Stajati iza naših obećanja i saveza
Pozivam vas da razmotrite obećanja i saveze koje sklapate s Gospodinom, i drugima, s velikim poštenjem, znajući da je vaša riječ vaša obveza.
Draga braćo i sestre, kako završavamo ovo zasjedanje, neka svatko od nas nosi u svom srcu svjedočanstvo izneseno danas o istinama evanđelja Isusa Krista. Blagoslovljeni smo što imamo ovo posvećeno vrijeme zajedno da osnažimo naše obećanje Gospodinu Isusu Kristu da smo mi njegovi sluge, a on je naš Spasitelj.
Važnost sklapanja i obdržavanja obećanja i saveza nešto je o čemu dosta razmišljam. Koliko je vama važno održati vašu riječ? Biti od povjerenja? Činiti ono što kažete da ćete činiti? Nastojati poštivati vaše svete saveze? Biti pošteni? Vjerno ispunjavajući naša obećanja Gospodinu i drugima, mi hodamo putem saveza natrag našem Ocu na Nebu i osjećamo njegovu ljubav u svom životu.
Naš je Spasitelj Isus Krist naš veliki primjer kad govorimo o sklapanju i obdržavanju obećanja i saveza. Došao je na Zemlju obećavši da će činiti Očevu volju. Podučavao je evanđeoska načela riječju i djelom. Pomirio je za naše grijehe da bismo mogli živjeti ponovno. On je ispunio svako svoje obećanje.
Može li isto biti rečeno za svakoga od nas? Kakva je opasnost ako varamo malo, posrnemo malo, ili ne izvršimo u potpunosti svoje obveze? Što ako se udaljimo od naših saveza? Hoće li drugi »doći Kristu« u svjetlu našeg primjera? Je li vaša riječ vaša obveza? Održavanje obećanja nije navika; to je odlika učenika Isusa Krista.
Uvijek svjestan naših slabosti u smrtnom životu, Gospodin je obećao: »Budite odvažni, i ne bojte se, jer ja sam, Gospod, s vama i stajat ću uz vas.«1 Osjećao sam njegovu nazočnost kad sam trebao olakšanje, utjehu ili veći duhovni uvid ili snagu, i primio sam duboku poniznost i zahvalan sam za njegovo božansko suputništvo.
Gospodin je rekao: »Svaka duša koja odbaci grijehe svoje i dođe k meni, i priziva ime moje, i pokorava se glasu mojemu, i obdržava zapovijedi moje, vidjet[ će] lice moje i znati da ja jesam.«2 To je vjerojatno njegovo najbolje obećanje.
Naučio sam važnost održavanja riječi u svojoj mladosti. Jedan je takav primjer kad sam stajao uspravno za recitiranje prisege Izviđača. Naša veza s Izviđačima Amerike, sada kada završava, uvijek će biti važna baština meni i ovoj Crkvi. Organizaciji Izviđača, mnoštvu muškaraca i žena koji su marljivo služili kao vođe izviđača, majkama – prava je zasluga ondje – i mladićima koji su sudjelovali u izviđačima, kažemo: »Hvala vam«.
Upravo u ovom razdoblju naši su dragi prorok, predsjednik Russell M. Nelson, i starješina Quentin L. Cook najavili prilagodbe koje će ponovno usmjeriti našu pažnju na mlade i uskladiti naše organizacije s objavljenom istinom. Osim toga, baš su prošle nedjelje predsjednik Nelson i predsjednik M. Russell Ballard objasnili novi program Djeca i mladi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana za čitavu Crkvu. To je globalna inicijativa usmjerena na našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola ujedinjeni su u ovom novom usmjerenju i ja osobno iznosim svoje svjedočanstvo da nas je Gospodin vodio u svakom koraku. Uzbuđen sam zbog djece i mladih Crkve jer će doživjeti ovo objedinjeno usmjerenje na njih i kod kuće i u Crkvi – kroz učenje evanđelja, služenje i aktivnosti te osobni razvoj.
Tema mladih za ovu nadolazeću godinu, 2020., govori o Nefijevom klasičnom obećanju »poći ću i učiniti«. On je napisao: »I dogodi se da ja, Nefi, rekoh ocu svome: Poći ću i učiniti ono što Gospod zapovjedi, jer znadem da Gospod ne daje zapovijedi djeci ljudskoj, osim ako ne pripravi put za njih da mogu izvršiti ono što im zapovjedi.«3 Iako je to izgovoreno davno, mi u Crkvi danas ovisimo o tom obećanju.
»Poći i učiniti« znači uzdignuti se iznad puteva svijeta, primati osobnu objavu i djelovati prema njoj, živjeti pravedno s nadom i vjerom u budućnost, sklapati i obdržavati saveze da ćemo slijediti Isusa Krista i tako uvećati našu ljubav za njega, Spasitelja svijeta.
Savez je dvosmjerno obećanje između nas i Gospodina. Kao članovi Crkve, mi sklapamo savez na krštenju da ćemo uzeti na sebe ime Isusa Krista, da ćemo živjeti kao što je on živio. Poput onih krštenih u vodama Mormonovim, mi sklapamo savez da ćemo postati njegov narod, da ćemo »ponijeti jedan drugome bremena, da bi bila laka… tugovati s onima koji tuguju… tješiti one koji trebaju utjehu, i stajati kao svjedoci Božji u svako vrijeme i u svemu, i na svakome mjestu«.4 Naše posluživanje jednih drugima u Crkvi odražava našu predanost da poštujemo upravo ta obećanja.
Kada blagujemo od sakramenta, mi obnavljamo taj savez da ćemo uzeti na sebe njegovo ime i dajemo dodatna obećanja da ćemo se popraviti. Naše svakodnevne misli i djela, i velika i mala, odražavaju našu predanost njemu. Njegovo je sveto obećanje zauzvrat: »Budete li se uvijek spominjali mene, imat ćete Duha mojega da bude s vama.«5
Moje je pitanje danas stojimo li iza naših obećanja i saveza ili jesu li oni ponekad malodušne obveze, olako iznesene i stoga lako prekršene? Kada kažemo nekome, »molit ću se za tebe«, činimo li to? Kada se obvežemo, »bit ću ondje da pomognem«, hoćemo li biti? Kada obećamo da ćemo platiti dug, činimo li to? Kada podignemo svoju ruku da ćemo podržati drugog člana u novom pozivu, što znači dati podršku, činimo li to?
Jedne je večeri u mojoj mladosti moja majka sjela sa mnom na podnožje svog kreveta i govorila mi žarko o važnosti življenja Riječi mudrosti. »Poznajem iz iskustava drugih, od prije mnogo godina«, rekla je, »gubitak duhovnosti i osjetljivosti koji dolazi kada ne slijedimo Riječ mudrosti«. Pogledala je izravno u moje oči i osjetio sam kako njezine riječi prodiru u moje srce: »Obećaj mi, Ronnie, danas (zvala me Ronnie), da ćeš uvijek živjeti Riječ mudrosti.« Svečano sam joj dao to obećanje i održao sam ga svih ovih godina.
Ta mi je predanost dobro služila kad sam bio u svojoj mladosti i u kasnijim godinama kad sam bio u poslovnim krugovima gdje su alkoholna pića slobodno tekla. Donio sam odluku unaprijed da ću slijediti Božje zakone i nisam se nikada morao vraćati tome. Gospodin je rekao: »Ja, Gospod, obvezan sam kad vi činite što ja kažem; no, kad vi ne činite što ja kažem, nemate obećanja.«6 Što on kaže onima koji poštuju Riječ mudrosti? Da ćemo imati obećanje zdravlja, snage, mudrosti, spoznaje i anđele da nas štite.7
Prije više godina sestra Rasband i ja bili smo u hramu Salt Lake radi pečaćenja jedne od naših kćeri. Dok smo stajali izvan hrama s mlađom kćeri, još ne dovoljno starom da prisustvuje obredu, govorili smo o važnosti pečaćenja u svetom hramu Božjem. Kao što je moja majka podučila mene godinama ranije, mi smo rekli našoj kćeri: »Želimo da budeš sigurno zapečaćena u hramu i želimo da nam obećaš da ćeš, kada pronađeš svojeg vječnog suputnika, odrediti datum s njim da budete zapečaćeni u hramu.« Dala nam je svoju riječ.
Nakon toga izjavila je da su je naše riječi i njezino obećanje štitili i podsjećali na to »što je najvažnije«. Kasnije je sklopila svete saveze kada je bila zapečaćena za svog supruga u hramu.
Predsjednik Nelson je podučio: »Mi… rastemo u Spasiteljevoj moći u našem životu kada sklapamo svete saveze i točno obdržavamo te saveze. Naši nas savezi vežu za njega i daju nam božansku moć.«8
Kada održavamo obećanja jedni drugima, vjerojatnije je da ćemo održati obećanja Gospodinu. Sjetite se Gospodinovih riječi: »Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.«9
Razmislite sa mnom o primjerima obećanja u Svetim pismima. Amon i Mosijini sinovi u Mormonovoj knjizi obvezali su se »propovijedati riječ Božju«.10 Kad su Amona uhvatile lamanske snage, bio je doveden pred lamanskog kralja Lamonija. Obvezao se kralju: »Bit[ ću] sluga tvoj.«11 Kad su razbojnici došli ukrasti kraljeve ovce, Amon je odrezao njihove ruke. Kralj je bio toliko zapanjen, da je poslušao Amonovu poruku o evanđelju i bio obraćen.
Ruta je, u Starom zavjetu, obećala svojoj svekrvi: »Kamo ti ideš, idem i ja.«12 Živjela je odano svojoj riječi. Dobri Samarijanac, u usporedbi u Novom zavjetu, obećao je gostioničaru bude li se brinuo za ozlijeđenog putnika: »Ako što više potrošiš, ja ću ti na povratku platiti.«13 Zoram je, u Mormonovoj knjizi, obećao poći u divljinu s Nefijem i njegovom braćom. Nefi je iznio: »Kad nam Zoram prisegnu, naš strah gledom na njega nestade.«14
Što je s drevnim obećanjem koje je »dan[o] ocima«, kako je opisano u Svetim pismima da će se »srca djece okrenut[i]… k ocima njihovim«?15 U predzemaljskom životu kad smo odabrali Božji naum, obećali smo da ćemo pomoći sabrati Izrael s obje strane vela. »Ušli smo u suradništvo s Gospodinom«, objasnio je starješina John A. Widtsoe prije mnogo godina. »Provođenje nauma postalo je tada ne samo Očevo djelo i Spasiteljevo djelo, već i naše djelo.«16
»Sabiranje je nešto najvažnije što se događa na Zemlji danas«, rekao je predsjednik Nelson dok je putovao svijetom. »Kada govorimo o sabiranju, jednostavno govorimo o sljedećoj temeljnoj istini: svako dijete našeg Nebeskog Oca, s obje strane vela, zaslužuje čuti poruku o obnovljenom evanđelju Isusa Krista.«17
Kao apostol Gospodina Isusa Krista, zaključujem s pozivom i obećanjem. Prvo, poziv: Pozivam vas da razmotrite obećanja i saveze koje sklapate s Gospodinom, i drugima, s velikim poštenjem, znajući da je vaša riječ vaša obveza. Drugo, obećavam vam da će Gospodin, budete li to činili, uspostaviti vaše riječi i odobriti vaša djela dok nastojite s neumornom marljivošću graditi svoje živote, svoje obitelji i Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. On će biti s vama, moja draga braćo i sestre, a vi se možete, s pouzdanjem, radovati »[primanju] u nebo, te tako mo[žete] prebivati s Bogom u stanju beskrajne sreće… jer Gospod Bog reče to«.18
O tome svjedočim i to obećavam, u ime Isusa Krista. Amen.