Kroz vihor, sunca sjaj, o, čuvaj me!
Svjedočim vam da će, »kroz vihor, sunca sjaj«, Gospodin biti uz nas, da naše »nevolje [mogu biti] progutan[e] u radosti Kristovoj«.
U jednoj se od mojih omiljenih crkvenih pjesama izražava molba: »Kroz vihor, sunca sjaj, o, čuvaj me!«1 Jednom sam letjela zrakoplovom koji se približavao velikoj oluji. Gledajući kroz prozor mogla sam vidjeti gusti pokrov oblaka ispod nas. Zrake zalazećeg sunca odbijale su se od oblaka, uzrokujući da sjaje jarkim sjajem. Ubrzo se zrakoplov spustio ispod teške naoblake i odjednom smo bili obastrijeti gustom tamom koja nas je u potpunosti lišila pogleda na jarko svijetlo kojemu smo svjedočili samo nekoliko trenutaka ranije.2
Tamni se oblaci mogu oblikovati i u našem životu, a oni nas mogu lišiti pogleda na Božje svjetlo i čak uzrokovati da propitkujemo postoji li više to svjetlo. Neki su od tih oblaka depresija, tjeskoba ili drugi oblici mentalnih i emocionalnih nevolja. Oni mogu izobličiti način na koji opažamo sebe, druge pa čak i Boga. Oni utječu na žene i muškarce svih dobi u svim dijelovima svijeta.
Jednako je tako štetan desenzitivizirajući oblak skepticizma koji može utjecati na druge koji nisu iskusili ove promjene. Poput bilo kojeg dijela tijela, mozak je podložan bolestima, traumi ili kemijskim neravnotežama. Kada nam um pati, prikladno je tražiti pomoć od Boga, onih oko nas te stručnjaka za tjelesno i mentalno zdravlje.
»Sva ljudska bića – muškarci i žene – stvorena su na sliku Boga. Svatko je ljubljeni duhovni sin ili kći nebeskih roditelja i… svatko ima božansku narav i cilj.«3 Poput naših Nebeskih Roditelja i našeg Spasitelja, mi imamo fizičko tijelo4 i osjećamo.5
Moje drage sestre, normalno je osjećati se tužno ili zabrinuto s vremena na vrijeme. Tuga i tjeskoba prirodni su ljudski osjećaji.6 Međutim, ako smo stalno tužne i ako naša bol blokira našu sposobnost osjećanja ljubavi našeg Nebeskog Oca i njegovog Sina te utjecaja Duha Svetoga, onda možda patimo od depresije, tjeskobe ili drugog emocionalnog stanja.
Moja mi je kćer jednom napisala: »Bilo je trenutaka… [kada] sam bila iznimno tužna cijelo vrijeme. Uvijek sam mislila da je tuga bila nešto čega se treba sramiti te da je bila znak slabosti. Stoga sam svoju tugu čuvala za sebe… Osjećala sam se u potpunosti bezvrijedno.«7
Prijateljica je to opisala na ovaj način: »Od svojeg sam se ranog djetinjstva stalno borila s osjećajima beznađa, tmine, usamljenosti i straha te osjećaja da sam slomljena ili manjkava. Učinila sam sve kako bih sakrila svoju bol i nikada ne odala dojam da sam bilo što drugo osim uspješna i snažna.«8
Moje drage prijateljice, to se može dogoditi bilo kojoj od nas – posebice kada, kao one koje vjeruju u naum sreće, postavimo na sebe nepotreban teret misleći da trebamo biti savršene sada. Takve misli mogu biti nadvladavajuće. Postizanje savršenstva postupak je koji će se odvijati tijekom našeg smrtnog života i poslije njega – i samo kroz milost Isusa Krista.9
Suprotno tomu, kada se otvorimo po pitanju naših emocionalnih izazova, priznajući da nismo savršene, dajemo drugima dopuštenje da iznose svoje poteškoće. Zajedno shvaćamo da postoji nada i ne moramo same patiti.10
Kao učenice Isusa Krista sklopile smo savez s Bogom da smo »voljn[e]… ponijeti jed[e] drug[ima] bremena« i »tugovati s onima koji tuguju«.11 To može uključivati to da postanemo informirane o emocionalnim bolestima, pronalazimo resurse koji mogu pomoći u rješavanju ovih poteškoća i naposljetku da dovedemo sebe i druge Kristu, koji je Veliki iscjelitelj.12 Ako ne znamo kako se poistovjetiti s onime kroz što drugi prolaze, potvrđivanje da je njihova bol stvarna može biti važan prvi korak u pronalasku razumijevanja i iscjeljenja.13
U nekim slučajevima, uzrok depresije ili tjeskobe može biti utvrđen dok u drugim trenucima to može biti teže za razlučiti.14 Naš mozak može patiti zbog stresa15 ili ošamućujućeg umora,16 što se ponekada može poboljšati kroz prilagođavanje prehrane, snom ili vježbanjem. U drugim trenucima, također mogu biti potrebni terapija ili lijekovi pod vodstvom obučenog stručnjaka.
Neliječene mentalne ili emocionalne bolesti mogu voditi do sve veće izoliranosti, nesporazuma, narušenih odnosa, samoozljeđivanja pa čak i samoubojstva. Znam to iz prve ruke jer je moj otac umro samoubojstvom prije mnogo godina. Njegova je smrt bila šokantna i bolna za moju obitelj i mene. Bile su mi potrebne godine da nadiđem svoju tugu, a tek sam nedavno saznala da razgovor o samoubojstvu, na prikladan način, zapravo pomaže spriječiti samoubojstvo, umjesto da ga potiče.17 Sada sam otvoreno razgovarala sa svojom djecom o smrti mojega oca te sam svjedočila o iscjeljenju koje Spasitelj može pružiti s obje strane vela.18
Nažalost, mnogi koji pate od ozbiljne depresije udaljuju se od svojih sudrugova svetaca jer osjećaju da se ne uklapaju u neki zamišljeni kalup. Možemo im pomoći znati i osjetiti da im je mjesto zaista uz nas. Važno je za prepoznati da depresija nije rezultat slabosti niti je obično rezultat grijeha.19 Ona »napreduje u tajnosti, no smanjuje se u empatiji«.20 Zajedno se možemo probiti kroz oblake izolacije i stigme kako bi breme srama moglo biti uzdignuto te da bi se čudo iscjeljenja moglo dogoditi.
Tijekom svojeg je smrtnog službeništva Isus Krist iscijelio bolesne i unesrećene, no svaka je osoba trebala primijeniti vjeru u njega i djelovati kako bi primila njegovo iscjeljenje. Neki su prepješačili velike udaljenosti, drugi su pružili svoju ruku kako bi dotaknuli njegov skut, a treće se trebalo nositi njemu da bi bili iscijeljeni.21 Kada govorimo o iscjeljivanju, ne trebamo li Ga svi očajno? »Nismo li mi svi prosjaci?«22
Slijedimo Spasiteljev put i povećajmo svoju sućut, umanjimo svoju sklonost osuđivanja i prestanimo biti istražiteljice tuđe duhovnosti. Slušanje s ljubavlju jedan je od najvećih darova koji možemo ponuditi, a moći ćemo pomoći nositi ili raspršiti guste oblake koji guše naše voljene i prijatelje23 kako bi oni, kroz našu ljubav, ponovno mogli osjetiti Duha Svetoga i nazrijeti svjetlo koje proizlazi iz Isusa Krista.
Ako ste stalno okružene »tamn[om] magluštin[om]«24, okrenite se Nebeskom Ocu. Ništa što ste iskusile ne može promijeniti vječnu istinu da ste njegovo dijete i on vas voli.25 Upamtite da je Krist vaš Spasitelj i Otkupitelj, a Bog je vaš Otac. Oni razumiju. Zamislite ih blizu sebe kako vas slušaju i nude vam pomoć.26 »On[i] će vas utješiti u nevoljama vašim.«27 Učinite sve što možete pa imajte povjerenja u Gospodinovu pomirbenu milost.
Vaše vas muke ne definiraju, no mogu vas oplemeniti.28 Zbog »trn[a] u tijel[u]«29 možda imate veću sposobnost osjećanja sućuti prema drugima. Kako vas vodi Duh Sveti, iznesite svoju priču kako biste »poma[gale] slabima, uzdi[zale] ruke koje su ovješene, i jača[le] klecava koljena«.30
Za one od nas koje se trenutno mučimo ili pomažemo nekome tko se muči, budimo voljne slijediti Božje zapovijedi kako bismo uvijek mogle imati njegovog Duha s nama.31 Činimo »mal[o] i jednostavn[o]«32 što će nam dati veliku duhovnu snagu. Kao što je predsjednik Russell M. Nelson rekao: »Ništa ne otvara nebesa baš kao kombinacija povećane čistoće, točne poslušnosti, iskrenog traženja, svakodnevnog gošćenja riječima Kristovim u Mormonovoj knjizi i redovitog vremena posvećenog hramskom djelu i djelu obiteljske povijesti.«33
Upamtimo, svi mi, da je naš Spasitelj Isus Krist »uze[o]… na sebe slabosti [naše], kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem, po tijelu, da bi znao… kako pomagati [nama] u skladu sa slabostima [našim]«.34 Došao je »iscijeli[ti] srca slomljena… da razveseli[] ožalošćene… da im dad[ne] vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očaja«.35
Svjedočim vam da će, »kroz vihor, sunca sjaj«, Gospodin biti uz nas, da naše »nevolje [mogu biti] progutan[e] u radosti Kristovoj«,36 i da smo »milošću spašen[e], nakon svega što možemo učiniti«.37 Svjedočim da će se Isus Krist vratiti na Zemlju »s iscjeljenjem u krilima svojim«.38 Naposljetku, »‘on će otrti svaku suzu’ s [naših] očiju… neće više biti ni tuge.«39 Za sve koji će »do[ći] Kristu, i usavršit[i] se u njemu«40 »sunce… neće više zalaziti… jer će Jahve biti [naše] vječno svjetlo i okončat će se dani [naše] žalosti«.41 U ime Isusa Krista. Amen.