Srce puno ljubavi i vjere: prorokova pisma njegovoj obitelji

»Zapamti da sam zauvijek istinit i odan prijatelj tebi i djeci. Moje je srce isprepleteno oko vaših zauvijek. O, neka vas Bog sve blagoslovi.«

Iz života Josepha Smitha

Od Josepha Smitha se u njegovom proročkom pozivu tražilo da dosta putuje kako bi ispunio potrebe brzorastuće organizacije. Nakon što je u ljeto 1831. odredio Independence u Missouriju kako mjesto za izgradnju Siona, Crkva je tamo brzo rasla kao što je i nastavila rasti u Kirtlandu u Ohiju. Od 1831. do 1838. Crkva je imala dva središta okupljanja, jedan u Missouriju, a drugi u Kirtlandu u Ohiju, gdje je prorok živio. Tijekom ovog razdoblja prorok je pet puta prešao nevjerojatan put od 1448 km do Missourija kako bi nadgledao razvoj Crkve tamo.

Joseph Smith je posjetio Gornju Kanadu 1833. i ponovno 1837. kako bi podučavao evanđelje i jačao ogranke. Putovao je u Michigan 1834. i 1835. kako bi posjetio članove Crkve. Tijekom godina je propovijedao evanđelje i vodio crkvene poslove u Springfieldu u Illinoisu; u Bostonu i Salemu u Massachusettsu; u okrugu Monmouth u New Jerseyju; u New York Cityju i Albanyju u New Yorku; u Cincinnatiju u Ohiju; u Philadelphiji u Pennsylvaniji; u Washingtonu D.C.-u; te raznim drugim mjestima.

Proroka su putovanja često vodila daleko od njegovog doma i obitelji, kao što su to činili i progoni s kojima se opetovano suočavao. Bio je nepravedno uhićivan i zatvaran više puta, i bio je žrtva desetaka neutemeljenih sudskih procesa. Na primjer, 27. srpnja 1837. prorok i nekolicina drugih crkvenih vođa napustili su Kirtland kako bi posjetili svece u Kanadi. Kada su došli do Painesvillea u Ohiju bili su »zadržani cijeli dan zlonamjernim i tegobnim sudskim procesima«. Budući da nisu bili daleko od Kirtlanda odlučili su se vratiti kući kako bi se odmorili i zatim idućeg dana ponovno započeli svoje putovanje. »Oko trenutka zalaska sunca sjeo sam u svoju kočiju kako bih se vratio u Kirtland«, napisao je prorok. »U tom je trenutku šerif skočio na kočiju, zgrabio moje uzde i predao mi još jedan sudski poziv.«¹

Prorokovi mnogi trenutci odsutnosti od njegovog doma bili su njemu i njegovoj obitelji ozbiljna kušnja. Njegova pisma Emmi otkrivaju usamljenost koju je osjećao te čežnju za njom i njihovom djecom. Stalno je pisao o svojoj velikoj ljubavi za svoju obitelj te o svojoj vjeri u Boga. Svojoj je obitelji davao ohrabrujuća jamstva, izražavajući optimizam za budućnost unatoč nevoljama s kojima su se suočavali.

Prorok je 1. travnja 1832. napustio svoj dom radi svojeg drugog putovanja u Missouri, samo tjedan dana nakon što ga je rulja premazala katranom i perjem te samo dva dana nakon što mu je posvojeni sin preminuo. Njegovo je srce zasigurno bilo otežano tugom i brigom za njegovu suprugu Emmu, te za njegovo jedino živo dijete, Juliju. Kada se idućeg mjeseca vraćao kući, željan biti ponovno sa svojom obitelji, bio je zadržan par tjedana u Greenvilleu u Indijani. Biskup Newel K. Whitney, jedan on prorokovih suputnika, ozbiljno je ozlijedio svoju nogu u nesreći s kočijom te je trebao vrijeme da se oporavi prije negoli je mogao putovati. Tijekom tog razdoblja prorok je na neki način bio otrovan, što je uzrokovalo da povraća toliko jako da je iščašio čeljust. Uspio je doći do biskupa Whitneyja koji je još uvijek bio vezan za krevet, te mu je biskup dao svećenički blagoslov. Prorok je odmah ozdravio.

Nedugo nakon tog iskustva prorok je napisao sljedeće riječi svojoj supruzi: »Brat Martin [Harris] je stigao ovdje i donio nam drage vijesti da su naše obitelji bile dobro kada je on otišao od tamo, što je uvelike obradovalo naša srca i oživjelo naš duh. Zahvaljujemo se našem Nebeskom Ocu radi njegove dobrote prema nama i svima vama… Moja je situacija vrlo neugodna, iako ću nastojati biti zadovoljan uz Gospodinovu pomoć… Htio bih vidjeti malu Juliju te ju još jednom staviti na svoje koljeno i razgovarati s tobom… Potpisujem ovo pismo kao tvoj suprug. Neka te Gospodin blagoslovi, mir nek bude s tobom i zbogom dok se ne vratim.«²

Naučavanja Josepha Smitha

Članovi obitelji međusobno se mole, tješe i jačaju.

Emmi Smith 13. listopada 1832. iz New York Cityja u New Yorku: »Danas sam hodao najljepšim dijelom grada New Yorka. Zgrade su uistinu velike i predivne, i zadivljuju svakoga tko ih pogleda… Nakon što sam pogledao sve što sam želio vidjeti, vratio sam se u svoju sobu kako bih duboko razmišljao i smirio svoje misli, ali gle, misli na dom, Emmu i Juliju naviru mi u glavi poput bujice i na trenutak sam poželio biti s njima. Moje su grudi ispunjene svim osjećajima brižnog roditelja i supruga, a kada bih mogao biti s vama rekao bih vam mnoge stvari…

Osjećam se kao da sam ti htio reći nešto kako bih te utješio u trenutku tvoje osobne kušnje i trenutne tuge [Emma je bila trudna u to vrijeme]. Nadam se da će ti Bog dati snage kako ne bi malaksala. Molim Boga da će omekšati srca onih oko tebe kako bi bili ljubazni prema tebi i preuzeli dio tereta s tvojih ramena koliko je to moguće te kako te ne bi žalostili. Suosjećam s tobom jer sam upoznat s tvojim stanjem, iako drugi nisu, no trebaš se tješiti spoznajom da je Bog tvoj prijatelj na nebu te da imaš jednog živućeg i istinitog prijatelja na zemlji, svojeg supruga.«³

Emmi Smith 12. studenog 1838. iz Richmonda u Missouriju gdje je bio držan kao zatvorenik: »Primio sam tvoje pismo koje sam opetovano čitao. Ono mi je bilo slastan zalogaj. O Bože, dozvoli mi da mogu imati povlasticu još jednom vidjeti svoju ljupku obitelj u uživanju radosti slobode i društvenog života. Prisloniti ih na svoje grudi i poljubiti njihove dražesne obraze ispunilo bi moje srce s neizrecivom zahvalnošću. Reci djeci da sam živ i vjerujem da ću ih ubrzo doći i vidjeti. Tješi im srca koliko možeš i nastoj i sama biti utješena koliko možeš…

P.S. Piši koliko često možeš, a ako je moguće dođi me vidjeti i dovedi djecu. Djeluj u skladu sa svojim vlastitim osjećajima i prosudbom, te nastoj biti utješena, ukoliko je to moguće, a ja vjerujem da će sve ispasti dobro.«⁴

Emmi Smith 4. travnja 1839. iz zatvora u Libertyju u Missouriju: »Moja draga Emma, stalno mislim na tebe i djecu… Htio bih vidjeti malog Fredericka, Josepha, Juliju i Alexandera, Johanna [siroče koje je živjelo sa Smithovima], te starog Majora [obiteljskog psa]. Što se tiče tebe, ako želiš znati koliko te puno želim vidjeti, preispitaj svoje osjećaje i koliko puno ti želiš vidjeti mene, pa prosudi sama. Rado bih hodao odavde do tebe bosonog, gologlav i polugol kako bih te vidio, i smatrao bih to velikim zadovoljstvom, ne bih to smatrao teškim… Hrabro podnosim svoju potlačenost, a isto tako i oni koji su sa mnom. Nitko od nas još nije klonuo.«⁵

Emmi Smith 20. siječnja 1840. iz okruga Chester u Pennsylvaniji: »Osjećam veliku želju vidjeti te još jednom na ovom svijetu. Čini se da sam već dugo vremena lišen tvojeg društva, ali uz Gospodinovu pomoć neću biti još dugo… Ispunjen sam stalnom tjeskobom i bit ću dok ne dođem kući. Molim se Bogu da te poštedi dok ne dođem kući. Moja draga Emma, moje je srce isprepleteno oko tebe i tih mališana. Želio bih da me se sjećaš. Reci svoj djeci da ih volim i da ću doći kući čim prije mogu. Tvoj suprug u uzama ljubavi.«⁶

Odgovornost podučavanja naše djece uvijek je s nama.

Emmi Smith 12. studenog 1838. iz Richmonda u Missouriju gdje je bio držan kao zatvorenik: »Reci malom Josephu da mora biti dobar dječak. Otac ga voli savršenom ljubavlju. On je najstariji i ne smije vrijeđati one manje od njega, već ih tješiti. Reci malom Fredericku da ga otac voli cijelim svojim srcem. On je dražestan dječak. Julia je ljupka djevojčica. I nju volim. Ona je obećavajuće dijete. Reci joj da njezin otac želi da ga se sjeća i da bude dobra djevojčica. Reci drugima da razmišljam o njima i molim se za sve njih… Mali Alexander je stalno u mojim mislima. O moja odana Emma, želim da zapamtiš da sam zauvijek istinit i odan prijatelj tebi i djeci. Moje je srce isprepleteno oko vaših zauvijek. Naka vas Bog sve blagoslovi. Amen. Ja sam tvoj suprug i nalazim se u uzama i u nevolji.«⁷

Emmi Smith 4. travnja 1839. iz zatvora u Libertyju u Missouriju: »Htio bih da ne dopustiš da me maleni zaborave. Reci im da ih otac voli savršenom ljubavlju, i čini sve što može kako bi pobjegao rulji i došao k njima. Podučavaj [djecu] o svemu o čemu možeš kako bi bili zdrava razuma. Budi nježna i ljubazna prema njima. Ne budi razdražljiva prema njima, već saslušaj njihove želje. Reci im da im otac poručuje kako moraju biti dobra djeca i poslušna svojoj majci. Moja draga Emma, na tebi je velika odgovornost da se sačuvaš u časti i suzdržljivosti pred njima te ih podučavaš ispravnim stvarima, da oblikuješ njihove mlade i nježne umove kako bi oni započeli kročiti po pravilnim putovima te kako se ne bi zaprljali gledajući bezbožne primjere u mladosti.«⁸

Emmi Smith 9. studenog 1839. iz Springfielda u Illinoisu: »Bit ću ispunjen stalnom brigom za tebe i djecu sve dok mi se ne javite, a posebice mali Frederick. Bilo mi je toliko bolno ostaviti ga bolesnog. Nadam se da ćeš paziti na tu nježnu čeljad na način koji pristaje majci i svetici, te ćeš njegovati njihove umove i [podučavati] ih da čitaju i budu razboriti. Nemoj ih izlagati vremenu kako se ne bi prehladili, a i ti se nastoj odmarati koliko možeš. Vrijeme moje odsutnosti od vas bit će ti dugo i samotno… Budi strpljiva dok se ne vratim i čini sve što najbolje možeš. Ne mogu napisati što želim, ali vjeruj mi, moji su osjećaji samo najbolje prirode prema svima vama.«⁹

Bog je naš prijatelj i možemo mu vjerovati u vremenima nedaća.

Emmi Smith 6. lipnja 1832. iz Greenvillea u Indijani: »Gotovo svakodnevno posjećivao sam šumarak koji je odmah iza grada, gdje sam mogao biti na osamljenom mjestu, daleko od očiju smrtnika, te sam se tamo u dubokom razmišljanju i molitvi mogao prepustiti osjećajima svojeg srca. Prisjetio sam se u mislima svih proteklih trenutaka svojeg života te sam žalio i prolijevao suze u žalosti radi svoje ludosti u dopuštanju neprijatelju moje duše da ima toliko moći nada mnom koliko je imao u prošlosti. No Bog je milostiv i oprostio mi je grijehe, a ja se radujem što on šalje svojeg Tješitelja svima koji vjeruju i ponize se pred njim…

Pokušat ću se nositi sa svojim dijelom, znajući da je Bog moj prijatelj. U njemu ću pronaći utjehu. Predao sam život u njegove ruke. Spreman sam ići na njegov poziv. Želim biti s Kristom. Moj mi život nije vrijedan [osim] da činim njegovu volju.«¹⁰

Emmi Smith 4. lipnja 1834. s obale rijeke Mississippi u zapadnom Illinoisu. Prorok Joseph je putovao s Taborom sionskim: »Svako malo naše se misli zadržavaju na neizrecivoj brizi za naše supruge i djecu, naše obitelji u tijelu koje su isprepletene oko naših srdaca, a također i za braću i prijatelje… Reci ocu Smithu i cijeloj obitelji te bratu Oliveru [Cowderyju] da se utješe i gledaju unaprijed prema danu kada će kušnje i nevolje ovog života biti skončane, a mi [ćemo] uživati u plodovima našeg rada izdržimo li u vjernosti do kraja, što nam svima može biti sretna sudbina.«¹¹

Emmi Smith 4. studenog 1838. iz Independenca u Missouriju gdje je bio držan kao zatvorenik: »Moja draga i ljubljena družice mojih njedra, u nevoljama i tuzi, htio bih te obavijestiti da sam dobro i da smo svi mi dobro raspoloženi po pitanju naše sudbine… Vrlo sam zabrinut zbog tebe i svoje ljubljene djece. Moje srce tuguje i krvari zbog braće, sestara i pobijenih među narodom Božjim… Ne znam što Bog može učiniti za nas, ali se uvijek nadam najboljem u svim okolnostima. Vjerovat ću Bogu pa makar me to odvelo u smrt. Ne znam kakva pakosna djela može rulja počiniti, a ne očekujem niti da će biti imalo obuzdana. Neka nam se Bog smiluje… Neke od nas je do sada poštedio, a možda će nam još donekle pružiti svoju milost…

Ne mogu saznati puno sa sigurnošću u situaciji u kojoj se nalazim, i mogu se samo moliti za izbavljenje dok mi ne bude dano, te prihvatiti sve kako dođe sa strpljivošću i hrabrošću. Nadam se da ćeš biti vjerna i odana svakom zaduženju. Ne mogu napisati puno u svojoj situaciji. Vodi sve poslove kako to zahtijevaju tvoje okolnosti i neophodnosti. Neka ti Bog dadne mudrosti, razboritosti i suzdržljivosti, što imam razloga vjerovati da ćeš [imati].

Ta su djeca uvijek tema mojih stalnih dubokih razmišljanja. Reci im da je otac još uvijek živ. Dao Bog da ih može opet vidjeti. O Emma… nemoj napustiti mene niti istinu, već me se sjeti. Neka Bog dopusti da se sretnemo na nebu, ako se ne sretnemo ponovno u ovom životu. Ne mogu izraziti svoje osjećaje. Moje je srce ispunjeno. Zbogom, moja ljupka i odana Emma. Ja sam zauvijek tvoj suprug i odani prijatelj.«¹²

Emmi Smith 21. ožujka 1839. iz zatvora u Libertyju u Missouriju: »Moja draga Emma, vrlo sam dobro upoznat s tvojim mukama i suosjećam s vama. Poštedi li Bog moj život još jednom kako bih se mogao brinuti o tebi, olakšat ću ti brige i nastojat ću utješiti tvoje srce. Želim da se brineš o obitelji najbolje što možeš. Vjerujem da ćeš učiniti sve što možeš. Bilo mi je žao kada sam saznao da je Frederick bio bolestan, no vjerujem da je ponovno dobro i da ste svi vi dobro. Htio bih da odvojiš malo vremena i napišeš mi dugo pismo u kojem ćeš mi reći sve što možeš, pa čak i da li je stari Major još živ i što pričaju dječica koja te drže oko vrata… Reci im da sam u zatvoru kako bi njihovi životi mogli biti spašeni…

Bog vlada svime po savjetu vlastite volje. Imam povjerenja u njega. Spasenje moje duše od najveće mi je važnosti jer sam zasigurno upoznat s pitanjima vječne naravi. No nije mi važno ako nebesa s time pričekaju. Moram postojano kormilariti svojom [barkom], što i namjeravam. Potičem vas da učinite isto. Vaš zauvijek.«¹³

Emmi Smith 16. kolovoza 1842. u blizini Nauvooa u Illinoisu. Prorok Joseph skrivao se od svojih neprijatelja: »Koristim slobodu da ti se iskreno zahvalim na tvoja dva zanimljiva i utješna posjeta koja si mi podarila tijekom moje gotovo prognaničke situacije. Jezik ne može izraziti zahvalnost mojeg srca na toplom i iskrenom prijateljstvu kojeg si prema meni očitovala u ovim stvarima. Od kako si otišla vrijeme mi je prolazilo vrlo ugodno. Moj je um savršeno pomiren s mojom sudbom, kakva god ona bila…

Reci djeci da im je otac još uvijek dobro, te da se stalno gorljivo moli Svemogućem Bogu za svoju, tvoju i njihovu sigurnost. Reci majci Smith da će njezin sin biti dobro, bilo u životu ili smrti, jer je tako rekao Gospodin Bog. Reci joj da je se stalno prisjećam, kao i Lucy [Josephove sestre], te svih ostalih. Svi oni trebaju biti radosni… Pišući u žurbi, tvoj odani suprug do smrti, kroz cijelu vječnost i nadalje.«¹⁴

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Ukratko pregledajte ovo poglavlje i uočite osjećaje Josepha Smitha prema Emmi i njihovoj djeci. Što vas ovaj primjer podučava o tome kako trebamo razgovarati i postupati u svojoj obitelji? Što možemo naučiti iz nastojanja Josepha i Emme Smith da si međusobno pišu i viđaju se? Koje su neke od stvari koje ste učinili kako biste pokazali članovima obitelji da ih volite?
Prorok Joseph je rekao Emmi da je »zauvijek istinit i odan prijatelj [njoj] i djeci«, te joj je zahvalio na njezinom »toplom i iskrenom prijateljstvu« (stranice 242, 245). Što mogu učiniti muževi i žene kako bi njegovali svoje prijateljstvo?
U svojim je pismima Joseph Smith iskazao povjerenje prema Emmi, izražavajući pouzdanje da će ona donijeti dobre odluke i učiniti sve što može kako bi se brinula o obitelji (stranica 244). Kako takvi izrazi povjerenja mogu utjecati na odnos između supruga i supruge?
Pročitajte poruku proroka Josepha njegovoj djeci u drugom odlomku na stranici 245. Kako je moglo pomoći njegovoj djeci to što su primili te novosti? Što mogu učiniti roditelji kako bi svojoj djeci pokazali da imaju vjere u Boga tijekom vremena kušnji?
Pregledajte iskaze Josepha Smitha o njegovom povjerenju u Boga koji se nalaze na stranicama 243-245. Izdvojite nekoliko od tih iskaza koji su vas posebno dirnuli. Kako možete primijeniti te istine u svojem životu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Postanak 2:24; 1. Korinćanima 11:11; Efežanima 5:25; Mosija 4:14-15; NiS 25:5, 9, 14; 68:25-28.