Pazite se gorkih plodova otpada

»U svim vašim kušnjama, nevoljama i bolestima, u svim vašim patnjama, čak i do smrti, pazite da ne izdate Boga… pazite da ne otiđete u otpadništvo.«

Iz života Josepha Smitha

U tjednima prije i nakon dovršetka hrama u Kirtlandu u proljeće 1836, sveci su uživali u vremenima sloge i bogatih izljeva darova Duha. No prorok Joseph Smith upozorio je svece da ukoliko ne nastave živjeti pravedno njihova radost i jedinstvo neće trajati. Daniel Tyler je o ovom razdoblju rekao: »Svi su osjetili da su primili nagovještaj neba. Zapravo, prošlo je nekoliko tjedana tijekom kojih nas Sotona nije iskušavao i svi smo se pitali je li otpočela tisućljetnica. Prorok Joseph nam se obratio na [sastanku braće u svećeništvu]. Među ostalim je rekao: ‘Braćo, Sotona neko vrijeme nije imao moć iskušavati vas. Neki su pomislili da više neće biti kušnji. No oprečnost će doći, i ukoliko se ne približite Gospodinu bit ćete nadvladani i otići ćete u otpadništvo.’«¹

Kako je godina odmicala, duh otpadništva rastao je među svecima u Kirtlandu. Neki su članovi postali ponositi, pohlepni i neposlušni zapovijedima. Neki su krivili vođe Crkve za ekonomske probleme koji su proizašli propašću financijske ustanove u Kirtlandu koju su uspostavili članovi Crkve. Ova propast dogodila se 1837, iste godine kada je bankarska panika harala diljem Sjedinjenih Država, te je zamrsila ekonomske probleme svetaca. Gotovo dvije ili tri stotine članova otpalo je od Crkve u Kirtlandu, te su se ponekad udruživali s onima koji su se suprotstavljali Crkvi kako bi mučili pa čak i fizički prijetili svecima. Neki su otpadnici otvoreno tvrdili da je prorok posrnuo i pokušali su postaviti druge ljude na njegovo mjesto. Sestra Eliza R. Snow se prisjećala: »Mnogi koji su bili ponizni i vjerni u izvršavanju svake dužnosti, spremni ići i doći na svaki poziv svećeništva, postajali su oholi u svojem duhu i uzvišeni u oholosti svojeg srca. Kako su sveci upijali ljubav i duh svijeta tako se Duh Božji povlačio iz njihovog srca.«²

Prorok je o stanju Crkve u svibnju 1837. naricao: »Čini se kao da su sve moći zemlje i pakla ujedinjavale svoj utjecaj na poseban način kako bi odmah uništile Crkvu… Neprijatelj izvana i otpadnici iz naše sredine ujedinjeni u svojim spletkama… a mnogi su postali neprijateljski raspoloženi prema meni kao da sam ja jedini razlog samih zala protiv kojih sam se najnapornije borio.«³

Unatoč tim izazovima, velika većina vođa i članova Crkve ostala je vjerna. Brigham Young, član Zbora dvanaestorice apostola tijekom tog nesigurnog razdoblja, sjetio se sastanka na kojem su neki članovi Crkve raspravljali o tome kako smijeniti proroka Josepha: »Ustao sam te im na jasan i snažan način rekao da je Joseph prorok i da ja to znam, te da ga oni mogu grditi i klevetati koliko žele; [no] ne mogu uništiti položaj proroka Božjeg, mogu samo uništiti svoju vlast, otkinuti nit koja ih veže za proroka i za Boga, i spustiti se u pakao. Mnogi su se veoma razbjesnili zbog mojeg odlučnog protivljenja njihovim mjerama…

Sastanak je raspušten, a da se otpadnici nisu mogli ujediniti ni u jednoj odlučnoj mjeri protivljenja. To je bila kriza kada se činilo da su se zemlja i pakao udružili kako bi uništili Božjeg proroka i Crkvu. Koljena mnogih najsnažnijih osoba u Crkvi pokolebala su se. Tijekom ove opsade tame stajao sam blizu Josepha te sam sa svom mudrošću i moći, s kojima me Bog podario, ulagao svoje najveće napore kako bih podržao Božjeg slugu i ujedinio zborove Crkve.«⁴

Naučavanja Josepha Smitha

Gubitak pouzdanja u vođe Crkve, kritiziranje vođa i zanemarivanje bilo kojih dužnosti koje Bog zahtijeva vodi do otpadništva.

»Dat ću vam jedan od ključeva otajstava kraljevstva. To je vječno načelo koje je postojalo s Bogom kroz svu vječnost: Za onog čovjeka koji ustane kako bi sudio druge, pronalazio pogreške u Crkvi, govoreći da su članovi skrenuli s puta, i da je samo on pravedan, znajte sigurno da je taj isti čovjek na brzoj cesti ka otpadništvu, i ukoliko se ne pokaje, živoga mi Boga, on će otpasti.«⁵

Dok je služio kao savjetnik predsjedniku Brighamu Youngu, Heber C. Kimball je izvijestio: »Dat ću vam ključ kojeg je brat Joseph Smith običavao davati u Nauvoou. Rekao je da prvi korak ka otpadništvu počinje gubljenjem pouzdanja u vođe ove Crkve i kraljevstva, i uvijek kada razaznate taj duh možete znati da će voditi svojeg vlasnika na put otpadništva.«⁶

Dok je služio u Zboru dvanaestorice apostola, starješina Wilford Woodruff je rekao: »Brat Joseph nas je znao savjetovati na sljedeći način: ‘Onog trenutka kada odložite neku od dužnosti koju vas je Bog pozvao da izvršite da bi zadovoljili svoje želje, onog trenutka kada postanete nepažljivi, polažete temelj za otpadništvo. Budite pažljivi; shvatite da ste pozvani na djelo i kada Bog od vas zahtjeva da izvršavate to djelo, poslušajte.’ Među ostalim je rekao: ‘U svim vašim kušnjama, nevoljama i bolestima, u svim vašim patnjama, čak i do smrti, pazite da ne izdate Boga, pazite da ne izdate svećeništvo, pazite da ne otiđete u otpadništvo.’«⁷

Wilford Woodruff je također rekao: »Sjećam se da je brat Joseph Smith posjetio mene, brata [Johna] Taylora, brata Brighama Younga i nekolicinu drugih misionara, upravo kada smo kretali na našu misiju u Englesku. Mnogi od nas bili su bolesni i ožalošćeni. U isto smo vrijeme htjeli ići. Prorok nas je blagoslovio, kao i naše supruge i obitelji… Podučio nas nekim važnim načelima, a neka od njih ću navesti ovdje. Brat Taylor, ja, George A. Smith, John E. Page i drugi pozvani smo popuniti mjesto onih [apostola] koji su otpali. Brat Joseph nam je obrazložio zašto su se ti ljudi okrenuli od Božjih zapovijedi. Nadao se kako ćemo steći mudrost tim što ćemo vidjeti okom i čuti uhom te ćemo biti u stanju razaznati duhove drugih ljudi bez da budemo prisiljeni učiti tužnim iskustvom.

Zatim je napomenuo da svaki čovjek, svaki starješina Crkve i kraljevstva, koji krene putem kojim će zanemarivati, ili, drugim riječima, odbije obdržavati bilo koji znan zakon, zapovijed ili dužnost – kada god čovjek učini to, zanemari bilo koju dužnost koju Bog zahtijeva od njega, prisustvovanje sastancima, ispunjavanje poslanja ili obdržavanje savjeta, tada polaže temelj koji ga vodi u otpadništvo, a to je upravo bio razlog zašto su te osobe otpale. Oni su zlouporabili svećeništvo zapečaćeno na njihovim glavama. Zanemarili su veličati svoj poziv kao apostoli i starješine. Iskoristili su to svećeništvo kako bi pokušali uzdignuti sebe i izvršiti neko drugo djelo umjesto izgradnje Božjeg kraljevstva.«⁸

Malo, uspostavljeno tijelo članova Crkve nastavilo je 1840. živjeti u Kirtlandu u Ohiju iako se većina svetaca okupila u Nauvoou u Illinoisu. Kao odgovor na vijest da je član Crkve u Kirtlandu nastojao uništiti povjerenje svetaca u Prvo predsjedništvo i druge autoritete Crkve, prorok je pisao vođi Crkve u Kirtlandu: »Kako bi poslovi kraljevstva bili vođeni u pravednosti najvažnije je da u srcima sve braće postoji savršen sklad, prijazni osjećaji, dobro razumijevanje i pouzdanje, a istinska dobrotvornost i međusobna ljubav trebaju obilježavati sve njihove postupke. Postoje li bilo kakvi bezobzirni osjećaji, nedostatak pouzdanja, tada će se ubrzo očitovati oholost, nadutost i zavist; tada zbrka mora neizbježno prevladati, a autoriteti Crkve bit će zanemareni…

Smatraju li me sveci u Kirtlandu nedostojnim svojih molitvi kada se okupljaju, te zanemaruju li me podržavati pred prijestoljem nebeske milosti, meni je to snažan i uvjerljiv dokaz da oni nemaju Duha Božjega. Ako su objave koje smo primili istinite, tko treba voditi ovaj narod? Ako su ključevi kraljevstva predani u moje ruke, tko će otvoriti otajstva tog kraljevstva?

Dokle god moja braća stoje uz mene i potiču me, mogu se boriti s predrasudama svijeta, s radošću se mogu nositi s pogrdama [okrutnim ponašanjem] i zlostavljanjem, ali kada moja braća stoje podalje, kada počnu klonuti i pokušavaju usporiti moj napredak i poduzetnost, tada mi se plače, no, nisam ništa manje odlučan vršiti svoju zadaću, uvjeren da iako me moji zemaljski prijatelji mogu napustiti, pa čak se i okrenuti protiv mene, ipak će me moj Nebeski Otac podržati do pobjede.

Štoviše, nadam se da čak i u Kirtlandu postoje neki koji riječju druge ne okrivljuju [vidi Izaija 29:21], već su voljni ustati u obranu pravednosti i istine, obavljati svaku dužnost koja im je predana, i koji će imati mudrost da ih vodi protiv bilo kakvog pokreta ili utjecaja proračunatog da donese zbrku i neslogu u Tabor Izraelov, te će moći razlučiti između duha istine i duha grijeha.

Mojem će umu biti zadovoljstvo vidjeti kako sveci u Kirtlandu cvatu, ali mislim da to vrijeme još nije došlo, i uvjeravam vas da i neće dok se ne uspostavi drugačiji red stvari i ne očituje drugačiji duh. Kada se obnovi pouzdanje, oholost propadne i svaki um koji žudi za vlašću bude odjeven poniznošću kao haljinom, te kada sebičnost prepusti mjesto dobrohotnosti, dobrotvorno sti i kada bude vidljiva ujedinjena odlučnost da se živi po svakoj riječi koja dolazi iz Gospodinovih usta, tada će, i ne prije nego tada, prevladavati mir, red i ljubav.

Kirtland je napušten kao posljedica ljudi koji su žudjeli za vlašću. Koliko su puta vašem skromnom sluzi takve osobe zavidjele na njegovom službeništvu, pa su se na njegov račun pokušali uzdignuti na moćan položaj, a kada su vidjeli da je to nemoguće pribjegli su podmuklim klevetama i zlostavljanju te drugim sredstvima kojima bi utjecali na njegovo uništenje. Takve su osobe uvijek bile prve koje su govorile protiv predsjedništva, te su objavljivale njihove greške i nedostatke na sve četiri strane svijeta.«⁹

Oni koji otpadnu gube Božjeg Duha, krše svoje saveze i često proganjaju članove Crkve.

»Koliko god se činilo čudnim na prvu pomisao, a ipak nije ništa manje istinito negošto je čudno da bez obzira na svu izjavljivanu odlučnost da žive pobožno, nakon što se odreknu vjere u Krista, ukoliko se ubrzo ne obrate, prije ili poslije otpadnici podlegnu lukavstvu opakog, te budu lišeni Duha Božjega kako bi očitovali svoju opačinu u očima mnoštva. Otpadnici su najžešće proganjali vjerne. Juda je prekoren i odmah je izdao svojeg Gospodina, predavši ga u ruke njegovih neprijatelja jer je Sotona ušao u njega.

Postoji višnji razum koji se udjeljuje onima koji su s cjelovitim srcem poslušni evanđelju, koje će, ako se protiv njega sagriješi, ostaviti otpadnika golim i lišenim Duha Božjega, i on je uistinu blizu prokletstva, a njegov je kraj da izgori. Kada im jednom to svjetlo koje je bilo u njima bude oduzeto oni postaju toliko zatam njeni koliko su prethodno bili prosvijetljeni, a tada, nije čudno, ako iskoriste svu svoju moć protiv istine, oni poput Jude traže uništenje onih koji su bili njihovi najveći dobročinitelji.

Kojeg je bliskijeg prijatelja od Spasitelja Juda imao na zemlji ili na nebu? A njegov prvi cilj bio je uništiti ga. Tko se među svim svecima u ovim posljednjim danima može smatrati dobrim kao i Gospodin? Tko je tako savršen? Tko je toliko čist? Tko je toliko svet koliko je on bio? Može li ih se naći? On nije nikada prestupio, prekršio zapovijed ili zakon neba – u njegovim ustima nije bilo obmane, niti se u njegovom srcu mogla pronaći prijevara. Pa ipak, onaj koji je jeo s njime, koji je često s njim pio iz iste čaše, bio je prvi koji je dignuo petu protiv njega. Gdje je osoba poput Krista? Ne možemo je naći na zemlji. Zašto bi se onda njegovi sljedbenici žalili ako budu proganjani od strane onih koje su jednom nazivali braćom i smatrali ih najbliskijim osobama u vječnom savezu?

Iz kojeg izvora proizlazi načelo koje su uvijek iskazivali otpadnici od istinske Crkve po kojem progone udvostručenom marljivošću i traže udvostručenom ustrajnošću kako bi uništili one za koje su nekoć tvrdili da ih vole, s kojima su se nekoć družili i s kojima su nekoć sklopili savez da će nastojati svom moći, u pravednosti, zadobiti Božji spokoj? Možda će naša braća reći iz istog koji je Sotonu potaknuo da teži uništenju Božjeg kraljevstva, jer je sam zao, a Božje je kraljevstvo sveto.«¹⁰

»U svakom dobu Crkve uvijek su postojali oni koji su se suprotstavljali načelima kreposti, koji su voljeli dobit ovog sadašnjeg svijeta, slijedili načela nepravednosti te su bili neprijatelji istine… Oni koji su se družili s nama i najviše iskazivali prijateljstvo često su bili naši najveći i najodlučniji neprijatelji; ukoliko su postali nepopularni, ako su se u pitanje doveli njihovi interesi ili počasti, ili ako ih se otkrilo u bezakonju, oni su bili prvi koji su podignuli ruku progona, koji su klevetali [lažno optuživali nekoga] i sramotili svoju braću, te su tražili propast i uništenje svojih prijatelja.«¹¹

»Odmetnuti ‘mormonski’ disidenti kroče po svijetu i o nama šire različita lažna i pogrdna izvješća, misleći da će time steći prijateljstvo svijeta jer znaju da mi nismo od svijeta i da nas svijet mrzi; stoga su oni [svijet] od tih osoba [disidenata] učinili svoje oruđe, te po njima pokušavaju ozlijediti što je više moguće, a poslije ih mrze više nego nas jer ih smatraju običnim izdajicama i udvoricama [ulizicama].«¹²

Wilford Woodruff je izvijestio: »Prisustvovao sam sastanku u hramu u [Kirtlandu 19. veljače 1837]. Predsjednik Joseph Smith bio je odsutan zbog poslova za Crkvu, no ni upola dugo koliko je Mojsije bio odsutan od Izraela dok je bio na gori [vidi Izlazak 32:1-8]; ipak mnogi ljudi u Kirtlandu, ako nisu izradili tele koje bi štovali kao što su Izraelci učinili, onda su okrenuli svoje srce od Gospodina i njegovog sluge Josepha, te su se upustili u nagađanja i prepustili se lažnim dusima, sve dok njihovi umovi nisu bili pomračeni; a mnogi su se protivili Josephu Smithu te su umjesto njega htjeli postaviti Davida Whitmera da vodi Crkvu. Posred ovog oblaka zlih duhova Joseph se vratio u Kirtland te je ovog jutra ustao za govornicu. Izgledao je doista utučeno, no ubrzo je Duh Božji otpočinuo na njemu i on se oko tri sata vrlo jasno obraćao skupu, te je ušutkao svoje neprijatelje.

Kada je ustao rekao je: ‘Ja sam još uvijek predsjednik, prorok, vidjelac, objavitelj i vođa Crkve Isusa Krista. Bog me, a ne čovjek, odredio i postavio na taj položaj, i niti jedan čovjek, ili grupa ljudi, nema moć ukloniti me ili postaviti drugoga umjesto mene, a oni koji to pokušaju opeći će svoje prste i otići u pakao, ukoliko se ubrzo ne pokaju.’ Britko je prekorio ljude zbog njihovih grijeha, tmine i nevjere. Božja moć bila je na njemu i on je još jednom posvjedočio da su njegove besjede istinite.«¹³

Wilford Woodruff je izvijestio: »Predsjednik Smith je govorio tijekom popodneva [9. travnja 1837] i u Gospodinovo ime je rekao da će Božji sudovi otpočinuti na onim ljudima koji su tvrdili da su njegovi prijatelji, prijatelji čovječnosti i prijatelji izgradnje Kirtlanda, Sionovog okola, ali se ispostavilo da su njegovi izdajice i izdajice Božjeg kraljevstva, te su protiv nas predali moć u ruke naših neprijatelja; oni su ugnjetavali sirote svece i na njih navukli neprilike te su postali prekršitelji saveza, zbog čega će osjetiti Božji gnjev.«¹⁴

Daniel Tyler se prisjećao: »Ubrzo nakon prorokovog dolaska u Commerce (poslije Nauvoo) iz zatvora u Missouriju, brat Isaac Behunin i ja posjetili smo ga u njegovom boravištu. Tema razgovora bili su njegovi progoni. Ponovio je mnoge lažne, nedosljedne i kontradiktorne izjave koje su iznijeli otpadnici, preplašeni članovi Crkve i nečlanovi. Također je ispričao kako mu je većina činovnika, koji su mu rado htjeli oduzeti život, postali skloni upoznavši ga bolje kada je bio uhićen. Položio je breme krivnje na lažnu braću…

Kada je prorok dovršio prepričavanje načina na koji se s njim postupalo, brat Behunin je napomenuo: ‘Kada bih ja otišao iz Crkve ne bih učinio kao što su ovi ljudi učinili: Otišao bih na neko udaljeno mjesto gdje se nikada nije čulo za mormonizam, skrasio bih se i nitko ne bi nikada čuo da sam ikada znao nešto o tome.’

Veliki vidjelac je odmah odgovorio: ‘Brate Behunin, ne znate što biste učinili. Bez sumnje su ovi ljudi jednom razmišljali poput vas. Prije nego što ste se priključili Crkvi stajali ste na neutralnom području. Kad je evanđelje bilo propovijedano, pred vas je postavljeno dobro i zlo. Mogli ste odabrati bilo koje ili nijedno. Dvojica suprotnih gospodara pozivala su vas da im služite. Kada ste se priključili ovoj Crkvi prijavili ste se služiti Bogu. Kada ste to učinili napustili ste neutralno područje i nikada se ne možete vratiti na njega. Odlučite li napustiti Gospodina kojem ste se prijavili za službu, bit će to zbog huškanja zloga, te ćete slijediti njegove zapovijedi i biti njegov sluga.’«’¹⁵

Slijedimo li proroke, apostole i objave Crkve, nećemo zastraniti.

Orson Hyde, član Zbora dvanaestorice, izvijestio je: »Prorok Joseph… je rekao: ‘Braćo, sjetite se da većina ovih ljudi nikada neće zastraniti, i dokle god se držite većine sigurno ćete ući u celestijalno kraljevstvo.’«’¹⁶

William G. Nelson je izvijestio: »U mnogim sam prilikama čuo proroka kako govori u javnosti. Na jednom sam ga sastanku čuo kako kaže: ‘Dat ću vam ključ koji nikada neće zahrđati – ostanete li uz većinu Dvanaestorice apostola i zapise Crkve, nikada nećete zastraniti.’ Povijest Crkve dokazala je da je to istina.«’¹⁷

Ezra T. Clark se prisjećao:»Čuo sam proroka Josepha kako kaže da će svecima dati ključ po kojem nikada neće zastraniti niti će biti prevareni, a taj je: Gospodin nikada neće dopustiti da zbog varalice većina njegovog naroda zastrani ili bude prevarena, niti će dozvoliti da zapisi njegove Crkve padnu u ruke neprijatelja.«¹⁸

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Pregledajte događaj na stranicama 315-316. Što mislite zašto ljudi mogu prijeći iz pravednosti u otpad u tako kratkom razdoblju? Koji su neki od utjecaja zbog kojih ljudi danas otpadaju? Što bismo mogli učiniti kako bismo se zaštitili od tih utjecaja?
Koje su neke od opasnosti gubitka pouzdanja u naše crkvene vođe i njihovog kritiziranja? (Za neke primjere vidi stranice 317-319.) Što možemo učiniti kako bismo održali osjećaj poštovanja i uvažavanja spram naših vođa? Kako roditelji mogu potaknuti svoju djecu da poštuju crkvene vođe?
Prorok je naučavao: »Onog trenutka kada si dopustite odložiti bilo koju dužnost koju vas je Bog pozvao da izvršite kako bi zadovoljili svoje želje… polažete temelj za otpadništvo« (stranica 317). Što ova izjava znači vama?
Pročitajte priču koju je ispričao Daniel Tayler (stranica 322). Što mislite zašto se oni koji su otpali od Crkve najčešće tako snažno bore protiv nje? (Za neke primjere vidi stranice 319-323.) Što mislite kako bismo trebali odgovoriti na riječi i djela takvih ljudi?
Pročitajte posljednja tri odlomka ovog poglavlja (stranica 323). Zašto nam je važno razumjeti i koristiti »ključ« kojeg je dao Joseph Smith?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: 1. Nefi 8:10-33; Heleman 3:33-35; NiS 82:3, 21; 121:11-22.