Budni u molitvi neprestance (Alma 34:39; Moroni 6:4; Luka 21:36)
Stalna budnost potrebna je za suzbijanje spokojnosti i ležernosti.
Iskreno se molim za pomoć Duha Svetoga vama i meni dok zajedno štujemo i radujemo se.
U travnju 1976., starješina Boyd K. Packer govorio je posebice mladima Crkve na Općem saboru. U svojoj klasičnoj poruci naslovljenoj »Duhovni krokodili«, opisao je kako je tijekom zaduženja u Africi promatrao dobro sakrivene krokodile koji su čekali kako bi vrebali na žrtve koje nisu ništa slutile. Zatim je krokodile usporedio sa Sotonom, koji vreba na neopreznu mladež, prikrivajući smrtonosnu narav grijeha.
Bile su mi 23 godine kada je starješina Packer dao taj govor, a Susan i ja smo očekivali rođenje našeg prvog djeteta za samo nekoliko dana. Bili smo zadivljeni sadržajem njegove poruke o izbjegavanju grijeha i majstorskim načinom na koji je uobičajeno ponašanje životinja iskoristio da bi podučio važnu duhovnu lekciju.
Susan i ja smo zbog mnogih zaduženja također putovali u Afriku. I imali smo prilike vidjeti veličanstvene životinje koje žive na tom kontinentu. Sjećajući se utjecaja govora starješine Packera na naš život, pokušali smo promatrati i naučiti lekcije iz ponašanja afričkog životinjskog svijeta.
Želim opisati osobine i taktike dvaju geparda koje smo Susan i ja gledali kako love svoj plijen te povezati neke od stvari koje smo promatrali sa svakodnevnim življenjem evanđelja Isusa Krista.
Gepardi i topi antilope
Gepardi su najbrže kopnene životinje na Zemlji i u trku postižu brzinu i do 120 km/h. Ove predivne životinje mogu postići ubrzanje od stanja mirovanja do trka brzine i do 109 km/h u manje od tri sekunde. Gepardi su grabežljivci koji se došuljaju do plijena, a zatim ga naganjaju trčeći u punoj brzini kratku razdaljinu i napadaju.
Susan i ja proveli smo gotovo dva sata gledajući dva geparda koja su vrebala veliku skupinu topi antilopa, afričkih najčešćih i široko rasprostranjenih antilopa. Visoka, suha trava afričke savane bila je zlatno-smeđa te je gotovo u potpunosti sakrila grabežljivce dok su slijedili skupinu topi antilopa. Gepardi su bili udaljeni jedan od drugoga otprilike 90 metara, ali lovili su u paru.
Dok je jedan gepard uspravno sjedio u travi i nije se micao, drugi se gepard šćućurio uz zemlju i polako se prišuljao topi antilopama koje nisu ništa slutile. Zatim je gepard koji je sjedio uspravno nestao u travi u isti tren kada je drugi gepard sjeo uspravno. Taj se izmjenjujući obrazac, u kojem je jedan gepard šćućuren uz zemlju i šuljajući se približava dok drugi sjedi uspravno u travi, nastavio dugo vremena. Neupadljiva vještina strategije trebala je zbuniti i zavarati topi antilope te tako odvratiti njihovu pažnju od opasnosti koja se približavala. Strpljivo i odmjereno, dva su geparda timski radila da bi osigurala svoj idući obrok.
Između velike skupine topi antilopa i geparda koji su se približavali nalazilo se nekoliko starijih i snažnijih topi antilopa koje su stojeći stražarile na termitnjacima. Poboljšani pregled livade s malih brežuljaka omogućio je ovim čuvarima uočiti znakove opasnosti.
Zatim se iznenada, kad se činilo da su gepardi u dometu napada, čitava skupina topi antilopa okrenula i pobjegla. Ne znam kako su ili jesu li antilope koje su stražarile komunicirale s većom skupinom, no upozorenje je nekako bilo dano i sve su se topi antilope premjestile na sigurno mjesto.
A što su gepardi zatim učinili? Bez imalo usporavanja, dva su geparda nastavila svoj izmjenjujući obrazac, u kojem je jedan gepard šćućuren uz zemlju i šuljajući se približava dok drugi sjedi uspravno u travi. Obrazac potjere se nastavio. Nisu stali. Nisu se odmarali niti uzeli predah. Bili su neumorni u provođenju svoje strategije zbunjivanja i zavaravanja. Susan i ja gledali smo geparde kako nestaju u daljini, uvijek se krećući sve bliže i bliže skupini topi antilopa.
Te smo večeri Susan i ja vodili nezaboravan razgovor o tome što smo uočili i naučili. Također smo o ovom iskustvu razgovarali sa svojom djecom i unucima te prepoznali mnoge vrijedne lekcije. Od njih ću sada opisati tri.
Lekcija br. 1 – Čuvajte se obmanjujuće krinke zla
Meni su gepardi elegantna, privlačna i očaravajuća bića. Gepardovo žuto-smeđe do sivo-bijelo krzno s crnim točkama služi kao prekrasna krinka koja te životinje čini gotovo nevidljivima dok vrebaju lovinu u afričkim savanama.
Na sličan se način duhovno opasne ideje i djela često doimaju privlačnima, poželjnima ili ugodnima. Stoga, u svijetu današnjice, svatko od nas treba biti svjestan obmanjujućeg zla koje se pretvara da je dobro. Kao što je Izaija upozorio: »Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!«1
U paradoksalnom vremenu kada je povreda svetosti ljudskog života pozdravljena kao pravo, a kaos se opisuje kao sloboda, koliko li smo blagoslovljeni što živimo u ovoj posljednjoj rasporedbi kada obnovljeno svjetlo evanđelja može blistavo svijetliti u našim životima i pomoći nam razaznati protivnikova mračna zbunjivanja i zavaravanja.
»Jer oni koji su mudri i primiše istinu, i uzeše Svetoga Duha za vodiča svojega, i ne bijahu obmanuti – zaista kažem vam, oni neće biti posječeni i bačeni u vatru, već će podnijeti dan.«2
Lekcija br. 2. – Ostanite budni i budite oprezni
Za topi antilopu, kratki trenutak bezbrižnosti ili nepažnje može privući hitri napad geparda. Slično tome, duhovna samodopadnost i ležernost čine nas ranjivima na napade protivnika. Duhovna nepromišljenost privlači veliku opasnost u naše živote.
iStock.com/Angelika
Nefi je opisao kako će Sotona u posljednjim danima pokušati smiriti djecu Božju i uljuljati ih u lažnu »tjelesnu sigurnost, te će oni govoriti: Sve je dobro u Sionu; da, Sion napreduje, sve je dobro – i tako đavao vara duše njihove, i odvodi ih oprezno dolje u pakao.«3
Stalna budnost potrebna je za suzbijanje spokojnosti i ležernosti. Biti budan stanje je ili čin pomnog stražarenja zbog moguće opasnosti ili poteškoća. A pomno stražarenje znači čin ostajanja budnim da bi se čuvalo i štitilo. Duhovno govoreći, trebamo ostati budnima i biti pripravni na poticaje Duha Svetoga i znakove koji dolaze od Gospodinovih stražara na kulama.4
»Da, i također vas usrdno potičem… da budete budni u molitvi neprestance, kako ne biste bili zavedeni napastima đavlovim, … jer gle, on vas ne nagrađuje ničim dobrim.«5
Usredotočiti svoje živote u Spasitelju i njegovom evanđelju te na njih omogućava nam da nadvladamo sklonost naravnog čovjeka da bude duhovno uspavan i lijen. Pošto smo blagoslovljeni očima da vide i ušima da čuju,6 Duh Sveti može povećati našu sposobnost da vidimo i čujemo onda kada možda nećemo uobičajeno misliti da trebamo gledati ili čuti, ili kada ćemo možda misliti da nema ničega što možemo vidjeti ili čuti.
»Bdijte, zato, da biste bili spremni.«7
Lekcija br. 3. – Razumjeti nakanu neprijatelja
Gepard je grabežljivac koji prirodno vreba druge životinje. Cijeli dan, svaki dan, gepard je grabežljivac.
Sotona »je neprijatelj pravednosti i onih koji se trude činiti volju Božju.«8 Cijeli dan, svaki dan, njegova je jedina namjera i svrha učiniti sinove i kćeri Božje bijednima poput njega.9
Očev naum sreće osmišljen je da bi dao vodstvo njegovoj djeci, da bi im pomogao iskusiti trajnu radost i sigurno ih doveo doma k njemu s uskrslim, uzvišenim tijelima. Đavao radi kako bi zbunio sinove i kćeri Božje, učinio ih nesretnima i spriječio njihovo vječno napredovanje. Protivnik neumorno radi kako bi napao dijelove Očevog nauma koje najviše mrzi.
Sotona nema tijelo i njegov je vječni napredak zaustavljen. Kao što vodu koja teče riječnim tokom zaustavlja brana, tako je i vječni napredak neprijatelja prepriječen jer nema fizičko tijelo. Zbog njegove pobune, Lucifer je lišio sebe svih blagoslova i iskustava smrtnosti koja su moguća uz šator od mesa i kostiju. Jedno od snažnih svetopisamskih značenja riječi proklet prikazano je njegovom nemogućnošću da se nastavi razvijati i postati poput našeg Nebeskog Oca.
Budući da je fizičko tijelo tako važno za Očev naum sreće i naš duhovni razvoj, Lucifer nastoji omesti naš napredak dovodeći nas u kušnju da neispravno koristimo svoja tijela. Predsjednik Russell M. Nelson podučavao je da duhovna sigurnost u konačnici leži u tome da »nikad ne učinimo prvi zavodljivi korak u smjeru kojim ne biste trebali ići i čineći ono što ne biste trebali činiti… Kao ljudska bića svi imamo [tjelesne] želje potrebne za naš opstanak. Te su želje u potpunosti neophodne za održavanje života. Stoga, što čini protivnik? (…) Napada nas kroz naše želje. Mami nas da jedemo što ne bismo trebali jesti, pijemo što ne bismo trebali piti i volimo onako kako ne bismo trebali voljeti!«10
Jedna od najvećih ironija vječnosti jest ta da nas neprijatelj, koji je bijedan upravo zbog toga što nema fizičko tijelo, poziva i potiče da sudjelujemo u njegovoj bijedi neispravnim korištenjem svojih tijela. Upravo ono oruđe koje on nema i ne može koristiti tako je primarna meta njegovih nastojanja da nas namami na tjelesno i duhovno uništenje.
Razumjeti neprijateljevu namjeru ključno je za učinkovitu pripremu na moguće napade.11 Upravo zato što je kapetan Moroni znao namjere Lamanaca, bio je pripremljen na susret s njima u vrijeme njihovog dolaska i bio je pobjednik.12 A to se isto načelo i obećanje primjenjuje na svakoga od nas.
»Budete li pripravni, nećete se bojati.
A da biste mogli umaknuti moći neprijatelja.«13
Poziv, obećanje i svjedočanstvo
Jednako kao što se važne lekcije mogu naučiti promatrajući ponašanje geparda i topi antilopa, tako bi svatko od nas trebao potražiti lekcije i upozorenja koja se mogu pronaći u jednostavnim događajima svakodnevnog života. Dok težimo umu i srcu otvorenima za primanje nebeskih smjernica moću Duha Svetoga, tada će neke od najvećih poduka koje možemo primiti i mnoga od najmoćnijih upozorenja koja nas mogu sačuvati, potjecati iz naših svakodnevnih iskustava. Moćne usporedbe sadržane su i u Svetim pismima i u našim svakodnevnim životima.
Istaknuo sam samo tri od mnogih lekcija koje se mogu prepoznati u avanturi koju smo Susan i ja imali u Africi. Pozivam vas i ohrabrujem da promislite o ovom slučaju s gepardima i topi antilopama, i prepoznate dodatne lekcije za vas i vašu obitelj. Molim vas, uvijek se prisjetite da je vaš dom istinsko središte evanđeoskog učenja i življenja.
Dok se u vjeri odazivate na ovaj poziv, nadahnute misli doći će u vaš um, duhovni osjećaji nadimat će vaše srce i prepoznat ćete djela koja treba učiniti ili nastaviti činiti kako biste mogli »uz[eti] na sebe sav oklop [Božji], da biste mogli odoljeti zlome danu, učinivši sve, da biste mogli stajati.«14
Obećavam da će se blagoslovi učinkovite pripreme i duhovne zaštite sliti u vaš život dok uz molitvu budno i neprestance pazite.
Svjedočim da probijanje naprijed na putu saveza osigurava duhovnu sigurnost i poziva trajnu radost u naš život. I svjedočim da će nas uskrsli i živući Spasitelj podržati i ojačati, u dobrim i u lošim vremenima. O ovim istinama svjedočim, u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.