Budite postojani tijekom životnih oluja

»Budite postojani, vi sveci Božji, izdržite još malo i životna će oluja proći, a vas će nagraditi onaj Bog čije sluge vi jeste.«

Iz života Josepha Smitha

U noći 24. ožujka 1832. Joseph Smith je ostao budan brinući se za svojeg jedanaestomjesečnog sina Josepha koji je bolovao od ospica. Obitelj Smith je tada živjela u kući Johna Johnsona u Hiramu u Ohiju. Prorok je konačno zaspao na sklopivom, pomičnom krevetu kada je u kuću upala rulja od desetak ili više muškaraca, koji su prethodno pili viski. Prorok je kasnije opisao događaje te strašne noći:

»Rulja je naglo otvorila vrata, umah okružila krevet i… prvo što znam jest da sam izlazio kroz vrata na rukama pobješnjele rulje. Nakon što sam na silu istjeran van očajnički sam se borio da se oslobodim, no uspio sam osloboditi samo jednu nogu kojom sam udario jednog čovjeka koji je pao na stepenicama kod vrata. Odmah su me ponovno nadvladali i kleli su se… da će me ubiti ukoliko se ne smirim, i to me primirilo…

Zgrabili su me za vrat i držali me dok nisam ostao bez daha. Odnijeli su me nekih 150 m od kuće, i nakon što sam se osvijestio vidio sam starješinu Rigdona ispruženog na zemlji, gdje su ga dovukli držeći ga za pete. Pretpostavio sam da je mrtav. Počeo sam ih preklinjati, govoreći: ‘Nadam se da ćete imati milosti i poštedjeti mi život.’ Na to su odgovorili: ‘Pozovi si svog Boga za pomoć jer ti mi nećemo iskazati milost.’«

Nakon ponešto rasprave rulja je »odlučila da me ne ubije«, prorok je prepričao, »već da me dobro pretuče i izgrebe, rastrga mi košulju i hlače, te me ostavi golog… Otrčali su natrag i donijeli vedro s katranom, i tada je jedan izjavio uz zakletvu: ‘Ispunimo mu usta s katranom.’ Pokušali su mi na silu ugurati hrpu katrana u usta, ali sam okretao glavu naokolo pa nisu uspjeli, na što su uzviknuli: ‘… Miruj s glavom da ti damo katrana.’ Zatim su pokušali ugurati ljevak u moja usta, ali su ga slomili na mojim zubima. Moja cijela odjeća, osim ovratnika košulje, bila je strgana s mene, a jedan se čovjek bacio na mene i izgrebao mi tijelo sa svojim noktima poput lude mačke…

Kada su me ostavili pokušao sam ustati, ali sam ponovno pao. Skinuo sam katran sa svojih usana kako bih mogao slobodnije disati i nakon nekog vremena počeo sam se oporavljati te sam ustao i ugledao dva svjetla. Krenuo sam prema jednom od njih i otkrio da dolazi iz kuće oca Johnsona. Kada sam došao do vrata… zbog katrana sam izgledao kao da sam prekriven krvlju, a kada me moja supruga vidjela pomislila je da sam skršen na komadiće te se onesvijestila…

Moji su prijatelji proveli noć stružući i skidajući katran te ispirući i čisteći moje tijelo, pa sam do jutra bio spreman da se ponovno odjenem.«

Čak i nakon ovog mučenja prorok je ostao postojan u vršenju svojih dužnosti prema Gospodinu. Idući je dan bio šabat. »Ljudi su se okupili radi sastanka u uobičajeno vrijeme bogoštovlja«, prorok je zabilježio, »a među njima je bila i rulja… S tijelom cijelim rasječenim i nagrđenim propovijedao sam kongregaciji kao i obično, a poslijepodne tog istog dana krstio sam tri osobe.«¹ Joseph, sin Josepha i Emme, preminuo je pet dana nakon napada rulje kao rezultat izloženosti hladnom noćnom zraku dok je bolovao od ospica.

Wilford Woodruff, četvrti predsjednik Crkve, rekao je: »Gospodin je rekao Josephu da će ga kušati, čak do smrti, hoće li ostati uz njegov savez ili ne. Kušao ga je, i iako se [Joseph] borio protiv cijelog svijeta te se morao oduprijeti lažnim prijateljima koji su ga izdali, iako je njegov cijeli život bio prizor tegoba, tjeskobe i brige, ipak, bez obzira na sve svoje nevolje, utamničenja, zlostavljanje i zlo postupanje prema njemu, uvijek je bio odan svojem Bogu.«²

Naučavanja Josepha Smitha

Oni koji slijede Isusa Krista bit će kušani i moraju se dokazati vjernima Bogu.

»Nema sigurnosti, osim u Jahvinom naručju. Nitko drugi ne može izbaviti, a on nas neće izbaviti ukoliko se ne pokažemo vjerni njemu u najozbiljnijim nevoljama. Jer onaj koji želi da mu halje budu oprane u krvi Jaganjčevoj mora proći kroz veliku nevolju [vidi Otkrivenje 7:13-14], najveću od svih boli.«³

»Sudbine svih ljudi u rukama su pravednog Boga, a on neće učiniti ništa nepravedno bilo kome. Jedna je stvar sigurna, a to je da će oni koji žive pobožno u Kristu Isusu trpjeti progone [vidi 2. Timoteju 3:12], i prije negoli njihove halje budu izbijeljene krvlju Jaganjčevom, prema Ivanu Objavitelju, treba se očekivati da će proći kroz veliku nevolju [vidi Otkrivenje 7:13-14].«⁴

»Ljudi trebaju patiti kako bi mogli doći na goru Sion i biti uzvišeni iznad nebesa.«⁵

Dok je uvelike patio tijekom svojeg utamničenja u zatvoru u Libertyju tijekom zime sa 1838. na 1839, Joseph Smith je napisao članovima Crkve: »Ljubljena braćo, kažemo vam, kao što je Bog rekao da će iskušati svoj narod, pročistiti ga poput zlata [vidi Malahija 3:3], sada smatramo da je ovog puta odabrao svoju najžešću kušnju kojom nas kuša, i smatramo da ako prođemo kroz nju s ikakvom razinom sigurnosti te zadržimo vjeru, to će onda biti znak ovom naraštaju, sveukupno dovoljan da ih ostavi bez izgovora, a također smatramo da će to biti kušnja naše vjere, podjednaka Abrahamovoj, i drevni se neće imati čime hvastati nad nama u dan suda, kao da su bili pozvani proći kroz veće nevolje, pa s time imamo podjednaku ravnopravnost u dostojnosti kao i oni.«⁶

»Kušnje će nam samo dati spoznaju neophodnu da razumijemo način razmišljanja drevnih. S moje strane mislim kako se nikada ne bih mogao osjećati kako se sada osjećam da nisam propatio sve nepravde koje sam propatio. Sve će stvari zajedno pridonijeti dobru onih koji ljube Boga [vidi Rimljanima 8:28].«⁷

Predsjednik John Taylor, treći predsjednik Crkve, rekao je: »Obraćajući se Dvanaestorici jednom prilikom, čuo sam proroka kako je rekao: ‘Imat će te različite kušnje kroz koje ćete trebati proći. Potpuno je neophodno da budete kušani kao što su Abraham i drugi Božji ljudi bili, jer je Bog (rekao) da će vas kušati, da će vas obuhvatiti kako bi vam iskušao srce, a ako to ne budete mogli izdržati, nećete biti dostojni za baštinu u Božjem celestijalnom kraljevstvu…’ Joseph Smith nikada nije imao puno mjeseci mira nakon što je primio istinu, a naposljetku je ubijen u zatvoru u Carthageu.«⁸

Bog će podržati i blagosloviti one koji se uzdaju u njega u svojim trenutcima kušnje.

»Moć evanđelja osposobit će nas da se odupremo i sa strpljenjem podnesemo velike nevolje koje padaju na nas sa svih strana… Što je progon teži time su veći Božji darovi njegovoj Crkvi. Da, sve će stvari zajedno pridonositi dobru onih koji su voljni položiti svoj život poradi Krista.«⁹

»Moja jedina nada i pouzdanje je u onog Boga koji mi je podario postojanje, u kojem je sva moć, koji je sada u nazočnosti preda mnom, a moje je srce stalno otkriveno pred njim. On je moj tješitelj i ne ostavlja me.«¹⁰

»Ja znam u koga se uzdam. Stojim na stijeni, a bujice me ne mogu, ne, neće me nadvladati.«¹¹

Nakon što je prorok bio izbavljen iz svojeg zatočeništva u zatvoru u Libertyju, rekao je sljedeće o svojem iskustvu: »Hvala ti Bože, izbavljeni smo. Iako su neka od naše ljubljene braće trebala zapečatiti svoje svjedočanstvo svojom krvlju, pa su preminuli kao mučenici za istinu –

Iako je njihova bol bila kratka, ali gorka,

vječna je njihova radost.

Nemojmo tugovati poput ‘ostalih koji nemaju nadu’ [vidi 1. Solunjanima 4:13], jer se brzo približava vrijeme kada ćemo ih vidjeti ponovno i zajedno se radovati, bez straha od opakih ljudi. Da, one koji su zaspali u njemu Krist će sa sobom dovesti kada dođe biti proslavljen u svojim svecima i primljen od strane svih onih koji vjeruju, i kako bi se osvetio svojim neprijateljima i svima koji nisu obdržavali evanđelje.

U tom će trenutku srca udovica i siročadi biti utješena, i svaka suza bit će obrisana s njihovog lica. Kušnje kroz koje su trebali proći zajedno pridonosit će njihovom dobru i pripremiti ih za društvo onih koji su prošli velike nevolje te su oprali svoje halje i obijelili ih u krvi Jaganjčevoj [vidi Rimljanima 8:28; Otkrivenje 7:13-14, 17].«¹²

Prorok je svecima napisao sljedeće pismo 1. rujna 1842, a kasnije je zabilježeno kao Nauk i savezi 127:2: »A gledom na pogibli kroz koje sam pozvan prolaziti, izgledaju mi one posve neznatnima, jer zavist i gnjev ljudski bijahu stalna sudba moja sve dane života mojega… Vičan sam plivati u dubokoj vodi. Sve to postade drugom naravi mojom, a ja osjećam, poput Pavla, da se u nevolji proslavljam, jer do dana današnjega Bog otaca mojih izbavljao me iz svih njih, a izbavljat će me i odsele ubuduće, jer, evo, gle, slavit ću slavlje nad svim neprijateljima svojim, jer Gospod Bog to reče.«¹³

Vjerni ne mrmljaju u nevolji, već su zahvalni za Božju dobrotu.

Prorok je 5. prosinca 1833. napisao crkvenim vođama koji su predsjedavali nad svecima koji su bili progonjeni u Missouriju: »Sjetite se da ne mrmljate protiv Božjeg djelovanja s njegovim stvorenjima. Još uvijek niste dovedeni u teške okolnosti u kojima su bili drevni proroci i apostoli. Prisjetite se Daniela, troje hebrejske djece [Šadraka, Mešaka i Abed Nega], Jeremije, Pavla, Stjepana i mnogih drugih, prebrojnih da ih navodimo, a koji su bili kamenovani, rezani, stavljani na kušnju, umoreni mačem, i [koji] su išli tamo-amo u ovčjim kožusima i kozjim kožama, koji bijahu bijedni, bez ičega, nevoljni i zlostavljani, oni kojih svijet ne bijaše dostojan. Lutali su po pustinjama i gorama, skrivali se u špiljama i zemaljskim pukotinama, pa ipak su zadobili pohvalno svjedočanstvo zahvaljujući vjeri [vidi Hebrejima 11:37-39], a posred svih svojih nevolja radovali su se jer su bili ubrojeni među one dostojne primanja progona radi Krista.

Ne znamo kroz što ćemo biti pozvani proći prije negoli Sion bude izbavljen i uspostavljen. Stoga imamo veliku potrebu živjeti blizu Boga i uvijek se strogo pridržavati svih njegovih zapovijedi kako bi naša savjest bila slobodna od uvreda spram Boga ili čovjeka…

Naše je povjerenje samo u Boga i odlučni smo ustrajati u djelu te izdržati u vjernosti do kraja, uz njegovu milost koja nas potpomaže, kako bismo mogli biti okrunjeni vijencem sunčane slave i ući u spokoj koji je pripremljen za Božju djecu.«¹⁴

Prorok je pet dana kasnije napisao crkvenim vođama i svecima u Missouriju: »Budimo zahvalni što smo dobro kao što jesmo te što smo još uvijek živi, a Bog je vjerojatno sabrao u žitnicu velika dobra za nas u ovom naraštaju, te će vjerojatno dozvoliti da ipak još proslavimo njegovo ime. Osjećam se zahvalan što nema više onih koji su zanijekali vjeru, i molim Boga u ime Isusa da ćete svi vi moći zadržati vjeru do kraja.«¹⁵

U prorokovom dnevniku je za 1. siječnja 1836. zabilježeno: »Kako je ovo početak nove godine, moje je srce ispunjeno zahvalnošću Bogu što je sačuvao moj život i život moje obitelji tijekom još jedne minule godine. Bili smo podržani i uzdržani posred opakog i nastranog naraštaja, iako smo bili izloženi svakakvim tegobama, kušnjama i jadu koji su sastavni dio ljudskog života, i zbog toga osjećam da trebam biti ponizan pred Gospodom kao u, tako reći, pepelu i prahu.«¹⁶

Prorok je o svojem ozdravljenju u lipnju 1837. rekao: »Ovo je jedan od mnogih slučajeva kada sam odjednom bio doveden iz zdravog stanja na granicu smrti i onda sam iznenadno ozdravio, i zbog toga je moje srce ispunjeno zahvalnošću mojem Nebeskom Ocu, i ponovno sam željan posvetiti sebe i sve svoje moći njegovoj službi.«¹⁷

Pouzdanje u Božju moć, mudrost i ljubav pomoći će nam izbjeći obeshrabrenje u vremenima kušnje.

»Sve poteškoće koje nam mogu i hoće doći na put trebaju se prevladati. Iako će duša biti kušana, srce će klonuti, a ruke omlitaviti, ne smijemo se okrenuti i vratiti istim putem natrag. Mora postojati odlučnost naravi.«¹⁸

»Imajući pouzdanje u Božju moć, mudrost i ljubav, sveci su bili u stanju ići naprijed kroz najteže okolnosti, i često kada su ljudi bili suočeni već sa samom smrću, a uništenje se [činilo] neizbježnim, tada se očitovala Božja moć, objavljena je njegova slava i izbavljenje je došlo, a sveci su pjevali himnu hvale njegovom svetom imenu poput izraelske djece koja su izašla iz egipatske zemlje i prošla kroz Crveno more.«¹⁹

»Znam da će se oblak razići, a Sotonino će kraljevstvo ležati u ruševinama zajedno sa svim njegovim crnim planovima i sveci će izaći poput zlata koje je sedam puta pročišćeno u vatri, jer će biti usavršeni kroz patnju i kušnje, a blagoslovi neba i zemlje množit će im se nad glavama koje će Bog darivati poradi Krista.«²⁰

»Budite postojani, vi sveci Božji, izdržite još malo i životna će oluja proći, a vas će nagraditi onaj Bog čije sluge vi jeste, i on će s pravom cijeniti sve vaše napore i tegobe koje ste pretrpjeli radi Krista i evanđelja. Vaša imena bit će predana potomstvu i bit ćete znani kao sveci Božji.«²¹

George A. Smith, koji je služio kao savjetnik predsjedniku Brighamu Youngu, primio je od Josepha Smitha u trenutku velike poteškoće sljedeći savjet: »Rekao mi je da nikada ne postanem obeshrabren, kakve me god teškoće okruživale. Ako bih potonuo u najdublji ponor Nove Škotske, a sav se Stjenjak srušio na mene, ne smijem postati obeshrabren, već moram izdržati, primijeniti vjeru i održati hrabrost, pa ću naposljetku izaći na vrhu gomile.«²²

Svega par dana prije nego što je prorok bio mučki ubijen, u vrijeme kada su on i sveci znali da je njegov život u opasnosti, Joseph je primio Abrahama C. Hodgea za ruku i rekao: »Brate Hodge, neka dođe što treba. Nemojte zanijekati vjeru i sve će biti dobro.«²³

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Pregledajte događaj na stranicama 227-228. Što mislite zašto je prorok Joseph Smith mogao izdržati iskušenja kroz koja je prolazio? Koje su vaše misli i osjećaji kada ga zamišljate s njegovim »tijelom cijelim rasječenim i nagrđenim« kako podučava kongregaciju?
Pročitajte treći odlomak na stranici 229. Što mislite kako nam patnja pomaže pripremiti se za uzvišenje? (Za neke primjere vidi stranice 229-230.) Što ste vi naučili iz svojih kušnji?
Tri puta tijekom ovog poglavlja Joseph Smith nas uvjerava da »kušnje kroz koje… treba[mo] proći zajedno će pridonositi [našem] dobru« (stranica 231; vidi i stranicu 230). Kako ste uvid-jeli istinu ove izjave?
Pročitajte treći i četvrti cijeli odlomak na stranici 230. Koja iskustva možete ispričati kada vas je Gospodin u tješio u trenutcima kušnje? Što vama znači »st[ajati] na stijeni«?
Joseph Smith je savjetovao svece da ne mrmljaju niti se žale zbog Božjeg djelovanja s nama (stranice 231-232). Na koji način mrmljanje može utjecati na nas? Koji su neki od načina na koje trebamo odgovoriti na kušnje? (Za neke primjere vidi stranice 231-234.)
Što znači imati »odlučnost naravi« kada se suočavamo s poteškoćama (stranica 233)?
Pročitajte prorokov savjet Georgu A. Smithu (stranica 234). Kako vam ovaj savjet može pomoći kada se suočite s kušnjama?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Psalmi 55:22; Ivan 16:33; Alma 36:3; Helaman 5:12; NiS 58:2-4; 90:24; 122:5-9.