9. poglavlje

Svjedoci Mormonove knjige

»Čini mi se da nijedan član Crkve neće nikada biti zadovoljan sve dok ne pročita Mormonovu knjigu uvijek iznova, te dok detaljno ne razmisli o njoj tako da može posvjedočiti da je ona zaista zapis s nadahnućem Svemogućega u sebi.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Predsjednik Joseph Fielding Smith služio je kao povjesničar Crkve i zapisničar od ožujka 1921. do veljače 1970. Na ovom je položaju pridonio u pribavljanju izvornih dokumenata od povijesne važnosti za Crkvu. Jedan od tih dokumenata bilo je pisano svjedočanstvo koje je potpisao David Whitmer, jedan od trojice naročitih svjedoka Mormonove knjige. Predsjednik Smith također je bio povlašten rukovati pisanim svjedočanstvom Olivera Cowderyja, još jednim od trojice svjedoka Mormonove knjige. Nakon što je rukom kopirao ova dva dokumenta, predsjednik Smith pročitao ih je na najmanje dva javna događaja – jednom u ožujku 1939. i ponovno u listopadu 1956. na općem saboru Crkve.

Iako je predsjednik Smith smatrao kako su ova pisana svjedočanstva bila dovoljno značajna da ih dijeli, češće je govorio o još jednom svjedočanstvu o Mormonovoj knjizi: svom vlastitom, koje je primio davno prije nego što je uopće počeo raditi u uredu povjesničara Crkve. Rekao je: »Počeo sam čitati Mormonovu knjigu prije nego što sam imao dovoljno godina da budem đakon, i čitam je od tada, i znam da je istinita.«¹ »Pročitao sam je mnogo, mnogo puta«, rekao je svecima posljednjih dana. »Nisam je dovoljno čitao. Još uvijek sadrži istine koje mogu tražiti i pronaći, jer je nisam savladao, ali znam da je istinita.«²

U iznošenju ovih svjedočanstava o Mormonovoj knjizi, namjera predsjednika Smitha bila je potaknuti druge da prime svoja osobna svjedočanstva. Izjavio je: »Svjedočim vam da mi je Gospodin to vrlo jasno pokazao objavom koju sam primio, a mnogi od vas koji su sada ovdje mogu iznijeti isto takvo svjedočanstvo, da su ove stvari istinite, i to je povlastica svake iskrene osobe koja će krenuti čitati u duhu molitve i sa željom da zna je li knjiga istinita ili ne; a on će primiti to svjedočanstvo prema obećanju koje je dao Moroni, koji je zapečatio zapis da izađe u rasporedbi punine vremena.«³

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Mormonova knjiga sveti je zapis koji sadrži vječno evanđelje i svjedoči o Isusu Kristu.

Mormonova knjiga je sveta povijest drevnih stanovnika američkog kontinenta, i sadrži predviđanja njihovih proroka, zapovijedi Gospodnje za njih, te povijest i sudbinu tih drevnih ljudi. To je američki svezak Svetih pisama, i jednako je svet i nadahnut kao i Biblija, koja sadrži svete zapise hebrejskog naroda na istočnoj hemisferi.⁴

Nefijski proroci u žustroj su molitvi nastojali da njihovi zapisi budu sačuvani kako bi izašli na vidjelo i govorili glasom pokojnika, da svjedoče potomstvu Lehijevu, kao i Židovu i poganinu, da im je Bog objavio puninu evanđelja. Njihova želja bila je da u ove posljednje dane mogu biti dovedeni do pokajanja i vjere u Boga kroz svjedočanstvo koje je dano mnogo stoljeća ranije ovim nefijskim prorocima. Zapravo, učimo iz Mormonove knjige da je to glavni cilj Mormonove knjige, kako je zapisano u mnogim njezinim odlomcima…

Gospodin je jasno rekao nefijskim prorocima da će njihova povijest i proročanstva biti sačuvana kako bi izašla na vidjelo u posljednje dane kao svjedočanstvo za Isusa Krista i uspostavu evanđelja među ljudima. Nefi je prorokovao poganima i Židovima u naše doba i ostavio im svoje svjedočanstvo na vrlo odrješit i izričit način. (2. i 33.) Moroni je učinio isto. (Moroni 10:24–34.)⁵

Nefi, jedan od najranijih proroka izraelske kolonije, predvidio je gotovo šest stotina godina prije kršćanske ere, da će, kada se zapisi koji sadržavaju povijest njegovog naroda objave iz praha, to biti u doba kada ljudi »niječu… moć Božju i Sveca Izraelova«, i oni će reći: »Poslušajte nas i našu uredbu čujte; jer, gle, nema danas nikakva Boga, jer Otkupitelj Gospodi svoje djelo dovrši i dade moć svoju ljudima.« [2. i 28:5.] I opet, mnogi među njima reći će kada im se pokaže nova zbirka Svetih pisama koja sadrži povijest naroda iz zapadnog svijeta: »Biblija, Biblija! Imamo Bibliju, i ne može biti druge Biblije.« [2. i 29:3.]…

Ova nova zbirka Svetih pisama treba biti svjedočanstvo, ne samo za Krista i da sadrži vječno evanđelje, već svjedočanstvo za židovska Sveta pisma – Bibliju; a ova dva zapisa – prema proroštvima Nefija, njegovog oca, i također Josepha, sina Izrealova – trebaju srasti zajedno svjedočeći o vječnom evanđelju [vidi 2. i 3:11–13; 29:10–14]. Ti zapisi stoje danas kao dokaz koji svjedoči o istini na osudu svih koji odbace njihova naučavanja.⁶

Znam da je Joseph Smith preveo Mormonovu knjigu darom i moću Božjom, i da je izašlo na vidjelo »da uvjeri Židova i Poganina da Isus jest Krist, Vječni Bog, koji se očituje svim narodima«. [Naslovna stranica Mormonove knjige.]⁷

U skladu sa zakonom svjedoka, Gospodin je pozvao naročite svjedoke da svjedoče o Mormonovoj knjizi.

Postoji zakon jasno naveden u Svetim pismima koji upravlja svjedočenjem i postavljanjem svjedoka. Gospodin je uvijek slijedio ovaj zakon dajući nove objave ljudima.⁸

Tijekom vremena ovaj je zakon [zakon svjedoka] bio utvrđen i jasan. Kad bismo imali savršene zapise svih razdoblja, našli bismo kako je, kad god bi Gospodin uspostavio rasporedbu, uvijek postojalo više od jednog svjedoka koji svjedoči za njega. Pavao je, pišući Korinćanima, rekao: »Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.« [2. inćanima 13:1.]⁹

Vezano uz izlazak na vidjelo Mormonove knjige, Gospodin je rekao da će on odabrati svjedoke. Trebaju biti trojica naročitih svjedoka koji će svjedočiti svijetu, i rekao je:

»I nitko drugi neće je vidjeti doli malo njih po volji Božjoj da posvjedoče za riječ njegovu sinovima ljudskim. Jer Gospod Bog reče da riječi vjernih mogu govoriti kao glas pokojnika.

Stoga će Gospod Bog poduzeti da se objelodane riječi knjige, i svoju će riječ utvrditi ustima onoliko svjedoka koliko mu se svidi. A jao onomu tko odbaci riječ Božju!« (2. i 27:13–14.)¹⁰

Anđeo je pokazao zlatne ploče Oliveru Cowderyju i Davidu Whitmeru, dvojici od trojice svjedoka, uz nazočnost Josepha Smitha. Anđeo je kasnije pokazao ploče Martinu Harrisu, trećem svjedoku.

Trojica ljudi pozvani služiti kao naročiti svjedoci o izlasku Mormonove knjige na vidjelo moću Božjom jesu Oliver Cowdery, David Whitmer i Martin Harris… Oni su radili s Josephom Smithom u uspostavi ovog čudesnog djela u ovoj rasporedbi…

Njihovo je svjedočanstvo da ih je posjetio anđeo iz nazočnosti Gospodnje, koji im je pokazao zlatni zapis iz kojeg je prevedena Mormonova knjiga i dao im je uputstva. Vidjeli su ureze na pločama kako su stranice bile okretane jednu po jednu ispred njih, i čuli su glas Božji kako im izjavljuje s nebesa da je prijevod izvršen darom i moću Božjom, dajući im zapovijed da svjedoče o tome cijelome svijetu. Ta trojica svjedoka, kroz nevolju, progon i sve životne teškoće, ostali su vjerni svom svjedočanstvu da su vidjeli ploče u nazočnosti anđela i čuli Božji glas kako im govori s nebesa.

Bila su također osmorica drugih svjedoka koji su vidjeli ploče, rukovali njima, pažljivo pregledali ureze koje im je pokazao Joseph Smith. Njihovo svjedočanstvo također je dano svijetu i nalazi se u svakom izdanju Mormonove knjige. Svih osam muškaraca ostali su vjerni svom svjedočanstvu do smrti.

Ovih dvanaest svjedoka [uključujući Josepha Smitha], od koji su četvorica vidjeli anđele i imali nebeska viđenja, i osmorica koji su vidjeli zapise kako ih je pokazao Joseph Smith, jedini su ljudi, kako izgleda, koje je Gospodin smatrao potrebnima da uspostavi istinu o Mormonovoj knjizi, kako je obećao preko Nefija da će učiniti. »A jao onomu tko odbaci riječ Božju!« Svjedočanstva ovih ljudi više nego udovoljavaju zakonu.¹¹

Joseph Smith pokazao je zlatne ploče osmorici svjedoka.

Joseph Smith… bio je jedini u prvom viđenju, sam kada mu je Moroni donio poruku, sam kada je primio ploče; ali nakon toga nije bio sam. Gospodin je pozvao druge svjedoke. Baka Smith [majka Josepha Smitha, Lucy Mack Smith] u svojoj biografiji navodi da je prorok došao kući plačući od radosti nakon što su svjedoci vidjeli ploče pod ravnanjem anđela Božjeg, jer, kako je rekao: »Breme je podignuto i više nisam sam.«¹²

Trojica svjedoka ostali su vjerni svojim svjedočanstvima o Mormonovoj knjizi.

Sva trojica [naročitih] svjedoka udaljili su se i napustili Crkvu. Oliver Cowdery i Martin Harris vratili su se ponizno tražeći članstvo u Crkvi i obojica su umrli u punom članstvu. David Whitmer ostao je izvan Crkve; međutim, sva trojica ostali su vjerni svjedočanstvu koje su dali svijetu koje se nalazi u svakom primjerku Mormonove knjige.¹³

Ovo je svjedočanstvo Davida Whitmera, dano u Richmondu, Missouri, 19. ožujka 1881. – kopirano iz izvornog dokumenta, koji je objavljen u Conservatoru u Richmondu toga dana.

»Svim narodima, plemenima, jezicima i pucima koji će primiti ove zapise –

kako je rekao John Murphy iz Pola [okrug Caldwell], Missouri, da sam u razgovoru s njime prošlog ljeta zanijekao svoje svjedočanstvo kao jedan od trojice svjedoka za Mormonovu knjigu –

s tom svrhom, da me može razumjeti sada ako nije tada, i da svijet može znati istinu, sada želim, stojeći ovdje u samom sutonu života, i u strahu pred Bogom, jednom zauvijek dati ovu izjavu za javnost:

da nikada nisam ni u jednom trenutku zanijekao to svjedočanstvo niti ijedan njegov dio, koje je toliko dugo bilo objavljivano s tom knjigom, kao jedan od trojice svjedoka.

Oni koji me dobro poznaju znat će da sam se uvijek držao tog svjedočanstva – i da nijedan čovjek ne bude zaveden ili u sumnji o mom sadašnjem gledištu o istome, sada ponovno potvrđujem istinitost svih mojih izjava koje su tada dane i objavljene.«¹⁴

Dopustite mi da sada kažem nešto o Martinu Harrisu… Iako je nastavio biti vjeran svom svjedočanstvu o Mormonovoj knjizi, mnogo je godina bio nezadovoljan s Crkvom. No neko vrijeme nakon što su sveci došli u Utu, neki od naše dobre braće pošli su za njim, pronašli ga, oraspoložili ga i doveli natrag. Došao je ovamo [u Utu], bio je ponovno kršten i živio je ovdje mnogo godina, govoreći o svom svjedočanstvu među naseljenicima. Umro je ovdje i bio pokopan [u Clarkstonu, Utah].

Sada dolazimo do Olivera Cowderyja. Što je Oliverom Cowderyjem, najvažnijim od trojice, koji je bio s Josephom Smithom toliko puta prilikom ukazanja anđeoskih i obnove ključeva? Što je s njim? Napustio je Crkvu i postao izuzetno ogorčen, ali nikada nije zanijekao svjedočanstvo. Neki su ljudi rekli da jest, ali nije. Uvijek je bio vjeran tom svjedočanstvu…

Nakon što su sveci otjerani iz Nauvooa, bili su na ravnicama i sve je izgledalo kao u najvećoj tami (Sidney Rigdon rekao je da su otišli u svoje uništenje i da za njih nije bilo nade, a novine su navodile da ne mogu preživjeti!), pod tim okolnostima, Oliver Cowdery… zatražio je da se vrati natrag u Crkvu… Bio je primljen natrag i pripremao se za misiju u Veliku Britaniju kada se razbolio i umro. Umro je u domu Davida Whitmera, iznoseći svjedočanstvo o istini.¹⁵

Svaki član Crkve može biti svjedok za Mormonovu knjigu.

Ovo nisu svi svjedoci koji mogu govoriti o božanskoj misiji Josepha Smitha, ili o istini o Mormonovoj knjizi. Obećanje je dano u Mormonovoj knjizi da svi koji žele znati je li istinita i sadrži li riječ Gospodnju mogu znati da jest istinita ako će pitati iskrena srca, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista, jer on će je objaviti njima moću Duha Svetoga [vidi Moroni 10:3–5]. Postoji tisuće onih koji su isprobali ovo obećanje i mogu potpuno iskreno reći da su primili tu spoznaju.¹⁶

Jednako sam uvjeren da je ova Mormonova knjiga iz koje sam čitao riječ Božja i da je objavljena, kako je Joseph Smith izjavio da je objavljena, kao što sam uvjeren da stojim ovdje gledajući u vaša lica. Svaka duša na licu zemaljskom koja je dovoljno umna da razumije može znati tu istinu. Kako je može znati? Sve što treba učiniti jest slijediti formulu koju je dao Gospodin kada je izjavio Židovima da oni koji žele vršiti volju svog Oca trebaju znati nauku, je li od Boga ili on govori sam od sebe [vidi Ivan 7:17]. Moje svjedočanstvo cijelom svijetu jest da je ova knjiga istinita…

Znam da je svjedočanstvo ovih [trojice] svjedoka koje je zabilježeno u svakom primjerku Mormonove knjige istinito, da su oni stajali u nazočnosti Božjeg anđela koji im je izjavio da je zapis kako je bio preveden točan, da je njihovo svjedočanstvo da im se Bog obratio s nebesa pozivajući ih da svjedoče o toj činjenici istinito, i da ne postoji nijedna duša koja ne može primiti to svjedočanstvo ako ga želi primiti, čitajući ovu knjigu uz molitvu i vjerno, sa željom da zna istinu kako je Moroni izjavio objavom. On će znati istinu koja se odnosi na obnovu ovog Svetog pisma danog drevnim stanovnicima ovog kontinenta.¹⁷

Čini mi se da nijedan član Crkve neće nikada biti zadovoljan sve dok ne pročita Mormonovu knjigu uvijek iznova, te dok detaljno ne razmisli o njoj tako da može posvjedočiti da je ona zaista zapis s nadahnućem Svemogućega u sebi, te da je njezina povijest istinita…

Nijedan član ove Crkve, koji nije ozbiljno i pažljivo pročitao Mormonovu knjigu, ne može primiti odobravanje u nazočnosti Božjoj.¹⁸

Kada čitate Mormonovu knjigu znate da čitate istinu. Zašto? Jer je Bog uputio ljude da zapišu događaje kako se događaju i dao im je mudrost i nadahnuće da to učine. Tako su zapise pisali ljudi koji su vjerovali u Boga. Ti zapisi nikada nisu pali u ruke otpadnika; no povjesničari su pisali i govorili kako bi bili potaknuti Duhom Svetim i znamo da je ono što su pisali istinito jer je Gospodin na to stavio pečat svog odobrenja [vidi NiS 17:6].¹⁹

Dok nastavljamo čitati Mormonovu knjigu iskreno i uz molitvu, postaje nam sve draža.

Svi koji su iskreno čitali Mormonovu knjigu bili su dojmljeni nadahnutim sadržajem njezinih stranica… Postoji nadahnuće te osjećaj mirne radosti i zadovoljstva koji prate iskreno i molitveno čitanje ove knjige.²⁰

»Postoji nadahnuće te osjećaj mirne radosti i zadovoljstva koji prate iskreno i molitveno čitanje ove knjige.«

Dok čitam [Mormonovu knjigu] sve sam više pod dojmom njezine svetosti, porukom koju sadrži u obrani poslanja Gospodina Isusa Krista i evanđeljem koje je obnovljeno u rasporedbi punine vremena za spasenje duša. Ovaj zapis mi je sve draži iz dana u dan dok gledam otkrivanje ispunjavanja proroštava koja su izgovorili ovi proroci koji sada govore iz mrtvih i iz praha narodima zemaljskim, izvikujući pokajanje i pozivajući ih da vjeruju u Krista.²¹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Smith rekao je da nije dovoljno čitao Mormonovu knjigu (vidi »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«). Što možemo naučiti iz ove primjedbe?
U ovom poglavlju, 1. odsjek uključuje neka od naučavanja predsjednika Smitha o svrhama Mormonove knjige. Kako su te svrhe ispunjene u vašem životu?
Iako su Oliver Cowdery, Martin Harris i David Whitmer napustili Crkvu, nijedan od njih nikada nije zanijekao svjedočanstvo o Mormonovoj knjizi (vidi 2. i 3. odsjek). Zašto je ova činjenica značajna dok razmatramo njihova svjedočanstva?
Predsjednik Smith rekao je da svi ljudi mogu biti svjedoci o Mormonovoj knjizi (vidi 4. odsjek). Kako ste vi stekli svjedočanstvo o knjizi? Što vi možete učiniti kako biste iznosili to svjedočanstvo?
Predsjednik Smith je rekao sljedeće o Mormonovoj knjizi: »Ovaj zapis mi je sve draži iz dana u dan« (5. odsjek). Kako ste vi uvidjeli da je to istinito za vas? Što osoba može učiniti kako bi osnažila svoje svjedočanstvo o Mormonovoj knjizi?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

1. i 6:3–5; 2. i 29:7–8; Jakov 4:1–4; Enoš 1:13; NiS 20:8–12

Pomoć pri podučavanju

»Iznesite svjedočanstvo kad god vas Duh potakne, ne samo na kraju svake lekcije. Omogućite onima koje podučavate da iznesu svoja svjedočanstva« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 45).