Kako li su sjajni vjerni, pravedni i odani prijatelji

»Prijateljstvo je jedno od velikih temeljnih načela ‘mormonizma’… Ono ujedinjuje ljudsku obitelj svojim radosnim utjecajem.«

Iz života Josepha Smitha

U kolovozu 1842. civilne vlasti iz Missourija ulagale su opetovane napore kako bi zarobile proroka Josepha Smitha. Bojeći se da će biti ubijen ako bi ga uhitili i odveli u Missouri, prorok se odlučio sakriti. Dana 11. kolovoza poslao je poruku nekolicini odanih članova obitelji i prijatelja da se sastanu s njim na otoku rijeke Mississippi, nedaleko od Nauvooa. Te su se noći Emma Smith, Hyrum Smith, Newel K. Whitney i drugi okupili blizu obale rijeke i otplovili malenim čamcem do određenog mjesta sastanka. Prorok je radosno primio svakog za ruku, zahvalan za pomoć i utjehu istinskog prijateljstva. Kasnije je unio podužu bilješku u svoj dnevnik o svojim osjećajima zahvalnosti na članovima svoje obitelji i prijateljima. Neke od tih bilješki u dnevniku uključene su u ovo poglavlje. Nekoliko tjedana kasnije prorok je dovršio pismo svecima s riječima koje izražavaju njegove osjećaje za njih: »Ja sam, kao i uvijek, vaš ponizni sluga i prijatelj koji nikad iznevjeriti neće. Josip Smith« (NiS 128:25).

Sveci su uzvraćali prorokove osjećaje, smatrajući ga ne samo svojim prorokom, već i svojim prijateljem. Bliski prijatelj i osobni tajnik Josepha Smitha, Benjamin F. Johnson, prisjećao se: »‘Joseph, prorok’ – kao prijatelj bio je vjeran, dugotrpan, plemenit i odan… Kao suradnik, društveno, bio je uvelike nadaren – bio je ljubazan, velikodušan, ljubitelj radosti… Iz zabave bi se ponekada hrvao s prijateljem ili bi često ispitivao snagu s drugima sjedeći na zemlji, upirući međusobno noge, a štap među njima. No nikada nije našao sebi ravna. Šale, rebusi [korištenje slika da bi se opisale riječi], usklađeni dvostisi koji se rimuju itd., nisu bili neuobičajeni. No zamoliti da se otpjevaju jedna ili dvije njegove najdraže pjesme događalo se puno češće… A ipak, iako tako društven, pa čak i druželjubiv, nije dopuštao drskost ili nepriličnu slobodu.«¹

Joseph Smith je brižan koliko je bio i društven, kao što se jedan mladić prisjećao: »Bio sam kod Josephove kuće; on je bio tamo, a nekolicina ljudi sjedila je na ogradi. Joseph je izašao i razgovarao sa svima nama. Ubrzo je došao čovjek i rekao kako je siromašnom čovjeku, koji je živio na povećoj udaljenosti od grada, noć ranije izgorjela kuća. Gotovo su svi ljudi rekli kako im je bilo žao tog čovjeka. Joseph je stavio ruku u džep, izvadio pet dolara i rekao: ‘Osjećam žaljenje za toga brata u iznosu od pet dolara. Koliko žaljenja osjećate svi vi?’«²

Možda je velika ljubav koju je Joseph Smith imao za svoje prijatelje učinila izdaju koju su počinili neki od tih prijatelja posebice teškom za podnijeti. U Nauvoou su se prijatelji kojima je prorok vjerovao okrenuli protiv njega. Međutim, mnogi su prijatelji uzvratili prorokovu odanost i ostali su uz njega do kraja.

Jedan takav prijatelj bio je Willard Richards, član Zbora dvanestorice, koji je bio utamničen s Josephom i Hyrumom Smithom te Johnom Taylorom u Carthageu u Illinoisu. Dok su bili u zatvoru bilo im je dopušteno preseliti se iz ćelije na prvom katu u udobniju spavaću sobu na drugom katu zatvora. Zatim, kratko uoči mučeništva, tamničar je predložio da bi zatvorenicima bilo sigurnije u ćeliji sa željeznim šipkama uz spavaću sobu. Joseph je upitao starješinu Richardsa, kojeg su njegovi prijatelji zvali »doktor« jer se bavio medicinom: »‘Ako odemo u ćeliju, hoćeš li ići s nama?’ Doktor je odgovorio: ‘Brate Joseph, nisi me tražio da prijeđem rijeku s tobom – nisi me tražio da dođem u Carthage – nisi me tražio da dođem u zatvor s tobom – pa smatraš li da bih te sad ostavio? No reći ću ti što ću učiniti; budeš li osuđen na vješanje zbog izdaje, mene će objesiti umjesto tebe, a ti ćeš biti slobodan.’ Joseph je rekao: ‘Ne možeš.’ Doktor je odgovorio: ‘Hoću.’«³

Naučavanja Josepha Smitha

Odani prijatelji međusobno si olakšavaju tugu i ostaju vjerni čak i u vremenima nevolja.

Joseph Smith je o članovima obitelji i prijateljima koji su ga posjetili 11. kolovoza 1842. dok se skrivao napisao sljedeće: »Kako mi se dobro i sjajno činilo što sam pronašao čiste i svete prijatelje koji su vjerni, pravedni i odani, čije srce ne malakše i čija su koljena učvršćena i ne klecaju, dok čekaju na Gospoda, i poslužuju mi u mojim potrebama u dan kada se gnjev mojih neprijatelja izlio na mene…

Kako li su sjajni bili moji osjećaji kada sam se susreo s tom vjer-nom i prijateljskom družinom u noći jedanaestoga, u četvrtak, na otoku na ušću bare [močvare], između Zarahemle i Nauvooa: S kakvim su neizmjernim veseljem i s kakvim ushitom radosti bujale moje grudi kad sam uzeo za ruku te noći moju voljenu Emmu – nju koja je moja žena, i to žena moje mladosti, i izbor mojeg srca. Mnogi su bili odjeci moga uma kad sam razmišljao na tren o mnogim iskustvima kroz koje smo bili pozvani proći, naporima i mukama, tugama i patnjama, ali i radostima i utjehama koje su se s vremena na vrijeme našle na našim putovima i okrunile naš život. O kakva li je harmonija misli ispunila moj um na tren, ona je opet ovdje… neustrašiva, čvrsta i nepokolebljiva – nepromjenjiva, privržena Emma!

Tu je bio brat Hyrum koji me idući primio za ruku – brižan brat. Pomislio sam: ‘Brate Hyrum, koje vjerno srce imaš! O, neka Vječni Jahve okruni tvoju glavu vječnim blagoslovima, kao nagradu za brigu koju si osjećao za moju dušu! O, koliko je mnogo tuga koje smo zajedno podijelili, i opet se nalazimo okovani nepopustljivom rukom tlačenja. Hyrum, tvoje će ime biti zapisano u knjigu zakona Gospodnjeg, kako bi ga oni koji dolaze nakon tebe mogli gledati i kako bi mogli činiti djela poput tvojih.’

Rekoh: ‘Evo i brata Newela K. Whitneyja. Koliko li je prizora tuge zasulo naše zajedničke putove, pa ipak se opet susrećemo da bi ponovno dijelili. Ti si odan prijatelj u kojeg se ucviljeni sinovi ljudski mogu pouzdati s najsavršenijom sigurnošću. Neka blagoslovi Vječnoga budu okrunjeni i na njegovu glavu. Kako li je toplo to srce, kako zabrinuta ta duša za dobrobit onog koji je izbačen i omražen među skoro svim ljudima. Brate Whitney, ti ne znaš kako su snažne one veze koje vežu moju dušu i srce za tebe…’

Ne namjeravam spominjati detalje povijesti te svete noći koju ću uvijek pamtiti, no imena vjernih su ono što želim zapisati na ovom mjestu. Njih sam upoznao tijekom blagostanja i bili su mi prijatelji; sada se susrećem s njima u nevolji, a oni su mi još bliskiji prijatelji. Oni ljube Boga kojem služim; vole istine koje proglašavam, vole one kreposne i svete nauke koje njegujem u svojim grudima s najtoplijim osjećajima svojeg srca i tom revno šću koja se ne može zanijekati…

Nadam se da ću ponovno vidjeti [svoje prijatelje] kako bih mogao za njih raditi te im isto posluživati za njihovu utjehu. Neće im nedostajati prijatelja dok sam živ; moje će ih srce voljeti, a moje će ruke raditi za njih, one koji vole i rade za mene, i koji će se uvijek pokazati vjernima da mi budu prijatelji. Hoću li biti nezahvalan? Uistinu ne! Bože sačuvaj!«⁴

Dana 23. kolovoza 1842. prorok je nastavio: »Otkrivam da su moji osjećaji… prema mojim prijateljima ponovno oživjeli, dok razmatram vrline te dobre odlike i osobine nekolicine vjernih, što sada zapisujem u knjigu zakona Gospodnjeg – imena onih koji su stajali uz mene u svakom trenutku opasnosti ovih dugih petnaest minulih godina – da spomenem, na primjer, mojeg ostarjelog i ljubljenog brata, Josepha Knighta st., koji je bio među onima koji su mi prvi posluživali u mojim potrebama dok sam na samom početku radio na iznošenju Gospodinovog djela i polaganju temelja Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Petnaest mi je godina bio vjeran i odan, pravedan prema svima i dobar primjer, krepostan i ljubazan, nikada ne skrećući ni desno ni lijevo. Gle, on je pravedan čovjek, neka Svemogući Bog produlji starčeve dane i neka se njegovo drhtavo, izmučeno i slomljeno tijelo obnovi; i blagoslivljaj ga stalno jedrinom zdravlja, ako je to tvoja volja, o Bože; a o njemu će sinovi Siona govoriti, dok ima i jednog od njih, da je taj čovjek bio vjeran čovjek u Izraelu; stoga njegovo ime nikada neće biti zaboravljeno…

Dok se sjećam nekolicine vjernih koji su još živi, prisjetio bih se i svojih vjernih prijatelja koji su preminuli, jer ih je mnogo, a mnogo je djela ljubaznosti – roditeljske i bratske ljubaznosti – koja su mi darovali, a kako me stanovnici Missourija love, mnogo je prizora koji su mi pali na pamet…

Mnogo je duša koje sam volio ljubavlju jačom od smrti. Njima sam se dokazao vjernim – njima sam odlučan dokazati se vjernim, dok me Bog ne pozove da predam svoj dah.«⁵

Prijateljstvo ujedinjuje ljudsku obitelj, rastjerujući mržnju i neslogu.

»Nije me briga kakva je čovjekova narav; ako je on moj prijatelj – istinski prijatelj, ja ću biti njegov prijatelj i propovijedati mu evanđelje spasenja, i dati mu dobar savjet, pomažući mu da se izbavi iz svojih poteškoća.

Prijateljstvo je jedno od velikih temeljnih načela ‘mormoni zma’; [ono je osmišljeno] da preinači i civilizira svijet, te prouzroči da ratovi i zavade prestanu, i da ljudi postanu prijatelji i braća…

Prijateljstvo je poput brata [Theodorea] Turleyja koji u svojoj kovačkoj radionici zavari željezo na željezo; ono ujedinjuje ljudsku obitelj svojim radosnim utjecajem.«⁶

»Ono prijateljstvo kojeg razumna bića žele prihvatiti kako iskreno mora proizaći iz ljubavi, a ta ljubav raste iz kreposti, koja je podjednako dio vjere kao što je svjetlo dio Jahve. Odatle i Isusova izreka: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’ [Ivan 15:13].⁷

U ožujku 1839, dok su prorok Joseph Smith i nekoliko njegovih suradnika bili zatočeni u zatvoru u Libertyju u Missouriju, prorok je članovima Crkve napisao: »Sinoć smo primili neka pisma – jedno od Emme, drugo od Dona C. Smitha [Josephovog brata], a treće od biskupa [Edwarda] Partridgea – sva su zračila prijaznim i ohrabrujućim duhom. Jako smo bili zadovoljni njihovim sadržajem. Dugo smo bili bez informacija; i kada smo čitali ta pisma, ona su bila našim dušama kao što je blag povjetarac osvježavajući, no naša se radost miješala s tugom zbog patnji siromašnih i jako povrijeđenih svetaca. I ne trebamo vam reći da su se ustave našeg srca bile podignule i naše su oči bile izvori suza, no oni koji nisu bili zatvoreni unutar zatvorskih zidova bez razloga ili povoda jedva da mogu uvidjeti kako je dražestan glas prijatelja; jedan znak prijateljstva iz bilo kojeg izvora budi i priziva svaki suosjećajan osjećaj; istog trenutka priziva sve što je prošlo; obuzima sadašnjost s lako mošću [žudnjom] munje; hvata se budućnosti razjarenošću tigra; pomiče um natrag i naprijed, od jedne stvari do druge, dok naposljetku svako neprijateljstvo, pakost, mržnja, minule razlike, nesloge i krivi odnosi ne budu uništeni pod pobjedonosnim nogama nade.«⁸

Božji su sveci odani prijatelji jedni drugima.

Prorok je članu Crkve u kolovozu 1835. napisao sljedeće pismo: »Sjećamo se vaše obitelji sa svim prvim obiteljima Crkve koje su prve prihvatile istinu. Sjećamo se vaših gubitaka i tuga. Naše prve veze nisu slomljene; s vama smo u zlu kao i u dobru, s vama smo u tugama kao i u radostima. Naša je ujedinjenost, vjerujemo, snažnija od smrti i nikada neće biti prekinuta.«⁹

Prorok je o gozbi na kojoj je prisustvovao u siječnju 1836. u Kirtlandu rekao: »Prisustvovao sam raskošnoj gozbi kod biskupa Newela K. Whitneyja. Ova je gozba bila po redu Sina Božjega – pozvani su bili sakati, hromi, slijepi, prema Spasiteljevim uputama [vidi Luka 14:12-13]… Društvo je bilo poveće, a prije nego što smo blagovali pjevali smo neke od pjesama Siona; i naša srca bila su radosna zato što smo unaprijed osjetili okus tih radosti koje će biti izlivene na glave svetaca kada se okupe na gori Sion kako bi zauvijek uživali u međusobnom društvu, čak i u svim blagoslovima neba, gdje nam nitko neće dodijavati niti nas plašiti.«¹⁰

Sestra Presendia Huntington Buell je pokušala posjetiti Josepha Smitha dok je bio zatočen u zatvoru Liberty 1839, no tamničar joj nije dozvolio pristup. Prorok joj je kasnije pisao: »O, kakva bi nam radost bila vidjeti naše prijatelje! Obradovalo bi mi srce da sam imao povlasticu razgovarati s vama, no ruka tiranije nalazi se nad nama… Želim da [vaš suprug] i vi znate da sam vaš odani prijatelj… Niti jedan jezik ne može izreći kakvu neizrecivu radost čovjeku osjeti kada vidi lice osobe koja vam je bila prijatelj, nakon što je bio pet mjeseci zatvoren unutar zidova zatvora. Čini mi se da će moje srce uvijek biti nježnije nakon ovoga nego što je ikada prije bilo. Moje srce stalno krvari kada duboko razmišljam o nedaćama Crkve. O, kada bih mogao biti s njima! Ne bih ustuknuo pred radom ili teškoćama kako bih ih ohrabrio i pružio im utjehu. Još jednom želim blagoslov uzdizanja svojeg glasa među svecima. Izlio bih svoju dušu Bogu radi njihovog podučavanja.«¹¹

Govoreći u Nauvoou u Illinoisu, gdje su mnogi članovi Crkve stigli s nekoliko svjetovnih dobara, prorok je naučavao: »Trebali bismo gajiti suosjećanje prema ucviljenima među nama. Ako postoji mjesto na svijetu gdje bi ljudi trebali gajiti duh i izlijevati ulje i vino na grudi ucviljenih to je ovo mjesto, i taj se taj duh očituje ovdje; i iako [je osoba] stranac i ucviljen kada dođe, on pronalazi brata i prijatelja spremnog da poslužuje njegovim potrebama.

Smatrao bih jednim od najvećih blagoslova, kada bih bio ucviljen na ovom svijetu, da me zapadne doći tamo gdje mogu pronaći svoju braću i prijatelje oko mene.«¹²

George A. Smith, prorokov rođak, prisjećao se: »Pred kraj razgovora, Joseph me obgrlio svojim rukama, pritisnuo me uz svoje grudi i rekao: ‘George A., volim te kao i svoj život.’ Osjećao sam se tako ganut da sam jedva mogao govoriti.«¹³

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Pregledajte prvi odlomak na stranici 457. Zatim otvorite stranice 459-461) i uočite osobnosti koje je Joseph Smith cijenio kod Emme Smith, Hyruma Smitha, Newela K. Whitneyja i Josepha Knighta st. Što mislite zašto mu je njihovo prijateljstvo bila tolika utjeha tijekom teških vremena? Na koje načine su vas podržali prijatelji kada ste bili suočeni s nedaćama? Što možemo učiniti da podržimo druge dok prolaze kroz kušnje?
Većina priča u ovom poglavlju odnosi se na vrijednost istinskog prijateljstva u vremenima teškoća. No u odlomku koji započinje na dnu stranice 457, Benjamin F. Johnson govori o prijateljskim odnosima Josepha Smitha u vremenima mira. Što vam taj opis govori? Kako naša prijateljstva i obiteljski odnosi pogoduju kada odvojimo vremena da se smijemo i igramo zajedno?
Proučite cijeli četvrti odlomak na stranici 461. Što mislite zašto je Joseph Smith rekao da je prijateljstvo »jedno od velikih temeljnih načela ‘mormonizma’«? Na koji način može obnovljeno evanđelje pomoći ljudima da se međusobno smatraju prijateljima? Kako su drugi predsjednici Crkve bili primjeri prijateljstva sa svim ljudima?
Pregledajte peti puni odlomak na stranici 461. Kako je prijateljstvo poput zavarivanja željeza na željezo?
Pročitajte posljednji odlomak na stranici 463 a zatim i sljedeći odlomak. Uočite riječi »ulje i vino« iz usporedbe o dobrom Samarijancu (Luka 10:34). Koje su neke od određenih stvari koje možemo činiti kako bismo slijedili prorokov savjet, a koje kako bismo slijedili primjer dobrog Samarijanca?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: 1. Samuel 18:1; Mudre izreke 17:17; 2. Nefi 1:30; Mosija 18:8-10; Alma 17:2; NiS 84:77; 88:133.