»Dođi dragi brate, jer je rat prošao, Jer prijatelji iz početka, prijatelji su ponovno na kraju.«

Iz života Josepha Smitha

U ljeto 1839, prorok je mjestu gdje su se sveci okupljali na illinoiskoj strani rijeke Mississippi dao ime Nauvoo. Ime je hebrejskog je podrijetla i znači »lijepo stanje, ili mjesto, a nosi sa sobom također i ideju spokoja«.¹ Pod vodstvom proroka sveci su počeli s preoblikovanjem sela Commerce u ljupki grad. Prvo su počeli zamjenjivati svoje kolibe i šatore s graničnim kućama od debla, a onda se pojavio određen broj drvenih kuća i značajan broj kuća od cigle. Sadili su voće, drveće radi hlada, vinove loze i grmlje kako bi uljepšali svoje velike čestice. U svojem su se prelijepom Nauvoou sveci nadali da će pronaći mirno spokojno mjesto gdje će moći iza sebe ostaviti progone iz Missourija.

Tijekom ovog vremena gradnje Joseph Smith je proživio iskustvo koje je iskazalo njegovu milosrdnu ćud i voljnost da prašta dugima, dopuštajući im da nadiđu prošle nepravde. Daniel Tyler je prepričao to iskustvo:

»Čovjek koji je bio visoko pozicioniran u Crkvi u Far Westu [u Missouriju], obolio je od zimice ili groznice i vrućice. Dok su njegov um, kao i tijelo, bili slabi, neprijateljske stranke ogorčile su mu um i nagovorile ga da napusti svece i pođe s njima. Iznio je ponešto svjedočanstava protiv proroka. Dok su se sveci naseljavali u Commerceu, on je ozdravio od svoje bolesti i preselio se iz Missourija u Quincy u Illinoisu. Tamo je počeo cijepati i slagati cjepanice u kubike kako bi zaradio sredstva da sebe i svoju obitelj preseli u Nauvoo, te [dadne] dar povrijeđenom Božjem čovjeku, da bi mu on, možda, oprostio i dozvolio mu da se vrati u stado… Osjetio je da za njega nema spasenja nigdje drugdje i ako mu se to uskrati, za njega bi sve bilo izgubljeno. Krenuo je s ožalošćenim srcem i pokunjenim izgledom.

Dok je [čovjek bio] na putu, Gospodin je bratu Josephu rekao da dolazi. Prorok je pogledao kroz prozor i vidio ga kako dolazi niz ulicu. Kada se čovjek okrenuo da otvori vrata ograde, prorok je iskočio iz svoje stolice te se požurio i dočekao ga u dvorištu, izjavljujući: ‘O, brate, kako sam sretan što te vidim!’ Obuhvatio ga je oko vrata i obojica su zaplakala poput djece.

Dovoljno je reći da je izvršena pravilna obnova i posrnuli je čovjek ponovno ušao u Crkvu kroz vrata, ponovno je primio svoje svećeništvo, išao je na nekoliko važnih misija, sa svecima se okupio u Sionu i preminuo u punoj vjeri.«²

George Q. Cannon, koji je služio kao savjetnik u Prvom predsjedništvu, pružio je daljnji dokaz praštajuće naravi Josepha Smitha: »Sa svojim odlučnim zagovaranjem istine i nepokolebljivom privrženošću Božjim zapovijedima, Joseph je uvijek bio milosrdan prema slabima i grešnima. Tijekom ljeta 1835. radio je u vijećima i na sastancima u Kirtlandu i okolici, te je bio odabran da sudjeluje u postupcima protiv nekolicine članova kojima se sudilo zbog iskaza iznijetih protiv predsjedništva Crkve. Bilo da je kockom odlučeno da on brani optuženog ili da tuži, iako je on sam bio taj prema kojem se sagriješilo, djelovao je s toliko puno nježnosti i pravde da je osvajao svačiju ljubav.«³

Naučavanja Josepha Smitha

Trebamo živjeti prema načelu milosrđa i praštati našoj braći i sestrama.

»Jedan od najprijatnijih prizora koji se može odviti na zemlji, kada je jedna osoba počinila grijeh protiv druge, jest oprostiti grijeh, a tada, u skladu s uzvišenim i savršenim obrascem Spasitelja, pomoliti se našem Ocu na Nebu da on također oprosti [grešniku].«⁴

»Uvijek živite po načelu milosrđa i budite spremni oprostiti našem bratu po prvom nagovještaju pokajanja i traženja oprosta; a ako i oprostimo našem bratu, ili čak i našem neprijatelju, prije nego se pokaje ili zatraži oprost, naš Nebeski Otac bit će podjednako milosrdan prema nama.«⁵

»Trpite i budite strpljivi jedan prema drugome, jer je Gospodin takav s nama. Molite se za svoje neprijatelje u Crkvi i ne proklinjite svoje neprijatelje izvan Crkve: jer je osveta moja, veli Gospodin, i ja ću je vratiti [vidi Rimljanima 12:19]. Svakom zaređenom članu, i svima, kažemo: budite milosrdni i zadobit ćete milosrđe. Nastojte spasiti duše, a ne ih uništiti: jer zaista, znate da je ‘veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja’ [vidi Luka 15:7].«⁶

Eliza R. Snow je izvijestila o ovim prorokovim riječima: »[Sveci] trebaju biti naoružani milosrđem, bez obzira na opačinu oko nas. Rekao je da je bio oruđe u privođenju opačine na vidjelo – bila je to sjetna i strašna pomisao da se toliko mnogo osoba stavlja pod osudu đavla i odlazi u propast. S dubokim je osjećajima rekao da su oni sudrugovi u smrtnosti koje smo jednom voljeli, pa zar ih nećemo potaknuti na poboljšanje? [Još] im uvijek nismo oprostili sedamdeset i sedam puta, kao što je naš Spasitelj uputio [vidi Matej 18:21-22]; možda im nismo oprostili niti jednom. Za takve koji se pokaju i poboljšaju sada je dan spasenja.«⁷

»Zamislite da nam Isus Krist i sveti anđeli zamjeraju našu nestašnost, što bi se dogodilo s nama? Moramo biti milosrdni jedni prema drugima i zanemarivati sitnice.«⁸

Willard Richards, član Zbora dvanaestorice, izvijestio je: »Joseph je napomenuo da je sve u redu između njega i nebesa, i da nije bio neprijateljski raspoložen ni prema kome; te je molio kao što je Isus molio, odnosno po njegovom obrascu – ‘Oče, oprosti mi moje prijestupe kao što ja opraštam prijestupe protiv mene’ [vidi Matej 6:12, 14], jer slobodno praštam svim ljudima. Da bismo osigurali i njegovali ljubav drugih osoba, moramo voljeti druge, čak i naše neprijatelje kao i prijatelje.«⁹

Praštanje obnavlja jedinstvo osjećaja.

»Žalosti me što ne postoji snažniji osjećaj prijateljstva; kada jedan član pati svi bi to trebali osjećati; po jedinstvu osjećaja stječemo moć s Bogom. Krist je rekao da je došao pozvati grešnike na pokajanje kako bi ih spasio. Samopravedni Židovi osudili su Krista jer je prihvatio grešnike u svoje društvo; prihvatio ih je pod načelom da su se pokajali za svoje grijehe… Pokaju li se [grešnici], obvezani smo prihvatiti ih te ih s ljubaznošću posvetiti i očistiti od svake nepravednosti kroz naš utjecaj, dok pazimo na njih… Ništa nije tako proračunato da navodi ljude da se okane grijeha kao kada ih se s blagošću uzme za ruku i pazi na njih.«¹⁰

Grupi crkvenih vođa prorok Joseph Smith je napisao: »Dakle, braćo, dopustite mi da vam kažem kako mi je u naravi davati i praštati, te trpjeti i biti strpljiv, sa svom dugotrpnošću i strpljenjem, prema glupostima, ludostima, slabostima i opačini moje braće i cijelog čovječanstva, a moje pouzdanje i ljubav prema vama nisu malaksali niti oslabjeli. Nadalje, ako biste bili pozvani s nama pomalo trpjeti u bilo kojoj našoj slabosti i ludosti, te biste s nama primili prijekor na sebe, ne budite uvrijeđeni… Kada se vi i ja susretnemo licem u lice, bez imalo sumnje očekujem da će svi odnosi među nama biti potpuno shvaćeni, te će savršena ljubav prevladati; a sveti savez po kojem smo međusobno povezani imat će najviše mjesto u našem srcu.«¹¹

Na sastanku sa svojim savjetnicima u Prvom predsjedništvu i s Dvanestoricom prorok Joseph Smith je rekao sljedeće: »Ponekad sam govorio pregrubo pod utjecajem trenutka, a ukoliko sam povrijedio vaše osjećaje, braćo, molim vas za vaš oprost jer vas volim i podržavat ću vas cijelim srcem u svoj pravednosti pred Gospodinom i pred svim ljudima; i budite uvjereni, braćo, voljan sam usprotiviti se svakoj oprečnosti, tijekom oluja i nepogoda, gromova i munja, na moru ili na kopnu, u divljini, među lažnom braćom ili ruljom, ili gdje god nas Bog u svojoj providnosti pozove. I odlučan sam da me niti visine, niti dubine, vlasti niti moći, sadašnje ili nadolazeće, ili bilo koji drugi stvor, neće odvojiti od vas [vidi Rimljanima 8:38-39].

I sada ću s vama sklopiti savez pred Bogom da neću slušati niti vjerovati bilo kojem pogrdnom izvješću protiv bilo koga od vas, niti vas osuditi na osnovu bilo kojeg svjedočanstva pod nebesima, osim onog svjedočanstva koje je nepogrešivo, dok vas ne vidim licem u lice i zasigurno spoznam; polažem istrajno povjerenje u vašu riječ jer vjerujem da ste ljudi istine. Tražim od vas da učinite isto, kada vam bilo što kažem, da položite podjednako povjerenje u moju riječ jer vam neću reći da znam išta što ne znam.«¹²

U jesen 1835. prorokov brat William nije se složio s odlukom koju je prorok donio, naljutio se te se počeo prema proroku odnositi s prezirom i nagovarao je druge da čine isto. Takvo je ponašanje žalostilo proroka, pa je Williamu napisao sljedeće: »Brate William, želio bih da se poniziš. Slobodno ti praštam, a ti poznaješ moju nepokolebljivu i nepromjenjivu narav; znam u koga se uzdam; stojim na stijeni, a bujice me ne mogu, ne, neće me nadvladati. Znaš da je nauk kojeg naučavam istinit, znaš da me je Bog blagoslovio… Znaš da mi je dužnost koriti te kada činiš krivo. Tu slobodu ću uvijek uzimati, a i ti ćeš imati istu povlasticu. Osjećam se slobodnim koriti te zbog svojeg prava prvorodstva, a tebi dajem istu povlasticu jer je moja dužnost biti ponizan te primiti prijekor i poduku od svojeg brata ili prijatelja…

A sada, neka se Bog smiluje nad kućom mojeg oca; neka oduzme neprijateljstvo između mene i tebe, i neka nam se svi blagoslovi obnove, a prošlost neka bude zaboravljena zauvijek. Neka nas ponizno pokajanje dovede tebi, o Bože, te tvojoj moći, zaštiti, i kruni, kako bismo zauvijek uživali u društvu oca, majke, Alvina, Hyruma, Sophronije, Samuela, Catherine, Carlosa, Lucy, svetaca i svih posvećenih u miru, molitva je tvojeg brata.«¹³

O svojim naporima da razriješi ovu teškoću u svojoj obitelji prorok je 1. siječnja 1836. rekao sljedeće: »Bez obzira na zahvalnost koja ispunjava moje srce dok se osvrćem na minulu godinu, i na umnožene blagoslove koji su okrunili naše glave, srce me boli zbog teškoće koja postoji u obitelji mojega oca… Odlučan sam da na današnji dan ništa s moje strane neće nedostajati u prilagođavanju, prijateljskom raspoređivanju i sređivanju svih obiteljskih teškoća, kako bi nadolazeća godina i godine, bilo ih nekoliko ili mnogo, bile provedene u pravednosti pred Bogom…

Braća William i Hyrum, te stric John Smith, došli su u moju kuću, te smo u pratnji oca i starješine Martina Harrisa otišli sami u sobu. Tada je otac Smith otvorio naš razgovor s molitvom, nakon čega se na vrlo osjećajan i dirljiv način očitovao vezano za okolnost, sa svom sućuti oca čiji su osjećaji bili duboko povrijeđeni zbog teškoće koja je postojala u obitelji; i dok nam se obraćao, Duh Božji otpočinuo je na nama u snažnoj moći, a naša su srca omekšala. Brat William je ponizno priznao i zatražio moj oprost radi lošeg postupanja prema meni. A tamo gdje sam ja zastranio tražio sam njegov oprost.

Duh ispovijedanja i praštanja bio je uzajaman među svima nama, te smo jedni s drugima sklopili savez, pred Bogom, svetim anđelima i braćom, da ćemo se od sada pa nadalje truditi izgrađivati jedan drugoga u svemu u pravednosti, i da nećemo slušati zla izvješća vezana za jedne i druge; već ćemo, uistinu poput braće, otići jedan drugom sa svojim uvredama, u duhu krotkosti, i biti pomireni, i time ćemo promicati našu sreću i sreću obitelji, te ukratko, sreću i dobrobit za sve. Zatim su u sobu pozvani moja supruga, majka i pisar, te smo njima ponovili savez u koji smo ušli; i dok je zahvalnost ispunjavala našu nutrinu, suze su tekle iz naših očiju. Tada sam zamoljen da uz molitvu završim naš razgovor, što sam učinio; i to je uistinu bila svetkovina i vrijeme radovanja.«¹⁴

Iskazujući dugotrpnost, strpljenje i milosrđe prema pokajnicima možemo pomoći dovesti ih u »slobodu Božje drage djece«.

Krajem 1838. William W. Phelps, koji je bio pouzdan član Crkve, bio je među onima koji su iznijeli lažna svjedočanstva protiv proroka i drugih vođa Crkve, što je dovelo do njihovog utamničenja u Missouriju. Brat Phelps je u lipnju 1840. pisao Josephu Smithu preklinjući ga za oprost. Prorok Joseph je odgovorio: »Moram priznati da ti uz nesvakidašnje osjećaje pokušavam napisati par redaka kao odgovor na tvoje pismo od 29. [prošlog mjeseca]; u isto vrijeme se radujem povlastici koju si mi podario.

Do određene mjere možeš shvatiti koji su bili moji osjećaji, kao i osjećaji straješine Rigdona i brata Hyruma, kada smo pročitali tvoje pismo – naša su se srca uistinu rastopila u nježnosti i sućuti kada smo ustanovili tvoje odluke itd. Uvjeravam te kako u tvom slučaju osjećam sklonost djelovati na način koji će zadobiti Jahvino odobrenje (čiji sluga ja jesam), i u skladu s načelima istine i pravednosti koja su objavljena; a kako su dugotrpnost, strpljenje i milosrđe uvijek karakterizirale odnose našeg Nebeskog Oca prema poniznima i pokajnicima, osjećam se sklon preuzeti taj primjer, njegovati ista načela i čineći to biti spasitelj svojeg bližnjeg.

Istina je da smo pretrpjeli mnogo kao posljedica tvojeg ponašanja – šalica žući, već dovoljno puna za smrtnika da je pije, bila je zaista prepuna kad si se okrenuo protiv nas, ti, s kojim smo rado drugovali i uživali u mnogim vremenima okrepe od Gospodina – ‘da nas je pogrdio dušmanin, bili bismo podnijeli’ [vidi Psalmi 55:12-14]. ‘U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuđinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za [Far West], ti bijaše kao jedan od njih; ne naslađuj se bratu u dan nesreće njegove; ne razvaljuj usta u dan tjeskobni’ [vidi Obadija 1:11-12].

Međutim, šalica je ispijena, volja našeg Oca je izvršena, a mi smo još živi, za što zahvaljujemo Gospodinu. I kako smo bili izbavljeni iz ruku opakih ljudi milosrđem našega Boga, kažemo da je tvoja povlastica biti izbavljen od moći našeg neprijatelja, biti doveden u slobodu Božje drage djece i ponovno zauzeti svoje mjesto među svecima Najvišega, te se marljivošću, poniznošću i ljubavlju nehinjenom preporučiti ponovno našem Bogu i tvojem Bogu, i Crkvi Isusa Krista.

Vjerujući da je tvoja ispovijed stvarna, a tvoje pokajanje iskreno, bit ću sretan još jednom ti dati desnu ruku prijateljstva i radovati se povratniku.

Tvoje je pismo pročitano svecima prošle nedjelje i primljeno je izražavanje njihove reakcije, kada je jednoglasno odlučeno da W. W. Phelpsa treba primiti u puno prijateljstvo.

‘Dođi dragi brate, jer je rat prošao,

Jer prijatelji iz početka, prijatelji su ponovno na kraju.’«¹⁵

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Ovo poglavlje sadrži nekoliko zapisa o tome kako je Joseph Smith praštao drugima. Pregledajte te zapise na stranicama 391-392, 394-395 i 395-397. Na koji bi način ove priče mogle pomoći nekome tko se muči oprostiti drugome?
Koji su blagoslovi došli u naš život kada smo oprostili onima koji su nas povrijedili? Zašto ponekad imamo poteškoća u praštanju drugima? Što možemo učiniti kako bismo više razvili duh praštanja?
Stranica 393 sadrži kratke, mudre izjave o praštanju drugima. Na primjer: »Trpite i budite strpljivi jedan prema drugome, jer je Gospodin takav s nama.« »Budite milosrdni i zadobit ćete milosrđe.« »Nastojte spasiti duše, a ne ih uništiti.« »Moramo biti milosrdni jedni prema drugima i zanemarivati sitnice.« Što stječete iz svake od ovih izjava?
U odlomku koji počinje na dnu stranice 392 pregledajte riječi proroka Josepha Smitha o učinku ljubaznosti i nježnosti. Što mislite zašto je ovaj savjet istinit? Jeste li ikada iskusili ova načela u svojem životu?
Pregledajte odlomak koji započinje na dnu stranice 393. Koje bismo probleme mogli izbjeći kada slijedimo ovaj savjet? Zašto je taj savjet ponekada teško slijediti? Kako možemo nadići kušnju vjerovanja u negativna izvješća o drugima?
U svojim nastojanjima da oprosti drugima prorok je govorio o svojoj želji da »preuz[me] taj primjer« Nebeskog Oca (stranica 396) i živi »u skladu s uzvišenim i savršenim obrascem Spasitelja« (stranice 391). Koje su neke od osobina koje trebamo nastojati razviti dok nastojimo slijediti primjer Nebeskog Oca i Isusa Krista?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Psalmi 86:5; Matej 18:21-35; 1. Nefi 7:16-21; Mosija 26:29-31; NiS 64:9-11.