Pripadnost savezu
Pripadati Bogu i kročiti jedni s drugima na njegovom putu saveza jest biti blagoslovljen pripadanjem savezu.
Draga braćo i sestre, priča se priča o djetetu Male škole koje se uči moliti. »Hvala ti na slovu A, slovu B… slovu G.« Djetetova se molitva nastavlja: »Hvala ti na slovima X, Y, Z. Dragi Nebeski Oče hvala ti na broju 1, broju 2.« Učiteljica je Male škole zabrinuta, no mudro čeka. Dijete kaže: »Hvala ti na broju 5, broju 6 – i hvala ti na mojoj učiteljici Male škole. Ona je jedina koja mi ikada dopušta da završim svoju molitvu.«
Nebeski Otac doista čuje svaku dječju molitvu. S beskrajnom ljubavlju poziva nas da dođemo, vjerujemo i pripadamo po savezu.
Ovaj je svijet pun priviđenja, iluzija, majstorija. Toliko se toga čini prolazno i površno. Kada uklonimo krinke, glumatanje, ono što se svjetini sviđa ili ne sviđa, žudimo za više toga od prolazne vanjštine, površne veze ili potrage za svjetovnim koristoljubljem. Srećom, postoji prolaz do odgovora koji su bitni.
Kada dođemo do Božjih velikih zapovijedi da volimo njega i one oko nas po savezu, ne činimo to kao stranac ili gost, već kao njegovo dijete kod kuće.1 Drevni je paradoks i dalje točan. U gubitku našeg svjetovnog sebe kroz pripadnost savezu, mi pronalazimo našega najboljega vječnog sebe i postajemo ta osoba2 – slobodni, živi, stvarni – te definiramo naše najvažnije odnose. Pripadnost savezu znači dati i održati svečana obećanja Bogu i jedni drugima, kroz svete uredbe, koja prizivaju moć božanskog da se očituje u našim životima.3 Kada savezom obvežemo sve što jesmo, možemo postati više nego što jesmo. Pripadnost savezu pruža nam mjesto, priču, sposobnost da postanemo. Ona stvara vjeru za život i spasenje.4
Božanski savezi postaju izvor ljubavi prema Bogu i od Boga, a time i jednih prema drugima te jednih s drugima. Bog, naš Nebeski Otac, voli nas više i poznaje bolje nego što mi volimo ili poznajemo sami sebe. Vjera u Isusa Krista i osobna promjena (pokajanje) donose milosrđe, milost, praštanje. To tješi povrijeđenost, usamljenost, nepravdu koje osjećamo u smrtnosti. S obzirom da je Bog, naš Nebeski Otac želi da primimo Božji najveći dar – njegovu radost, njegov vječni život.5
Naš Bog je Bog saveza. Po svojoj naravi on »obdržava[] savez i pokazuje[] milosrđe«.6 Njegovi će savezi trajati »tako dugo dok vrijeme bude trajalo, ili zemlja bude stajala, ili jedan čovjek bude na licu njezinu koji može biti spašen«.7 Mi nismo namijenjeni lutati u egzistencijalnoj nesigurnosti i sumnji, već radovati se u dragim odnosima saveza »snažnij[im] od uza smrti«.8
Božje su uredbe i savezi sveopći u svojim uvjetima te individualni u svojoj prilici. U Božjem poštenju, svaka osoba na svakom mjestu i u svako doba može primiti spasonosne uredbe. Primjenjuje se opredjeljivanje – pojedinci biraju hoće li prihvatiti ponuđene uredbe. Božje uredbe pružaju smjerokaze na njegovom putu saveza. Božji naum da dovede svoju djecu kući nazivamo naumom otkupljenja, naumom spasenja, naumom sreće. Otkupljenje, spasenje, celestijalna sreća mogući su jer Isus Krist »izvede ovo savršeno pomirenje«.9
Pripadati Bogu i kročiti jedni s drugima na njegovom putu saveza jest biti blagoslovljen pripadanjem savezu.
Prvo, pripadnost savezu ima središte u Isusu Kristu kao »posrednik[u] novoga saveza«.10 Sve može zajedno djelovati za naše dobro kada smo »posvećeni u Kristu… u savezu Očevom«.11 Svaki dobar i obećani blagoslov dolazi onima koji ostaju vjerni do kraja. »Sretno[] stanj[e] onih što obdržavaju zapovijedi Božje« jest biti »blagoslovljeni u svemu, i vremenitomu i duhovnomu« te »prebivati s Bogom u… beskrajn[oj] sreć[i]«.12
Dok očitujemo poštovanje prema našim savezima, ponekada možemo osjećati da se nalazimo u društvu anđela. I bit ćemo – s onima koje volimo i koji nas blagoslivljaju s ove strane vela te s onima koji nas vole i blagoslivljaju nas s druge strane vela.
Nedavno smo sestra Gong i ja vidjeli pripadnost savezu u svojem brižnom, najboljem izdanju u bolesničkoj sobi. Mladome je ocu očajno bila potrebna transplantacija bubrega. Njegova je obitelj plakala, postila i molila se za njega da primi bubreg. Kada je došla obavijest da je spasonosni bubreg upravo postao dostupan, njegova je supruga tiho rekla: »Nadam se da je druga obitelj u redu.« Pripadati po savezu je, po riječima apostola Pavla, »da se utješim kod vas i zajedno s vama vjerom zajedničkom vama i meni«.13
Diljem životnog puta možemo izgubiti vjeru u Boga, no on nikada ne gubi vjeru u nas. Da tako kažem, njegovo je svjetlo na trijemu uvijek upaljeno. Poziva nas da dođemo ili da se vratimo savezima koji obilježavaju njegov put. Čeka spreman zagrliti nas, čak i kada smo »još… daleko«.14 Kada s okom vjere potražimo uzorke, glavnu radnju ili povezujuće točke našeg iskustva, možemo vidjeti nježna milosrđa i ohrabrenje, posebice u našim kušnjama, tugama i izazovima, kao i u našim radostima. Koliko god posrnemo ili padnemo, nastavimo li se kretati prema njemu, on će nam pomoći, jedan po jedan korak.
Drugo, Mormonova je knjiga dokaz o pripadnosti savezu koji možemo držati u svojoj ruci. Mormonova je knjiga obećano oruđe za sabiranje Božje djece prorokovano kao novi savez.15 Dok čitamo Mormonovu knjigu, sami za sebe ili s drugima, bilo potiho ili naglas, možemo upitati Boga »iskrena srca, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista«, i moću Duha Svetoga primiti jamstvo da je Mormonova knjiga istinita.16 To uključuje jamstvo da je Isus Krist naš Spasitelj, da je Joseph Smith prorok Obnove i da je Gospodinova Crkva nazvana njegovim imenom – Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.17
Mormonova knjiga govori vam drevnim i suvremenim savezom tko su Lehijeva djeca, »djeca prorokā«.18 Vaši su preci primili savezno obećanje da ćete vi, njihovi potomci, u Mormonovoj knjizi prepoznati glas kao iz praha.19 Taj glas koji osjećate dok čitate svjedoči da ste »djeca saveza«,20 a Isus je vaš Dobar pastir.
Mormonova knjiga poziva svakoga od nas, Alminim riječima, da stupimo »u savez s [Gospodinom], da će[mo] mu služiti i obdržavati zapovijedi njegove, da bi on mogao izliti Duh svoj još obilnije na [n]as«.21 Kada se želimo promijeniti nabolje – kako je to jedna osoba rekla: »da prestanemo biti bijedni i budemo sretni što smo sretni« – možemo postati otvoreni za usmjerenje, pomoć i snagu. Možemo doći po savezu pripadati s Bogom i zajednicom vjernih vjernika te primiti blagoslove obećane u nauku Kristovom22 – sada.
Obnovljena svećenička ovlast i moć da se blagoslove sva njegova djeca treća je mjera pripadnosti savezu. U ovoj su rasporedbi Ivan Krstitelj i apostoli Petar, Jakov i Ivan došli kao proslavljeni glasnici od Boga kako bi obnovili njegovu svećeničku ovlast.23 Božje svećeništvo i njegove uredbe čine odnose na Zemlji dražesnijima te mogu zapečatiti odnose saveza na Nebu.24
Svećeništvo doslovno može blagosloviti od kolijevke do groba – od imena i blagoslova nedonošča do posvećenja groba. Svećenički blagoslovi iscjeljuju, tješe, savjetuju. Otac je bio ljut na svojega sina sve dok nije došla praštajuća ljubav kada je otac pružao svojemu sinu nježan svećenički blagoslov. Kao jedina članica Crkve u svojoj obitelji, draga djevojka nije bila sigurna u Božju ljubav prema njoj sve dok nije primila nadahnuti svećenički blagoslov. Diljem svijeta, plemeniti patrijarsi duhovno se pripremaju za davanje patrijarhalnih blagoslova. Dok patrijarh polaže svoje ruke na vašu glavu, on osjeća Božju ljubav prema vama i izražava je. Proglašava vam vaše podrijetlo u domu Izraelovom. Ukazuje na blagoslove od Gospodina. Tipično promišljeno, supruga mi je jednog patrijarha rekla kako ona i njezina obitelj prizivaju Duha, posebice na dane kada njihov tata pruža patrijarhalne blagoslove.
Naposljetku, blagoslovi pripadnosti savezu dolaze kada slijedimo Gospodinovog proroka i radujemo se u življenju po hramskom savezu, uključujući u braku. Savez braka postaje uzvišen i vječan dok svakodnevno odabiremo sreću našeg bračnog druga i obitelji prije naše osobne. Kada »ja« postane »mi«, zajedno rastemo. Zajedno starimo, zajedno se pomlađujemo. Dok se međusobno blagoslivljamo tijekom života zaboravljanja na sebe, pronalazimo svoje nade i radosti posvećenima u vremenu i u vječnosti.
Iako se situacije razlikuju, kada činimo sve što možemo, najbolje što možemo, te iskreno molimo za njegovu pomoć tijekom puta i tražimo je, Gospodin će nas voditi, u svoje vrijeme i na svoj način, po Duhu Svetom.25 Bračni su savezi obvezujući po obostranom odabiru onih koji ih sklapaju – podsjetnik na Božje i naše poštovanje prema opredjeljivanju i blagoslov njegove pomoći kada je ujedinjeno tražimo.
Plodovi pripadnosti savezu diljem obiteljskih naraštaja osjećaju se u našim domovima i srcima. Molim vas, dopustite mi prikazati to osobnim primjerima.
Dok smo sestra Gong i ja rasli u ljubavi prije braka, učio sam o opredjeljivanju i odlukama. Tijekom određenog smo vremena studirali u školama u dvije različite države na dva različita kontinenta. Zbog toga mogu iskreno reći da sam zaradio doktorat u međunarodnim odnosima.
Kada sam upitao: »Nebeski Oče, trebam li oženiti Susan?«, osjetio sam mir. Ali kada sam naučio moliti se s pravom nakanom: »Nebeski Oče, volim Susan i želim se oženiti njome. Obećavam da ću biti najbolji muž i otac koliko mogu biti« – kada sam djelovao i donio svoje najbolje odluke, tada su došle najsnažnije duhovne potvrde.
Sada nam naša obiteljska stabla, priče i fotografije obitelji Gong i Lindsay u programu FamilySearch pomažu otkriti i povezati se kroz proživljena iskustva generacijske pripadnosti savezu.26 Za nas, poštovani praroditelji su:
prabaka Alice Blauer Bangerter, koja je imala tri bračne ponude u jednom danu, kasnije je zatražila od svog muža da montira pedalu na njezinu miješalicu za maslac tako da može miješati maslac, plesti i čitati istovremeno;
pradjed Loy Kuei Char koji je nosio svoje dijete na svojim leđima te nešto imovine svoje obitelji na magarcu dok su prelazili polja lave na Velikom otoku Havaja. Naraštaji predanosti i žrtve obitelji Char blagoslivljaju našu obitelj danas;
baka Mary Alice Powell Lindsay ostala je s petero mlade djece kad su i njen muž i najstariji sin umrli iznenada u samo nekoliko dana. Udovica 47 godina, baka je odgojila svoju obitelj uz podršku punu ljubavi mjesnih vođa i članova. Tijekom tih mnogih godina baka je obećala Gospodinu da se nikada neće žaliti ako joj pomogne. Gospodin joj je pomogao. Nikada se nije žalila.
Draga braćo i sestre, kako Duh Sveti svjedoči, sve je dobro i vječno usmjereno na živuću stvarnost Boga, našega Vječnog Oca, i njegovog Sina Isusa Krista, i na njegovo Pomirenje. Naš Gospodin, Isus Krist, Posrednik je novog saveza. Svjedočenje o Isusu Kristu središnja je svrha Mormonove knjige.27 Po prisezi i savezu, Božja obnovljena svećenička ovlast namijenjena je blagosloviti svu Božju djecu, uključujući kroz savez braka, generacijsku obitelj i zasebne blagoslove.
Naš Spasitelj izjavljuje: »Ja sam Alfa i Omega, Krist Gospodin; da, doista ja sam taj, početak i svršetak, Otkupitelj svijeta.«28
S nama na početku, on je s nama, u našoj cijeloj pripadnosti savezu, do kraja. Tako svjedočim, u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.