istjerivali iz svojih društava kao skitnice, dok su njegovali, častili i podržavali nitkove, skitnice, licemjere, varalice i najlošije od svih ljudi.«²³

»Ako bi Krist došao na zemlju i propovijedao tako oštre stvari kakve je propovijedao Židovima, nisam siguran da ga ovaj naraštaj ne bi odbacio jer je tako oštar… Mnogi ljudi kažu: ‘Nikada te neću ostaviti, već ću biti uz tebe u svakom trenutku.’ No u trenutku kada ih podučite nekom otajstvu Božjeg kraljevstva koje je bilo sačuvano na nebesima i koje je trebalo biti otkriveno ljudskoj djeci kada budu spremna za nj, oni će biti prvi koji će vas kamenovati do smrti. To je bilo isto načelo koje je razapelo Gospodina Isusa Krista, a prouzročit će da i u ovom naraštaju ljudi ubijaju proroke.

Mnoge su stvari [neobjašnjive] ljudskoj djeci u posljednjim danima. Na primjer, da će Bog uskrsavati mrtve. [Oni zaboravljaju] da ima stvari koje su bile skrivene još prije utemeljenja svijeta, a koje trebaju biti objavljene djeci u posljednjim danima.

U našoj sredini ima jako puno mudrih muškaraca a i žena koji su premudri da bi ih se podučavalo, stoga trebaju umrijeti u svojem neznanju, ali u uskrsnuću će otkriti svoju grešku. Mnogi zapečaćuju nebeska vrata govoreći: ‘Što Bog objavi u skladu s ovim, ja ću vjerovati …’

Oduvijek je bilo tako da kada je čovjek sa svećeništvom bio poslan od Boga, te je počeo propovijedati puninu evanđelja, njegovi su ga prijatelji odbacili, a bili su spremni i masakrirati ga ako bi podučavao stvari koje su oni smatrali krivima. Isus je bio razapet po istom načelu.«²⁴

»Jao, jao, onom čovjeku ili grupi ljudi koji dignu svoje ruke protiv Boga i njegovih svjedoka u posljednjim danima, jer će gotovo uspjeti zavarati i same izabrane!

Kada čovjek ide naokolo prorokujući te zapovijeda ljudima da budu poslušni njegovim naučavanjima, on mora biti ili istiniti ili lažan prorok. Lažni proroci uvijek ustaju kako bi se suprotstavili istinitim prorocima, i prorokovat će tako blizu istini da će gotovo uspjeti zavarati i same izabrane.«²⁵

»Kao posljedica odbacivanja evanđelja Isusa Krista i proroka koje je Bog poslao, Božji su sudovi padali na ljude, gradove i narode tijekom različitih razdoblja svijeta, što je bio slučaj s gradovima Sodomom i Gomorom koji su bili uništeni jer su odbacili proroke.«²⁶

William P. McIntire je izvijestio: »[Joseph Smith] je prorokovao da će ubrzo plakati i naricati svi koji su olako shvatili objave, te njega i njegove riječi… i govorit će: ‘O, da smo bar slušali Božje riječi i dane objave.’«²⁷

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii–xii.

Pregledajte zapis na stranicama 191-193 i uočite što su rani članovi crkve osjećali o objavama koje je Joseph Smith primio. Koji su vaši osjećaji vezani za Nauk i saveze?
Pročitajte četvrti odlomak na stranici 194. Što mislite zašto »spasenje ne može doći bez objave«?
Pregledajte stranice 195-196. Što mislite zašto si ljudi ponekad dopuštaju da budu prevareni, kao što je to bilo u priči o Hiramu Pageu? Što možemo učiniti kako bismo izbjegli da nas prevare lažni proroci i učitelji?
Pregledajte posljednja tri odlomka na stranici 196. Kako pogodujemo od toga što imamo samo jednog čovjeka koji može primati objave za cijelu Crkvu? Koja iskustva možete iznijeti u kojima vas je Gospodin vodio u vašim određenim dužnostima?
Na stranicama 197-198 pročitajte kako su Joseph Smith i Brigham Young odgovorili kada je čovjek rekao da se trebamo ograničiti na objave napisane u Svetim pismima. Što bi vama nedostajalo u vašem životu kada biste se ograničili na standardna djela bez da saslušate riječi živućeg proroka? Što možemo učiniti kako bismo slijedili duh savjeta Brighama Younga?
Što možemo učiniti kako bismo podržali predsjednika Crkve i crkvene vođe? (Za neke primjere vidi stranice 198-199.) Koji je savjet predsjednik Crkve dao na posljednjem općem saboru? Na koje ste načine vi bili blagoslovljeni jer ste slijedili proroka i druge crkvene vođe?
Koji su neki od načina na koje ljudi odbacuju Božje proroke? (Za neke primjere vidi stranice 199-202.) Koje su neke od mogućih posljedica odabiranja da ne slijedimo savjet onih koje je Bog odabrao da vode njegovu Crkvu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Mudre izreke 29:18; Jakov 4:8; 3. Nefi 28:34; Mormon 9:7-9; NiS 21:1-6.