Poglavlje 31: »Bog će stajati uza te u vijeke vjekova«: prorok u zatvoru u Libertyju

Poglavlje 31

»Bog će stajati uza te u vijeke vjekova«: prorok u zatvoru u Libertyju

»Odlučni smo do kraja izdržati nevolje kao dobri vojnici u njegovo svemoguće ime.«

Iz života Josepha Smitha

Prorok Joseph Smith, njegov brat Hyrum i druga braća prebačeni su 1. prosinca 1838. iz Richmonda u Missouriju, gdje su bili zatočeni u drvenoj kući, u zatvor u Libertyju u Missouriju. Tamo će ostati duže od četiri mjeseca, čekajući suđenje za lažne optužbe proizašle zbog progona svetaca u Missouriju. Tijekom tog razdoblja članove Crkve protjerivali su iz njihovih domova u Missouriju njihovi progonitelji, uzrokujući strašnu patnju. Kušnje svetaca bile su proroku i njegovim suradnicima izvor velike brige tijekom njihovog dugog zatočeništva.

Zatvor Liberty bio je podijeljen na gornju sobu i nižu tamnicu od 18 kvadrata gdje su zatočenici bili čuvani. Prorok je opisao njihovu situaciju: »Drže nas pod strogom stražom, noću i danju, u zatvoru s dvostrukim zidovima i vratima, lišene slobode savjesti. Hrana nam je nedostatna, jednolika i grube teksture; nemamo povlasticu da si kuhamo; prisiljeni smo spavati na podu sa slamom, a nemamo dovoljno deka da nam ostane toplo; a kada imamo vatre, gotovo smo stalno izloženi dimu. Suci su nam ozbiljno govorili s vremena na vrijeme kako znaju da smo nevini, te da nas treba pustiti, ali da se ne usude provoditi zakon prema nama, zbog straha od gomile.«¹

Soba nije bila dovoljno visoka da bi muškarci mogli uspravno stajati, a Alexander McRae, jedan od zatvorenika, rekao je da je hrana bila »vrlo gruba i toliko prljava da je nismo mogli jesti sve dok nas glad na to nije nagnala«.²

Mercy Fielding Thompson, članica Crkve koja je često posjećivala braću u zatvoru, kasnije je napisala: »Bilo bi izvan moje moći opisati moje osjećaje kada nas je čuvar pustio u zatvor i vrata su bila zaključana za nama. Nismo si mogli pomoći, a da ne osjetimo užas kada smo shvatili da smo zaključani u toj tamnoj i tužnoj jami, podobnoj samo za najgore kriminalce; no tamo smo ugledali Josepha, proroka – čovjeka odabranog od Boga u rasporedbi punine vremena da obnaša ključeve njegovog kraljevstva na zemlji, s moću da sveže i razriješi kako Bog naredi – zatočenog u turobnom zatvoru zbog niti jednog drugog povoda ili razloga osim što je tvrdio da je nadahnut od Boga uspostaviti njegovu Crkvu među ljudima.«³

Tijekom prorokovog zatočeništva njegova supruga Emma mogla ga je posjetiti samo tri puta. Njihova jedina komunikacija na drugi način bila je preko pisama. Prorok je 4. travnja 1839. napisao: »Draga i odana suprugo. Četvrtak je navečer, sjedim baš kada sunce zalazi, dok virimo kroz rešetke ovog turobnog zatvora, kako bih ti pisao, da ti obznanim svoju situaciju. Vjerujem da je sada nekih pet mjeseci i šest dana od kako sam pod zlom paskom stražara noću i danju, te unutar ovih zidova, rešetki i škripećih vrata turobnog, tamnog i prljavog zatvora. Ovo pismo pišem s osjećajima poznatim samo Bogu. Razmišljanja uma pod ovim okolnostima prkose peru, jeziku ili anđelima da ih opišu ili naslikaju ljudskom biću koje nikada nije iskusilo ovo što mi doživljavamo… Oslanjamo se na Jahvinu ruku radi našeg izbavljenja, i na ničiju drugu.«⁴

Prorok je iz zatvora Liberty pisao pisma i svecima, izražavajući svoju ljubav za njih i vjeru da će Bog uvijek podržati one koji mu vjeruju. Većina sljedećeg materijala dolazi iz pisma članovima Crkve datiranog na 20. ožujka 1839, a sadrži prorokov savjet svecima, njegove molbe Bogu i Božje odgovore na njegove molitve. Dijelovi ovog pisma kasnije su postali odsjeci 121, 122 i 123 Nauka i saveza.

Naučavanja Josepha Smitha

Nikakva bol ne može nas odvojiti od Božje ljubavi i međusobnog drugarstva.

»Vaš skromni sluga, Joseph Smith ml., sužanj zbog djela Gospodina Isusa Krista i zbog svetaca, uzet i držan moću vladavine rulje, pod uništavajućom vladavinom njegove ekscelencije, guvernera Lilburna W. Boggsa, u pratnji svojih kolega zatočenika i ljubljene braće Caleba Baldwina, Lymana Wighta, Hyruma Smitha i Alexandera McRaea, šalje vam svima svoje pozdrave.⁵ Neka milost Boga Oca, i našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, otpočine na svima vama, te bude s vama zauvijek. Neka vam se milosrđem Boga uveća spoznaja. I neka vjera i vrlina, spoznaja i umjerenost, strpljenje i pobožnost, bratska ljubav i dobrotvor nost budu i obiluju u vama, da ni u čemu ne ostanete oskudni niti besplodni [vidi 2. Petrova 1:5-8].

Budući da znamo kako je većina vas dobro upoznata s krivicama, bahatom nepravdom i okrutnošću koja se primjenjuje nad nama, i s obzirom na to da smo zatvorenici lažno optuženi za svaku vrstu zla, te bačeni u pritvor, obuhvaćeni čvrstim zidovima, okruženi strogom stražom koja stalno pazi, danju i noću, neumorno kao i đavao u iskušavanju i postavljanju zamki za Božje ljude:

Stoga, draga ljubljena braćo, spremniji smo i voljniji pozvati se na vaše prijateljstvo i ljubav. Jer su naše okolnosti proračunate da probude naše duhove na sveto prisjećanje svega, a mislimo da su i vaše, te nas stoga ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje i međusobnog prijateljstva [vidi Rimljanima 8:39], a svaka vrsta zlobe i okrutnosti koja se primjenjuje nad nama samo će služiti tome da sveže naša srca i zapečati ih zajedno u ljubavi.

Nemamo potrebe reći vam kako nas se drži u okovima bez razloga, niti je potrebno da vi kažete nama da ste bez razloga protjerani iz vaših domova i udarani. Obostrano razumijemo, da su stanovnici države Missouri ostavili svece na miru i da su bili željni mira kao što su sveci bili, danas ne bi bilo ničega osim mira i spokojstva u državi; mi ne bismo bili u ovom paklu… gdje smo primorani slušati samo bogohulne kletve te svjedočiti prizorima svakojakog huljenja, pijanstva, licemjerja i razvratnosti. I opet, povici udovica i siročadi ne bi dopirali do ušiju Gospodnjih protiv njih. Niti bi nevina krv prljala tlo Missourija… To je žalosna priča, priča za oplakivanje, da, tužna priča; previše za ispričati; previše za razmatrati; previše za ljudska bića…

[Naši progonitelji] provode takve stvari na svecima koji im nisu učinili ništa krivo, koji su nevini i kreposni, koji vole Gospodina, svojeg Boga, i voljni su se odreći svega zbog Kristovog djela. Te su stvari strašne za pripovijedati, ali su doista istinite. Zločini moraju doći, ali jao onima po kojima zločini dolaze [vidi Matej 18:7].«⁶

Nedaće traju tek vrlo kratko; izdržimo li do kraja bit ćemo uzvišeni u nazočnost Boga.

»O Bože, gdje si? I gdje je šator što prekriva skrovište tvoje? Koliko će još ruka tvoja mirovati, i oko tvoje, da, čisto oko tvoje motriti s vječitih nebesa krivice prema narodu tvojemu i slugama tvojim, a uši tvoje odzvanjati vapajima njihovim?

Da, o Gospode, koliko će još oni trpjeti ove krivice i nezakonito tlačenje prije negoli se srce tvoje smekša prema njima, a nutrina tvoja pokrene sažaljenjem prema njima?

O Gospode, Bože Svemogući, Stvoritelju neba, zemlje, i mora, i svega što je u njima, ti koji nadzireš i podlažeš đavla i mračnu i pomračenu vladavinu Šeola – ispruži ruku svoju. Nek oko tvoje pronikne, nek se zaklon tvoj ukloni, nek skrovište tvoje ne bude više prekrito, nek se uho tvoje prikloni, nek se srce tvoje smekša a nutrina tvoja pokrene sažaljenjem prema nama. Nek se srdžba tvoja raspali protiv neprijatelja naših, i u bijesu srca svojega, mačem svojim osveti nas za krivice. Spomeni se svetaca svojih što trpe, o Bože naš, i sluge će se tvoji radovati u ime tvoje zauvijek …

Sine moj, mir duši tvojoj. Suprotnosti tvoje i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka. A tad, ustraješ li dobro, Bog će te uzvisiti u visinu, slavit češ slavlje nad svim neprijateljima svojim.«⁷ [Odlomci ovog odsjeka nalaze se također u NiS 121:1-8.]

Božja moć veća je od bilo kakvog zla, a istine evanđelja naposljetku će biti pobjedonosne.

»Dopustite mi reći vam, braćo, da se neupućenost, praznovjerje i fanatizam često postavljaju gdje ne bi smjeli biti te učestalo priječe put napretka ove Crkve, poput bujice kiše s planina što poplavljuje najčišće i najbistrije potoke s blatom, prljavštinom i nečistoćom, te zamućuje sve što je prije bilo jasno i sve se to zajedno kreće u jednom općem potopu; no vrijeme nosi promjene i bez obzira što smo trenutno uvaljani u blato poplave, kako vrijeme teče dalje, idući veliki val poplave može nam donijeti izvor bistar i čist poput snijega, dok su prljavština, nanijeto granje i smeće pročišćeni uz put.

Kolike će vode što se valjaju ostati nečiste? Koja će moć nebesa zaustaviti? Tako čovjek može pružati sićušnu ruku svoju da zaustavi rijeku Missouri i skrene je iz korita njezina, ili da je prema izvoru pokrene, a tako i da spriječi Svevišnjega da s neba ne izlijeva spoznaju na glave svetaca posljednjih dana. [Ovaj se odlomak nalazi također u NiS 121:33.]

Što su [guverner Lilburn W.] Boggs, ili njegova krvožedna skupina, nego vrbe ukopane na obali što hvataju vodom nošeno granje? Možemo raspravljati da voda nije voda, jer planinske bujice spuštaju blato i prljaju bistar potok, iako ga poslije učine čišćim nego ranije; ili da vatra nije vatra, jer je ugasive naravi kada se po njoj izlije bujica; kao što možemo reći da je naše djelo propalo jer su izdajnici, lažljivci, svećenici, lopovi i ubojice, koji se svi slično, uporno drže svojih vještina i vjerovanja, iz svoje duhovne pokvarenosti s visokih prostora i iz svojih đavolskih uporišta, izlili bujicu prljavštine, blata i nečistoće… na naše glave.

Ne. Bože sačuvaj. Pakao može izliti svoj gnjev poput goruće lave vulkana Vezuva, ili Etne, ili najstrašnijih gorućih vulkana, no ‘mormonizam’ će ipak prevladati. Voda, vatra, istina i Bog su sve stvarnosti. ‘Mormonizam’ je istina. Bog je njegov tvorac. On je naš štit. Po njemu primamo svoje rođenje. Njegovim smo glasom pozvani u raporedbu njegovog evanđelja u početku punine vremena. Po njemu smo primili Mormonovu knjigu, i po njemu ostajemo na životu do danas, a po njemu ćemo i dalje živjeti, ukoliko će to biti za našu slavu, i odlučni smo do kraja izdržati nevolje kao dobri vojnici u njegovo svemoguće ime.

… Naučit ćeš do trenutka kada ovo pročitaš, a ako ne naučiš, moći ćeš naučiti da su zidovi i željezo, vrata i škripeće šarke, te straža i čuvari napola preplašeni do smrti… u samoj svojoj naravi proračunati učiniti da se duša poštenog čovjeka osjeća snažnija nego moći pakla…

Mi smo tvoja braća i kolege u patnji, te sužnji Isusa Krista radi evanđelja i zbog nade u slavu koja je u nama.«⁸

Spasitelj razumije sve naše patnje i bit će s nama zauvijek.

Gospod je proroka tješio sljedećim riječima: Krajevi zemaljski pitat će za ime tvoje, a bezumnici će ti se podsmjehivati, a pakao će bjesniti protiv tebe. Dok će oni čista srca, i mudri, i plemeniti, i kreposni tražiti savjet, i vlast, i blagoslove neprestance iz ruku tvojih. A narod se tvoj neće nikad okrenuti protiv tebe na svjedočenje izdajničko. I premda će te utjecaj njihov uvaliti u nevolje, i među rešetke i zidove, smatrat će tebe časnim. I za vrlo kratko vrijeme tvoj će glas postati strašnijim posred neprijatelja tvojih negoli u razjarena lava zbog pravednosti tvoje. A Bog će tvoj stajati uza te u vijeke vjekova.

Ako si pozvan da prođeš kroz nevolju, ako si u pogiblima od lažne braće, ako si u pogiblima od razbojnika, ako si u pogiblima na kopnu i na moru; ako si optužen svakojakim lažnim optužbama, ako neprijatelji tvoji navaljuju na tebe, ako te oni trgaju iz društva oca tvojega i majke, i braće i sestara, i ako te isukanim mačem neprijatelji tvoji trgaju iz naručja žene tvoje i poroda tvojega, a tvoj stariji sin, premda samo od šest godina, privit će se uz tvoju odjeću i reći: Oče moj, zašto ne ostaneš s nama? O, oče moj, što ti ljudi hoće od tebe? i ako on tad bude odgurnut od tebe mačem, a ti odvučen u zatvor, i neprijatelji tvoji obilaze oko tebe poput vukova za krvlju jaganjčevom; I budeš li u jamu bačen, ili u ruke ubojica, a smrtna ti osuda bude izrečena, budeš li u dubinu bačen, uroti li se protiv tebe valovita pijavica, bijesni vjetrovi postanu li ti neprijatelji, skupe li nebesa mrklinu, a sva se počela slože da ti put prepriječe, a vrhu svega, i same ralje paklenske razvale li širom ždrijelo da te prožderu, znaj, sine moj, sve će to tebi iskustvo pružiti i bit će za dobro tvoje.

Sin se Čovječji spusti ispod svega toga. Zar si ti veći od njega?

Drži se, dakle, puta svojega, i svećeništvo će ostati uz tebe, jer utvrđene su međe kojih prijeći ne mogu. Poznati su dani tvoji, i godine se neće brojem umanjiti. Ne boj se, stoga, onoga što čovjek može učiniti, jer Bog će biti s tobom u vijeke vjekova.«⁹ [Odlomci ovog odsjeka nalaze se također u NiS 122:1-9.]

Tih, blagi glas šapatom tješi našu dušu kad je ona u dubokoj žalosti i boli.

Ubrzo nakon što je proroku bilo dozvoljeno pobjeći svojim tamničarima u Missouriju, prisjećao se osjećaja koje je imao tijekom svojeg zatočeništva: »Tijekom vremena dok sam bio u rukama svojih neprijatelja, moram reći da iako sam osjećao veliku brigu vezano za svoju obitelj i prijatelje prema kojima se postupalo tako nečovječno i zlostavljački… ipak, što se mene ticalo, osjećao sam se savršeno mirno i pokorno volji svojeg Nebeskog Oca. Znao sam da smo ja i sveci nevini, i da nismo učinili ništa čime bismo zaslužili takav postupak od strane naših tla čitelja. Prema tome, mogao sam se za izbavljenje uzdati u tog Boga koji ima živote svih ljudi u svojim rukama i koji me učestalo spašavao od vrata smrti, i bez obzira na to što se svaki put izbavljenja činio potpuno zatvoren, a smrt mi je piljila u lice, te što je moje uništenje već bilo utvrđeno, koliko se čovjeka ticalo, pa ipak, od svojeg prvog ulaska u logor osjećao sam uvjerenje da ću ja, sa svojom braćom i našim obiteljima, biti izbavljen.

Da, taj tihi, blagi glas, koji je tako često šapatom tješio moju dušu, u dubinama tuge i boli, poticao me da budem veseo te mi je obećao izbavljenje, što mi je donijelo utjehu. I iako su pogani bili gnjevni, a ljudi su zamišljali isprazne stvari, ipak je Gospod nad Vojskama, Bog Jakovljev bio moje utočište, a kada sam mu zavapio u dan nevolje, on me je izbavio [vidi Psalmi 46:7; 50:15], zbog čega prizivam svoju dušu, i sve što je u meni, da blagoslivlja i hvali njegovo sveto ime. Jer, iako sam ‘u svemu trpi[o] nevolje… nisam [bio] u tjeskobi; [nisam] zna[o] kamo bi[h] se okrenu[o], ali nis[am] očajava[o]; bio [sam] progon[jen], ali [ne] ostavljen u pogibli; ob[oren]… na zemlju, ali [ne] uništen’ [vidi 2. Korinćanima 4:8-9].«¹⁰

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Pregledajte opis zatvora u Libertyju u Missouriju (stranice 359-360). Dok proučavate ovo poglavlje i raspravljate o njemu, razmislite o prorokovim okolnostima kada je pisao riječi zapisane u ovom poglavlju. Pregledajte drugi odlomak na stranici 363. Kako je iskustvo proroka u zatvoru Liberty primjer ove istine?
Pročitajte treći odlomak na stranici 361. Kako teške okolnosti ponekad »probude naše duhove na sveto prisjećanje«? Na koje načine kušnje i progoni mogu »sve[zati] naša srca« s članovima obitelji i prijateljima? Koja ste iskustva imali koja se odnose na ove istine?
Joseph Smith je izjavio da ništa ne može odvojiti njega i njegovu braću od ljubavi Božje (stranica 361). Koje su vaše misli i osjećaji dok razmišljate o ovoj izjavi? Na koje načine možemo postati odvojeni od Božje ljubavi? Koje su neke stvari koje moramo činiti kako bismo ostali u Božjoj ljubavi?
Pročitajte zadnji odlomak na stranici 362. Što možemo učiniti kako bismo primili mir kojeg nam Gospodin nudi? Što dobivate iz Gospodinovog uvjerenja da će nedaće i nesreća Josepha Smitha biti »kratka vijeka«?
Pregledajte jamstva Josepha Smitha svecima da neprijatelji Crkve ne mogu učiniti ništa što bi omelo moć Božju (stranice 363-364). Zašto ponekad zaboravimo ovu istinu? Što možemo učiniti kako bismo je upamtili?
Proučite Gospodinove riječi proroku na stranicama 364-365. Kako bi se naš život mogao promijeniti kada zapamtimo da nam naše kušnje mogu dati iskustvo i biti za naše dobro? Što vama znači znati da se Spasitelj spustio ispod svega? Što mislite što znači izraz: »Drži se… puta svojega«?
Proučite posljednji odlomak u poglavlju (stranice 366). Razmislite o tome kada vas je Duh Sveti tješio u vrijeme teškoće. Jeste li imali bilo kakva iskustva koja bi bila prigodna da ih ispričate?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Filipljanima 3:8-9; Mosija 23:21-24; Alma 7:11; 36:3.