Mormonova knjiga: zaglavni kamen naše vjere

»Kazao sam braći da je Mormonova knjiga najtočnija od svih knjiga na zemlji, te zaglavni kamen naše religije.«

Iz života Josepha Smitha

Prošlo je više od tri godine od tog jutra 1820. kada se Joseph Smith molio kako bi spoznao kojoj se Crkvi pridružiti. Mladi je prorok sada imao 17 godina i želio je znati svoj položaj pred Bogom te primiti oprost. U noći 21. rujna 1823, Joseph se povukao u svoju spavaću sobu na tavanu u obiteljskoj drvenoj kući u Palmyri u New Yorku, no ostao je budan nakon što su drugi u sobi zaspali, te se iskreno pomolio kako bi saznao više o Božjim svrhama za njega. »Obratih se molitvom i prošnjom Svemogućem Bogu«, rekao je, »da mi oprosti sve grijehe moje i ludosti i da mi očituje, te da upoznam svoje stanje i položaj pred njim; imadoh, naime, posvemašnje pouzdanje da ću doživjeti božansko očitovanje kakvo već bijah prije doživio« (Josip Smith 2:29).

Kao odgovor na njegovu molitvu, Joseph je vidio kako se u njegovoj sobi pojavljuje svjetlo koje je postajalo sve sjajnije i sjajnije sve dok soba nije postala »svjetlija nego o podnevu«. Pokraj njegove postelje pojavio se nebeski glasnik koji je stajao u zraku, noseći odjeću »najsjajnije bjeline« (Josip Smith 2:30-31). Ovaj je glasnik bio Moroni, posljednji Nefijski prorok koji je prije mnogo stoljeća zakopao ploče na kojima je napisana Mormonova knjiga i koji je sada obnašao ključeve vezane za taj sveti zapis (vidi NiS 27:5). Bio je poslan reći Josephu da mu je Bog oprostio grijehe¹ te da ima veliko djelo koje je trebao izvesti. Kao dio tog djela Joseph je trebao otići do obližnjeg brda gdje se nalazio sveti zapis zapisan na zlatnim pločama. Taj su zapis napisali proroci koji su živjeli u drevna vremena na američkom kontinentu. Božjim darom i moću Joseph je trebao prevesti taj zapis i objaviti ga svijetu.

Sljedeći je dan Joseph otišao na brdo gdje su bile zakopane ploče Mormonove knjige. Tamo se sastao s Moronijem te je vidio ploče, no bilo mu je rečeno da ih ne može primiti još četiri godine. Trebao je započeti važno razdoblje pripreme koja bi ga učinila spremnim za sveti zadatak prevođenja Mormonove knjige. Joseph se vraćao na to brdo svakog 22. rujna sljedeće četiri godine kako bi primio daljnje upute od Moronija (vidi Josip Smith 2:33-54). Tijekom tih godina također je imao »mnoge posjete Božjih anđela koji su mu otkrili veličanstvenost i slavu događaja koji su se trebali dogoditi u posljednjim danima.«²

Ovo razdoblje pripreme donijelo je blagoslov braka u prorokov život. U siječnju 1827. oženio se Emmom Hale, koju je upoznao dok je radio u Harmonyju u Pennsylvaniji. Emma je bila važna ispomoć proroku tijekom njegovog službovanja. Dana 22. rujna 1827. pošla je s njime do brda te je čekala u blizini dok je Moroni predavao ploče u prorokove ruke.

Sa svetim zapisom kod njega, Joseph je ubrzo otkrio zašto ga je Moroni upozorio da štiti ploče (vidi Josip Smith 2:59-60). Mjesna je rulja počela maltretirati proroka, ulažući stalne napore u pokušaje da ukradu ploče. Joseph i Emma napustili su dom obitelji Smith jednog prohladnog dana u prosincu 1827. i potražili sklonište kod Emminih roditelja u Harmonyju, nadajući se da će pronaći mjesto gdje će raditi na miru. Tamo je prorok počeo raditi na djelu prijevoda. Sljedeće je veljače Martin Harris, prijatelj Smithovih iz Palmyre, bio nadahnut da otiđe u Harmony kako bi pomogao proroku. S Martinom kao pisarom Joseph je napredovao s prijevodom svetog zapisa.

Rezultati prorokovog rada kasnije će biti objavljeni kao Mormonova knjiga. Ova čudesna knjiga koja sadrži puninu evanđelja stoji kao svjedočanstvo istinitosti Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i proročkog poslanja Josepha Smitha.

Naučavanja Josepha Smitha

Mormonova knjiga bila je prevedena darom i moću Božjom.

Kao odgovor na pitanje: »Kako i gdje ste dobili Mormonovu knjigu?«, Joseph Smith je odgovorio: »Ukazao mi se Moroni, koji je položio ploče u brdo u Manchesteru u okrugu Ontario u New Yorku, a koji je bio mrtav te je uskrsnuo, i rekao mi je gdje se nalaze te mi je dao upute kako ih zadobiti. Zadobio sam ih, a s njima i Urim i Tumim, uz pomoć kojih sam preveo ploče. Tako je nastala Mormonova knjiga.«³

»[Moroni mi je rekao] gdje su odložene neke ploče na kojima je urezan sažetak zapisa drevnih proroka koji su živjeli na ovom kontinentu… Ti su zapisi bili urezani na ploče koje su imale izgled zlata. Svaka je ploča bila 15 cm široka i 20 cm dugačka, te ne toliko debela koliko običan lim. Bile su ispunjene urezima, egipatskim znakovljem, te povezane u jedan svezak poput listova knjige s tri prstena koji su prolazili kroz rupice. Svezak je bio otprilike 15 cm debeo, a dio je bio zapečaćen. Znakovi na nezapečaćenom dijelu bili su mali, ali lijepo urezani. Cijela je knjiga pokazivala mnoge znakove drevnosti u svojoj izvedbi, te veliku vještinu u umijeću urezivanja. S pločama se nalazio i zanimljiv predmet kojega su drevni ljudi zvali ‘Urim i Tumim’, a sastojao se od dva prozirna kamena uglavljena u okvir luka koji je bio pričvršćen za oplećak. Preveo sam zapis darom i moću Božjom pomoću Urima i Tumima.«⁴

»Preveo sam Mormonovu knjigu Božjom moću s hijeroglifa, jer je znanje o njima bilo izgubljeno za svijet, a kroz taj sam predivan događaj prošao sâm, kao neuki mladić, boreći se uz pomoć nove objave protiv svjetovne mudrosti i nagomilane neukosti osamnaest stoljeća.⁵

Ovdje bih htio naglasiti da je naslovnica Mormonove knjige doslovan prijevod preuzet s posljednjeg lista s lijeve strane zbirke ili knjige ploča, koja je sadržala zapis koji je bio preveden, a jezik cijelog pisanog dijela tekao je na isti način kao i općenito svi hebrejski zapisi [tj. s desna na lijevo], i prema tome, naslovnica nije nikako proizvod suvremenog smišljanja, bilo mojeg ili bilo kojeg drugog čovjeka koji je živio ili živi u ovom naraštaju… Niže dajem onaj dio naslovnice engleske inačice Mormonove knjige, koji je ispravan i doslovan prijevod naslovnice prvotne Mormonove knjige kao što se nalazi na pločama:

‘Mormonova Knjiga

Izvještaj napisan Mormonovom rukom na pločama uzetim s nefijevih ploča.

To je dakle sažetak zapisa naroda Nefijeva, a k tome i lamanskoga – pisan Lamancima koji su ostatak doma Izraelova; a također i Židovu i Poganinu – pisan po zapovijedi i duhom proroštva i objave – pisano, zapečaćeno i skriveno za Gospoda da ne bude uništeno – Da iziđe na vidjelo Božjim darom i moću radi prevođenja – Zapečaćeno rukom Moronijevom i skriveno za Gospoda da na vidjelo dođe u svoje vrijeme, posredovanjem poganina – tumačenje toga darom Božjim.

K tomu sažetak iz Knjige Eterove koja je zapis naroda Jaredova, što bijaše raspršen u vrijeme kad Gospod pobrka jezik ljudima dok gradiše kulu da dosegnu do neba. – On će pokazati ostatku doma Izraelova kakva velika djela učini Gospod za očeve njihove; te da upoznaju saveze Gospodnje i da nisu zauvijek odbačeni – I uz to da uvjeri Židova i Poganina da Isus jest Krist, Vječni Bog, koji se očituje svim narodima – A sad, ima li tu kakvih netočnosti, to su pogreške ljudske – Ne osuđujte zato djela Božja kako biste se neokaljani našli pred sudištem Kristovim!’«⁶

Gospodinova je mudrost veća od đavlove lukavštine.

Do 14. lipnja 1828. rad Josepha Smitha na prijevodu Mormonove knjige rezultirao je sa 116 stranica rukopisa. Zatim se dogodio incident koji je proroka podučio nadahnutu lekciju o Božjoj rukovodećoj ruci u iznošenju na vidjelo ovog svetog zapisa. Prorok je zabilježio: »Neko vrijeme nakon što je g. Harris počeo pisati za mene, počeo me je usrdno moliti neka mu dam slobodu da odnese zapise kući kako bi ih mogao pokazati, te je želio da upitam Gospodina kroz Urim i Tumim može li on to učiniti. Pitao sam, i odgovor je bio da ne smije. Međutim, on nije bio zadovoljan ovim odgovorom i želio je da pitam ponovno. Učinio sam tako i odgovor je bio kao i ranije. Još uvijek nije bio zadovoljan, ali je inzistirao da pitam još jednom.

Nakon mnogo nagovaranja opet sam upitao Gospodina i dana mu je dozvola da dobije zapise pod određenim uvjetima, koji su bili da ih pokaže samo svojem bratu, Preservedu Harrisu, svojoj supruzi, svojem ocu i majci te gospođi Cobb, sestri svoje supruge. U skladu s tim posljednjim odgovorom tražio sam od njega da se obveže prema meni savezom na najsvečaniji način da neće učiniti drugačije nego što mu je bilo naloženo. Učinio je tako. Zakleo se kako sam tražio od njega, uzeo zapise i otišao. Međutim, usprkos velikim ograničenjima kojima je bio podvrgnut i svečanosti saveza kojeg je sklopio sa mnom, ipak ih je pokazao drugima i oni su mu ih spletkom oduzeli i do današnjeg dana oni nisu vraćeni.«⁷

U predgovoru prvog izdanja Mormonove knjige prorok je izjavio da se Božji naum ne može osujetiti gubitkom tih 116 stranica: »Kako su se mnoga lažna izvješća širila vezano za [Mormonovu knjigu], te su poduzete i mnoge nezakonite mjere od strane zlih spletkara kako bi me uništili, pa tako i djelo, htio bih vas obavijestiti da sam preveo Božjim darom i moću, te naložio da bude zapisano, stotinu i šesnaest stranica koje sam uzeo iz knjige Lehijeve, koja je bila sažetak zapisa s ploča Lehijevih napisan Mormonovom rukom. Taj mi je spomenuti zapis neka osoba, ili osobe, ukrala i uskratila mi ih, bez obzira na moja krajnja nastojanja da ga dobijem natrag. Gospodin mi je zapovjedio da ga ne prevodim ponovno jer im je Sotona stavio u srca da kušaju Gospodina, svojeg Boga, mijenjajući riječi kako bi one bile drugačije od onoga što sam preveo i naložio da se zapiše. I ako bih ponovno objelodanio te riječi, ili drugim riječima, ukoliko bih ponovno preveo isti zapis, oni bi objavili ono što su otuđili, a Sotona bi podjario srca ovog naraštaja tako da ne primi ovo djelo: No, gle, Gospodin mi je rekao kako neće trpjeti da Sotona ispuni svoj opaki naum u ovome: ‘Stoga, prevodit ćeš ureze koji su na pločama Nefijevim… dok ne stigneš do onoga što prevede, a što kod sebe imadeš. I gle, objavit ćeš to kao zapis Nefijev. A ja ću tako postidjeti one koji izmijeniše riječi moje. Dopustiti neću da oni djelo moje unište. Da, pokazat ću im da je mudrost moja veća od lukavstva đavlova’ [vidi NiS 10:38-43].

Stoga, kako bih bio poslušan Božjim zapovijedima, kroz njegovu sam milost i milosrđe ostvario ono što mi je zapovjedio vezano za tu stvar.«⁸

Mormonova knjiga je Božja riječ.

»Kazao sam braći da je Mormonova knjiga najtočnija od svih knjiga na zemlji, te zaglavni kamen naše religije, i da će čovjek doći bliže Bogu pridržavajući se njezinih pouka, nego bilo koje druge knjige.«⁹

Članci vjere 1:8: »Vjerujemo da je Biblija Riječ Božja u onoj mjeri u kojoj je ispravno prevedena. A vjerujemo da je i Mormonova knjiga Riječ Božja.«¹⁰

»[Mormonova knjiga] nam priča kako se naš Spasitelj ukazao na ovom kontinentu nakon svojeg uskrsnuća, te je tu posadio evanđelje u cijeloj svojoj punini, bogatstvu, moći i blagoslovu. Priča nam da su imali apostole, proroke, pastore, učitelje i evanđeliste, isti ustroj, isto svećeništvo, uredbe, darove, moći i blagoslove koje su uživali i na istočnom kontinentu. Nadalje nam priča o tome kako su ljudi bili odsječeni kao posljedica njihovih prijestupa, da je posljednjem od njihovih proroka koji je boravio među njima bilo zapovjeđeno zapisati sažetak njihovih proroštava, povijesti itd., te ga sakriti u zemlju, i da će biti objelodanjen i sjedinjen s Biblijom radi ostvarenja Božjih nauma u posljednjim danima.«¹¹

David Osborn bio je nazočan kada je 1837. godine Joseph Smith propovijedao u Far Westu u Missouriju. Prisjetio se sljedećih prorokovih riječi: »Mormonova knjiga je istinita, baš kao što se i predstavlja, a za to svjedočanstvo očekujem položiti račun u dan suda.«¹²

Sveta pisma nas vesele, tješe te nas čine mudrima na spasenje.

»Vezano za izgradnju kraljevstva je tiskanje i naklada Mormonove knjige, Nauka i saveza… te novog prijevoda [Biblije]. Nepotrebno je reći bilo što vezano za ova djela. Oni koji su ih pročitali i koji su pili iz potoka znanja što iz njih proistječe znaju kako ih cijeniti, a iako ih budale možda ismijavaju, ipak se na njih računa da će učiniti ljude mudrima na spasenje te će pomesti paučinu praznovjerja vjekova, osvjetlati Jahvine postupke koji su već ostvareni, i obilježiti budućnost u svim njezinim strašnim i veličanstvenim stvarnostima. Oni koji su okusili korist koja proizlazi iz proučavanja tih djela bez sumnje će se međusobno utrkivati u svojoj revnosti za slanjem tih djela diljem svijeta, kako bi svaki Adamov sin mogao uživati iste povlastice i radovati se istim istinama.«¹³

»[Sveta pisma posljednjih dana objavljena su] kako bi se iskreni u srcu mogli obradovati i utješiti, te kako bi mogli nastaviti na svojem putu radujući se dok su njihove duše izložene, a njihovo razumijevanje prosvijetljeno spoznajom o Božjim djelima kroz očeve minulih dana, kao i onime što on čini u posljednjim danima da ispuni riječi očeva.«¹⁴

»Uzimamo svete spise u svoje ruke i priznajemo da su dani izravnim nadahnućem za čovjekovu dobrobit. Vjerujemo da je Bog pristao u svojoj milosti govoriti s nebesa i navijestiti svoju volju vezano za ljudsku obitelj, dati im pravedne i svete zakone, propisati njihovo vladanje te ih na izravan način voditi kako bi ih u određeno vrijeme mogao uzeti natrag k sebi i učiniti ih subaštinicima sa svojim Sinom.

No kada se prihvati činjenica da je izravna volja neba sadržana u Svetim pismima, nismo li obvezni kao razborita bića živjeti u skladu sa svim njihovim pravilima? Hoće li nam samo priznanje da je ovo volja neba ikada koristiti ako se ne pokorimo svim njihovim naučavanjima? Ne iskazujemo li nasilje prema vrhovnoj inteligenciji neba kada priznamo istinu njezinih naučavanja, a ne obdržavamo ih? Ne spuštamo li se takvim načinom ponašanja ispod svojeg znanja i vlastite mudrosti koju nam je nebo podarilo? Iz tih razloga, ako imamo izravne objave koje su nam dane s neba, zasigurno takve objave nisu nikada dane kako bi s njima tratili vrijeme, a ako ima imalo pravde na nebu onda bi besposličar čineći to doveo nezadovoljstvo i osvetu na vlastitu glavu. No, da ima pravde treba priznati svaka osoba koja prizna istinitost i snagu Božjih naučavanja, njegove blagoslove i prokletstva, kao što su sadržani u svetom zapisu…

Onaj koji može obilježiti moć Svemogućega upisanu na nebesima, može također vidjeti Božji vlastiti rukopis u svetom zapisu: Onaj koji ga najčešće čita najviše će ga voljeti, a onaj koji je upoznat s njim poznavat će ruku gdje god ju vidi, i kada jednom bude otkriven, on neće samo primiti njegovo priznanje, već i poslušnost svim njegovim nebeskim propisima.«¹⁵

»O vi, dvanaestorica i svi sveci, okoristite se ovim važnim ključem – pripazite da u svim svojim kušnjama, poteškoćama, napastovanjima, nevoljama, uzama, zatočeništvu i smrti ne izdate nebo, Isusa Krista, braću, Božje objave, bilo u Bibliji, Mormonovoj knjizi, Nauku i savezima ili bilo koje druge koje će ikada biti dane i objavljene čovjeku na ovom ili nadolazećem svijetu.«¹⁶

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Pregledajte iskustva koja je Joseph Smith imao između 21. rujna 1823. i 22. rujna 1827. (stranice 57-59). Što mislite kako su ga ova iskustva pripremila za prevođenje zlatnih ploča? Na koje ste načine vi pripremljeni za pozive od Gospoda?
Pregledajte cijeli prvi odlomak na stranici 62 uočavajući svrhe Mormonove knjige. Na koji su način te svrhe ispunjene u vašem životu i životu drugih?
Dok razmišljate o prorokovom zapisu o zabrani ponovnog prevođenja 116 stranica prvotnog prijevoda koje su izgubljene (stranice 62-63), što učite o Bogu? Kako bi razumijevanje ovog događaja moglo utjecati na odluke koje donosimo?
Pročitajte prvi odlomak novog poglavlja na stranici 63. Primijetite da je u luku od kamenja zaglavni kamen postavljen pri vrhu i drži ostale na mjestu. Na koje je načine Mormonova knjiga »zaglavni kamen naše religije«? Kako vam je Mormonova knjiga pomogla »doći bliže Bogu«?
Joseph Smith je govorio o blagoslovima koji dolaze nakon što smo »pili iz potoka znanja« u Svetim pismima i »okusili korist« Božje riječi (stranice 64-65). Što vam ti izrazi govore o proučavanju Svetih pisama? Što bismo mogli učiniti kako bi naše proučavanje Svetih pisama bilo smislenijim?
Pročitajte prvi odlomak novog poglavlja na stranici 64. Što mislite zašto oni koji proučavaju Sveta pisma razvijaju revnost u dijeljenju Pisama s drugima? Što bismo mi mogli učiniti kako bismo dijelili Mormonovu knjigu s drugima? Koja ste iskustva vi imali kada ste dijelili Mormonovu knjigu s drugima ili kada ju je netko drugi podijelio s vama?
Pročitajte predposljednji odlomak na stranici 65. Koji su neki od stihova iz Mormonove knjige koji su vas »obradova[li] i utješ[ili]«? Na koje je načine Mormonova knjiga prosvijetlila vaše razumijevanje?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Ezekiel 37:15-17; uvod u Mormonovu knjigu; 1. Nefi 13:31-42; 2. Nefi 27:6-26; NiS 20:6-15; Josip Smith 2:29-54.