Poslušnost: »Kada Gospodin zapovijedi, poslušaj«

»Živite u strogoj poslušnosti Božjim zapovijedima i kročite ponizno pred njim.«

Iz života Josepha Smitha

Joseph i Emma Smith živjeli su u Harmonyju u Pennsylvaniji od prosinca 1827. do kraja kolovoza 1830, a prorok je povremeno putovao u New York kako bi rješavao crkvene poslove. U rujnu 1830, Joseph i Emma su se preselili u Fayette u New Yorku kako bi se pridružili svecima koji su živjeli u zapadnom New Yorku. Narednog prosinca prorok je primio objavu koja je od članova Crkve u New Yorku zahtijevala velike žrtve. Trebali su ostaviti svoje domove, farme i poslovanja te se okupiti u Kirtlandu u Ohiju (vidi NiS 37). Tamo bi se pridružili obraćenicima koji su živjeli u blizini tog područja kako bi izgradili Crkvu i bili, kao što je Gospodin obećao, »obdareni… moću s visina« (NiS 38:32). Joseph i Emma Smith bili su među prvima koji se poslušali Gospodinovu zapovijed te su napustili New York pred kraj siječnja 1831. Do Kirtlanda se proputovali više od 400 km na saonicama, usred posebice oštre zime, dok je Emma bila u drugom stanju s blizancima.

Newel K. Whitney, stanovnik Kirtlanda, bio je jedan od prvih koji je dočekao proroka kao što je opisao njegov unuk Orson F. Whitney: »Oko prvog veljače 1831, saonice s četiri osobe prošle su kroz ulice Kirtlanda i zastale pred vratima trgovačke ustanove Gilbert i Whitney… Jedan se muškarac, mlada i snažna osoba, spustio sa saonica i preskočivši stepenice ušetao je u dućan do mjesta gdje je stajao mlađi suradnik.

‘Newel K.Whitney! Ti si taj čovjek!’, izjavio je, istodobno mu pružajući svoju ruku, kao da ju pruža starom i poznatom znancu.

‘Imate prednost preda mnom’, odgovorio je [skladištar], dok je nesvjesno prihvaćao pruženu ruku, a njegovo je lice poprimilo ponešto zainteresiran, ponešto zbunjen izraz – ‘Ne bih vas mogao prozvati imenom, kao što ste vi mene.’

‘Ja sam Joseph, prorok’, rekao je stranac nasmijano. ‘Molio si se da dođem; dakle što želiš od mene?’

Čim je od svoje iznenađenosti uspio, zapanjen, ali ništa manje oduševljen, g. Whitney je poveo skup… preko ulice do svoje kuće na uglu i predstavio ih svojoj supruzi [Elizabeth Ann]. I ona je bila, poput njega, potpuno iznenađena i ushićena. Joseph je o tome rekao: ‘Ljubazno smo prihvaćeni te nam je izražena dobrodošlica u kuću brata N. K. Whitneyja. Ja i moja supruga živjeli smo s obitelji brata Whitneyja nekoliko tjedana te smo primili svu ljubaznost i pažnju koje se moglo očekivati.’ [Vidi History of the Church, 1:145-146.]«¹

Orson F.Whitney je izjavio: »Kojom je moći ovaj poseban čovjek, Joseph Smith, prepoznao onoga koga nikada prije nije vidio u tijelu? Zašto Newel K. Whitney nije prepoznao njega? Bilo je to zato što je Joseph Smith bio vidjelac, odabrani vidjelac. On je zapravo vidio Newela K. Whitneyja na njegovim koljenima, stotinama kilometara dalje, kako se moli za njegov dolazak u Kirtland. Čudesno, ali istinito!«²

Do svibnja je još skoro 200 svetaca iz New Yorka krenulo put Kirtlanda – neki pomoću saonica ili kola, no većina teglenicama kanalom Erie te zatim parobrodom ili škunama preko jezera Erie. Joseph Smith je tijekom ove selidbe u Kritland, kao i u mnogim drugim okolnostima punim izazova tijekom njegovog života, vodio svece da slijede Božje zapovijedi bez obzira na to koliko je zadatak težak.

Četiri godine kasnije, usred mnogih pritisaka pri vođenju rastuće Crkve u Kritlandu, prorok je izrazio uvjerenje koje je obilježavalo njegov život: »Niti jedan mjesec nisam bio toliko zaposlen kao tijekom studenog, no kako se moj život sastojao od aktivnosti i nepopustljivih napora, učinio sam ovo svojim pravilom: ‘Kada Gospodin zapovijedi, poslušaj’.«³

Naučavanja Josepha Smitha

Kada nastojimo znati Božju volju i činiti sve što nam on zapovijedi da činimo, blagoslovi neba otpočinut će na nama.

»Kako bismo zadobili spasenje moramo činiti sve što nam je Bog zapovjedio, a ne samo neke stvari. Ljudi mogu propovijedati i obavljati sve osim onoga što nam je Bog zapovjedio da činimo, i naposljetku će biti prokleti. Možemo davati desetinu od metvice, rute i svakog povrća, a ipak ne biti poslušni Božjim zapovijedima [vidi Luka 11:42]. Moj je cilj biti poslušan i podučavati druge da budu poslušni Bogu samo u onom što nam on kaže da činimo. Nije važno da li je načelo popularno ili ne, uvijek ću se pridržavati istinitog načela, čak i ako budem sam stajao u tome.«⁴

»Doliči nam kao Crkvi i narodu da budemo mudri i nastojimo spoznati Božju volju, i zatim da budemo voljni vršiti ju, jer Sveta pisma kažu: ‘Blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je.’ ‘Bdijte i molite svaki čas’, kaže naš Spasitelj, ‘da biste mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječjim’ [vidi Luka 11:28; 21:36]. Ako su Henok, Abraham, Mojsije i djeca Izraelova te sav Božji narod bili spašeni obdržavanjem Božjih zapovijedi, tada ćemo i mi biti spašeni po istom načelu, ako ćemo uopće biti spašeni. Kako je Bog vodio Abrahama, Izaka i Jakova kao obitelji, te djecu Izraela kao narod, tako i mi kao Crkva trebamo biti pod njegovim vodstvom ako želimo napredovati, te biti sačuvani i podržani. Naše jedino pouzdanje može biti u Boga, jedina mudrost ona koju smo zadobili od njega, i samo on mora biti naš zaštitnik i straža duhovno i vremenito, ili ćemo pasti.

Ranije nas je Božja ruka korila jer nismo bili poslušni njegovim zapovijedima, iako nikada nismo prekršili niti jedan ljudski zakon ili prestupili protiv bilo koje ljudske uredbe. Pa ipak smo olako shvaćali njegove zapovijedi i udaljili se od njegovih uredbi, te nas je Gospodin ozbiljno korio, a mi smo osjetili njegovu ruku i ponizno prihvatili ukor. Budimo mudri u nadolazećem vremenu i upamtimo zauvijek da je ‘poslušnost… vrednija od najbolje žrtve, [a] pokornost je bolja od ovnujske pretiline’ [1. Samuel 15:22].«⁵

»Kada smo podučeni, moramo biti poslušni tom glasu i obdržavati zakone Božjeg kraljevstva kako bi blagoslovi neba mogli otpočinuti na nama. Svi trebaju skladno djelovati ili se ništa neće moći učiniti, i trebaju djelovati sukladno drevnom svećeništvu. Stoga sveci trebaju biti odabran narod, odvojen od svih zala ovog svijeta – odabrani, kreposni i sveti. Gospodin će učiniti Crkvu Isusa Krista kraljevstvom svećenika, svetim narodom, odabranim naraštajem [vidi Izlazak 19:6; 1. Petrova 2:9], kao i u dane Henoka, sa svim darovima kao što je Crkvi prikazano u Pavlovim poslanicama i naučavanjima danima crkvama njegovog doba.«⁶

»Svaki čovjek može vjerovati da je Isus Krist Sin Božji i biti sretan s tim uvjerenjem, a ipak ne biti poslušan njegovim zapovijedima te će na posljetku biti oboren zbog neposlušnosti Gospodinovim pravednim zahtjevima.«⁷

»Budite kreposni i čisti, budite ljudi čestiti i odani istini te obdržavajte Božje zapovijedi i tada ćete moći bolje razumjeti razliku između ispravnog i krivog – između Božjih i ljudskih stvari – a vaša staza bit će kao pravednička staza koja sjaji sve jasnije do potpunog dana [vidi Izreke 4:18].«⁸

Dok je služio kao član Zbora dvanaestorice, Wilford Woodruff je izvijestio: »Predsjednik Joseph… je pročitao usporedbu o trsu i mladicama [vidi Ivan 15:1-8] te ju je objasnio, rekavši: ‘Obdržavamo li Božje zapovijedi, trebali bismo rađati plodovima i biti Božji prijatelji te znati što je naš Gospodin znao.’«⁹

Bog daje zakone koji će nas pripremiti za celestijalni spokoj ukoliko ih poštujemo.

»Bog neće zapovijedati ništa što nije samo po sebi svojstveno prilagođeno kako bi poboljšao uvjete svakog čovjeka u kakvim god okolnostima bio zatečen, i nije važno u kojem se kraljevstvu ili zemlji čovjek nalazi.«¹⁰

»Čovjeku je predstavljen zakon neba i on kao takav jamči svima koji su mu poslušni nagradu koja je veća od bilo koje zemaljske nagrade, iako ne obećava da će vjernik bilo kojeg doba biti izuzet od boli i problema koji proizlaze iz različitih izvora kao posljedica djela opakih ljudi na zemlji. Ipak, posred svega toga izrečeno je obećanje temeljeno na činjenici da je to zakon neba koji nadilazi ljudski zakon koliko vječni život nadilazi vremeniti, i kao što su blagoslovi koje Bog može dati veći od onih koje čovjek može dati. Stoga naravno, ako je ljudski zakon obvezujući za čovjeka kada ga se prizna, koliko li više obvezujući mora biti zakon neba! I koliko je god zakon neba savršeniji od ljudskog zakona, toliko veća mora biti i nagrada ako ga se posluša… Božji zakon obećava onaj život koji je vječan te baštinu s Božje desne strane, sigurnu od svih moći zloga …

Bog ima pripremljeno vrijeme, to jest razdoblje određeno u vlastitim njedrima, kada će privesti sve svoje podanike koji su slušali njegov glas i obdržavali njegove zapovijedi, u svoj celestijalni spokoj. Taj je spokoj tako savršen i slavan da čovjek treba pripravu, prema zakonima toga kraljevstva, prije nego što može ući u njega i uživati njegove blagoslove. S tom je činjenicom Bog dao određene zakone ljudskoj obitelji koji su, ako ih se sluša, dovoljni da ih pripreme baštiniti taj spokoj. Zaključujemo onda da je to bila Božja svrha u davanju njegovog zakona nama… Sve zapovijedi sadržane u Gospodinovom zakonu imaju pridodano sigurno obećanje o nagradi svima koji su poslušni, temeljeno na činjenici da su to stvarno obećanja bića koje ne može lagati, onoga koji je obilato moćan ispuniti svaki potezić svoje riječi.«¹¹

U travnju 1843, kako je kasnije zapisano u Nauku i savezima 130:20-21, Joseph Smith je podučavao sljedeće: »Ima zakon neopozivo donesen na nebu prije nego svijet postade, kojim su uvjetovani svi blagoslovi – I kad od Boga zadobijemo koji blagoslov, to je posluhom onomu zakonu kojim je ovaj uvjetovan.«¹²

»Svi blagoslovi koje je Vijeće neba odredilo za čovjeka određeni su pod uvjetima poslušnosti pripadajućem zakonu.«¹³

Oni koji su vjerni do kraja primit će vijenac pravednosti.

»Živite u strogoj poslušnosti Božjim zapovijedima te ponizno kročite pred njim i on će vas uzvisiti u vrijeme koje je odredio.«¹⁴

»Koliko li bi ljudi trebali biti pažljivi s onime što čine u posljednjim danima, inače neće uspjeti u svojim očekivanjima, a oni koji misle da stoje past će, jer ne obdržavaju Gospodinove zapovijedi. No vi koji vršite Gospodinovu volju i obdržavate njegove zapovjedi trebate se radovati s neizrecivom radošću jer će takvi biti uzvišeni visoko i bit će pobjedonosno uzdignuti iznad svih kraljevstava ovog svijeta.«¹⁵

»U 22. poglavlju [Matejevog] zapisa o Mesiji pronalazimo da je kraljevstvo nebesko uspoređeno s kraljem koji je priredio svadbenu gozbu za svojeg sina [vidi Matej 22:2-14]. Neosporno je da je taj sin Mesija, budući da je to bilo nebesko kraljevstvo koje je predstavljeno u usporedbi, te da su sveci, tj. oni koji su bili vjerni Gospodinu, zasebne osobe koje će biti proglašene dostojnima naslijediti mjesto na svadbenoj gozbi, a to je sve očito iz izreke Ivana Objavitelja kojom se predstavlja zvuk kojega je čuo na nebu, zvuk ‘golemog mnoštva’, ili ‘prasak jakih gromova: ‘Alleluja! Jer se domognu kraljevstva Gospodin, naš Bog, Svemogući. Veselimo se, kličimo od veselja i zahvalimo Bogu, jer dođe Janjetova svadba! Njegova se zaručnica opremila; dano joj je da se obuče u blistav, čist lan!’ Lan, zapravo, označuje pravedna djela svetih’ [Otkrivenje 19:6-8].

Da su oni koji obdržavaju zapovijedi Gospodinove i kroče po njegovim propisima do kraja jedine zasebne osobe kojima će biti dopušteno sjesti za ovu veličanstvenu gozbu, očito je iz sljedećih dijelova Pavlovog posljednjeg pisma Timoteju, koje je napisano malo prije njegove smrti, a u kojem stoji: ‘Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao. Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu željeli njegov dolazak’ [2. Timoteju 4:7-8]. Nitko tko vjeruje zapisu neće ni na trenutak posumnjati u ovu Pavlovu tvrdnju koju je iznio neposredno prije negoli je trebao napustiti ovaj svijet. Iako je on jednom, po vlastitim riječima, proganjao Crkvu Božju i htio je uništiti, ipak su njegovi napori nakon što je prihvatio vjeru neprestance bili u širenju veličanstvene vijesti. Poput vjernog vojnika položio je svoj život za svrhu koju je prihvatio kada je bio za to pozvan i to, kako on kaže, s uvjerenjem o vječnom vijencu.

Slijedite napore ovog apostola od vremena njegovog obraćenja do trenutka njegove smrti i imat ćete pravi primjer poduzetnosti i strpljenja u proglašavanju Kristovog evanđelja. Ismijan, bičevan i kamenovan, onog trenutka kada je pobjegao iz ruku svojih progonitelja revno je, kao i uvijek, naviještao Spasiteljev nauk. Vjerojatno svi znaju da nije prihvatio vjeru zbog počasti u ovom životu, niti kako bi stekao kakva zemaljska dobra. Što ga je onda moglo potaknuti da prođe sve te teške napore? Bilo je to, kao što je sam rekao, kako bi mogao zadobiti vijenac pravednosti iz Božjih ruku. Pretpostavljamo da nitko neće sumnjati da je Pavao bio vjeran do kraja. Nitko neće reći da nije sačuvao vjeru, da nije plemenitu borbu izvojevao, da nije do samog kraja propovijedao i nukao. Što je trebao primiti? Vijenac pravednosti …

Braćo, razmotrite na trenutak i upitajte se biste li se mogli smatrati dostojnima sjesti za svadbenu gozbu s Pavlom i drugima poput njega, ako ste bili nevjerni? Ako niste izvojevali plemenitu bitku i sačuvali vjeru, biste li mogli očekivati iste blagoslove? Imate li obećanje o primanju vijenca pravednosti iz Gospodinovih ruku s Crkvom Prvorođenčevom? Iz toga, dakle, razumijemo da je Pavao na ovome temeljio svoju nadu u Krista jer je zadržao vjeru, želio njegov dolazak i iz njegove je ruke zadobio obećanje da će primiti vijenac pravednosti …

Iako progonjeni i povrijeđeni od ljudi, drevni su od Boga zadobili obećanja takvog značenja i slave da su naša srca često ispunjena zahvalnošću što nam je uopće dopušteno gledati ih dok razmišljamo o tome kako Bog nije pristran, i da iz svakog narodu prihvaća one koji se boje Boga i čine što je pravedno [vidi Djela 10:34-35] …

Možemo izvući zaključak da će postojati dan kada će svima biti suđeno po njihovim djelima i bit će nagrađeni u skladu s njima, da će oni koji su sačuvali svoju vjeru biti okrunjeni vijencem pravednosti, odjeveni u bijeli lan, primljeni na svadbenu gozbu, slobodni od svih nevolja, te da će vladati s Kristom na zemlji gdje će, prema drevnom obećanju, uživati plodove novog trsa u veličanstvenom kraljevstvu s njime. Takva su barem bila obećanja dana drevnim svecima. I iako ne možemo svojatati ta obećanja koja su dana drevnima, jer ona nisu naše vlasništvo, čisto zato što su dana drevnim svecima, ipak, ako smo djeca Svevišnjega i pozvani smo istim pozivom kojim su oni bili pozvani, primamo isti savez kojeg su oni primili te smo vjerni svjedočanstvu našeg Gospodina kao što su oni bili, možemo pristupiti Ocu u ime Kristovo, kao što su mu oni pristupili, i zadobiti ta obećanja za sebe.

Kada se ta obećanja steknu, ako ih mi ikada steknemo, neće biti zato što su Petar, Ivan i drugi apostoli … kročili u strahu pred Bogom te imali moć i vjeru prevladati i steći ih, već će to biti zato što smo mi sami imali vjere i pristupili Bogu u ime njegovog Sina Isusa Krista, kao što su i oni učinili, a kada se ta obećanja dobiju, bit će ona dana izravno nama jer nam inače neće biti od nikakve koristi. Bit će nam ona izrečena radi naše dobrobiti jer će biti naše vlasništvo (preko Božjeg dara), zarađeno našom marljivošću u obdržavanju njegovih zapovijedi i uspravnom hodu pred njim.«¹⁶

»Braćo, kada bi po našem mišljenju bilo neophodno, ili kada bi služilo na bilo koji način da vas potakne kako biste s većim marom radili u Gospodinovom vinogradu, podsjetili bismo vas na težak rad, kušnje, oskudicu i progone koje su drevni sveci trpjeli iz čistog razloga da uvjere ljude u izvrsnost i ispravnost vjere u Krista. No imamo razloga vjerovati (ako činite Sveta Pisma dovoljnim dijelom svojeg proučavanja), da vam je svima poznata njihova upornost, kao i to da su bili voljni žrtvovati trenutne časti i zadovoljstva ovog svijeta kako bi mogli zadobiti uvjerenje o vijencu života kojeg bi dobili iz ruku našeg Gospodina, a njihov sjajan primjer u naporu, koji nam očituje njihovu revnost u djelu koje su prihvatili, vi svakodnevno nastojite uklopiti u svoj obrazac. I nadamo se da se ne samo primjeri ovih svetaca, već i zapovjedi našeg Gospodina stalno izmjenjuju u vašem srcu, podučavaju vas, ne samo njegovoj volji u naviještanju njegovog evanđelja, već njegovoj krotkosti i savršenom hodu pred svima, čak i u vremenima teških progona i zlostavljanja koja je na njega sručio opak i nevjernički naraštaj.

Sjećate li se braćo kako vas je on pozvao na svetost, i da li je potrebno reći, da budete poput njega u čistoći? Kako se, dakle, mudro, sveto, ćudoredno i savršeno trebate ponašati u njegovim očima, a i zapamtite da su njegove oči stalno usmjerene na vas. Sagledavajući te činjenice u pravom svjetlu ne možete biti neosjetljivi na to da će vam bez strogog obdržavanja njegovih božanskih zahtjeva, naposljetku nedostajati pravednosti, a ako bude tako, trebat ćete priznati da će vaš dio biti dan beskorisnim slugama. Stoga vas, braćo, molimo da se poboljšate u svemu što vam je predano na upravljanje kako ne biste izgubili svoju nagradu.«¹⁷

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii–xii.

Pročitajte posljednji odlomak na stranici 159, usmjeravajući svoju pažnju na pravilo koje je Joseph Smith prihvatio za svoj život. Razmislite o određenim zapovijedima koje ste nedavno primili kroz riječi živućeg proroka ili poticaje Duha Svetoga. Kako ste bili blagoslovljeni kada ste bez oklijevanja bili poslušni tim zapovijedima?
Pregledajte prvi odlomak na stranici 160. Zašto ponekad trebamo »sam[i] staja[ti]« kako bismo se »pridržava[li] istinitog načela«? Na koje načine nismo sami u takvim vremenima? (Za neke primjere vidi stranice 160-162.) Kako možemo pomoći djeci i mladima da ostanu odani evanđeoskim načelima čak i kada nije popularno činiti to?
Proučite poglavlje koje započinje na stranici 163. Iz kojih nam razloga Bog daje zapovijedi? Zašto bismo trebali obdržavati njegove zapovijedi?
Pregledajte naučavanja Josepha Smitha o Mateju 22:2-14 i 2. Timoteju 4:7-8 (stranice 163-167). Razmislite o tome kako biste se osjećali kada biste bili primljeni na svadbenu gozbu. Kakvi ljudi moramo biti kako bismo bili dostojni ulaska na gozbu? Što mislite što znači izvojevati plemenitu borbu i sačuvati vjeru? Razmislite o nekome koga znate, a tko je izvojevao plemenitu borbu i sačuvao vjeru. Što možete naučiti od te osobe?
Prorok Joseph nas je potaknuo da zapamtimo kako nas je Gospodin »pozvao na svetost« (stranica 167). Što vama znači biti pozvani na svetost? Kako bi naše sjećanje na ovaj »poz[iv]« moglo napraviti razliku u našem životu? Kako bi moglo napraviti razliku u životu članova naših obitelji i prijatelja?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Izlazak 20:1-17; Ivan 7:17; 1. Nefi 3:7; NiS 58:26-29; Abraham 3:25.