Uzdaj se u Gospodina
Naša je jedina sigurnost uzdati se u Gospodina i njegovu ljubav za njegovu djecu.
Moja draga braćo i sestre, pismo koje sam primio prije nekog vremena uvod je u temu mog govora. Autorica je razmatrala hramski brak s muškarcem čija je vječna suputnica preminula. Ona bi bila druga žena. Postavila je sljedeće pitanje: Hoće li ona moći imati svoju vlastitu kuću u sljedećem životu ili će morati živjeti sa svojim mužem i njegovom prvom ženom? Rekao sam joj neka se uzda u Gospodina.
Nastavljam s iskustvom cijenjenog suradnika koje iznosim uz njegovo odobrenje. Nakon smrti njegove voljene žene i majke njegove djece, otac se ponovno oženio. Neka su se starija djeca snažno protivila ponovnom braku i tražila su savjet bliskog rođaka koji je bio cijenjeni crkveni vođa. Nakon što je čuo razloge za njihovo protivljenje, koji su bili usmjereni na uvjete i odnose u svijetu duhova ili na kraljevstvo slave koje slijedi nakon Posljednjeg suda, ovaj je vođa rekao: »Brinete se oko pogrešnih stvari. Trebate se brinuti hoćete li vi doći na ta mjesta. Usredotočite se na to. Ako dođete tamo, sve će biti divnije nego što možete zamisliti.«
Kakvo utješno naučavanje! Uzdaj se u Gospodina!
Iz pisama koja sam primio, znam da i druge brinu pitanja o svijetu duhova u kojem ćemo prebivati nakon što umremo i prije nego što uskrsnemo. Neki pretpostavljaju da će se u svijetu duhova nastaviti mnoge vremenite okolnosti i problemi koje prolazimo u ovom smrtnom životu. Što mi doista znamo o uvjetima u svijetu duhova? Vjerujem da je članak profesora religije sa sveučilišta BYU na ovu temu točan: »Kada se pitamo što znamo o svijetu duhova iz standardnih djela, odgovor je ‘ne onoliko koliko često mislimo’.«1
Naravno, znamo iz Svetih pisama da nakon što naša tijela umru mi nastavljamo živjeti kao duhovi u svijetu duhova. Sveta pisma također podučavaju da je taj svijet duhova podijeljen između onih koji su bili »pravedni« tijekom života i onih koji su bili opaki. Također opisuju kako neki vjerni duhovi naučavaju evanđelje onima koji su bili opaki ili neposlušni (vidi 1 Petrova 3:19; Nauk i savezi 138:19–20, 29, 32, 37). Najvažnije od svega, suvremena objava otkriva da se djelo spasenja nastavlja u svijetu duhova (vidi Nauk i savezi 138:30–34, 58) i, iako smo potaknuti ne odgađati naše pokajanje tijekom smrtnosti (vidi Alma 13:27), podučeni smo da je određeno pokajanje moguće tamo (vidi Nauk i savezi 138:58).
Djelo spasenja u svijetu duhova sastoji se od oslobađanja duhova od onoga što Sveta pisma često opisuju kao »ropstvo«. Svi u svijetu duhova u nekom su obliku ropstva. Velebna objava predsjednika Josepha F. Smitha, proglašena u 138. odsjeku Nauka i saveza, izjavljuje da pravedni mrtvaci, koji su bili u stanju »mira« (Nauk i savezi 138:22) dok su iščekivali Uskrsnuće (vidi Nauk i savezi 138:16), »smatrahu dugotrajnu odsutnost duhova iz svojih tijela svojim ropstvom« (Nauk i savezi 138:50).
Opaki također proživljavaju dodatno ropstvo. Zbog neokajanih grijeha, oni se nalaze u onome što apostol Pavao naziva duhovnom tamnicom (1 Petrova 3:19; vidi i Nauk i savezi 138:42). Ti duhovi opisani su kao »svezani« ili »zasužnjeni« (Nauk i savezi 138:31, 42), ili kao »izbačeni u krajnju tamu« gdje će biti »plač, i lelek, i škrgut zubi« dok čekaju uskrsnuće i sud (Alma 40:13–14).
Uskrsnuće za sve u duhovnom svijetu osigurano je Uskrsnućem Isusa Krista (vidi 1 Korinćanima 15:22), iako se događa u različita vremena za različite skupine. Do tog trenutka, ono što nam Sveta pisma govore o aktivnostima u svijetu duhova načelno se odnosi na djelo spasenja. Malo je drugoga objavljeno. Evanđelje se propovijeda neukima, neraskajanima i neposlušnima kako bi mogli biti oslobođeni od svog ropstva i ići naprijed prema blagoslovima koje ljubljeni Nebeski Otac ima pripremljene za njih.
Ropstvo u svijetu duhova koje se odnosi na pravedne obraćene duše njihova je potreba da čekaju – i možda prime dopuštenje da potaknu – izvršenje svojih zastupničkih uredbi na Zemlji kako bi mogli biti kršteni i uživati u blagoslovima Duha Svetoga (vidi Nauk i savezi 138:30–37, 57–58).2 Ove zastupničke uredbe u smrtnosti također im omogućuju da idu naprijed pod svećeničkom ovlasti kako bi povećali vojske pravednika koje mogu propovijedati evanđelje duhovima u tamnici.
Izvan ovih osnova, naša Sveta pisma sadrže vrlo malo o svijetu duhova koji dolazi nakon smrti i prethodi Posljednjem sudu.3 Stoga što još znamo o svijetu duhova? Mnogi članovi Crkve imali su viđenja ili druga nadahnuća koja ih informiraju o tome kako stvari funkcioniraju ili su organizirane u svijetu duhova, no ta osobna duhovna iskustva ne treba razumjeti niti podučavati kao službeni nauk Crkve. I, naravno, postoji obilje nagađanja članova i drugih u objavljenim izvorima poput knjiga o iskustvima s bliskim susretima sa smrću.4
Po pitanju toga, važno je prisjetiti se mudrih upozorenja starješina D. Todda Christoffersona i Neila L. Andersena iz poruka s ranijih općih sabora. Starješina Christofferson je naučavao: »Trebamo upamtiti da ne čini nauk nužno svaka izjava koju iznese vođa Crkve, prošli ili sadašnji. Uobičajeno je shvaćanje u Crkvi da izjava koju neki vođa u nekoj prilici iznese često predstavlja osobno, iako dobro razmotreno, mišljenje koje nije službeno ili obvezujuće za cijelu Crkvu.«5
Na sljedećem saboru, starješina Andersen naučavao je ovo načelo: »Nauk podučava svih 15 članova Prvog predsjedništva i Zbora dvanestorice. Nije sakriven u opskurnom stavku jednog govora.«6 Proglas obitelji, koji su potpisali svih 15 proroka, vidioca i objavitelja, predivan je prikaz tog načela.
Osim nečega službenog kao što je proglas obitelji, proročka naučavanja predsjednika Crkve, koja potvrde drugi proroci i apostoli, također su primjer toga. Što se tiče okolnosti u svijetu duhova, prorok Joseph Smith naveo je dva naučavanja pred kraj svog službeništva koja su često podučavali njegovi nasljednici. Jedno od tih je njegovo naučavanje u propovijedi u King Follettu da će članovi obitelji koji su bili pravedni biti zajedno u svijetu duhova.7 Drugo je ova izjava na pogrebu u posljednjoj godini njegovog života: »Duhovi pravednika uzvišeni su na veće i velebnije djelo… [u] svijetu duhova… Oni nisu daleko od nas, te poznaju i razumiju naše misli, osjećaje i djela, i često pate zbog njih.«8
Stoga, što je s pitanjem poput onoga koje sam spomenuo ranije o tome gdje duhovi žive? Ako se to pitanje vama čini neobičnim ili trivijalnim, razmotrite mnoga svoja pitanja ili čak ona na koja ste pokušali odgovoriti na temelju nečega što ste čuli od druge osobe nekad u prošlosti. Za sva pitanja o svijetu duhova, predlažem dva odgovora. Prvo, upamtite da Bog voli svoju djecu i zasigurno će učiniti ono što je najbolje za svakoga od nas. Drugo, upamtite ovo poznato biblijsko naučavanje koje je meni bilo korisno za mnoštvo neodgovorenih pitanja:
»Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.
Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze« (Izreke 3:5–6).
Na sličan način, Nefi je završio svoj veliki psalam s ovim riječima: »O Gospode, u tebe se uzdam, i uzdat ću se u tebe dovijeka. Neću staviti uzdanje svoje u mišicu tjelesnu« (2 Nefi 4:34).
Svi se možemo osobno pitati o okolnostima u svijetu duhova, ili čak razgovarati o ovim ili drugim neodgovorenim pitanjima u krugu obitelji ili u drugim intimnim okruženjima. No nemojmo naučavati ili koristiti kao službeni nauk ono što ne udovoljava mjerilima službenog nauka. Takav postupak ne unapređuje djelo Gospodnje i može čak obeshrabriti pojedince od traženja svoje vlastite utjehe ili poduke kroz osobnu objavu koju Gospodinov naum omogućuje svakom od nas. Pretjerano oslanjanje na osobno naučavanje ili nagađanja može nas čak odvući od usredotočenosti na učenje i nastojanja koja će unaprijediti naše razumijevanje i pomoći nam ići naprijed na putu saveza.
Uzdaj se u Gospodina poznato je istinito naučavanje u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. To je bilo naučavanje Josepha Smitha kada su rani sveci prolazili ozbiljne progone i naočigled nepremostive prepreke.9 To je još uvijek najbolje načelo koje možemo koristiti kada naša nastojanja da učimo ili naši pokušaji da pronađemo utjehu naiđu na prepreke po pitanju onoga što još nije objavljeno ili usvojeno kao službeni nauk Crkve.
To isto načelo odnosi se na neodgovorena pitanja o pečaćenjima u sljedećem životu ili željenim preinakama zbog događaja ili prijestupa u smrtnosti. Postoji toliko toga što ne znamo da je naša jedina sigurnost uzdati se u Gospodina i njegovu ljubav za njegovu djecu.
U zaključku, ono što znamo o svijetu duhova jest da će se djelo Spasenja Oca i Sina nastaviti tamo. Naš Spasitelj pokrenuo je djelo proglašavanja slobode zatočenima (vidi 1 Petrova 3:18–19; 4:6; Nauk i savezi 138:6–11, 18–21, 28–37) i to se djelo nastavlja dok dostojni i osposobljeni glasnici nastavljaju propovijedati evanđelje, uključujući pokajanje, onima koji još trebaju njegovo pročišćavajuće djelovanje (vidi Nauk i savezi 138:57). Cilj svega toga opisan je u službenom nauku Crkve kroz suvremenu objavu.
»Mrtvi koji se pokaju bit će otkupljeni poslušnošću uredbama doma Božjega,
a nakon što plate kaznu za prijestupe svoje, i budu očišćeni, primit će nagradu prema djelima svojim, jer su baštinici spasenja«(Nauk i savezi 138:58–59).
Dužnost svakoga od nas jest podučavati nauk obnovljenog evanđelja, obdržavati zapovijedi te ljubiti jedni druge i međusobno si pomagati te činiti djelo spasenja u svetim hramovima.
Svjedočim o istinitosti onoga što sam rekao ovdje te o istinitosti onoga što je podučeno i što će biti podučeno na ovom saboru. Sve je to moguće zbog Pomirenja Isusa Krista. Kao što znamo iz suvremene objave, on »proslavlja Oca, i sva djela ruku svojih« (Nauk i savezi 76:43; naglasak dodan). U ime Isusa Krista. Amen.