Spasiteljev dodir
Dok dolazimo k njemu, Bog će nam doći u pomoć, bilo da nas iscijeli ili nam dadne snagu za suočiti se sa svakom situacijom.
Prije otprilike 2.000 godina, Spasitelj je sišao s gore nakon podučavanja Blaženstava i drugih evanđeoskih načela. Dok je hodao, prišao mu je čovjek bolestan od gube. Čovjek je pokazao pobožnost i poštovanje kad je kleknuo pred Krista, tražeći oslobođenje od svoje nevolje. Njegova je molba bila jednostavna: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti.«
Spasitelj je tada ispružio svoju ruku i dodirnuvši ga rekao: »Hoću. Ozdravi!«1
Ovdje učimo da nas naš Spasitelj uvijek želi blagosloviti. Neki blagoslovi mogu doći odmah, drugima možda treba više vremena, a neki mogu čak doći nakon ovog života, ali blagoslovi će doći u svoje vrijeme.
Baš poput gubavca, mi možemo pronaći snagu i utjehu u ovom životu prihvaćanjem njegove volje i spoznajom da nas on želi blagosloviti. Možemo pronaći snagu da se suočimo sa svakim izazovom, prevladamo iskušenja te da razumijemo i izdržimo naše teške okolnosti. Doista, u jednom od najrazornijih trenutaka njegovog života, Spasiteljeva je snaga da ustraje bila produbljena kad je rekao svom Ocu: »Neka bude volja tvoja.«2
Gubavac nije iznio svoju molbu na pretenciozan ili zahtijevajući način. Njegove riječi otkrivaju ponizan stav, s velikim očekivanjima, ali i s iskrenom željom da Spasiteljeva volja bude izvršena. Ovo je primjer stava s kojim bismo trebali doći Kristu. Možemo doći Kristu sa sigurnošću da njegova želja trenutno jest i uvijek će biti ono najbolje za naš smrtni i vječni život. On ima vječno gledište koje mi nemamo. Moramo doći Kristu s iskrenom željom da će naša volja biti progutana u volji Oca, kao što je njegova bila.3 To će nas pripremiti za vječni život.
Vrlo je teško zamisliti fizičku i emocionalnu patnju koja je opterećivala gubavca koji je došao Spasitelju. Guba utječe na živce i kožu, uzrokujući nagrđenost i invalidnost. Osim toga, vodila je do velike socijalne obilježenosti. Netko pogođen gubom morao je ostaviti svoje voljene i živjeti izolirano od društva. Gubavce se smatralo nečistima, i fizički i duhovno. Iz tog razloga, Mojsijev zakon zahtijevao je da gubavci nose rasparanu odjeću i uzvikuju: »Nečist!«, dok su hodali.4 Bolesni i prezreni, gubavci su na kraju živjeli u napuštenim kućama ili grobnicama.5 Nije teško zamisliti da je gubavac koji je prišao Spasitelju bio slomljen.
Ponekad – na ovaj ili onaj način – i mi se možemo osjećati slomljenima, bilo zbog naših vlastitih djela ili djela drugih, zbog okolnosti koje možemo ili ne možemo kontrolirati. U takvim trenucima možemo staviti svoju volju u njegove ruke.
Prije više godina Zulma, moja bolja polovica – moj najbolji dio – primila je neke teške vijesti samo dva tjedna prije vjenčanja jednoga našeg djeteta. Imala je tumor na parotidnoj žlijezdi koji je brzo rastao. Njezino je lice počelo naticati i trebala je odmah ići na delikatnu operaciju. Mnoge su joj misli prolazile kroz glavu i opterećivale srce. Je li tumor bio zloćudan? Kako će se njezino tijelo oporaviti? Hoće li joj lice postati paralizirano? Koliko će bol biti jaka? Hoće li joj lice biti trajno oštećeno? Hoće li se tumor vratiti nakon što bude uklonjen? Hoće li moći prisustvovati vjenčanju našeg sina? Dok je ležala u operacijskoj sobi, osjećala se slomljeno.
U tom vrlo važnom trenutku Duh joj je šapnuo da treba prihvatiti Očevu volju. Tada je odlučila staviti svoje uzdanje u Boga. Snažno je osjećala da će, što god bio rezultat, njegova volja biti najbolja za nju. Uskoro je utonula u kirurški san.
Kasnije je napisala poetski u svom dnevniku: »Na kirurškom stolu poklonila sam se pred tobom i predajući se tvojoj volji zaspala sam. Znala sam da mogu imati povjerenja u tebe, znajući da ništa loše ne može doći od tebe.«
Pronašla je snagu i utjehu iz predavanja svoje volje Očevoj volji. Tog ju je dana Bog veoma blagoslovio.
Kakve god bile naše okolnosti, možemo primijeniti svoju vjeru da dođemo Kristu i pronađemo Boga kojem možemo vjerovati. Kao što je jedno od moje djece, Gabriel, jednom napisalo:
Prema proroku, Božje je lice sjajnije od sunca
i njegova je kosa bjelja od snijega
i njegov glas grmi poput bujice rijeke,
i uz njega čovjek je ništa…
Slomljen sam kada shvatim da sam i ja ništa.
I tek se onda ja spotičem na svojem putu prema bogu kojem mogu vjerovati.
I tek onda otkrivam Boga kojem mogu vjerovati.6
Bog kojem možemo vjerovati ohrabruje našu nadu. Možemo mu vjerovati zato što nas voli i želi ono što je najbolje za nas u svakoj okolnosti.
Gubavac je istupio zbog moći nade. Svijet mu nije dao rješenja, čak ni utjehu. Stoga se Spasiteljev jednostavan dodir sigurno činio poput milovanja cijeloj njegovoj duši. Možemo samo zamisliti duboke osjećaje zahvalnosti koje je gubavac sigurno imao za Spasiteljev dodir, pogotovo kad je čuo riječi: »Hoću. Ozdravi!«.
U priči se navodi da »odmah bi izliječena njegova guba«.7
I mi možemo osjetiti dodir Spasiteljeve brižne, iscjeljujuće ruke. Kakva radost, nada i zahvalnost dolaze našim dušama u spoznaji kako nam on želi pomoći da budemo čisti! Dok dolazimo k njemu, Bog će nam doći u pomoć, bilo da nas iscijeli ili nam dadne snagu za suočiti se sa svakom situacijom.
U svakom slučaju, prihvaćanje njegove volje – ne naše – pomoći će nam shvatiti naše okolnosti. Ništa loše ne može doći od Boga. On zna što je najbolje za nas. Možda neće odmah ukloniti naša bremena. Ponekad on može učiniti da se ta bremena čine lakšima, kao što je učinio s Almom i njegovim narodom.8 Naposljetku će, zbog saveza, bremena biti skinuta,9 bilo u ovom životu ili tijekom svetog Uskrsnuća.
Iskrena želja da bude njegova volja, zajedno s razumijevanjem božanske naravi našeg Otkupitelja, pomaže nam razviti onu vrstu vjere koju je gubavac pokazao kako bi bio očišćen. Isus Krist je Bog ljubavi, Bog nade, Bog iscjeljenja, Bog koji nas želi blagosloviti i pomoći nam da budemo čisti. To je ono što je on želio prije dolaska na ovu Zemlju kad se dobrovoljno javio da nas spasi kada upadnemo u prijestup. To je ono što je on želio u Getsemaniju kad se suočio s čovjeku neshvatljivom boli tijekom agonije plaćanja cijene za grijeh. To je ono što on želi sada kad se zalaže za nas pred Ocem.10 Zbog toga njegov glas još uvijek odjekuje: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.«11
On nas može iscijeliti i uzdignuti jer ima sposobnost za to. On je uzeo na sebe sve boli tijela i duha tako da njegova nutrina bude ispunjena milosrđem kako bi nam mogao pomoći u svemu te nas iscijeliti i uzdignuti.12 Riječi Izaijine, kako ih je naveo Abinadi, iznose to lijepo i dirljivo:
»Doista je tuge naše uzeo, i žalosti naše ponio…
On bijaše ranjen za prijestupe naše, bijaše povrijeđen za bezakonja naša; kazna mira našega bijaše na njemu; i ranama smo njegovim iscijeljeni.«13
Ovaj je isti koncept podučen u ovoj pjesmi:
»O, Tesaru iz Nazareta,
Ovo srce koje je nepopravljivo slomljeno,
Ovaj život koji je zdrobljen skoro do smrti,
O, možeš li ih popraviti, Tesaru?«
A njegovom je blagom i spremnom rukom,
Njegov dragi život protkan kroz
Naše slomljene živote, dok ne budu stajali
Kao novo stvorenje – »sve novo«.
Raspršena [materija] srca,
Želja, ambicija, nada i vjera,
Oblikuj ih u savršenstvo,
O, Tesaru iz Nazareta!«14
Ako osjećate da bilo kako niste čisti, ako se osjećate slomljenima, molim vas znajte da možete biti očišćeni, možete biti popravljeni, jer vas on voli. Vjerujte da ništa loše ne može doći od njega.
Budući da on »siđe ispod svega«,15 on omogućava da sve što je bilo slomljeno u našem životu bude popravljeno i tako možemo biti izmireni s Bogom. Kroz njega sve je izmireno, i ono što je na Zemlji i ono što je na nebu, donoseći »mir krvlju njegova križa«.16
Dođimo Kristu poduzimajući sve neophodne korake. Dok to činimo, neka naš stav bude takav da govorimo: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti.« Budemo li to činili, možemo primiti Učiteljev iscjeljujući dodir, zajedno s dragim zvukom njegova glasa: »Hoću. Ozdravi!«
Spasitelj je Bog kojem možemo vjerovati. On je Krist, Pomazanik, Mesija o kojem svjedočim u njegovo sveto ime, ime Isusa Krista. Amen.