25. poglavlje

Rođenje Isusa Krista: »Blagovijest velike radosti«

»Što je s ovom predivnom pričom? Jesmo li dozvolili da se širi i utječe na naše živote? Jesmo li prihvatili njezino puno značenje bez rezervacija?«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Tijekom božićnog razdoblja 1971, novinski izvjestitelj imao je priliku provesti vrijeme s predsjednikom Josephom Fieldingom Smithom i njegovom obitelji. Izvjestitelj je podijelio uvid u prorokov život:

»Božić je posebno vrijeme za predsjednika Josepha Fieldinga Smitha. To je dan za obitelj i dan za sjećanje. Ali, više od svega za predsjednika Smitha, Božić je dan za djecu.

‘Mislim da su djeca ono što najviše volim oko Božića’, rekao je predsjednik Smith, dok je stiskao svoju praunuku bliže sebi.

Uz veliku sliku Biblije koju je stavio u svoje krilo, predsjednik Smith i njegove dvije velike unuke, Shanna McCoknie, 4, i Sherri, 2, okrenule su stranice koje su govorile o rođenju Krista djeteta. Dugo su se zadržale na stranici sa slikom štalice. Postojala je bliskost između predsjednika Smitha i djevojčica…

Predsjednik Smith uživao je u mnogo obiteljskih posjeta tijekom božićnog razdoblja. ‘Božić je vrijeme za obitelji da budu zajedno’, rekao je.«¹

Za predsjednika Smitha, božićne tradicije bile su usredotočene na Spasiteljevo rođenje, službeništvo i pomirenje. Kao odgovor na božićne čestitke koje je primio od članova Crkve, rekao je: »Cijenim pažnju onih koji su poslali božićne čestitke. Smatram ih izrazom ljubavi i podsjetnikom na rođenje Spasitelja kojeg poštujemo i štujemo kao glavu crkve. Njegova poruka je poruka mira i dobre volje. To je moja želja za moje bližnje posvuda.«²

U prosincu 1970, predsjednik Smith objavio je božićnu poruku za članove Crkve širom svijeta. U jednom je dijelu rekao:

»Pozdravljam vas u ovo božićno doba, u ljubavi i prijateljstvu, i s molitvom da će naš Vječni Otac pogledati na vas u milosti i izliti svoje obilne blagoslove na vas.

U ova vremena kada opačina prevladava, kada su na zemlji velike tegobe, kada ima ratova i glasina o ratovima, svi smo u potrebi, kao nikada prije, za brižnim vodstvom i zaštitom Gospodina.

Trebamo znati da unatoč svim nevoljama i zlu koje nas okružuju, Gospodin i dalje upravlja zemaljskim poslovima i ako ćemo obdržavati zapovijedi i biti odani i vjerni njegovim zakonima, blagoslovit će nas ovdje i sada te nas s vremenom nagraditi vječnim životom u svom kraljevstvu…

Sada se molim da u ovo božićno doba, i u svako vrijeme, možemo usredotočiti našu vjeru na Sina Božjega i steći za sebe onaj mir koji nadilazi razumijevanje.«³

Priča o Spasiteljevom rođenju »nikada ne zastarijeva bez obzira kako je često ispričana«.

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Priča o rođenju našeg Otkupitelja rječita je u svojoj skromnoj jednostavnosti.

Ne postoji priča tako divna ili koja može taknuti poniznu dušu baš u dubinu kao što to može ova velebna priča o rođenju našeg Otkupitelja. Nijedna riječ koju čovjek može izreći ne može ukrasiti, poboljšati ili dodati rječitosti ove skromne jednostavnosti. Nikada ne zastarijeva bez obzira kako je često ispričana, a prerijetko se priča u domovima ljudskim. Pokušajmo zamisliti sebe vani s pastirima koji su čuvali svoje stado te nezaboravne noći. To su bili skromni ljudi koji nisu izgubili vjeru svojih očeva, čija srca nisu otvrdnula poput srca vladara židovskih u vrijeme službeništva našeg Gospodina, jer da jesu, anđeli im se ne bi ukazali sa svojom velebnom porukom. Ponovimo ovu čudesnu priču.

»U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim.

Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše.

Anđeo im reče: ‘Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod:

Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.

I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!’

Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga:

‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’

Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: ‘Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!’

Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama.« [Luka 2:8–16.]

Može li ijedna duša pročitati ovo i ne biti dirnuta duhom poniznosti i biti pod dojmom jednostavne istine ove priče?⁴

Iako je Isus Krist bio Sin Božji, došao je na ovaj svijet kao dijete i napredovao od milosti do milosti dok nije primio puninu.

Pretpostavljam da svi razumijemo činjenicu da je Isus Krist bio Jahve, koji je vodio Izrael u dane Abrahama i Mojsija, i zapravo od dana Adamovih. Također se taj Jahve, ili Isus Krist, kao duhovna osoba ukazao bratu Jaredovom, i rodio se kao dojenče u ovom svijetu i odrastao u ovom svijetu.⁵

U svojoj mladosti, Isus je stjecao znanje »redak po redak i uredbu po uredbom«.

Naš Spasitelj bio je Bog prije nego što je bio rođen na ovaj svijet i sa sobom je donio taj isti status kada je došao ovdje. Bio je jednako Bog kada je rođen na svijet kao što je bio i prije. Ali što se tiče ovog života, izgleda da je trebao započeti kao sva druga djeca i steći znanje redak po redak. Luka kaže da je »napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima’«. [Luka 2:52.] Ivan bilježi da »ne primi on puninu spočetka«, već je trebao napredovati »od milosti do milosti dok ne primi puninu«. [NiS 93:13.]…

Očigledno je, prije nego što je imao 12 godina – jer je tada začudio učitelje i mudrace u hramu – naučio puno o djelu svog Oca [vidi Luka 2:46–49]. Ova mu je spoznaja mogla doći objavom, posjetom anđela, ili na neki drugi način. No, njegova spoznaja, barem što se tiče ovog života, morala je doći redak po redak i uredbu po uredbom. Nesumljivo je bio u komunikaciji, s vremena na vrijeme, sa svojim Nebeskim Ocem…

»Isus je rastao sa svojom braćom, i jačao, i uzdao se u Gospoda da će doći vrijeme službeništva njegova. I služio je svojemu ocu, i govorio je ne kao drugi ljudi, niti je mogao biti poučen; jer nije trebao ono što su ga drugi ljudi mogli podučiti. I nakon mnogo godina, približilo se vrijeme njegovog službeništva.« [Joseph Smith Translation, Matej 3:24–26.]

Izjava našeg Gospodina da ne može činiti niša osim onoga što je vidio Oca da čini, jednostavno znači da mu je bilo objavljeno što je Otac činio [vidi Ivan 5:19–20]. Bez sumnje, Isus je došao u svijet podložan istim uvjetima koji su postavljeni pred svakog od nas – zaboravio je sve i morao je stasati od milosti do milosti. Njegovo zaboravljanje, ili oduzimanje prethodne spoznaje, bilo je preduvjet kao što je to slučaj sa svakime od nas, da ispuni sadašnje vremenito postojanje.

Spasitelj ispočetka nije imao puninu, ali nakon što je primio svoje tijelo i uskrsnuće, dana mu je sva moć i na nebu i na zemlji. Iako je bio Bog, čak Sin Božji, s moću i vlašću da stvori ovu zemlju i druge zemlje, ipak su nedostajale neke stvari koje nije mogao primiti do nakon svog uskrsnuća. Drugim riječima, nije primio puninu dok nije primio uskrslo tijelo.⁶

Isus Krist došao je na ovaj svijet otkupiti nas od fizičke i duhovne smrti.

Isus je došao ovdje ispuniti konačno poslanje koje mu je dodijeljeno prije nego što su položeni temelji ove zemlje. O njemu se govori u Svetim pismima kao o »od postanka svijeta… zaklano[m] Janjet[u]«. [Otkrivanje 13:8.] Dobrovoljno je došao, za poludnevnice, otkupiti ljude od pada koji će ih zahvatiti kroz Adamov prijestup…

Isus je jedina osoba rođena na ovaj svijet koja nije imala zemaljskog oca. Otac njegovog tijela također je Otac njegovog duha, i Otac duhova svih ljudi. Od svog je oca stekao vječni život; od svoje majke stekao je moć da umre, jer njegova je majka bila smrtnica. Od nje je dobio svoju krv, a od svog Oca svoju besmrtnost. Tako imajući moć da položi svoj život i ponovno ga uzme, mogao je platiti cijenu Adamova prijestupa i otkupiti sva bića iz groba.⁷

Pravi razlog za dolazak Isusa Krista u svijet… bio je, prvo, otkupiti sve ljude od tjelesne smrti, koju je Adam donio na svijet, i drugo, otkupiti sve ljude od duhovne smrti ili progonstva iz nazočnosti Gospodnje uz uvjet njihovog pokajanja, otpusta grijeha i ustrajnosti do kraja smrtne kušnje.⁸

Radujemo se u rođenju Sina Božjeg među ljude.

Zahvalni smo za pomirbenu žrtvu koju je izveo prolijevajući svoju vlastitu krv.

Zahvalni smo što nas je otkupio od smrti i otvorio vrata kako bismo mogli steći vječni život.

Molimo se za mir na zemlji, za širenje evanđelja i za konačnu pobjedu istine.

Zalažemo se kod djece našeg Oca posvuda da nam se pridruže u činjenju onih stvari koje će nam svima dati mir u ovom svijetu i vječnu slavu u svijetu koji dolazi [vidi NiS 59:23].⁹

Trebali bismo dozvoliti da se priča o Spasiteljevom rođenju širi i utječe na naše živote.

Kada dođe [božićno jutro] neki će pognuti svoje glave u poniznoj molbi Ocu Svjetlosti za blagoslove koje su primili kroz patnje njegovog ljubljenog Sina, i čitat će čudesnu priču sa zahvalnim hvalospjevom. Drugi će, nažalost, koji malo znaju, ako išta uopće znaju, o dugu koji duguju Sinu Božjem, slaviti, ne hvalospjevom i poniznom molitvom, već bogohulnom bučnom pijankom, bez imalo primisli na značaj rođenja Čovjeka iz Galileje…

Kako može bilo tko pročitati ovu dirljivu priču o rođenju Isusa Krista bez želje da se odrekne svojih grijeha? U ovo je doba godine dobro za sve – za kralja u njegovoj palači, ako sada ima kraljeva i palača, za seljaka u njegovoj skromnoj kolibi, jednako i za bogate i za siromašne – kleknuti na koljena i odati počast onome koji je bio bez grijeha, čiji je život proživljen u žrtvi i patnji za dobrobit njegovih bližnjih; čija je krv prolivena kao žrtva za grijeh…

Što je s ovom predivnom pričom? Jesmo li dozvolili da se širi i utječe na naše živote? Jesmo li prihvatili njezino puno značenje bez rezervacija? Vjerujemo li da je ovo djetešce doista jedinorođeni Sin Božji u tijelu? Imamo li trajnu vjeru u njegovo poslanje i jesmo li voljni poslušno ga slijediti? Kada bi svijet tako vjerovao i iskreno slijedio njegova naučavanja, tada ga ne bi razdvajao sukob i opačina kroz cijelu povijest… Bilo je previše govorkanja među deklariranim sljedbenicima Sina Božjega i premalo pravog bogoštovlja utemeljenog na cjelovitosti njegovih naučavanja.

Anđeo je izjavio pastirima te velebne noći da je donio blagovijest velike radosti za sve ljude [vidi Luka 2:8–10], ali općenito govoreći ljudi su posvuda po licu zemaljskom odbili primiti blagoslove tih blagovijesti. Nisu bili voljni odbaciti svoje grijehe, poniziti se i uskladiti svoje živote s Učiteljevim naučavanjima…

Još jednom molim sve ljude posvuda: Okrenite se od svojih putova prema pravom bogoštovlju Sina Božjega, kako bi vaše duše mogle biti spašene u njegovom kraljevstvu.¹⁰

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Što vi činite u svom domu kako biste se sjetili Spasitelja u vrijeme Božića? Što možemo naučiti od predsjednika Smitha o božićnim tradicijama? (Vidi »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«.)
Što mislite zašto priča o rođenju Isusa Krista »nikada ne zastarijeva«? (Vidi 1. odsjek.)
Proučite riječi predsjednika Smitha o dolasku Isusa Krista na svijet kao djetešce i ustrajanju kroz teškoće smrtnosti (vidi 2. odsjek). Što vi mislite i osjećate dok razmišljate o Spasiteljevoj voljnosti da to učini?
Razmislite o vezi između Spasiteljevog rođenja i pomirenja (vidi 3. odsjek). Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci steći to razumijevanje? Kako razumijevanje ovoga može utjecati na naše božićne tradicije?
Što mi možemo učiniti kako bismo dozvolili da se priča o Spasiteljevu rođenju »širi i utječe na naše živote«? (Vidi 4. odsjek.)

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Izaija 53; Luka 1:26–35; 2; 1. i 11:8–23

Pomoć pri podučavanju

Rasprave u manjim grupama »većem broju ljudi da[ju] priliku da sudjeluju u lekciji. Pojedinci koji obično oklijevaju sudjelovati mogu iznijeti ideje u manjoj grupi koje inače ne bi iznijeli pred cijelom grupom« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 161).