19. poglavlje

U svijetu, ali ne od svijeta

»Iako smo u svijetu, mi nismo od svijeta. Od nas se očekuje da prevladamo svijet i živimo kako priliči svecima.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Dana 29. prosinca 1944, sin predsjednika Josepha Fieldinga Smitha, Lewis, umro je dok je služio u američkoj vojsci. Unatoč žalosti koju je predsjednik Smith iskusio, bio je utješen sjećanjem na Lewisov dobar život. »Ako je Lewis ikada učinio i rekao nešto loše, ja nisam čuo za to«, predsjednik Smith je zapisao u svoj dnevnik. »Njegove misli bile su čiste kao i njegova djela… Iako je to bilo teško prihvatiti, bili smo mirni i sretni znajući da je bio čist i netaknut porocima toliko uobičajenim u svijetu i vojsci. Bio je vjeran svojoj vjeri i dostojan veličanstvenog uskrsnuća, kada ćemo se ponovno sjedini.«¹

Oko 11 godina kasnije, predsjednik Joseph Fielding Smith i njegova žena Jessie vidjeli su slične osobine među drugim vojnim osobljem. Obilazili su crkvene misije u istočnoj Aziji i također posjetili svece posljednjih dana iz Sjedinjenih Država koji su služili u vojsci. Predsjednika i sestru Smith dojmili su ti mladići, koji su, unatoč iskušenjima svijeta, živjeli dobrim, čistim životima. Na općem saboru u listopadu 1955, predsjednik Smith je izvijestio:

»Vi, očevi i majke, čiji sinovi služe u vojsci, možete biti ponosni na njih. Oni su odlični mladići. Neki od naših vojnika su obraćenici, koji su dovedeni u Crkvu naučavanjem, podukom i primjerom – naročito primjerom članova Crkve koji također služe s njima u vojsci.

Upoznao sam dosta mladića koji su rekli: ‘Došli smo u Crkvu zbog života tih mladića i jer su nas podučili načelima evanđelja.’

Oni čine dobro djelo. Možda postoji nekolicina koji su nepažljivi, ali ovi mladići koje sam imao povlasticu upoznati, razgovarati s njima, iznose svoja svjedočanstva o istini i hode u poniznosti.

I kako sam upoznao časnike i kapelane… noglasno su rekli: ‘Sviđaju nam se vaši mladići. Oni su čisti. Oni su pouzdani.’«²

Predsjednik Smith je kasnije potaknuo članove Crkve da budu – poput ovih mladih vojnika – »drugačiji od ostatka svijeta«.³ U takvim propovijedima, često je govorio o svetkovanju šabata, obdržavanja Riječi mudrosti, poštivanju imena Nebeskog Oca i Isusa Krista, skromnom odijevanju i obdržavanju zakona ćudoređa. Uvjerio je svece posljednjih dana da će blagoslovi koje će primiti ako se odreknu opačina svijeta i obdržavaju zapovijedi »nadmašiti sve što sada možemo zamisliti«.⁴

Čak i u vrijeme rata, možemo živjeti u svijetu, ali ne biti od svijeta.

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Gospodin očekuje od nas da se odreknemo opačina svijeta i živimo kako priliči svecima.

Mi živimo u zlom i opakom svijetu. No iako smo u svijetu, mi nismo od svijeta. Od nas se očekuje da prevladamo svijet i živimo kako priliči svecima… Imamo veće svjetlo od svijeta, a Gospodin očekuje više od nas nego od njih.⁵

U sedamnaestom poglavlju Ivana – jedva mogu pročitati ovo poglavlje, a da mi se oči ne ispune suzama – naš Gospodin, moleći se svom Ocu u blagosti svoje cijele duše jer je znao kako je došlo vrijeme da se ponudi kao žrtvu, molio je za svoje učenike. U toj je molitvi rekao:

»Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga.

Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu.

Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.« (Ivan 17:15–17.)

Ako živimo religiju koju je Gospodin objavio i koju smo primili, mi ne pripadamo svijetu. Mi ne bismo trebali imati udjela u svjetovnim ludostima. Ne bismo trebali sudjelovati u grijesima i zabludama – zabludama filozofije i zabludama nauka, zabludama koje se odnose na vladavinu, ili o kojoj se god zabludi radilo – mi nemamo udjela u tome.

Jedino što trebamo jest obdržavati zapovijedi Božje. To je sve, biti odani svakom savezu i svakoj obvezi koje smo prihvatili i preuzeli na sebe.⁶

Nemojte pomisliti iz onoga što sam rekao kako smatram da se trebamo držati podalje od svih izvan Crkve i ne družiti se s njima. To nisam rekao, ali želim da budemo dosljedni sveci posljednjih dana, i ako ljudi u svijetu budu kročili u tami i grijehu te suprotno volji Gospodnjoj, to je mjesto na kojem povlačimo crtu.⁷

Kada se pridružimo Crkvi… nas se očekuje da se odreknemo mnogih putova svijeta i živimo kako priliči svecima. Više se ne odijevamo, govorimo, ponašamo ili čak razmišljamo kako drugi često čine. Mnogi u svijetu koriste čaj, kavu, duhan i alkohol te se upuštaju u korištenje droga. Mnogi psuju te su vulgarni i nepristojni, nemoralni i poročni u svojim životima, ali sve to nama treba biti strano. Mi smo sveci Svemogućega…

Pozivam Crkvu i sve njezine članove da se odreknu zala svijeta. Moramo se kloniti nečistoće i svakog oblika nemorala kao što bismo se klonili kuge…

Kao Gospodinovi sluge, naša je svrha hoditi stazama koje je on ucrtao za nas. Ne samo da želimo činiti i govoriti što će mu biti milo, već nastojimo živjeti tako da bi naši životi bili poput njegovog.⁸

Svetkovanje dana subotnjeg

Želim reći nekoliko riječi vezano uz poštivanje dana subotnjeg i njegovo svetkovanje. Ova je zapovijed dana na početku, a Bog je zapovjedio svecima i svim ljudima na zemlji da trebaju poštivati dan subotni i svetkovati ga – jedan od sedam dana. Tog bismo dana trebali otpočinuti od radova svojih, pohoditi dom Gospodnji i prinijeti sakramente svoje u njegov sveti dan. Jer taj nam je dan određen da otpočinemo od truda svojih i pobožnost svoju iskažemo Svevišnjemu. [Vidi NiS 59:9–10.] Tog bismo mu dana trebali prinijeti naše zahvale i slaviti ga u molitvi, postu, pjesmi te u uzdizanju i podučavanju jedni drugih.⁹

Dan subotni postao je dan užitka, zabave, svega osim bogoštovlja… i žalim reći da se previše – jedan bi bio previše – članova Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana priključilo tom pokretu, a na dan se subotni gleda kao na dan zabave, užitka, umjesto na dan u kojem možemo služiti Gospodinu, našem Bogu sa svim svojim srcem, sa svom našom moću, umom i snagom…

To je zakon Crkve danas kao što je bio zakon drevnom Izraelu, a neki naši ljudi prilično se uznemire jer smatraju da obdržavanje dana subotnjeg ograničava njihove aktivnosti.¹⁰

Nemamo pravo kršiti dan subotni… Uvelike žalim što se, čak i u zajednicama svetaca posljednjih dana, na ovaj nauk ne gleda onako kako bi se trebalo; da imamo među sobom onih koji naizgled smatraju kako je savršeno ispravno slijediti običaje svijeta po ovom pitanju. Oni su sudionici ideja i mišljenja svijeta u krštenju zapovijedi Gospodnjih. Ali ako to učinimo, Gospodin će nas držati odgovornima, a mi ne možemo kršiti njegovu riječ i primiti blagoslove vjernih.¹¹

Obdržavanje Riječi mudrosti

Riječ mudrosti je osnovni zakon. Pokazuje put i daje nam dovoljno uputa o hrani i piću, dobrima za tijelo kao i štetnima. Ako iskreno slijedimo ono što je zapisano uz pomoć Duha Gospodnjeg, ne trebamo daljnji savjet. Ovo predivno uputstvo sadrži sljedeće obećanje:

»A svi sveci koji se spomenu obdržavati i izvršavati ove izreke, hodeći u posluhu zapovijedima, primit će zdravlje u pupak svoj i moždinu u kosti svoje.

I naći će mudrost i veliko blago spoznaje, to jest, blago skriveno.

Trčat će, a neće se zamarati, i hodat će, a neće malaksati.« [NiS 89:18–20.]¹²

Milijarde dolara troše se godišnje na alkoholna pića i duhan. Pijanstvo i nečistoća koje ova zla donose ljudskoj obitelji uništavajuća su, ne samo za zdravlje, već za moral i duhovnu zaštitu čovječanstva.¹³

Obitelji su razorene povećanim korištenjem droga i zlouporabom lijekova.¹⁴

Ne smijemo slušati poticaje i opako oglašavanje stvari koje su štetne za tijelo i osuđuju ih naš Otac na Nebu i njegov Sin Isus Kristu, i suprotne su evanđelju koje su nam dali…

Naša tijela moraju biti čista. Naše razmišljanje mora biti čisto. Moramo u našim srcima imati želju služiti Gospodinu i obdržavati njegove zapovijedi; sjetiti se naših molitvi, i u poniznosti tražiti savjete koji dolaze kroz vodstvo Duha Gospodnjeg.¹⁵

Gospodin je objavio Riječ mudrosti proroku Josephu Smithu da pomogne svecima primiti fizičku i duhovnu snagu.

Poštivanje imena Božanstva

Trebamo u najvećoj svetosti i svečanom poštovanju čuvati ime Božanstva. Ništa ne uznemiruje niti šokira osjećaje civilizirane osobe od slušanja neotesane, neuke ili nečiste osobe koja bez poštovanja spominje Božanstvo. Neke su osobe postale toliko neprosvijećene da se čini kako im je nemoguće izgovoriti dvije ili tri rečenice, a da ne naglase – kako misle – vulgarnu ili bogohulnu riječ. Ima i nekih osoba koje naizgled smatraju… da je to muški i uzdiže ih iznad ostatka čovječanstva, ako mogu koristiti bogohulan jezik… Prljavština je u bilo kojem obliku degradirajuća i razarajuća za dušu, i svi je članovi Crkve trebaju izbjegavati kao smrtonosan otrov.

Dobre priče često su uništene jednostavno zato što autori nisu razumjeli primjerenost korištenja svetih imena. Kada bogohulni izrazi izađu iz usta inače pristojnih osoba, umjesto da poboljšaju priču, oni umanje njezinu vrijednost i značaj… Kako je čudno što neki ljudi, i to dobri ljudi, smatraju da je korištenje nekog izraza koji se odnosi na ime Gospodnje dodaje značaju, duhovitosti ili moći njihovim pričama!

Iznad svih drugih ljudi na zemlji, sveci posljednjih dana trebaju držati u najvećoj svetosti i štovanju sve ono što je sveto. Ljudi svijeta nisu obučeni poput nas u tim pitanjima, iako ima mnogo poštenih, predanih i kulturnih ljudi u svijetu. Ali mi imamo vodstvo Svetoga Duha i objave Gospodnje, a on nas je svečano podučio u naše doba našim dužnostima vezanim uz sve to.¹⁶

Skromno odijevanje i obdržavanje zakona ćudoredne čistoće

Sveci posljednjih dana ne bi trebali slijediti modu i neskromnost svijeta. Mi smo Gospodinov narod. On očekuje da živimo čistim, kreposnim životima, držimo naše misli neokaljanima i misli čistima, te budemo vjerni u obdržavanju svih njegovih ostalih zapovijedi. Zašto bismo slijedili svijet, zašto ne možemo biti skromni, zašto ne možemo činiti stvari koje Gospodin želi da činimo?¹⁷

Dok hodam ulicama na putu prema ili od zgrade crkvenog ureda, vidim i mlade i starije žene, od kojih su mnoge »kćeri Sionske«, a koje su neskromno odjevene [vidi Izaija 3:16–24]. Svjestan sam da se vremena i mode mijenjaju… [Ali] načelo skromnosti i primjerenosti i dalje je isto… Mjerila koja su postavili vrhovni autoriteti Crkve jesu ta da se žene, kao i muškarci, trebaju odijevati skromno. Podučeni su ispravnom ponašanju i skromnosti u svako doba.

Po mom mišljenju, to je tužan odraz kćeri Sionskih kada se neskromno odijevaju. Štoviše, ova se opaska odnosi na sve muškarce kao i na žene. Gospodin je dao zapovijed drevnom Izraelu da i muškarci i žene trebaju prekriti svoja tijela i obdržavati zakon ćudoređa u svakom trenutku.

Molim se za skromnost i dobrotvornost, te da svi članovi Crkve, i muški i ženski, budu čedni, čisti u svojim životima te poslušni savezima i zapovijedima koje nam je Gospodin dao…

Nošenje neskromne odjeće, što se može čini kao beznačajna stvar, oduzima nešto djevojkama ili mladićima u Crkvi. Jednostavno postaje teže obdržavati ona vječna načela po kojima svi trebamo živjeti ako se želimo vratiti u nazočnost našeg Oca na Nebu.¹⁸

Blagoslovi obećani vjernima daleko su veći od privremenih zadovoljstava svijeta.

[Član Crkve jednom je rekao da on] ne može potpuno razumjeti kako se, kada plaća svoju desetinu i obdržava Riječ mudrosti, moli se i pokušava biti poslušan svim zapovijedima koje mu je Gospodin dao, ipak bori ne bi li spojio kraj s krajem; dok njegov susjed krši dan subotni, i pretpostavljam da puši i pije; dobro se zabavlja prema svjetovnim mjerilima, ne obraća pažnju na naučavanja našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, a ipak obiluje.

Znate, imamo velik broj članova Crkve koji razmišljaju o tome u svojim srcima i pitaju se zašto. Zašto je ovaj čovjek naizgled blagoslovljen svim dobrim zemaljskim stvarima – iako su mnoge stvari koje smatra dobrima zapravo loše – a ipak se toliko članova Crkve bori, marljivo radi kako bi uspjeli u svijetu.

Odgovor je bio jednostavan. Ako ja ponekad, i ponekad to i učinim, odem na utakmicu američkog nogometa ili bejzbola, ili na neko drugo mjesto za zabavu, neizostavno ću biti okružen muškarcima i ženama koji puše cigarete, cigare ili prljave lule. To postane vrlo neugodno i pomalo se uznemirim. Obično se okrenem sestri Smith, i kažem joj nešto, a ona odgovori: »A znaš čemu si me podučio. Ti si u njihovom svijetu. Ovo je njihov svijet.« A to me nekako podsjeti na to da mi jesmo u njihovom svijetu, ali ne moramo biti dio njega.

Stoga, kako je ovo njihov u svijet u kojem živimo, oni obiluju, ali, moja dobra braćo i sestre, njihov svijet dolazi kraju…

Doći će dan kada nećemo imati ovaj svijet. Promijenit će se. Dobit ćemo bolji svijet. Dobit ćemo svijet koji je pravedan, jer kada Krist dođe, on će očistiti zemlju.¹⁹

Ako ćemo pomno tražiti, uvijek moliti, vjerovati i hoditi uspravno, imamo Gospodinovo obećanje da će sve stvari pridonositi našem dobru [vidi NiS 90:24]. To nije obećanje da ćemo biti slobodni od iskušenja i životnih problema, jer ovo je stanje kušnje osmišljeno da nam da iskustvo, teškoće i suprotstavljene situacije.

Nikada nije ni planirano da život bude lagan, ali nam je Gospodin obećao da će prouzročiti da sve kušnje i teškoće budu za naše dobro. On će nam dati snagu i sposobnost prevladati svijet i stati čvrsto u vjeri unatoč svakoj oprečnosti. Obećanje je da ćemo imati mir u našim srcima unatoč graji i nevoljama svijeta. I iznad svega, obećanje je da kada ovaj život završi, mi ćemo se kvalificirati za vječni mir u nazočnosti njega čije smo lice tražili, čije smo zakone obdržavali i kojemu smo odlučili služiti.²⁰

Dok Božje kraljevstvo stavljamo na prvo mjesto u svojim životima, djelujemo kao svjetla svijeta i postavljamo primjer za druge da slijede.

Sveci posljednjih dana su poput grada postavljenog na goru koji se ne može sakriti i poput svijeće koja daje svjetlost svima koji su u kući. Naša je dužnosti pustiti da naša svjetlost svijetli kao primjer u pravednosti, ne samo ljudima među kojima živimo, već i ljudima cijelog svijeta. [Vidi Matej 5:14–16.]²¹

Mi želimo vidjeti da sveci u svakoj naciji prime puninu blagoslova evanđelja i stoje kao duhovni vođe u njihovim narodima.²²

Braćo i sestre, obdržavajmo zapovijedi Božje kako su objavljene. Postavimo primjer pred ljudima zemaljskim, da oni, vidjevši naša dobra djela, mogu biti potaknuti pokajati se, primiti istinu i prihvatiti naum spasenja, da mogu primiti spasenje u celestijalnom kraljevstvu.²³

Molim se da sveci mogu biti čvrsti unatoč pritiscima i poticajima svijeta; da mogu staviti Božje kraljevstvo na prvo mjesto u svojim životima; da budu odani svakom povjerenju i obdržavaju svaki savez.

Molim se za mladi i nadolazeći naraštaj da mogu čuvati svoje umove i tijela čistima – slobodni od nemorala, zlouporabe droga te osjećaja pobune i prkosa prema doličnosti koji haraju zemljom.

Naš Oče, izlij svog Duha na svoju djecu da mogu biti sačuvana od opasnosti svijeta te ostanu neokaljani i čisti, dostojni kandidati za povratak u tvoju nazočnost i život s tobom.

I neka tvoja štiteća briga bude s onima koji traže tvoje lice i koji pred tobom hode poštene duše, da mogu biti svjetlost svijetu, oruđa u rukama tvojim da ispune tvoje svrhe na zemlji.²⁴

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Dok čitate dio »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«, razmislite o izazovima s kojima se mladi suočavaju danas kada njihovi roditelji ili odrasli vođe nisu s njima. Što možemo učiniti kako bismo pomogli našoj mladeži suočiti se s takvim situacijama?
Koji su neki od blagoslova koji nam dolaze kada obdržavamo zapovijedi spomenute u 1. odsjeku?
Kako možete upotrijebiti naučavanja u 2. odsjeku da pomognemo nekome tko je zaveden svjetovnim stvarima? Kako možemo pronaći »mir u našim srcima unatoč graji i nevoljama svijeta«?
Kako naši primjeri mogu pomoći drugima da se odreknu svjetovnih putova? (Vidi 3. odsjek.) Kada ste vidjeli moć pravednog primjera? Razmislite što možete učiniti kako biste postavili pravedan primjer za svoju obitelj i druge.

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Matej 6:24; Marko 8:34–36; Ivan 14:27; Filipljanima 2:14–15; Moroni 10:30, 32

Pomoć pri podučavanju

»Možete izraziti ljubav za one koje podučavate pozorno ih slušajući i iskreno se interesirajući za njihov život. Kristolika ljubav ima moć smekšati srca i pomoći ljudima da čuju šaputanja Duha« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 46).