7. poglavlje

Joseph i Hyrum Smith, svjedoci za Isusa Krista

»Podižemo naše glasove u zahvalnosti za živote i službeništva proroka Josepha Smitha, patrijarha Hyruma Smitha, te proroka, apostola i pravednih muškaraca i žena koji su gradili na temelju koji su oni postavili.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Još od vremena svoje mladosti, Joseph Fielding Smith znao je da je njegova obitelj imala posebnu vezu s prorokom Josephom Smithom. Bio je nadahnut primjerom svoga djeda, Hyruma Smitha, starijeg brata i odanog prijatelja proroka Josepha. Hyrum je vjerno služio uz svog brata kao vođa u Crkvi. Također je pomagao u objavljivanju Mormonove knjige i bio pozvan biti jednim od osmorice svjedoka za knjigu. Dana 27. lipnja 1844, Joseph i Hyrum bili su ubijeni u Carthageu, Illinois, zapečativši svoja svjedočanstva o Spasitelju i njegovom evanđelju. »U životu se ne rastavljahu, a u smrti se ne odvojiše!« (NiS 135:3).

Joseph Fielding Smith nikada nije poznavao svog djeda i baku Smith. Davno prije nego što je rođen, njegov djed Hyrum bio je ubijen. Hyrumova žena Mary Fielding Smith također je umrla mlada. Joseph Fielding Smith je rekao: »Nikada nisam poznavao svoju baku Smith. Uvijek sam žalio zbog toga jer je ona bila jedna od najplemenitijih žena koje su ikada živjele, ali poznavao sam njezinu dobru sestru, moju tetu Mercy Thompson, i kao dječak običavao sam je posjećivati u njezinom domu i sjediti pred njom, gdje mi je pričala priče o proroku Josephu Smithu, i, o, kako sam samo zahvalan za to iskustvo.«¹

Joseph Fielding Smith također je učio iz primjera svog oca, Josepha Smitha, koji je osobno poznavao proroka Josepha Smitha. O svom ocu, Joseph Fielding Smith je rekao: »Nije bilo ni trunka sumnje ili nesigurnosti u njegovom svjedočanstvu. Tako je bilo naročito kada je govorio o božanskoj naravi našeg Spasitelja ili misiji proroka Josepha Smitha.«²

Ovi primjeri i naučavanja doveli su Josepha Fieldinga Smitha da zadobije svjedočanstvo o obnovljenom evanđelju u svom djetinjstvu. Kasnije je rekao: »Ne sjećam se vremena kada nisam vjerovao u poslanje našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista ili u misiju proroka Josepha Smitha.«³ Kada je podučavao evanđelje, ponekad je izrekao svoje svjedočanstvo poznatim frazama: »Volim li proroka Josepha Smitha? Da, volim, kao i moj otac prije mene. Volim ga jer je bio sluga Božji, zbog obnove evanđelja te zbog koristi i blagoslova koji su došli meni i mojima, vama i vašima, kroz blagoslove koji su udijeljeni ovome čovjeku i onima koji su bili povezani s njim.«⁴

Iako je predsjednik Smith bio zahvalan za naučavanja i naslijeđe svoje obitelji, njegovo svjedočanstvo bilo je njegovo vlastito. Rekao je: »Uvijek sam bio vrlo zahvalan za svjedočanstvo koje mi je došlo kroz Duha Gospodnjeg što je Joseph Smith, prorok Božji, bio pozvan stati na čelo rasporedbe punine vremena.«⁵ Drugom je prigodom posvjedočio: »To je moja spoznaja, darom Božjim, da je Joseph Smith 1820. godine vidio Oca i Sina; da je Otac predstavio svog Sina; da mu je Sin govorio, pitao ga što želi znati, i dao mu savjet; rekao mu je što učiniti, s obećanjem da će s vremenom drugo svjetlo doći i da će punina evanđelja, koja tada nije bila na licu zemaljskom, biti obnovljena.« Zatim je iznio uvjerenje da će svi ljudi primiti isto svjedočanstvo: »Svaka duša na licu zemaljskom koja ima želju to znati ima povlasticu jer svaka duša koja će se poniziti i u dubini poniznosti i vjere, sa skršenim duhom, ići pred Gospodinom, primit će tu spoznaju sigurno kao što žive.«⁶

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Dvije se teme najviše ističu: da je Isus Krist Sin Božji i da je Joseph Smith bio prorok.

Mi povezujemo ime Isusa Krista i Josepha Smitha. Krist je Gospodin; on je izveo pomirbenu žrtvu; on je uskrsnuće i život; kroz njega svi će ljudi ustati u besmrtnosti, dok će oni koji vjeruju i slušaju njegove zakone primiti i vječni život.

Joseph Smith bio je prorok, pozvan u ove posljednje dane da objavom primi spasonosne istine o evanđelju i stoji kao ovlašteni službenik, imajući moć s visina, da poslužuje u uredbama evanđelja.

Budući da su ove istine objavljene kroz njega one koje će ići dalje svakom narodu prije Drugog dolaska, ne čudi da Moroni govori Josephu Smithu kako će njegovo »ime smatrati i dobrim i zlim u svim narodima, plemenima i jezicima, odnosno da će se o njemu među svim ljudima govoriti i dobro i zlo«. [Josip Smith 1:33.]

Niti je čudo kada Gospodin kasnije govori proroku: »Krajevi zemaljski pitat će za ime tvoje, a bezumnici će ti se podsmjehivati, a pakao će bjesniti protiv tebe.

Dok će oni čista srca, i mudri, i plemeniti, i kreposni tražiti savjeti, i vlast, i blagoslove neprestance iz ruku tvojih.« (NiS 122:1–2.)

Krajevi zemaljski sada počinju pitati za ime Josepha Smitha, a mnogi ljudi u mnogim narodima raduju se u evanđelju obnovljenom kroz njegovo djelovanje.

Otpočetka ove rasporedbe, svjedočanstvo o Isusu, kako je objavljeno Josephu Smithu, propovijedano je u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Velikoj Britaniji, većini Europe i Pacifičkim otocima.

Zadnjih godina došlo je do gotovo nevjerojatnog širenja djela u Meksiku, u zemljama Centralne Amerike i u Južnoj Americi.

A sada se i Azija [1971] otvara za poruku evanđelja na način koji nadilazi sve u prošlosti. Crkva se uspostavlja u Japanu i Koreji, u Tajvanu i Hong Kongu, a počinjemo i u Tajlandu, Singapuru i Indoneziji.

A doći će dan, u mudrosti Gospodnjoj, kada će drugi narodi, koji su sada zatvoreni za poruku istine, otvoriti svoja vrata za nas, a starješine u Izraelu poći će govoriti iskrenima srca u tim narodima o Kristu i evanđelju njegovog kraljevstva koje je došlo na zemlju u ove dane kroz proroka Josepha Smitha.⁷

Joseph Smith je objavitelj spoznaje o Kristu i spasenju svijetu za ovo doba i naraštaj.⁸

Dvije se teme najviše ističu u mom umu. Da je Isus Krist Sin Božji, koji je razapet za grijehe svijeta i da je Joseph Smith bio prorok pozvan i postavljen uvesti rasporedbu punine vremena. To je moja poruka svijetu.⁹

Gospodin je pozvao Josepha Smitha da bude na čelu ove veličanstvene rasporedbe.

Joseph Smith… je došao i pod vodstvom svetih glasnika položio temelje Božjeg kraljevstva i ovog djela čudnog i prečudnog kako bi svijet mogao biti spreman za Gospodinov dolazak.¹⁰

»Joseph Smith bio [je] prorok pozvan i postavljen da uvede rasporedbu punine vremena.«

Znam da je on [Joseph Smith] bio pozvan, imenovao ga je naš Otac na Nebu; da je primio objavu i vodstvo od Sina Božjeg koje će biti na korist i blagoslov svim ljudima ako ih prime.¹¹

Nema sumnje u mom umu da ga je Gospodin podigao proroka Josepha Smitha i dao mu objavu, zapovijedi, otvorio mu nebesa i pozvao ga da bude na čelu ove veličanstvene rasporedbe. Potpuno sam uvjeren da je u svojoj mladosti, kada je izašao moliti se, ugledao i doista stajao u nazočnosti Boga Oca i njegovog Sina Isusa Krista; u mom umu nema sumnje – znam da je to istinito. Znam da je kasnije primio posjete Moronija, Aronovo svećeništvo rukom Ivana Krstitelja, Melkizedekovo svećeništvo rukama Petra, Jakova i Ivana, i da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana bila uspostavljena šestog dana mjeseca travnja 1830. godine prema božanskoj zapovijedi.¹²

Pri odabiru predstavnika koji će stati na čelo ovoga »čudesno[g] djela [koje će] uskoro otpočeti među sinovima ljudskim«, [vidi NiS 4:1] Gospodin nije odabrao nekoga tko je vješt u učenju i tradicijama svijeta. Njegovi putevi nisu putevi čovječji, niti su njegove misli poput misli ljudskih [vidi Izaija 55:8]. Osoba podučena učenjima svijeta trebala bi se odučiti od previše tradicija i filozofija ljudskih. U svojoj velikoj mudrosti Gospodin je odabrao neučeno dijete – četrnaestogodišnjeg dječaka. Ovom je mladiću Gospodin objavio puninu evanđelja, koje svijet neće primiti zbog nevjere. Kroz godine nebeskog vodstva – jer ga je podučavao glasnik iz nazočnosti Gospodnje – ovaj je mladić, Joseph Smith, bio pripreman upravljati djelom obnove evanđelja i graditi Božje kraljevstvo.¹³

Gospodin je rekao da će ovaj naraštaj imati njegovu riječ kroz proroka Josepha Smitha.

U svakom vremenu kada je evanđelje na zemlji, ono mora biti objavljeno Gospodnjim prorocima, i oni moraju biti pozvani stajati kao ovlašteni službenici da obavljaju i upravljaju izvršavanjem spasonosnih uredbi za svoje bližnje.

Joseph Smith je prorok kojega je Gospodin pozvao u ove doba obnoviti istine spasenja te primiti ključeve i moći za posluživanje tih spasonosnih uredbi.

Gospodin mu je rekao: »Ovo pokoljenje riječ će moju po tebi imati.« (NiS 5:10.) A zatim je, govoreći o evanđelju obnovljenom kroz Josepha Smitha, Gospodin rekao: »I opet, ovo evanđelje kraljevstva propovijedat će se cijelom svijetu, za svjedočanstvo svim narodima, i tad će kraj doći, ili uništenje opakih.« [Josip Smith 1:31.]¹⁴

Sada kažem –

Joseph Smith je onaj u kojega se svi ljudi imaju ugledati u ovo doba da nauče istinu o Kristu i njegovom evanđelju;

s vremenom će ime ovog proroka biti poznato u svakom kutku zemaljskom i među svim ljudima;

oni iskrena srca prihvatit će ga kao proroka i štovati onoga Gospodina kojega je objavio;

crkva koju je organizirao božanskom zapovijedi napreduje jer slijedi objave koje su došle kroz njega;

i svi koji vjeruju naučavanjima Josepha Smitha i sudjeluju u djelu koje je on uspostavio doći će do spoznaje da Isus Krist jest Sin Božji koje je razapet za grijehe svijeta.

Na isti način na koji znam da Isus jest Krist – a to je po objavi od Svetoga Duha – znam da Joseph Smith jest, da je bio, i da će zauvijek biti Božji prorok…

U duhu svjedočanstva i zahvala, [iznosim] ove nadahnute riječi iz knjige Nauk i savezi: »Josip Smith, Prorok i Vidjelac Gospodnji, učini više za spas ljudi na ovom svijetu od bilo kojeg drugog čovjeka koji je ikad na njemu živio, osim jedino Isusa.« (NiS 135:3.)¹⁵

Joseph Smith i njegov brat Hyrum bili su ujedinjeni u životu i u smrti.

Zahvalan sam za obnovu vječne istine u ovoj posljednjoj evanđeoskoj rasporedbi; za misiju i službeništvu Josepha Smitha, proroka, i mog djeda, Hyruma Smitha, patrijarha; i za činjenicu da su ključevi kraljevstva Božjega ponovno predani čovjeku na zemlji.¹⁶

Joseph i Hyrum Smith: »U životu se ne rastavljahu, a u smrti se ne odvojiše!« (NiS 135:3).

»I opet, zaista, kažem vam, blago sluzi mojemu Hyrumu Smithu, jer ga ja, Gospod, volim zbog poštenja srca njegova i zato što on ljubi ono što je pravo preda mnom, govori Gospod.« [NiS 124:15.]

Tko ne bi bio sretan da mu se udijeli takva pohvala pouzdanja i slave, koja dolazi od Gospodina? Hyrum Smith među prvima je bio kršten u ovoj rasporedbi. Tijekom svog života stajao je uz svog brata Josepha i jačao ga ohrabrenjem, vjerom i odanom ljubavlju. Hyrum je bio čovjek predivnog blagog srca. Posjedovao je duboku poniznost i volio svog brata više nego što je volio svoj vlastiti život. To je pokazano njegovom smrću kroz koju je stekao krunu mučenika. Bio je neustrašiv u obrani istine. Doista je »ljubio ono što je pravo«.

Hyrum Smith bio je rođen devetog dana mjeseca veljače, 1800, i bio je gotovo šest godina stariji od proroka. Nikakva čast nije došla Josephu Smithu, a da ju nije dijelio s Hyrumom koji se radovao sa svojim bratom u udijeljenim blagoslovima Gospodnjim. Ovu istu snagu bratske ljubavi pokazao je i prorok Joseph za svog brata Hyruma. Zajedno su prošli kroz iste tuge i radosti. Isti progoni zadesili su ih obojicu. Dijelili su iste tamnice radi evanđelja, a kada je došlo vrijeme da zapečate svoje svjedočanstvo, podijelili su krunu mučeništva. »U životu se ne rastavljahu, a u smrti se ne odvojiše!« [NiS 135:3.]…

Ovo je prorokova počast za njega: »Brate Hyrume, kakvo vjerno srce imaš! O, neka Vječni Jahve okruni tvoju glavu vječnim blagoslovima, kao nagradu za brigu koju si osjećao za moju dušu! O, koliko je mnogo tuga koje smo zajedno podijelili, i opet se nalazimo okovani nepopustljivom rukom tlačenja. Hyrume, tvoje će ime biti zapisano u knjigu zakona Gospodnjeg, kako bi ga oni koji dolaze nakon tebe mogli gledati i kako bi mogli činiti djela poput tvojih.«

I opet, prorok je rekao: »Mogao bih se moliti u svom srcu da su sva moja braća poput mog voljenog brata Hyruma, koji posjeduje blagost jaganjca, poštenje Joba i ukratko, krotkost i poniznost Kristovu; i volim ga onom ljubavlju koja je jača od smrti, jer nikada nisam imao potrebe da ga korim, niti on mene.«¹⁷

Joseph i Hyrum Smith zapečatili su svoja svjedočanstva svojom krvlju.

Moj djed, patrijarh Hyrum Smith, bio je pozvan držati ključeve ove rasporedbe zajedno s prorokom Josephom, svojim mlađim bratom. Gospodin je rekao da će ustima dvojice svjedoka sve biti uspostavljeno [vidi 2. inćanima 13:1]…

Joseph Smith nije mogao biti sam, inače bi njegovo djelo propalo, kao što je djelo Spasiteljevo zahtijevalo potvrdu drugog svjedoka, a tko će drugi svjedočiti za Krista osim njegovog Oca? [Vidi Ivan 8:12–18.] Stoga je Gospodin pozvao drugog čovjeka da stoji uz Josepha Smitha i drži ključeve spasenja u ovoj rasporedbi kao svjedok uz njega…

[Hyrum] nije samo pozvan postati patrijarhom Crkve, što je bilo njegovo pravo, već mu je u isto vrijeme Gospodin rekao:

»A od ovog časa pa nadalje ja ga postavljam da bude prorok, i vidjelac, i objavitelj crkvi mojoj, kao što i sluga moj Josip.

Da djeluje u slozi sa slugom mojim Josipom, i da prima savjet od sluge moga Josipa koji će mu pokazati ključe pomoću kojih će iskati i primati i okrunjen biti istim blagoslovom, i slavom, i čašću, i svećeništvom, i darima svećeništva, što jednom bijahu stavljeni na slugu mojega Olivera Cowderyja.

Da sluga moj Hyrum posvjedoči o onomu što ću mu pokazati, da njegovo ime bude sačuvano u časnoj uspomeni iz pokoljenja u pokoljenje u vijeke vjekova.« [NiS 124:94–96.]

U skladu s ovim pozivom i zapovijedi, prorok Joseph Smith udijelio je Hyrumu Smithu sve ključeve, ovlast i darove svećeništva koje je on, prorok, držao, i koje je ranije držao Oliver Cowdery. Gospodin je također objavio Hyrumu Smithu sve što je neophodno da ga u potpunosti i na svaki način učini svjedokom uz svog brata Josepha, kao proroka, vidioca, objavitelja i predsjednika Crkve, te da stoji za vrijeme i cijelu vječnost na čelu ove rasporedbe sa svojim bratom Josephom, svjedokom za Isusa Krista.¹⁸

Sa svojim bratom, mojim pradjedom, patrijarhom Hyrumom Smithom, [Joseph Smith] zapečatio je svoje svjedočanstvo svojom krvlju u zatvoru Carthage. I barem ja želim biti oruđe u Gospodinovim rukama po kojem će krajevi zemaljski znati da je spasenje ponovno dostupno zbog toga što je Gospodin uzdignuo moćnog vidioca u ovom dobu kako bi ponovno uspostavio svoje kraljevstvo na zemlji.¹⁹

Zajedno, Joseph i Hyrum Smith zapečatili su svoja svjedočanstva svojom krvlju.

Podižemo naše glasove u zahvalnosti za živote i službeništva proroka Josepha Smitha, patrijarha Hyruma Smitha, te proroka, apostola i pravednih muškaraca i žena koji su gradili na temelju koji su oni postavili.²⁰

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Smith govorio je o članovima obitelji koji su pomogli njegovati njegovo dječačko svjedočanstvo o misiji Josepha Smitha (vidi »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«). Što mi možemo učiniti da pomognemo djeci steći svjedočanstvo o misiji proroka Josepha Smitha?
Na koje je načine ime Isusa Krista i Josepha Smitha povezano? (Vidi 1. odsjek.) Kako je službeništvo proroka Josepha Smitha utjecalo na vaše svjedočanstvo o Spasitelju i njegovom evanđelju?
Razmislite o primjedbama predsjednika Smitha o Gospodinovom pozivanju Josepha Smitha umjesto nekoga »tko je vješt u učenju i tradicijama svijeta« (2. odsjek). Kako nam ovo razumijevanje može pomoći kada osjećamo da smo neadekvatni ispuniti svoje odgovornosti?
U 3. odsjeku, predsjednik Smith citira iz knjige Nauk i savezi 5:10 i 135:3. Kako možete objasniti ove stihove nekom tko nije upoznat s misijom Josepha Smitha?
Što možete naučiti iz odnosa između Josepha Smitha i njegovog brata Hyruma? (Vidi 4. odsjek.)
Što vi osjećate dok razmišljate o Josephu i Hyrumu Smithu kako su zapečatili svoja svjedočanstva svojom krvlju? (Vidi 5. odsjek.) Na koje načine mi možemo odati počast njihovoj žrtvi?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Prijevod Josepha Smitha, Postanak 50:30–31; 2. i 3:5–15; NiS 11:11–26; 76:22–24; 135

Pomoć pri podučavanju

Jedan način za poticanje predanog učenja je pažljivo slušati kad netko postavi pitanje ili komentira. »Slušanje je izraz ljubavi. Ono često zahtijeva žrtvu. Kada istinski slušamo druge, često odustajemo od onoga što želimo reći da bi se drugi mogli izraziti« ( Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 66).