Dosljedno i otporno povjerenje
Povjerenje u Gospodina uključuje povjerenje u njegov raspored i zahtijeva strpljenje i ustrajnost koje nadilazi životne oluje.
Naš sin Dan teško se razbolio na svojoj misiji u Africi i prevezen je u medicinsku ustanovu s ograničenim resursima. Dok smo čitali njegovo prvo pismo nama nakon njegove bolesti, očekivali smo da će biti obeshrabren, no umjesto toga napisao je: »Čak i dok sam ležao na hitnoj pomoći, osjećao sam mir. Nikada nisam bio tako dosljedno i otporno sretan u svom životu.«
Dok smo žena i ja čitali ove riječi, prevladao nas je osjećaj. Dosljedno i otporno sretan. Nikada nismo čuli da je sreća opisana na taj način, no njegove su riječi zvučale istinito. Znali smo da sreća koju je opisao nije samo zadovoljstvo ili povećano raspoloženje, već mir i radost koja dolazi kada se predamo Bogu i stavimo naše povjerenje u njega u svemu.1 Mi smo također imali te trenutke u našim životima kada je Bog navijestio mir našim dušama i prouzročio i nama da imamo nadu u Krista čak i kada je život bio težak i nesiguran.2
Lehi je naučavao da Adam i Eva nisu pali, »ostali bi u stanju nevinosti, nemajući radosti, jer ne upoznaše bijedu…
No, gle, sve bijaše učinjeno u mudrosti onoga koji sve znade.
Adam pade da bi ljudi bili, a ljudi jesu da bi radost imali.«3
Na paradoksalan način, nevolje i patnje pripremaju nas da iskusimo radost ako ćemo vjerovati u Gospodina i njegov naum za nas. Ovu je istinu predivno izrazio pjesnik iz 13. stoljeća: »Patnja te priprema za radost. Ona silovito odnese sve iz tvog doma, kako bi nova radost mogla pronaći mjesta da uđe. Ona protresa žuto lišće s grana tvoga srca, kako bi svježe, zeleno lišće moglo rasti umjesto njih. Ona izvlači uvenulo korijenje, kako bi novo skriveno korijenje imalo prostora rasti. Kakva god patnja bude otresena s tvog srca, daleko će bolje stvari zauzeti njezino mjesto.«4
Predsjednik Russell M. Nelson je naučavao: »Radost koju [nam] Spasitelj nudi… je stalna, uvjeravajući nas da ‘nevolje [naše] bit će samo kratka vijeka’ [Nauk i savezi 121:7] i bit će posvećene nama na korist.«5 Naše kušnje i nevolje mogu napraviti mjesta za veću radost.6
Dobra vijest evanđelja nije obećanje života bez patnje i nevolje, već života sa svrhom i značenjem – života u kojem naše patnje i nevolje mogu biti »progutan[e] u radosti Kristovoj«.7 Spasitelj je izjavio: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!«8 Njegovo evanđelje poruka je nade. Patnja spojena s nadom u Isusa Krista čuva obećanje trajne radosti.
Zapis o putovanju Jaredovaca u obećanu zemlju može se koristiti kao metafora za naše putovanje kroz smrtnost. Gospodin je obećao bratu Jaredovom i njegovim ljudima da će »ići pred [njima] u zemlju koja je poizbor nad svim zemljama na svijetu«.9 Zapovjedio im je da izgrade barke i oni su poslušno otišli raditi gradeći ih prema Gospodinovim uputama. Međutim, kako je djelo napredovalo, brat Jaredov počeo je imati nedoumice da Gospodinov dizajn barki nije bio dostatan. Zavapio je:
»O Gospode, izvrših djelo koje mi ti zapovjedi, i izradih barke prema tome kako si me ti uputio.
I gle, o Gospode, u njima nema svjetla.«10
»Gle, o Gospode, hoćeš li pustiti da prijeđemo ovu veliku vodu u tami?«11
Jeste li ikada izlili svoju dušu Bogu na takav način? Kada ste nastojali živjeti kako Gospodin zapovijeda i pravedna očekivanja nisu bila zadovoljena, jeste li se ikada pitali morate li ići kroz ovaj život u tami?12
Brat Jaredov potom je izrazio čak i veću nedoumicu o njihovoj sposobnosti da prežive u barkama. Zavapio je: »A i izginut ćemo, jer u njima ne možemo disati, osim da to bude zrak koji je u njima.«13 Jesu li životne teškoće ikada vama otežale disanje i prouzročile da se pitate kako ćete preživjeti dan, da ne govorimo o povratku u vaš nebeski dom?
Nakon što je Gospodin radio s bratom Jaredovim kako bi svaku od njegovih nedoumica riješio, a zatim objasnio: »Ne možete prijeći ovu veliku dubinu osim ako ne pripravim [put za vas] za valove morske, i vjetrove koji pođoše, i potope koji će doći.«14
Gospodin je bio jasan da u konačnici Jaredovci neće uspjeti doći do obećane zemlje bez njega. Oni nisu imali kontrolu i jedini način kako će uspjeti prijeći veliku dubinu bio je da stave svoje povjerenje u njega. Činilo se da ta iskustva i Gospodinovo podučavanje produbljuju vjeru brata Jareda i jačaju njegovo povjerenje u Gospodina.
Obratite pažnju kako su se njegove molitve promijenile iz pitanja i nedoumica u izraze vjere i povjerenja:
»I znadem, o Gospode, da ti imaš svu moć, i možeš učiniti što god želiš za dobrobit čovjekovu…
Gle, o Gospode, ti možeš to učiniti. Znademo da ti možeš pokazati veliku moć, koja izgleda malena shvaćanju ljudi.«15
Zapisano je da se Jaredovci tada »ukrcaše [u]… barke svoje, i otisnuše na more, povjerivši se Gospodu Bogu svojemu«.16 Povjeriti se znači udijeliti povjerenje ili predati se. Jaredovci nisu ušli u barke jer su znali točno kako će im biti na njihovom putu. Oni su se ukrcali jer su naučili vjerovati u Gospodinovu moć, dobrotu i milosrđe, i stoga su bili voljni predati sebe i sve sumnje ili strahove koje su imali Gospodinu.
Nedavno se naš unuk Abe bojao voziti na jednoj od životinja vrtuljka koja se pokretala gore-dolje. Omiljenija mu je bila ona koja se nije pomicala. Njegova ga je baka naposljetku uvjerila da će biti siguran, pa je, imajući povjerenja u baku, sjeo na pokretnu. Tada je rekao, s velikim osmjehom: »Ne osjećam se sigurno, ali jesam siguran.« Možda su se Jaredovci tako osjećali. Imati povjerenja u Boga ne mora odmah izgledati sigurno, no radost slijedi.
Putovanje nije bilo lako Jaredovcima. Mnogo su puta bili pokopani u dubinama mora, »zbog valova poput planina koji se obarahu na njih«.17 No zapisano je da »vjetar nikako ne prestade puhati prema obećanoj zemlji«.18 Koliko god da je to teško razumjeti, naročito u trenucima u našim životima kad su vjetrovi snažni, a mora burna, možemo pronaći utjehu u spoznaji da nas Bog u svojoj beskrajnoj dobroti uvijek puhanjem usmjerava prema domu.
Zapis nastavlja: »I tako oni bijahu tjerani naprijed; i nikakvo ih čudovište morsko ne mogaše razbiti, niti ih kit mogaše oštetiti; i oni imahu svjetla neprestance, bilo da to bijaše nad vodom ili pod vodom.«19 Živimo u svijetu gdje se zastrašujući valovi smrti, fizičke i mentalne bolesti, te kušnje i nevolje svake vrste razbijaju na nama. No kroz vjeru u Isusa Krista i odluke da mu vjerujemo, mi također možemo imati stalno svjetlo iznad vode ili pod njom. Mi možemo imati sigurnost da nas Bog nikada ne prestaje puhanjem usmjeravati prema našem nebeskom domu.
Dok su bili nošeni u barkama, Jaredovci »pjevaše hvale Gospodu, i on[i] zahvaljivaše i iskazivaše hvale Gospodu cijeli dan; i kad noć dođe, oni ne prestadoše iskazivati hvale Gospodu«.20 Osjećali su radost i zahvalnost čak i usred svojih nevolja. Još nisu stigli u obećanu zemlju, no ipak su se radovali u obećanim blagoslovima zbog svog dosljednog i otpornog povjerenja u njega.21
Jaredovci su bili nošeni na vodi 344 dana.22 Možete li to zamisliti? Povjerenje u Gospodina uključuje povjerenje u njegov raspored i zahtijeva strpljenje i ustrajnost koje nadilazi životne oluje.23
Naposljetku, Jaredovci »pristadoše na obalu obećane zemlje. I nakon što stupiše nogama svojim na obale obećane zemlje, prignuše se dolje na lice zemlje, i poniziše se pred Gospodom, i prolijevahu suze radosnice pred Gospodom, zbog mnoštva nježnih milosrđa njegovih nad njima.«24
Ako smo vjerni u obdržavanju svojih saveza, mi ćemo također jednoga dana u sigurnosti stići doma i kleknuti pred Gospodinom te pustiti suze radosnice za mnoštvo njegovih nježnih milosrđa u našem životu, uključujući žalosti koje su napravile mjesta za više radosti.25
Svjedočim da će nas, dok se preporučamo Gospodinu te dosljedno i otporno vjerujemo u Isusa Krista i njegove božanske svrhe u našim životima, on pohoditi s obećanjima, nagovijestiti mir našim dušama i učiniti »da se nadamo izbavljenju našemu«.26
Svjedočim da Isus jest Krist. On je izvor sve radosti.27 Njegova je milost dovoljna i on je moćan da spasi.28 On je svjetlost, život i nada svijeta.29 On neće dopustiti da propadnemo.30 U ime Isusa Krista. Amen.