Radost svetaca
Radost dolazi kroz obdržavanje Kristovih zapovijedi, prevladavanje tuge i slabosti kroz njega i služenja onako kako je on služio.
Prorok Enoš iz Mormonove knjige, Lehijev unuk, zapisao je jedinstveno iskustvo koje se dogodilo ranije u njegovom životu. Dok je lovio sam u šumi, Enoš je počeo promišljati o naučavanjima svoga oca Jakova. Naveo je: »Riječi koje često slušah kako ih otac moj govori o vječnomu životu i radosti svetaca usadiše se duboko u srce moje.«1 U duhovnoj gladi svoje duše, Enoš je kleknuo u molitvi, čudesnoj molitvi koja je trajala cijeli dan i noć, molitvi koja mu je donijela važne objave, sigurnost i obećanja.
Može se puno naučiti iz Enoševog iskustva, no danas, ono što se ističe u mom umu, Enoševo je sjećanje kako je njegov otac često govorio o »radosti svetaca«.
Na ovom saboru prije tri godine, predsjednik Russell M. Nelson govorio je o radosti.2 Između ostalog, rekao je:
»Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, ali ima sa svime na što se u svojim životima usredotočimo.
Kad usredotočimo svoje živote na Božji naum spasenja i Isusa Krista i njegovo evanđelje… možemo osjetiti radost bez obzira što se događa – ili ne događa – u našim životima. Radost dolazi od i zbog njega… Za svece posljednjih dana, Isus Krist je radost!«3
Sveci su oni koji su ušli u evanđeoski savez kroz krštenje i nastoje slijediti Krista kao njegovi učenici.4 Stoga, »radost svetaca« označava radost postajanja poput Krista.
Volio bih govoriti o radosti koja dolazi kroz obdržavanje njegovih zapovijedi, radosti koja nastaje iz prevladavanja tuge i slabosti kroz njega, te radosti koja je svojstvena služenju onako kako je on služio.
Radost obdržavanja Kristovih zapovijedi
Živimo u hedonističko doba kada mnogi dovode u pitanje važnost Gospodinovih zapovijedi ili ih jednostavno ignoriraju. Nerijetko se čini da ljudi koji namjerno ismijavaju božanske smjernice poput zakona ćudoredne čistoće, mjerila poštenja i svetosti šabata, prosperiraju i uživaju u dobrim životnim stvarima, ponekada čak i više od onih koji nastoje biti poslušni. Neki se počinju pitati jesu li trud i žrtve vrijedne toga. Drevni se izraelski narod jednom požalio:
»Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.
Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!«5
Samo pričekaj, rekao je Gospodin, »moji će biti, moja stečevina… Tada ćete… razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi.«6 Opaki mogu imati »radost u djelima svojim na neko vrijeme«, no to će uvijek biti privremeno.7 Radost svetaca je trajna.
Bog vidi stvari s njihovog istinskog gledišta i on iznosi to gledište nama kroz svoje zapovijedi, učinkovito nas vodeći oko zamki i jama smrtnosti na putu prema vječnoj radosti. Prorok je Joseph Smith objasnio: »Kada nas njegove zapovijedi podučavaju, čine to u vidu vječnosti, jer nas Bog gleda kao da jesmo u vječnosti; Bog boravi u vječnosti i ne gleda ni na što kao mi.«8
Nisam sreo nikoga tko je pronašao evanđelje kasnije u životu, a da nije poželio da ga je pronašao ranije. »O, koje sam loše odluke i pogreške mogao izbjeći«, reći će. Gospodinove zapovijedi su vodič za bolje odluke i sretnije ishode. Trebali bismo se radovati i zahvaljivati mu što nam je pokazao bolji put.
Kao tinejdžerica, sestra Kalombo Rosette Kamwanya iz DR Konga, koja sada služi u misiji Obala Bjelokosti Abidjan Zapad, postila je i molila se tri dana kako bi pronašla smjer kojim bi Bog želio da ona pođe. U čudesnom noćnom viđenju, pokazane su joj dvije zgrade, kapela i nešto za što sada zna da je hram. Počela je istraživati u ubrzo je pronašla kapelu koju je vidjela u svom snu. Na natpisu je pisalo: »Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.« Sestra Kamwanya bila je krštena, a zatim i njezina majka i šestorica braće. Sestra Kamwanya je rekla: »Kada sam primila evanđelje, osjećala sam se poput zarobljene ptice koja je bila oslobođena. Moje srce bilo je ispunjeno radošću… Imala sam potvrdu da me Bog voli.«9
Obdržavanje Gospodinovih zapovijedi omogućava nam potpunije i lakše osjetiti njegovu ljubav. Tijesna i uzana staza zapovijedi vodi izravno prema stablu života, a stablo i njegovi plodovi, najslađi i »najpoželjnij[i] od svega«10 predstavljaju ljubav Božju i ispunjavaju dušu »silno velikom radošću«.11 Spasitelj je rekao:
»Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.
Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna.«12
Radost prevladavanja u Kristu
Čak i kada vjerno obdržavamo zapovijedi, postoje iskušenja i tragedije koje mogu prekinuti našu radost. No dok nastojimo prevladati te izazove uz Spasiteljevu pomoć, time čuvamo i radost koju osjećamo sada i radost koju iščekujemo. Krist je utješio svoje učenike: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!«13 Kada se okrenemo njemu, slušamo ga, vežemo se uz njega, iskušenje i patnja pretvaraju se u radost. Navodim jedan primjer.
Godine 1989., Jack Rushton služio je kao predsjednik kolčića Irvine Kalifornija u Sjedinjenim Državama. Tijekom obiteljskog odmora na kalifornijskoj obali, Jack je surfao tijelom kada ga je veliki val bacio na stijenu ispod površine, pri čemu je slomio vrat i ozbiljno ozlijedio svoju leđnu moždinu. Jack je kasnije rekao: »Čim sam udario, znao sam da sam paraliziran.«14 Nije više mogao govoriti, pa čak ni disati samostalno.15
Obitelj, prijatelji i članovi kolčića okupili su se oko brata Rushtona i njegove žene, Jo Anne, te su, između ostalog, obnovili dio njegovog doma kako bi ga prilagodili za Jackova kolica. Jo Anne postala je Jackova glavna njegovateljica sljedeće 23 godine. Govoreći o zapisima iz Mormonove knjige o tome kako je Gospodin posjetio svoj narod u njihovim nevoljama i olakšao im njihova bremena,16 Jo Anne je rekla: »Često sam začuđena zbog lakoće u srcu koju osjećam brinući se za svog supruga.«17
Promjena u dišnom sustav obnovila je Jackovu sposobnost govora te je u roku od jedne godine bio pozvan za učitelja evanđeoskog nauka i patrijarha kolčića. Kada bi davao patrijarhalni blagoslov, drugi svećenički vođa postavio bi ruke brata Rushtona na glavu osobe koja prima blagoslov i pridržavao njegov dlan i ruku tijekom blagoslova. Jack je preminuo na Božić 2012., nakon 22 godine predane službe.
Jednom je tijekom intervjua Jack primijetio: »Problemi će doći u naše živote; to je sam dio naše nazočnosti ovdje na zemlji. Neki ljudi misle da će vas religija ili vjera u Boga zaštiti od loših stvari. Mislim da to nije smisao. Mislim da je smisao taj da je naša vjera snažna da se, kada se dogode loše stvari, a dogodit će se, mi možemo nositi s njima… Moja vjera nikad nije popustila, no to nije značilo da nisam imao depresija. Mislim da sam po prvi put u životu gurnut do krajnje granice i doslovno se nisam imao kamo okrenuti, stoga sam se okrenuo Gospodinu, i do današnjeg dana osjećam neograničenu radost.«18
Ovo je doba ponekad nemilosrdnih napada na društvenim mrežama i osobno protiv onih koji nastoje čuvati Gospodinova mjerila po pitanju odijevanja, zabave i seksualne čistoće. Često su mladež i mlade odrasle osobe među svecima, kao i žene i majke, oni koji nose ovaj križ izrugivanja i progona. Nije jednostavno izdići se iznad takvog zlostavljanja, no sjetite se Petrovih riječi: »Blago vama ako vam se izruguju zbog Kristova imena, jer tada Duh slave, Duh Božji, počiva na vama!«19
U Edenskom vrtu, Adam i Eva bili su u stanju nevinosti, »nemajući radosti, jer ne upoznaše bijedu«.20 Sada, kao odgovorna bića, pronalazimo radost u prevladavanju bijede u bilo kojem obliku, bez obzira je li u pitanju grijeh, kušnja, slabost ili bilo koja druga prepreka k sreći. To je radost zbog osjećaja napretka na putu sljedbeništva; radost zbog »prim[anja] otpust[a] grijeha svojih, i imajući mir savjesti«21; radost zbog osjećaja duše koja se širi i raste kroz milost Kristovu.22
Radost služenja kao što Krist služi
Spasitelj pronalazi radost u ostvarivanju naše besmrtnosti i vječnog života.23 Govoreći o Spasiteljevu Pomirenju, predsjednik Russell M. Nelson je rekao:
»Kao u svim stvarima, Isus Krist je naš krajnji uzor, ‘koji namjesto određene mu radosti podnese križ’ [Hebrejima 12:2]. Razmislite o tome! Kako bi izdržao najmučnije iskustvo koje se ikad dogodilo na zemlji, naš se Spasitelj usredotočio na radost!
A što je bila radost koja mu je bila određena? Svakako je uključivala radost pročišćavanja, iscjeljivanja i jačanja nas, radost plaćanja za grijehe svih koji će se pokajati, radost omogućavanja da se vi i ja vratimo kući – čisti i dostojni – kako bismo živjeli sa svojim nebeskim roditeljima i obiteljima.«24
Na sličan način, radost koja nam je određena je radost pomaganja Spasitelju u njegovom djelu otkupljenja. Poput sjemena i djece Abrahamove,25 mi sudjelujemo u blagoslivljanju obitelji zemaljskih »blagoslovima evanđelja, a to su blagoslovi spasenja, i to života vječnoga«.26
Riječi Spasitelja dolaze mi u misli:
»Ovo je slava moja, da možda mogu biti oruđe u rukama Božjim, kako bih priveo koju dušu k pokajanju; i to je radost moja.
I gle, kad vidim mnoge od braće svoje istinski raskajane, i kako dolaze Gospodu Bogu svojemu, tad je duša moja ispunjena radošću…
No, ne radujem se jedino uspjehu svojemu, već je radost moja potpunija zbog uspjeha braće moje, koja bijahu gore u zemlji Nefijevoj.
Evo, kad pomislim na uspjeh te braće svoje, duša je moja ponesena, sve do odvajanja njezina od tijela, naizgled, tako je velika radost moja.«27
Plodovi našeg služenja jedni drugima u Crkvi dio su radosti koja nam je određena. Čak i u vremenima obeshrabrenja ili stresa, mi možemo strpljivo posluživati ako smo usredotočeni na radost ugađanja Bogu te donošenju svjetlosti, olakšanja i sreće njegovoj djeci, našoj braći i sestrama.
Kada smo bili na Haitiju prošlog mjeseca na posvećenju hrama Port-au-Prince, starješina David i sestra Susan Bednar sastali su se s mladom sestrom čiji je muž bio ubijen nekoliko dana ranije u tragičnoj nesreći. Plakali su zajedno s njom. No u nedjelju, ta je draga žena bila na svom mjestu kao razvodnica na posvećenju s blagim osmjehom dobrodošlice za sve koji su ušli u hram.
Vjerujem da konačna »radost svetaca« dolazi iz spoznaje da Spasitelj zagovara za njihov cilj,28 »i nitko ne može ni zamisliti radost koja [će] ispuni[ti] duše naše u trenutku kad [čujemo Isusa] kako se moli za nas Ocu«.29 Uz predsjednika Russella M. Nelsona, svjedočim da je radost dar za vjerne svece »koji pretrpješe križeve svijeta«30 i koji »svjesno[] pokuša[vaju] živ[jeti] pravedn[im] život[om], kako je naučavao Isus Krist«.31 Da vaša radost bude potpuna, molim se u ime Isusa Krista. Amen.