Druga velika zapovijed
Naša najveća radost dolazi dok pomažemo svojoj braći i sestrama.
Moja draga braćo i sestre, hvala vam za sve što činite kako biste pomogli sabrati Izrael s obje strane vela, osnažili svoje obitelji i blagoslovili živote potrebitih. Hvala što živite kao istinski sljedbenici Isusa Krista.1 Vi poznate njegove dvije velike zapovijedi i volite im biti poslušni – ljubiti Boga i ljubiti svog bližnjeg.2
Tijekom proteklih šest mjeseci, sestra Nelson i ja upoznali smo tisuće svetaca dok smo putovali u Središnju i Južnu Ameriku, na Pacifičko otočje i razne gradove u Sjedinjenim Državama. Dok putujemo, naša je nada izgraditi vašu vjeru. Ipak se uvijek vraćamo imajući našu vjeru osnaženu članovima i prijateljima koje susretnemo. Mogu li iznijeti tri značajna trenutka iz naših nedavnih iskustava?
U svibnju, sestra Nelson i ja putovali smo sa starješinom Gerritom W. i sestrom Susan Gong na Južni Pacifik. Dok smo bili u Aucklandu, u Novom Zelandu, imali smo čast upoznati imame iz dvije džamije u Christchurchu u Novom Zelandu, gdje su samo dva mjeseca ranije nedužni vjernici ubijeni u činu užasnog nasilja.
Uputili smo svoju sućut toj braći druge vjere i učvrstili našu zajedničku predanost vjerskoj slobodi.
Također smo ponudili dobrovoljni rad i skromnu financijsku pomoć za ponovnu izgradnju njihovih džamija. Naš sastanak s tim muslimanskim vođama bio je ispunjen nježnim iskazima ljubavi.
U kolovozu, zajedno sa starješinom Quentinom L. i sestrom Mary Cook, sestra Nelson i ja upoznali smo osobe u Buenos Airesu u Argentini – od kojih većina nije bila naše vjere – čiji su životi promijenjeni invalidskim kolicima koja su im omogućena kroz Dobrotvornu organizaciju svetaca posljednjih dana. Bili smo nadahnuti dok su iskazivali radošću ispunjenu zahvalnost za njihovu novostečenu pokretljivost.
Treći dragocjeni trenutak dogodio se prije svega nekoliko tjedana ovdje u Salt Lake Cityju. Došao je kroz jedinstveno pismo koje sam primio na svoj rođendan od djevojke koju ću osloviti s Mary – 14 godina.
Mary je pisala o stvarima koje su njoj i meni bile zajedničke: »Vi imate 10 djece. Mi imamo 10 djece. Vi govorite mandarinski. Sedmero djece u mojoj obitelji, uključujući mene, posvojeni smo iz Kine, stoga je mandarinski naš prvi jezik. Vi ste kardiokirurg. Moja sestra imala je dvije operacije srca. Vi volite dvosatnu crkvu. Mi volimo dvosatnu crkvu. Imate apsolutni sluh. Moj brat također ima apsolutni sluh. On je slijep poput mene.«
Maryne riječi duboko su me dirnule, otkrivajući ne samo njezin veliki duh, već i posvećenje njezine majke i oca.
Sveci posljednjih dana, kao i drugi sljedbenici Isusa Krista, uvijek tragaju za načinima kako pomoći, uzdići i voljeti druge. Oni koji su voljni zvati se Gospodinovim narodom »voljni s[u] ponijeti jedan drugome bremena… tugovati s onima koji tuguju… i tješiti one koji trebaju utjehu.«3
Oni doista nastoje živjeti prvu i drugu veliku zapovijed. Kada ljubimo Boga sa svim svojim srcima, on okreće naša srca prema dobrobiti drugih na predivan, čedan način.
Bilo bi nemoguće izračunati količinu služenja koju sveci posljednjih dana udjeljuju širom svijeta svakim danom svake godine, no moguće je izračunati dobro koje Crkva kao organizacija čini kako bi blagoslovila muškarce i žene – dječake i djevojčice – kojima je potrebna brižna ruka.
Crkveno humanitarno nastojanje pokrenuto je 1984. godine. Tada je post širom Crkve pomogao prikupiti sredstva za pomoć onima koji su unesrećeni razornom sušom u istočnoj Africi. Članovi Crkve donirali su 6,4 milijuna dolara toga jednoga posnog dana.
Zatim su starješina M. Russell Ballard i brat Glenn L. Pace poslani u Etiopiju da procijene kako bi se ta posvećena sredstva mogla najbolje upotrijebiti. Ovo nastojanje pokazalo se kao početak onoga što će kasnije biti poznato kao Dobrotvorna organizacija svetaca posljednjih dana.
Od tog je vremena Dobrotvorna organizacija svetaca posljednjih dana osigurala više od dvije milijarde dolara pomoći kako bi se pomoglo potrebitima širom svijeta. Pomoć se nudi primateljima bez obzira na njihovu povezanost s crkvom, nacionalnost, rasu, seksualnu orijentaciju, spol ili političko opredjeljenje.
To nije sve. Kako bi se pomoglo članovima Gospodnje Crkve u nevolji, mi volimo i živimo drevni zakon posta.4 Mi gladujemo kako bismo pomogli drugima koji su gladni. Jedan dan svakog mjeseca živimo bez hrane i doniramo iznos te hrane (i više) da pomognemo potrebitima.
Nikada neću zaboraviti svoj prvi posjet Zapadnoj Africi 1986. godine. Sveci su došli na naše sastanke u velikom broju. Iako su imali malo po pitanju materijalne imovine, većina je došla odjevena u besprijekornoj bijeloj odjeći.
Pitao sam predsjednika kolčića kako se skrbi za članove koji imaju tako malo. Odgovorio je da njihovi biskupi dobro poznaju svoje ljude. Ako si članovi mogu priuštiti dva obroka dnevno, nikakva pomoć nije potrebna. No ako si mogu priuštiti samo jedan obrok ili manje – čak i uz pomoć obitelji – biskupi osiguravaju hranu koja se financira iz posnih prinosa. Zatim je dodao ovu nevjerojatnu činjenicu: njihovi doprinosi iz posnih prinosa obično nadmašuju njihove troškove. Višak posnih prinosa poslan je ljudima drugdje čije su potrebe nadmašivale njihove. Ti snažni afrički sveci podučili su me velikoj lekciji o moći zakona i duha posta.
Kao članovi Crkve, osjećamo bliskost s onima koji pate na bilo koji način.5 Kao sinovi i kćeri Božje, svi smo mi braća i sestre. Slijedimo starozavjetni savjet: »Širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji ovoj.«6
Također nastojimo živjeti naučavanja Gospodina Isusa Krista kako je zapisano u Mateju 25:
»Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me;
bijah go, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me…
Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.«7
Dopustite mi da citiram nekoliko primjera kako Crkva slijedi ova Spasiteljeva naučavanja.
Kako bi pomogla smanjiti glad, Crkva upravlja sa 124 biskupova spremišta širom svijeta. Kroz njih se otprilike 400.000 porcija hrane daju svake godine pojedincima u potrebi. Na lokacijama gdje ne postoje spremišta, biskupi i predsjednici ogranaka koriste sredstva iz posnih prinosa Crkve kako bi osigurali hranu i potrepštine za svoje potrebite članove.
Međutim, izazov gladi daleko nadilazi granice Crkve. On se povećava širom svijeta. Nedavno izvješće Ujedinjenih naroda pokazalo je da broj pothranjenih ljudi u svijetu sada prelazi 820 milijuna – ili gotovo jednu devetinu stanovnika Zemlje.8
Kakva otrežnjujuća statistika! Koliko li smo zahvalni za vaše doprinose. Zahvaljujući vašoj srdačnoj velikodušnosti, milijuni potrebitih širom svijeta primit će prijeko potrebnu hranu, odjeću, privremeno sklonište, invalidska kolica, lijekove, čistu vodu i mnogo toga.
Mnogo je bolesti prouzrokovano širom svijeta zbog nečiste vode. Do današnjeg datuma, Crkvena humanitarna inicijativa pomogla je omogućiti čistu vodu stotinama zajednica u 76 država.
Projekt u Luputi, u Demokratskoj Republici Kongo, odličan je primjer. Sa stanovništvom koje je premašilo 100.000, grad nije imao tekuću vodu. Građani su prelazili velike udaljenosti do izvora pitke vode. Planinski je izvor otkriven na udaljenosti od 18 milja (29 km), no ljudi iz grada nisu imali redovan pristup toj vodi.
Kada su naši misionari koji služe na humanitarnim projektima saznali za ovaj izazov, radili su s vođama Lupute osiguravajući materijale i obuku da cjevovodom dovedu vodu do grada. Ljudi iz Lupute proveli su tri godine kopajući kanal dubok jedan metar kroz stijenu i džunglu. Radeći zajedno, radostan dan konačno je stigao kada je svježa, čista voda bila dostupna svima u tom selu.
Crkva također pomaže izbjeglicama, bez obzira bježe li od građanskog sukoba, prirodnih pustošenja ili vjerskih progona. Više od 70 milijuna ljudi sada je preseljeno iz svojih domova.9
Samo u 2018. godini, Crkva je omogućila hitne zalihe izbjeglicama u 56 zemalja. Osim toga, mnogi članovi Crkve dobrovoljno daju svoje vrijeme kako bi pomogli izbjeglicama da se integriraju u nove zajednice. Zahvaljujemo svima vama koji posežete kako biste pomogli onima koji pokušavaju izgraditi nove domove.
Kroz velikodušne donacije prodajnim mjestima Deseret Industries u Sjedinjenim Državama, milijuni kilograma odjeće skupljaju se i sortiraju svake godine. Dok mjesni biskupi koriste ovaj ogroman inventar kako bi pomogli članovima u potrebi, najveći dio donira se drugim dobrotvornim organizacijama koji distribuiraju stvari širom svijeta.
I samo prošle godine, Crkva je osigurala očnu njegu za više od 300.000 ljudi u 35 zemalja, njegu za novorođenčad za tisuće majki i dojenčadi u 39 zemalja, te invalidska kolica za više od 50.000 ljudi koji žive u nekoliko desetaka zemalja.
Crkva je poznata po tome što je među prvima kada se dogodi tragedija. Čak i prije nego uragan udari, crkveni vođe i osoblje na pogođenim područjima izrađuju planove kako će dostaviti potrepštine i dobrovoljno pomoću onima koji će biti pogođeni.
Samo je prošle godine Crkva provela više od 100 projekata pomoći u slučaju katastrofe širom svijeta, pomažući žrtvama uragana, požara, poplava, zemljotresa i drugih nepogoda. Gdje god je to moguće, članovi naše Crkve u žutim prslucima s natpisom Ruke pomoći mobiliziraju se u velikim brojevima da pomognu pogođenima katastrofom. Ova vrsta služenja, koju mnogi od vas udjeljuju, sama je srž posluživanja.
Moja draga braćo i sestre, aktivnosti koje sam opisao samo su mali dio rastućeg socijalnog i humanitarnog dosega Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.10 I vi ste oni koji to omogućuju. Zbog vaših primjerenih života, vaših velikodušnih srca i vaših ruku pomoći, nije ni čudo da mnoge zajednice i vođe vlada hvale vaša nastojanja.11
Od kad sam postao predsjednik Crkve, začuđen sam koliko mi je mnogo predsjednika, premijera i ambasadora zahvalilo za našu humanitarnu pomoć njihovom narodu. Također su iskazali zahvalnost za snagu koju naši vjerni članovi donose njihovoj zemlji kao lojalni građani koji doprinose.
Također sam se čudio kada su svjetski vođe posjetili Prvo predsjedništvo iskazujući svoju nadu da se Crkva uspostavi u njihovim zemljama. Zašto? Zato što znaju da će sveci posljednjih dana pomoći izgraditi snažne obitelji i zajednice, čineći život boljim za druge gdje god živjeli.
Bez obzira što zvali domom, članovi Crkve osjećaju strast za Božje očinstvo i ljudsko bratstvo. Stoga, naša najveća radost dolazi dok pomažemo svojoj braći i sestrama, bez obzira gdje živimo u ovom predivnom svijetu.
Pomoći drugima – izvršiti svjesne napore da brinemo o drugima jednako ili više nego što brinemo o sebi – naša je radost. Naročito, mogao bih dodati, kada to nije zgodno i kada nas to izvlači iz naše zone ugode. Živjeti tu drugu veliku zapovijed ključ je postajanja istinskim sljedbenikom Isusa Krista.
Moja draga braćo i sestre, vi ste živi primjeri plodova koji dolaze iz slijeđenja naučavanja Isusa Krista. Zahvaljujem vam! Volim vas!
Znam da Bog živi. Isus jest Krist. Njegova je Crkva obnovljena u ovim posljednjim danima da ispuni svoje božanske svrhe. O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.