Dobrotvornost, čista Kristova ljubav

»Ljubav je jedna od glavnih odlika Božanstva i trebaju je očitovati oni koji nastoje biti sinovi Božji.«

Iz života Josepha Smitha

U objavi danoj kroz Josepha Smitha 1841. Gospodin je odredio okol u Nauvoou u Illinoisu kao »ugaoni kamen Siona, a taj će biti izglačan izvrsno poput palače« (NiS 124:2). Pod prorokovim vodstvom Nauvoo je postao napredno središte trgovine, obrazovanja i umjetnosti. Mnogi su ljudi radili na svojim farmama dok su oni koji su imali 0.4 hektara zemlje u gradu uzgajali voće i povrće u vrtovima okućnice. U gradu su podignute pilane, ciglane, tiskarski uredi, mlinovi i pekarnice, kao i dućani za drvodjelje, lončare, limare, draguljare, kovače i stolare. Sveci su u Nauvoou mogli ići u kazalište, na balove i koncerte. Stotine učenika upisane su u škole pod vodstvom zajednice, a bili su pokrenuti i planovi za gradnju sveučilišta.

Kako je Nauvoo ubrzano rastao nekoliko ciglana proizvodilo je crvene cigle koje su zgradama u Nauvoou davale karakterističan izgled. Jedna od tih građevina bila je prorokov dućan Red Brick (crvena cigla). Dućan je bio izgrađen kako bi služio kao ured proroka i Prvog predsjedništva i kao posao koji će proroku pomoći u uzdržavanju njegove obitelji. Zgoda koja se dogodila u dućanu Red Brick pokazuje prorokovu dobrotvornu narav zbog koje je bio toliko voljen.

James Leach bio je Englez koji je došao u Nauvoo sa svojom sestrom Agnes - obraćenicom - i njezinim suprugom Henryjem Nightingaleom. Nakon što su bez uspjeha tražili posao, James i Henry odlučili su zamoliti proroka za pomoć. James se prisjećao:

»Pronašli smo [proroka] u malom dućanu kako prodaje gospođici neke namirnice. To je bilo prvi put da sam imao priliku biti blizu njega i dobro ga pogledati. Osjetio sam da ga resi uzvišeniji duh. Bio je drugačiji od bilo koje osobe koju sam upoznao prije, i u svojem sam srcu rekao: ‘On je uistinu prorok Najvišeg Boga.’

»Kako nisam bio član Crkve htio sam da ga Henry zamoli za posao, međutim no on to nije učinio pa sam morao ja. Rekao sam: ‘G. Smith, molim vas, imate li bilo kakav posao koji možete dati nama obojici da bismo mogli kupiti nešto namirnica?’ Pogledao nas je radosnim izrazom lica te ljubazno rekao: ‘Pa, dečki, što možete raditi?’ Rekli smo mu što smo radili prije nego što smo napustili svoju domovinu.

On je rekao: ‘Možete li iskopati jarak?’ Odgovorio sam da ćemo učiniti to najbolje što možemo. ‘Tako je, dečki’, te je podižući trakasti metar rekao: ‘Dođite sa mnom.’

Odveo nas je nekoliko metara od dućana, dao mi prsten kojeg sam trebao pridržati, te je razvukao traku s vitla i označio nam liniju po kojoj smo trebali raditi. ‘Sada, dečki’, rekao je ‘možete li iskopati jarak 0,9 metara širok i 0,76 metara dubok uzduž ove linije?’

Rekli smo da ćemo učiniti najbolje što možemo i zatim nas je napustio. Primili smo se posla, a kada smo završili otišao sam i rekao mu da je jarak gotov. Došao je i pregledao ga te rekao: ‘Dečki, da sam ja sam to radio ne bih bolje napravio. Sada pođite sa mnom.’

Poveo nas je natrag u svoj dućan i rekao nam da za sebe odaberemo najbolju šunku ili komad svinjetine. Bio sam dosta stidljiv, pa sam rekao da bismo radije da nam on nešto da. Stoga je odabrao dva najveća i najbolja komada mesa i vreću brašna za svakog od nas te nas upitao hoće li to biti dosta. Rekli smo mu da smo voljni još raditi za to, ali je on rekao: Ako se zadovoljni, dečki, i ja sam.’

Ljubazno smo mu zahvalili i otišli kući radujući se dobrodušnosti proroka našega Boga.«

James Leach kršten je te iste godine i zabilježio je da je »često imao povlasticu gledati [prorokovo] plemenito lice obasjano Duhom i Božjom moću«.¹

Naučavanja Josepha Smitha

Osoba ispunjena ljubavlju Božjom željna je blagosloviti druge.

»Ljubav je jedna od glavnih odlika Božanstva i trebaju je očitovati oni koji nastoje biti sinovi Božji. Čovjek ispunjen ljubavlju Božjom nije zadovoljan samo blagoslivljanjem svoje obitelji, već on prolazi cijelim svijetom željan blagosloviti cijelo čovječanstvo.«²

Lucy Meserve Smith zabilježila je sljedeće: »[Joseph Smith] je rekao: ‘Braćo i sestre, ljubite jedni druge; ljubite jedni druge i budite milosrdni prema svojim neprijateljima.’ Te je riječi ponovio vrlo jasnim tonom glasa uz glasan amen.«³

U srpnju 1839, prorok Joseph Smith je grupi crkvenih vođa napisao: »Zatim sam im se obratio i dao im mnoge upute… dotičući se mnogih tema koje su važne i vrijedne onima koji žele ponizno kročiti pred Gospodinom, a posebice podučavajući ih da budu dobrotvorni, mudri i ispunjeni prijateljskim osjećajima, međusobnom ljubavlju u svemu i pod svim okolnostima.«⁴

Imamo posebnu odgovornost da volimo potrebite i brinemo se za njih.

»To je dužnost koju svaki svetac treba slobodno pružiti svojoj braći – da će ih uvijek voljeti i pomagati im. Da bismo bili pravedni pred Bogom moramo se međusobno voljeti: moramo nadići zlo, posjećivati sirote i udovice u njihovim nevoljama, i moramo se održati neokaljanima od svijeta jer takve vrline proističu iz velikog izvora čiste vjere [vidi Jakovljeva 1:27].«⁵

»[Član Crkve] treba hraniti gladne, oblačiti gole, udijeliti udovici, obrisati suzu sirotom, utješiti unesrećenog, bez obzira je li u ovoj Crkvi ili nekoj drugoj, ili ni u jednoj crkvi, gdje god ih nađe.«⁶

»Bogati ne mogu biti spašeni bez dobrotvornosti, dajući da bi nahranili siromašne kada i kako Bog zahtijeva.«⁷

»Razmotrite stanje unesrećenih i pokušajte ublažiti njihove patnje; neka vaš kruh nahrani gladnog, a vaša odjeća prekrije nagog; neka vaša velikodušnost obriše suzu sirotog i uveseli neutješnu udovicu; neka vaše molitve, vaša nazočnost i ljubaznost ublaže boli ožalošćenih, a vaša velikodušnost pridonese njihovim potrebama; činite dobro svim ljudima, posebice domaćima u vjeri, kako biste mogli biti besprijekorni i čisti, neporočni Božji sinovi. Obdržavajte Božje zapovijedi – sve što je on dao, daje ili će dati, pa će vijenac slave sjati oko vaše staze; siromašni će ustati i zvati vas blagoslovljenima; poštivat će vas i častiti svi dobri ljudi, a vaša staza bit će pravednička, koja je sve jasnija do potpunog dana [vidi Mudre izreke 4:18].«⁸

»Sveti Duh… izlijevat će se na vašu glavu u svako vrijeme, kada živite u skladu s onim načelima pravednosti koja su ugodna Božjem umu, te se za vašu dobrobit ispravno odnosite jedni prema drugima i ne zaboravljate prisjećati se onih koji su u ropstvu, potlačeni i duboko unesrećeni. A ako među vama postoji itko tko teži vlastitom veličanju i stjecanju osobnog bogatstva, dok njegova braća jecaju u siromaštvu i nalaze se u teškim kušnjama i iskušenjima, on ne može imati koristiti od posredovanja Svetog Duha koji se zauzima za nas danonoćno neizrecivim uzdisajima [vidi Rimljanima 8:26].

Trebali bismo biti pažljivi u svakom trenutku da takva umišljenost nikada nema mjesto u našem srcu; trebamo postati ponizni i sa svom dugotrpnošću nositi slabosti slabih.«⁹

Dobrotvornost je dugotrpna, milosrdna i ljubazna.

Eliza R. Snow je izvijestila o govoru kojeg je prorok održao: »Tada je započeo čitajući 13. poglavlje [1. Korinćana] – ‘Kada bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči’, a onda je rekao neka ne budemo ograničeni u svojim pogledima prema vrlinama naših bližnjih, već neka se pazimo samopravednosti i ograničimo u sagledavanju vlastitih vrlina, i ne smatramo se pravednijima od drugih; moramo više otvoriti dušu jedni prema drugima želimo li činiti poput Isusa i nositi svoje bližnje u krilo Abrahamovo. Rekao je da je očitovao dugotrpnost, popustljivost i strpljenje prema Crkvi, a isto i prema svojim neprijateljima, a mi moramo biti strpljivi s međusobnim greškama kao što je širokogrudan roditelj strpljiv sa slabostima svoje djece.

Kako rastete u nevinosti, kreposti i dobroti, dopustite da se vaše srce širi i uvelike prianja uz druge; morate dugo trpjeti i imati strpljenja s manama i greškama čovječanstva. Kako li su dragocjene ljudske duše! …

Ne zavidite razmetljivoj odjeći i prolaznom sjaju grešnika, jer su oni u očajnom stanju, već im budite milostivi koliko god možete jer će ih Bog uskoro uništiti, ako se ne pokaju i okrenu njemu.«¹⁰

»Mudri ljudi trebali bi imati dovoljno razumijevanja da pokore ljude ljubaznošću. ‘Blag odgovor ublažava jarost’, kaže mudrac [Mudre izreke 15:1], a svecima posljednjih dana bit će uvelike na čast iskazati Božju ljubav odnoseći se ljubazno prema onima koji su možda nešto skrivili u trenutku nesvjesnosti, jer je Isus uistinu rekao: ‘Molite se za svoje neprijatelje’ [vidi Matej 5:44].«¹¹

»Ja se ne opterećujem vašim greškama, niti se vi trebate opterećivati mojim. Dobrotvornost, a to je ljubav, oprašta mnoge grijehe [vidi 1. Petrova 4:8], a ja sam često puta oprostio mnoge grijehe među vama, no najljepše bi bilo kada ne bi bilo grijeha. Trebali bismo gajiti krotak, tih i miroljubiv duh.«¹²

Eliza R. Snow je izvijestila o još jednom govoru kojeg je prorok održao: »Kada netko pokaže i najmanju dobrotu i ljubav prema meni, o kakvu li moć to ima nad mojim umom, dok suprotno ponašanje izaziva sve negativne osjećaje i deprimira ljudski um.

Jedan od dokaza da ljudi nisu upoznati s načelima pobožnosti je kada vidimo smanjenje nježnih osjećaja i nedostatak dobrotvornosti u svijetu. Moć i slava pobožnosti prošireni su po jasnom načelu kako bi proširili ogrtač dobrotvornosti. Bog ne gleda popustljivo na grijeh, no kada ljudi sagriješe za njih mora postojati snošljivost… Čim se više približimo svojem Nebeskom Ocu, tim smo više skloniji sa sažaljenjem gledati na duše koje propadaju; osjećamo da ih želimo dignuti na svoja ramena i odbaciti njihove grijehe…

Koliko su često mudri muškarci i žene nalagali bratu Josephu govoreći: ‘O, da sam ja brat Joseph, učinio bih to i to’; no da su oni na mjestu brata Josepha otkrili bi da se muškarce i žene ne može natjerati u Božje kraljevstvo, već se s njima treba postupati s dugotrpnošću, pa ćemo ih naposljetku spasiti. Način da se svece zadrži na okupu i da se djelo nastavi je dugotrpno čekati dok Bog ne privede takve osobe ka pravdi. Za grijeh ne bi trebalo postojati nikakvo odobrenje, ali milosrđe ide ruku pod ruku s ukorom.«¹³

Dobrotvornost iskazujemo kroz jednostavna djela služenja i ljubaznosti.

»Ja sam vaš sluga, a samo vam kroz Duha Svetoga mogu činiti dobro… Mi vam se ne predstavljamo da smo bilo što drugo osim skromnih slugu, voljni utrošiti i biti istrošeni služeći vama.«¹⁴

Edwin Holden se prisjećao: »Godine 1838. Joseph i neki od mladića igrali su različite igre na otvorenom, među kojima i igru s loptom. Ubrzo su se počeli umarati. On je to uvidio pa je, pozivajući ih na okup, rekao: ‘Izgradimo kolibu od balvana.’ Tako su Joseph i mladići počeli graditi kolibu za udovicu. Takav je bio Josephov način, uvijek pomažući kada je god mogao.«¹⁵

O razdoblju kada su se sveci po prvi puta naseljavali u Commerceu u Illinoisu, kasnije nazvano Nauvoo, Lucy Mack Smith, majka proroka Josepha Smitha, rekla je: »Kako je vrijeme odmicalo braća koja su se naselila ovdje počela su osjećati posljedice svojih teškoća, te su zbog nezdrave klime počeli obolijevati od groznice i žučnih problema u tolikoj mjeri da je bilo obitelji u kojima nije bilo nikoga tko bi mogao drugima dati popiti hladne vode pa čak ni pomoći samom sebi. Hyrumova obitelj se najteže razboljela. Moja najmlađa kćer, Lucy, također je bila vrlo bolesna, i zapravo je bilo samo nekoliko stanovnika tog mjesta koji su ostali zdravi.

Joseph i Emma zatražili su da bolesne donesu u njihovu kuću i tamo su se brinuli o njima. Bolesni su dolazili odmah čim bi se razboljeli sve dok njihova kuća, koja se sastojala od četiri sobe nije postala toliko napućena da su neminovno morali podignuti šator u dvorištu kako bi prihvatili onaj dio obitelji koji je još uvijek stajao na svojim nogama. Joseph i Emma posvetili su svoje cijelo vrijeme i pažnju brizi za bolesne tijekom ovog vremena nevolje.«¹⁶

John L. Smith, prorokov bratić, prisjećao se sljedećeg događaja koji se odvio u ovom istom vremenskom razdoblju: »Posjetili su nas prorok Joseph i bratić Hyrum, njegov brat. Svi smo bili bolesni, no majka je imala vrućicu i groznicu, a otac nije znao za sebe veći dio vremena. Joseph je skinuo cipele sa svojih stopala kada je vidio naše oskudno stanje i stavio ih je na očeva stopala, jer je on bio bosonog, a zatim je otišao kući bez cipela. Poslao je po oca i doveo ga svojoj kući, spasio mu život i pružio nam mnogo utjehe pa samo se oporavili.«¹⁷

Elizabeth Ann Whitney se prisjećala: »Početkom proljeća 1840. otišli smo u Commerce, kako se gornji dio grada Nauvooa i dalje zvao. Unajmili smo kuću koja je pripadala Hiramu Kimballu… Ovdje smo svi bolovali od groznice, zimice i vrućice, i jedva smo bili sposobni kretati se naokolo kako bismo pomogli jedan drugome. Moje deveto dijete rodilo se u tim teškim okolnostima. Kada nas je Joseph posjetio i vidio našu promjenu okolnosti, nagovarao nas je da odmah dođemo i odsjednemo kod njega. Znali smo da klimu, vodu i neimaštinu nećemo moći još dugo trpjeti, i zbog toga smo prihvatili ovaj prijedlog i otišli živjeti u malenu kolibu u dvorištu proroka Josepha; ubrzo smo ozdravili, a djeca su ponovno postala sličnija sebi. Moj se suprug zaposlio u dućanu kojeg je Joseph izgradio i opremio proizvodima koje su ljudi stvarno trebali.

Jednoga dana dok sam izlazila iz kuće u dvorište, sjećanje na proroštvo koje mi je Joseph Smith iznio dok smo živjeli u našoj kući u Kirtlandu proletjelo mi je kroz misli poput električnog udara, a glasilo je ovako: kao što smo mi učinili za njega, otvorivši svoja vrata njemu i njegovoj obitelji kada je bio bez doma, tako će on nas prihvatiti u svoju kuću u budućnosti.«¹⁸

Mosiah L. Hancock izvijestio je o sljedećem iskustvu koje se dogodilo u Nauvoou dok je bio mlad: »Ovog ljeta [1841] igrao sam svoju prvu igru loptanja s prorokom. Izmjenjivali smo se u udaranju i hvatanju lopte, a kada je igra bila gotova prorok je rekao: ‘Braćo, okupite svoje timove’, što smo i učinili, te smo se odvezli u šumu. Vozio sam našu zaprežna kola s jednim konjem stojeći na prednjem dijelu kola, a brat Joseph i otac vozili su se na stražnjem dijelu [oba su dijela strukturalni dijelovi kola]. Bilo je 39 timova u grupi i skupljali smo drva dok naša kola nisu bila puna. Kada su naša kola bila puna, brat Joseph izazvao je sve na igru povlačenja štapa – a zatim ih je sve, jednog po jednog, povukao – sve koji su se htjeli natjecati s njime.

Poslije toga, prorok je razaslao kola na razna mjesta gdje su bili ljudi koji su trebali pomoć, te je rekao timovima da sijeku drva za svece kojima je to trebalo. Svi su voljeli činiti kako je prorok rekao, a iako smo bili boležljivi i smrt je bila svuda oko nas, ljudi su se smijali i pokušavali sve oraspoložiti.«¹⁹

Dana 5. siječnja 1842, prorok je Edwardu Hunteru, koji je kasnije služio kao predsjedavajući biskup, napisao sljedeće pismo: »Naš je izbor namirnica [u dućanu Red Brick] uglavnom dobar – vrlo dobar, ako uzmemo u obzir različite kupnje različitih osoba u različitim razdobljima i pod okolnostima koje su donekle kontrolirale njihov izbor; no radujem se da smo poslovali dobro koliko i jesmo jer će se srca mnoge siromašne braće i sestara obradovati onim pogodnostima koje su im sada nadohvat ruke.

Dućan je opskrbljen i prepunjen, a ja sam cijeli dan stajao za blagajnom dijeleći namirnice neprekidno kao i bilo koji službenik kojeg ste vidjeli, poslužujući one koji su bili primorani otići sa svoje uobičajene božićne i novogodišnje večere jer su trebali malo šećera, melase, grožđica itd.; a i da udovoljim sebi jer volim posluživati svece i biti sluga svima, nadajući se da mogu biti uzvišen u vrijeme od Gospoda određeno.«²⁰

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Dok proučavate priče na stranicama 421-423 i 427-430, duboko razmislite o svojim osjećajima prema proroku Josephu Smithu. Što te priče naučavaju o njemu? Što mislite na koje načine su njegova djela utjecala na ljude oko njega? Na koji način je vaš život bio dirnut ljubaznošću drugih?
Pregledajte prva tri odlomka na stranici 424. Što mislite zašto osoba ispunjena Božjom ljubavlju želi blagosloviti cijelo čovječanstvo? Kako naša djela ljubavi i dobrote pomažu blagosloviti sve ljude?
Koje su neke od odgovornosti koje imamo u brizi za one u potrebi? (Za neke primjere vidi stranice 424-425.) Kako se te odgovornosti odnose na vremenite potrebe ljudi? Kako se odnose na duhovne potrebe? Koje ste primjere vidjeli ljudi koji su se brinuli za potrebite?
Pročitajte odlomak koji započinje na dnu stranice 425. Što možemo učiniti kako bismo rasli u našem uvažavanju tuđih vrlina? Što mislite zašto bismo se trebali »pazi[ti] samopravednosti i ograniči[ti] u sagledavanju vlastitih vrlina«?
Prorok Joseph izrazio je brigu oko »smanjenj[a] nježnih osjećaja… u svijetu« (stranica 426). Suprotno tomu, rekao je da trebamo »više otvoriti [svoju] dušu jedni prema drugima« i »dopustiti da se [naše] srce širi i uvelike prianja uz druge« (stranice 425-426). Što mislite što znači otvoriti svoju dušu i srce jedni prema drugima?
Pročitajte ãetvrti puni odlomak na stranici 426. Na koji način možemo primijeniti ovo naučavanje dok se družimo s članovima svoje obitelji?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: 1. Korinćanima 13:1-13; Mosija 4:14-16, 26-27; Eter 12:33-34; Moroni 7:45-48; NiS 121:45-46.