Poslanje Ivana Krstitelja

»Ivan [Krstitelj] je obnašao Aronovo svećeništvo, bio je zakoniti poslužitelj, Kristov glasnik i došao je pripremiti put pred njim.«

Iz života Josepha Smitha

Tijekom zime 1828-1829. u Harmonyju u Pennsylvaniji, Joseph Smith je nastavio djelo prijevoda Mormonove knjige, ali je djelo sporo napredovalo. Ne samo da je Joseph trebao raditi na farmi kako bi se skrbio za svoju obitelj, već nije imao niti pisara koji bi mu pomagao tijekom punog radnog vremena. U ovom vremenu potrebe prisjećao se: »Vapio sam Gospodu da mi omogući dovršiti djelo koje mi je zapovjedio.«¹ Gospodin je obećao da će omogućiti Josephu Smithu potrebnu pomoć kako bi nastavio djelo prijevoda (vidi NiS 5:34). Oliver Cowdery, mladi učitelj, dopratio je 5. travnja 1829. prorokovog brata Samuela do Harmonyja kako bi upoznao Josepha. Oliver je čuo za ploče dok je boravio u domu prorokovih roditelja, a nakon što se molio oko toga, dobio je osobnu objavu da bi trebao pisati za proroka. Dvojica muškaraca započela su djelo prijevoda 7. travnja s Oliverom kao pisarom.

Dok su Joseph i Oliver prevodili s ploča, pročitali su Spasiteljeve upute Nefijcima o krštenju za otpust grijeha.² Dana 15. svibnja otišli su u šumovito područje blizu prorokove kuće kako bi upitali Gospoda za više razumijevanja o ovoj važnoj uredbi. »Naše su duše bile trajno privučene u snažnoj molitvi«, prisjećao se Oliver Cowdery, »da bismo spoznali kako možemo zadobiti blagoslove krštenja i Duha Svetoga prema Božjem redu, pa smo marljivo tražili pravo očeva te ovlast svetog svećeništva i moć za posluživanje u istom.«³

Joseph Smith je zapisao što se dogodilo kao odgovor na njihovu molitvu: »Dok tako bijasmo zauzeti moleći i prizivajući Gospoda, siđe s neba glasnik u svjetlu oblaku i položivši na nas svoje ruke zaredi nas govoreći: Vama, sudrugovi moji u službeništvu, u Mesijino ime, povjeravam Aronovo svećeništvo koje drži ključe posluživanja anđeoskog, i evanđelja obraćenja, i krštenja uranjanjem za otpust grijeha; i ono se nikad više sa zemlje neće uzeti, dok sinovi Levijevi opet Gospodu ne prinesu žrtvu u pravednosti.

On reče da to Aronovo Svećeništvo nema vlasti polaganja ruku za dar Duha Svetoga, no, da će nam to biti poslije povjereno …

Glasnik koji nas pohodi tom prilikom i povjeri nam to svećeništvo reče da mu je ime Ivan, onaj isti koji se u Novom zavjetu nazivlje Ivanom Krstiteljem, i da on djeluje pod ravnanjem Petra, Jakova i Ivana koji drže ključe Melkisedekovog svećeništva, a to svećeništvo, reče, bit će nam u dogledno vrijeme povjereno« (Josip Smith 2:68-70, 72).

Dolazak Ivana Krstitelja bio je značajan događaj u životu proroka Josepha Smitha i u napretku Božjeg kraljevstva na zemlji. Iako je Joseph Smith vidio Boga Oca i Isusa Krista, imao posjete nebeskih glasnika i primio zlatne ploče te sposobnost da ih prevodi, još mu nije bila dana ovlast i moć svećeništva. Sada je moć Aronovog svećeništva bila obnovljena na zemlji, a moć Melkisedekovog svećeništva bit će obnovljena uskoro. Joseph Smith je postao pravomoćan poslužitelj u Božjem kraljevstvu.

Naučavanja Josepha Smitha

Ivan Krstitelj je ispunio važna poslanja u pripremi puta za Spasitelja i krstivši ga.

»Prisustvovao sam sastanku u hramu [29. siječnja 1843] … Izjavio sam kako su mi bila postavljena dva pitanja prošlog šabata vezana za moju temu, a na koja sam obećao odgovoriti javno i sada bih iskoristio ovu priliku.

Pitanje je proizašlo iz Isusove rečenice: ‘Velim vam, nije nitko između rođenih od žene veći od Ivana; ali najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega’ [Luka 7:28]. Kako to da je Ivan bio smatran jednim od najvećih proroka? Njegova čudesa nisu mogla sačinjavati njegovu veličinu [vidi Ivan 10:41].

Prvo. Bila mu je povjerena božanska misija pripremanja puta pred Gospodinovim licem. Kome je takvo povjerenje bilo ukazano prije ili poslije? Nikome.

Drugo. Bila mu je povjerena važna misija i od njegovih se ruku zahtijevalo da krsti Sina Čovječjega. Tko je imao čast učiniti to? Tko je imao tako veliku povlasticu i slavu? Tko je vodio Sina Božjeg u vode krštenja i imao povlasticu gledati Duha Svetoga kako silazi u obličju golubice, ili bolje rečeno u znaku golubice, kao svjedok tog posluživanja? Znak golubice bio je uspostavljen prije stvaranja svijeta kao svjedočanstvo za Duha Svetoga, pa đavao ne može doći u tom obličju. Duh Sveti je duhovna osoba i svojim oblikom izgleda kao osoba. On se ne ograničava obličjem golubice, već u znaku. Duh Sveti ne može se preobličiti u golubicu, ali je znak golubice dan Ivanu kako bi označio istinu djela, jer je golubica znak ili simbol istine i nevinosti.

Treće. U to je vrijeme Ivan bio jedini zakoniti poslužitelj u poslovima kraljevstva koji su se tada odvijali na zemlji te je obnašao ključeve moći. Židovi su trebali biti poslušni njegovim uputama ili biti prokleti po vlastitom zakonu, a sam je Krist ispunio svu pravednost poslušnošću zakonu kojeg je na gori dao Mojsiju, te ga je time veličao i častio, umjesto da ga uništi. Zaharijin sin je istrgnuo ključeve, kraljevstvo, moć i slavu od Židova po svetom pomazanju i odredbi neba, i ta tri razloga čine ga najvećim prorokom koji je rođen od žene.

Drugo pitanje: Kako je najmanji u kraljevstvu nebeskom veći od njega? [vidi Luka 7:28]

Kao odgovor na to pitanje upitao sam: ‘Na koga je Isus mislio kada je govorio o najmanjem?’ Na Isusa su gledali kao na osobu koja ima najmanje prava na Božje kraljevstvo, i [naizgled] se činilo da ima najmanje prava na njihovu vjeru u to da je on prorok, zato je to zvučalo kao da je rekao: ‘Onaj kojeg smatrate najmanjim među vama veći je od Ivana, a to sam ja’.«⁴

Zakoniti poslužitelji u Božjem kraljevstvu trebaju postojati.

»Neki kažu da kraljevstvo Božje nije bilo uspostavljeno na zemlji do Pedesetnice, te da Ivan [Krstitelj] nije propovijedao krštenje na pokajanje za otpust grijeha, ali ja kažem, u Gospodinovo ime, da je Božje kraljevstvo bilo uspostavljeno na zemlji od Adamovih dana do današnjeg dana. Kada god je postojao pravedan čovjek na zemlji kojemu je Bog objavio svoju riječ i dao mu moć i ovlast posluživati u njegovo ime te gdje postoji Božji svećenik, poslužitelj koji je ima moć i ovlast od Boga da poslužuje u uredbama evanđelja i služi u Božjem svećeništvu, tu je i kraljevstvo Božje, a kao posljedica odbacivanja evanđelja Isusa Krista i proroka koje je Bog poslao, Božji su sudovi bili nad ljudima, gradovima i narodima u različitim dobima svijeta, kao što su bili u slučaju Sodome i Gomore koji su uništeni zbog odbacivanja proroka…

Govoreći o evanđelju i krštenju kojeg je Ivan propovijedao, rekao bih da je Ivan došao propovijedati evanđelje za otpust grijeha. Imao je ovlast od Boga, Božja su proročanstva bila uz njega, a čini se da je Božje kraljevstvo na neko vrijeme bilo samo u Ivanovim rukama. Gospodin je obećao Zahariji da će imati sina koji će biti Aronov potomak, jer je Aronu bilo obećano kako će se svećeništvo nastaviti kroz njega i njegovo potomstvo kroz sva njihova pokoljenja. Nitko sam sebi ne prisvaja ove časti, nego ga poziva Bog baš kao Arona [vidi Hebrejima 5:4], a Aron je primio svoj poziv objavom…

No, netko bi mogao reći da Božje kraljevstvo nije moglo biti uspostavljeno u Ivanovim danima, jer je Ivan rekao da je kraljevstvo blizu. Ja bih upitao bi li im moglo biti bliže nego u Ivanovim rukama. Ljudi nisu trebali čekati do dana Pedesetnice kako bi pronašli kraljevstvo Božje jer ga je Ivan imao sa sobom, a izašao je iz pustinje vičući: ‘Obratite se… jer je blizu kraljevstvo nebesko’ [Matej 3:2], baš kao da je govorio: ‘Ovdje imam kraljevstvo Božje i dolazim po vas; imam kraljevstvo Božje i vi ga možete steći, jer dolazim po vas, a ako ga ne primite bit ćete prokleti’, a Sveta pisma potvrđuju da je cijeli Jeruzalem išao k Ivanu radi krštenja [vidi Matej 3:5-6]. Postojao je zakoniti poslužitelj, a oni koji su bili kršteni bili su podložni kralju, jer tamo su bili i zakoni i proroštva Božja, stoga je kraljevstvo Božje bilo tamo, jer niti jedan čovjek nije mogao imati bolju ovlast za posluživanje od Ivana, i sam se Spasitelj podložio toj ovlasti time što ga je Ivan krstio; dakle, kraljevstvo je Božje bilo uspostavljeno na zemlji, i to u Ivanovo vrijeme…

Krist je došao u skladu s Ivanovim riječima [vidi Marko 1:7], a on je bio veći od Ivana jer je obnašao ključeve Melkisedekovog svećeništva i kraljevstva Božjeg te je ranije objavio svećeništvo Mojsiju, no ipak ga je Ivan krstio kako bi se ispunila sva pravednost [vidi Matej 3:15]…

[Isus] je rekao: ‘Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko’ i, ‘nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći’ [Ivan 3:5; Matej 24:35]. Rodi li se čovjek od vode i duha, on može ući u Božje kraljevstvo. Očigledno je da je Božje kraljevstvo bilo na zemlji, a Ivan je pripremao ljude za kraljevstvo propovijedajući im evanđelje i krsteći ih; pripremao je put pred Spasiteljem, to jest došao je kao glasnik i pripremao je ljude za Kristovo propovijedanje, a Krist je propovijedao diljem Jeruzalema na istom tlu gdje je Ivan propovijedao… Ivan… je propovijedao isto evanđelje i krštenje kojeg su Isus i njegovi apostoli propovijedali nakon njega…

Kada god čovjek može otkriti Božju volju i pronaći zakonitog poslužitelja ovlaštenog od Boga, tu je Božje kraljevstvo, no gdje toga nema, tu nema niti kraljevstva Božjeg. Sve uredbe, sustavi i posluživanja na zemlji nisu ni od kakve koristi ljudskoj djeci, ako nisu određeni i ovlašteni od Boga, jer čovjeka neće ništa spasiti osim ovlaštenog poslužitelja budući da Bog i anđeli neće priznati nikoga drugog.«⁵

»Ivan [Krstitelj] je obnašao Aronovo svećeništvo, bio je zakoniti poslužitelj, Kristov glasnik i došao je pripremiti put pred njim… Ivan je bio svećenik po Aronovom redu prije Krista…

Ključevi Aronovog svećeništva bili su predani njemu i on je bio glas jednoga koji viče u pustinji: ‘Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze’ [Matej 3:3]…

Spasitelj je rekao Ivanu da ga on treba krstiti. Zašto? Kako bi ispunio svoje odredbe [vidi Matej 3:15]… Isus nije imao zakonitog poslužitelja [osim] Ivana.

Ne postoji spasenje između korica Biblije bez zakonitog poslužitelja.«⁶

Osoba koja ima duha Ilije ima i pripremno djelo koje joj je dodijelio Gospodin.

»Prvo bih volio govoriti o duhu Ilije, a kako bih došao do te teme, izložit ću vam neka od svjedočanstava iz Svetih pisama te iznijeti svoje.

Prije svega, dovoljno je reći da sam otišao u šumarak upitati Gospodina kroz molitvu o njegovoj volji glede mene i vidio sam anđela, [Ivana Krstitelja]; on je položio svoje ruke na moju glavu i zaredio me za svećenika po Aronovom redu, i predao mi je ključeve tog svećeništva u čijem je službeništvu propovijedanje pokajanja i krštenja za otpust grijeha te samo krštenje. No, bilo mi je rečeno da ta služba ne uključuje polaganje ruku za davanje Duha Svetoga, jer je to više djelo i bit će mi dano naknadno, ali je moje zaređenje bilo pripremno djelo, tj. djelovalo je kao glasnik, što je bio i duh Ilije, jer je duh Ilije bio glasnik u pripremi puta za veće djelo, što je bilo slučaj i s Ivanom Krstiteljem. On je došao vičući u pustinji: ‘Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze’[Matej 3:3].I oni su bili obaviješteni, ako bi ga mogli primiti, da je to duh Ilijin [vidi Matej 11:14], a Ivan je bio vrlo precizan kada je ljudima govorio da on nije to Svijetlo, već je bio poslan svjedočiti za to Svjetlo [vidi Ivan 1:8].

Ljudima je rekao kako je njegovo poslanje naviještati pokajanje i krstiti vodom, ali je Krist taj koji će doći nakon njega i krstiti ognjem i Duhom Svetim [vidi Matej 3:11].

Da je bio varalica, mogao je proširiti svoje djelo povrh svojih granica te preuzeti na se vršenje uredbi koje nisu pripadale toj službi i pozivu, pod duhom Ilije.

Duh Ilije je pripremiti put za veću objavu od Boga, a to [duh Ilije] je svećeništvo Ilije, ili svećeništvo u kojeg je Aron bio zaređen. Kada je Bog slao čovjeka u svijet kako bi pripremio za veće djelo, obnašajući ključeve moći Ilije, zvalo se to nauk Ilijin, još od ranih doba svijeta.

Ivanovo poslanje bilo je ograničeno na propovijedanje i krštenje, no ono što je on činio bilo je zakonito, a kada je Isus Krist došao do bilo kojeg od Ivanovih učenika krstio ih je ognjem i Duhom Svetim… Ivan nije prekoračio svoje granice, već je vjerno vršio taj dio koji je spadao pod njegovu službu, a svaki dio velike građevine treba se pripremiti ispravno i biti dodijeljen svojem pravom mjestu, i potrebno je znati tko obnaša ključeve moći, a tko ne, ili ćemo vrlo vjerojatno biti prevareni.

Osoba koje obnaša Ilijine ključeve ima pripremno djelo… Duh Ilije bio mi je objavljen i znam da je istinit, stoga govorim smiono jer doista znam da je moj nauk istinit.«⁷

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Pročitajte zapis o tome kako je Ivan Krstitelj predao ključeve Aronovog svećeništva Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju (stranice 79-80, 85). Kakav je učinak ovaj događaj imao na Josepha i Olivera? Kakav je učinak ovaj događaj imao na vaš život?
Pročitajte cijeli prvi odlomak na stranici 80 i primijetite da je Ivan Krstitelj nazvao Josepha i Olivera svojim »sudrugovi[ma]… u službeništvu«. Na koji način može ova fraza pomoći obnašateljima svećeništva? Na koje bi načine ova fraza mogla utjecati na naš odnos s mladićima koji obnašaju Aronovo svećeništvo?
Pregledajte odsjek koje započinje na stranici 81. Koje su vaše misli i osjećaji o Ivanu Krstitelju te poslanju kojeg je izvršio tijekom svojeg smrtničkog života?
Prorok Joseph podučavao je da je Ivan krstitelj bio »zakoniti poslužitelj« (stranice 82-85). Što vi mislite što znači izraz »zakoniti poslužitelj« kada se govori o svećeništvu? Zašto »ne postoji spasenje… bez zakonitog poslužitelja« (stranica 85)?
Dok čitate posljednji odsjek u poglavlju (stranice 85-86), pregledajte definiciju izraza »Ilija« kako je dana u Vodiču kroz Sveta pisma (vidi Vodič kroz Sveta pisma). Što je to duh Ilije? Kako je Ivan Krstitelj pripremio put za dolazak Spasitelja?
Joseph Smith je rekao da je predavanje Aronovog svećeništva »pripremno djelo« jer priprema put za nešto veće (stranica 85).Što mogu obnašatelji Aronovog svećeništvo učiniti kako bi se pripremili primiti Melkisedekovo svećeništvo ? Što mogu učiniti roditelji, djedovi i bake, učitelji i vođe kako bi im pomogli u pripremi?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 3:1-17; 1. Nefi 10:7-10; prijevod Josepha Smitha, Matej 3:43-46.